Ispitujemo tvrdnje jednog zagovornika ravne Zemlje i otkrivamo do sada da su svi dokazi u skladu sa sfernom Zemljom u poluprečniku od 3959 milja i nisu u skladu sa ravnom Zemljom. Nastavićemo analizirati Jeffove tvrdnje (font u kurzivu) u nastavku, zajedno s mojim odgovorima.
Jeff: Ako je Zemlja okrugla, na osnovu njenih dimenzija, lako bismo mogli vidjeti zakrivljenost sa nivoa tla. Trebali bismo vidjeti zgrade nagnute zbog zakrivljenosti, ali ipak nema dokaza za to. Na primjer, na udaljenosti od 12 milja, Zemlja bi trebala pokazati 96’ zakrivljenosti prema dolje. Međutim, kada vidimo slike gradova s ove udaljenosti, uopšte nema dokaza o zakrivljenosti… nijedan.
Lisle: Koliko se Zemljina površina zakrivljuje na udaljenosti od 12 milja? Budući da je obim Zemlje oko 24.875 milja, što odgovara 360 stepeni, zakrivljenost preko dvanaest milja biće (12 × 360°/24.875) = 0,17° što je sasvim mali ugao. Nadalje, ovaj ugao se naginje od posmatrača, ne lijevo ili desno. Nije lako izmjeriti ugao koji je prema ili od vaše linije lokacije, a da ne govorimo o uglu koji je samo 0,17°. Dakle, ne, zakrivljenost Zemlje nije lako vidjeti direktno na udaljenosti od 12 milja u smislu nagiba. Ne biste mogli otkriti nagib zgrade koja je samo 0,17° nagnuta direktno od vašeg vidokruga.
Međutim, ta zgrada će se činiti nešto niža nego što bi inače izgledala, i zaista jeste za otprilike 96 stopa (29m). Jeff koristi aproksimaciju koja opisuje koliko se tlo odmiče od vodoravne linije s povećanjem udaljenosti. Naime, Zemlja se savija prema dolje za oko 8 inča po milji kvadratnoj. Dakle, na dvanaest milja tlo će biti (12x12x8”/(12”/ 1’)) = 96 stopa ispod površine mjesta na kojem stojite. Stoga, ako su vam oči na nivou tla, nećete moći vidjeti građevinu nižu od 96 stopa koja je udaljena 12 milja, pod pretpostavkom da nema brda, dolina ili temperaturnih nagiba. I to je zaista tako. Upamtite da ako su vaše oči 6 stopa iznad zemlje, to dodaje dodatnih 3 milje.
U prethodnom članku smo izračunali da se objekat može vidjeti s udaljenosti r + s, gdje je r = √ (h2 + 2hR), s = √ (H2 + 2HR); R je poluprečnik Zemlje, h je visina očiju posmatrača iznad površine zemlje, a H je visina objekta iznad površine zemlje. Ovo računanje pretpostavlja da svjetlost putuje u savršeno ravnim linijama, što zahtijeva da temperatura vazduha bude konstantna tokom cijelog putovanja. Ovaj rezultat je u skladu s opažanjima. S druge strane, na ravnoj zemlji svi objekti trebaju biti vidljivi i iznad horizonta na bilo kojoj udaljenosti. To nije ono što opažamo.
Jeff: Zašto možemo vidjeti vrhove Čikaga sa…
Lisle: Jeff ili nije završio ovu rečenicu, ili je isječena. U svakom slučaju, vjerovatno misli na neku lokaciju s koje očito ne bismo trebali moći vidjeti Čikago na horizontu na okrugloj Zemlji. Neki zagovornici ravne Zemlje tvrdili su da ne bismo trebali moći vidjeti horizont Čikaga sa obale Mičigena. Ali gdje je matematička potpora ovoj tvrdnji?
Najviša zgrada u Čikagu, Willis Tower, nalazi se 442 metra od osnove do vrha. Međutim, njena osnova je 4,6 m viša od prosječne visine jezera Mičigen, za ukupnu visinu od 447 metara. Tako bi se, s očima 180 cm iznad površine jezera, (vrh) Willisove kule mogao vidjeti s udaljenosti od 80 km. Djelovi obale Mičigena su bliži od toga, pa će naravno obris biti vidljiv. Tako su s lokacija poput New Buffala (udaljenih približno 64-72 km) vidljivi vrhovi viših zgrada, ali donji djelovi su zaklonjeni vodom zbog zakrivljenosti. Pogledajte ovu sliku iz New Buffala.
Chicago Skyline viđen iz New Buffala. Imajte na umu da se ova slika ne može pojaviti na ravnoj zemlji osim ako cijeli Čikago nije poplavljen.
Neke lokacije, poput Warren Dunes, udaljene su 87 km od Čikaga. I tako biste mogli isprva pomisliti da u Čikagu neće biti vidljive zgrade. Ali ove pješčane dine nisu u ravni sa jezerom. Izdižu se između 50 i 180 stopa iznad tipičnog nivoa vode. Ovo povećava udaljenost gledanja za 21 km, stavljajući vrhove viših zgrada u domet vidljivosti. Zapažanja to potvrđuju, a takođe i da su manje zgrade i tlo normalno skriveni.
Međutim, u nekim prilikama vidljivo je više zgrada. A ponekad se horizont čak može pojaviti naopako, kao na sledećoj slici.
Na ovoj fotografiji horizont Čikaga pojavljuje se naopačke.
Kako to tumačimo? Ravna zemlja ne objašnjava zašto manje zgrade i tlo obično zaklanja jezero budući da se zapravo nalaze iznad jezera, niti može objasniti zašto zgrade ponekad izgledaju naopako. Ali fizika primijenjena na pravi oblik Zemlje može. Primjeri u kojima neke manje zgrade postaju vidljive i/ili se pojavljuju naopačke uvijek se podudaraju s temperaturnom inverzijom. Normalno, temperatura vazduha blago opada sa povećanjem visine. No, u nekim slučajevima ova situacija je obrnuta, i temperatura raste s povišenjem na određenoj udaljenosti od tla.
Svjetlost putuje nešto brže kroz (vruć) razrijeđen vazduh nego kroz (hladan) gust vazduh. A kad svjetlost prolazi kroz tvari u kojima se mijenja brzina svjetlosti, svjetlost mijenja smjer. Ovo je princip refrakcije. U izotropnom medijumu, savijanje svjetlosti kao funkcija njegove promjene brzine u različitim medijima dato je Snelovim zakonom: sin (θ1) /sin (θ2) = v1 /v2 gdje je θ1 ugao pada, θ2 je ugao loma, v1 je brzina svjetlosti u medijumu 1 i v2 je brzina svjetlosti u medijumu 2. U vazduhu se događa postepena i kontinuirana promjena temperature i gustine, a ne naglo na granici. Dakle, prelom svjetlosti je postepen, ali kontinuiran.
Tokom temperaturne inverzije, vazduh vrlo blizu zemlje hladniji je od vazduha iznad njega. To uzrokuje lomljenje svjetlosti prema dolje – u istom smjeru kako se zemlja zakrivljuje. Stoga, u danima s inverzijom temperature (i samo u takvim danima), možete vidjeti nešto dalje nego što biste inače mogli. Za zanimljivu demonstraciju i raspravu o ovom fenomenu pogledajte ovaj intervju. Imajte na umu da se normalno, samo vrhovi najviših zgrada u Čikagu mogu vidjeti iz Warren Dunes, što bi ne bio slučaj na ravnoj zemlji.
Koliko, pak, dalje možemo vidjeti na kugli zemaljskoj kada postoji temperaturna inverzija? Potpuno izvođenje matematike je dugotrajno, pa ću navesti rezultat jedne aproksimacije. Prvo, ugao u radijanima za koji je svjetlost savijena dat je sa θ = (s/r) ((v2 /v1) – 1), gdje je s udaljenost koju svjetlost pređe, r je udaljenost od dna do vrh sloja zraka, v1 je brzina svjetlosti na dnu sloja, a v2 je brzina svjetlosti na vrhu sloja zraka. Brzina svjetlosti u zraku može se aproksimovati sa v = c /(1+0,000293 PT0 /(P0T)) gdje je T temperatura u Kelvinima, T0 = 300 Kelvina, P je pritisak vazduha, P0 je pritisak vazduha na nivou mora, a c je brzina svjetlosti u vakuumu. Na udaljenosti od s, svjetlosni snop koji je u početku vodoravan savijaće se prema zemlji, padajući za količinu h = s tan (θ/2).
Uključimo neke brojeve. Neka temperatura na nivou tla bude 295 Kelvina (21,8° celzijusa), a standardni pritisak vazduha na nivou mora. Pretpostavimo da imamo temperaturnu inverziju pri kojoj se temperatura povećava za 0,1 Kelvina po metru visine. Koliko će onda horizontalni snop svjetlosti pasti na udaljenosti od s = 1 milju (1609,344 metara)? Odgovor je oko 5 inča. Naravno, sama zemlja pada za otprilike 8 inča po kvadratnoj milji. Dakle, Zemlja pada samo 3 inča po kvadratnoj milji više od svjetlosti u ovoj situaciji, kao da je Zemlja 8/3 veća u poluprečniku nego što zaista jeste. Pod ovim uslovima, koliko se od Čikaga mogu sa zemlje vidjeti najviše zgrade? Udaljenost bi bila oko 81 milju (130 km).
Zapazite da nije potrebna vrlo jaka inverzija da se skoro udvostruči udaljenost na kojoj se udaljeni objekti mogu vidjeti. To je razlog zašto generalno ne preporučujem ove vrste eksperimenata za nenaučnike kako bi otkrili sferičnost zemlje. Oni rade posao, ali morate ili raditi kroz matematiku za izračunavanje koliko se svjetlost zakrivljuje, ili izabrati dan kada je temperaturni gradijent vrlo blizu nule.[1] Temperaturne razlike drastično utiču na izgled objekata koji se nalaze vrlo blizu horizonta. S druge strane, postoje zapažanja koja možete napraviti kako biste testirali oblik Zemlje pomoću nebeskih objekata udaljenih od horizonta gdje je prelom atmosfere zanemariv. Imamo članak koji prikazuje te eksperimente.
Jeff: Kad je Bog zaustavio Sunce i Mjesec za Jošuu, to je upravo i učinio. Bog je uradio upravo ono što je rekao.
Lisle: Tačno. Zaustavio ih je. Pitanje koje Jeff treba postaviti je „zaustavio ih je u odnosu na šta?“ Kretanje je promjena položaja tokom vremena. Međutim, položaj zahtijeva referentnu tačku. Koju referentnu tačku uopšteno koristimo? Što je još važnije, koju referentnu tačku Bog koristi kada opisuje stvari u Bibliji?
Jeff: Zašto nije rekao da je zaustavio rotaciju Zemlje ili svemira?
Lisle: To je isti razlog zašto astronomi poput mene govore o vremenu zalaska ili izlaska Sunca, a ne o vremenu „u kojem se Zemlja okreće tako da horizont prolazi iznad ili ispod Sunca“. Pogodno je i prikladno koristiti Zemlju kao referentni okvir za opisivanje relativnog kretanja ostatka svemira. Roveri na Marsu su posmatrali izlaske i zalaske Sunca na Marsu, pa ipak niko ne tvrdi da je Mars stacionaran i da se cijeli svemir okreće oko njega. Nadam se da će budući čitaoci mojih knjiga razumjeti ovaj osnovni princip. Svakako se nadam da neće tvrditi: „Dr Lajl je jasno vjerovao da se Zemlja ne okreće jer u svojim knjigama spominje ‘izlazak sunca’ i ‘zalazak sunca’.“ To bi me ozbiljno pogrešno predstavilo. Nadam se umjesto toga da će moje komentare pročitati u kontekstu, prepoznajući da često koristim Zemlju kao referentni okvir. Pokažimo Bogu istu ljubaznost.
Jeff: Budući da vjerujete u laž sferne Zemlje, morate poreći svoja pravila biblijskog tumačenja i reći da to nije doslovni prikaz.
Lisle: Ne. Odlomak je potpuno doslovan. On jednostavno opisuje ono što su ljudi primijetili koristeći Zemlju kao referentni okvir. Jošua 10:13 kaže: „…Sunce je stajalo nasred neba…“ jasno precizirajući referentni okvir: zemaljsko nebo gledano s Jošuine lokacije. Ovo ni na koji način ne onemogućava druge referentne okvire, uključujući Njutnove okvire. Drugim riječima, činjenica da su Sunce i Mjesec stali u odnosu na Zemlju ne opovrgava činjenicu da se Zemlja zaustavila u odnosu na Sunce i Mjesec. Zapravo, prvo zahtijeva drugo. Odnosno, ako su Sunce i Mjesec stali u odnosu na Zemlju, logično slijedi da je Zemljina rotacija prestala u odnosu na Sunce i Mjesec. Usput, ovo pitanje ima više veze s rotacijom Zemlje nego sa oblikom Zemlje.
Jeff: U tom odlomku se takođe opisuju tačne lokacije nad zemljom na kojima je svako zaustavljeno. To je nemoguće ako je Sunce udaljeno 93 miliona milja.
Lisle: Zašto? Možda Jeff misli na Jošua 10:12 gdje Jošua kaže Suncu da „stane nad Gibeonom“, a Mjesecu „nad ajalonskom dolinom“. To jest, Jošua opisuje gdje su se Sunce i Mjesec pojavili sa njegove tačke gledišta. Zašto bi to bilo „nemoguće ako je Sunce udaljeno 93 miliona milja?“ Mogao bih opisati zalazeće sunce kao „tik iznad Pikes Peaka“, ali to ne znači da je ono na istoj udaljenosti kao i Pikes Peak – samo u istom smjeru.
Jeff: Na osnovu videa koji ste mi poslali, mogu vam pokazati i primjere ruta letova koje nemaju toliko smisla na okrugloj Zemlji, ali imaju savršenog smisla na ravnoj Zemlji.
Lisle: Ne, Jeff ne može to učiniti. Rute leta određuju brojni faktori, uključujući vremenske i političke granice. No, osim ovih pitanja, rute leta su uopšteno geodetske – najkraći put između dvije tačke na zakrivljenoj površini. Za sferu, geodezija su lukovi velikog kruga (krug čije je središte isto kao središte zemlje). Putevi leta, posebno oni na južnoj hemisferi, savršeno su razumljivi na zemaljskoj kugli, ali nemaju nikakvog smisla da je Zemlja ravna ako se gleda u azimutalnoj jednako udaljenoj projekciji.
Jeff: Čvrsto vjerujem da je Bog Zemlju učinio središtem svega i da se on nalazi tik iznad kupole Zemlje.
Lisle: Bilo bi bolje čvrsto vjerovati u ono što Biblija zapravo uči. Misao da je Bog stvorio Zemlju u središtu svega svakako ne dolazi iz Biblije. Možda Jeff misli da je Zemlja centar perimetra vidljivog svemira. Ali on to nikako ne može znati jer još ne znamo tačno gdje se nalazi perimetar vidljivog svemira ili postoji li uopšte tako nešto. A Biblija ne govori ništa o tome. Dakle, uvjerenje je proizvoljno i neopravdano.
Slično tome, u Svetom pismu nećete naći nijedno mjesto koje uči da je Zemlja prekrivena nekom vrstom prozirne, čvrste kupole. Ovo uvjerenje potiče od liberalnih kritičara koji tvrde da Biblija jednostavno posuđuje svoju kosmologiju iz drevnih bliskoistočnih mitologija. Zaista, postojale su paganske religije koje su podučavale ravnu Zemlju u obliku diska ispod čvrste prozirne kupole. Kritičari tvrde da Biblija nije napisana po Božjem nadahnuću, pa su njeni autori samo posuđivali iz tadašnje kosmologije. Ali u Svetom pismu nećete pronaći takve dokaze.
Najproblematičnija je misao da Bog „prebiva neposredno iznad kupole Zemlje“ kao da je Bog nužno fizičko biće koje se nalazi na jednoj određenoj lokaciji u svemiru. Takav pojam je jeretičan jer je Bog sveprisutni duh (Psalam 139:8; Jovan 4:24) koji ispunjava nebesa i zemlju (Jeremija 23:24), a zatim neki tekstovi kažu da nebesa i zemlja ne mogu obuhvatiti Boga (1. Kraljevima 8:27; 2. Dnevnika 6:18).
Jeff: Nije udaljen milijardama svjetlosnih godina ili u nekoj drugoj dimenziji. Zemlja u koju vjerujem veličanstvenija je od one u koju vi vjerujete jer se bez sumnje dokazuje inteligentnim dizajnom.
Lisle: Zemlja u koju Jeff vjeruje je antibiblijska, nefunkcionalna i nepostojeća. Podsjetimo, Biblija opisuje Zemlju kao sferičnu na više načina. Svjetlost sunca koja pada na zemlju u svakom trenutku prekriva polovinu njene površine, a granica između svjetla i tame (gdje se javlja izlazak i zalazak sunca) je krug koji je moguć samo u sfernom svijetu. To je otkriveno u Jovu 26:10.
Na temelju biblijski otkrivenog oblika Zemlje, u kombinaciji s fizikom koju je otkrio Njutn, možemo izračunati vrijeme izlaska i zalaska sunca za bilo koju lokaciju na zemlji, kao i tačna vremena nadolazećih pomračenja Sunca i Mjeseca, te kretanja drugih planeta. Ništa od ovoga ne radi na ravnoj zemlji. Zaista, ne postoje samostalni modeli ravne zemlje koji mogu predvidjeti ili objasniti bilo koju od ovih stvari. To nije funkcionalna ili racionalna hipoteza, zbog čega nećete pronaći nijednog zagovornika ravne Zemlje koji bi mogao izračunati putanje leta aviona, staviti satelite u orbitu ili predvidjeti nebeske događaje.
Jeff: Model globusa je razvijen kako bi dokazao da ne postoji Bog i da smo svi stvoreni slučajno.
Lisle: !!?!?! Odakle Jeffu ta ideja? Opet, on nije pružio apsolutno nikakve potkrepljujuće dokaze. Znate li gdje se nalaze najstarije reference na okruglu Zemlju? Oni se nalaze u Bibliji! Jov 26:10 se odnosi na zemaljski terminator (granicu između svjetla i tame – gdje se javlja izlazak ili zalazak sunca) kao krug! Jedini oblik koji uvijek ima kružni završetak je sfera. Jov je pisan oko 2000. godine prije nove ere.[2] Koliko znamo, u to vrijeme u istoriji svi paganski narodi vjerovali su u ravnu zemlju. Čak i do 800. godine prije Hrista bilo je uobičajeno pagansko vjerovanje da je Zemlja ravni disk koji pluta u vodi. Ali Jov 26:7-10 je učio da je Zemlja okrugla i da ne visi ni o čemu. Sada imamo slike koje pokazuju da je Biblija cijelo vrijeme bila u pravu.
Štaviše, Biblija uči o globalnoj poplavi u kojoj su sve planine bile prekrivene. Ovo nema smisla na ravnoj zemlji gdje bi voda jednostavno otišla s perimetra. Niti bi čvrsta prozirna kupola funkcionisala jer bi sama ova kupola predstavljala planinu koja nije prekrivena vodom. Biblija uči o globalnom potopu i ne možete imati globalni potop bez globusa.
U stvarnosti, Jeff ima obrnuto. Ravna zemlja bila je uobičajeno vjerovanje gotovo svih paganskih kultura prije 600. godine prije Hrista. Koliko znamo, samo su vjernici u Gospoda znali drugačije, kako je naznačeno u Jovu, Postanju i Isaiji. Tek 500-ih godina prije nove ere Grci su konačno počeli dopuštati mogućnost da je Biblija u pravu što se tiče zaobljenosti Zemlje.
Jeff: Ne čujem da nekoga nazivam lažovom, samo dopuštam da činjenice govore same za sebe i nema nikakvih dokaza o zakrivljenoj zemlji bez upotrebe CGI fotografija.[3]
Lisle: Netačno. Fotografije iz misija Apolo jasno prikazuju okruglu Zemlju, a CGI nije postojao kada su ove fotografije nastale. Kasnih 60-ih i ranih 70-ih računari su bili vrlo primitivni u poređenju sa današnjim. Većina ljudi u NASA-inoj kontroli misije i dalje je koristila pravila slajdova. Niko nije radio CGI 1969. jer ta tehnologija nije postojala. Čuvena fotografija Earthrisea snimljena je kamerom Hasselblad 500 EL na 70 mm Kodak filmu.
Tokom pomračenja Mjeseca, Zemljina sjena pada na Mjesec. A ta sjena je uvijek krug, što je moguće samo ako je Zemlja sferna. Da je Zemlja ravni disk, njena sjena na Mjesecu bila bi elipsa, a povremeno i ravna linija, zavisno o relativnoj orijentaciji Sunca, Zemlje i Mjeseca.[4] Pomračenje Mjeseca možete gledati vlastitim očima i vidjeti da to nije CGI slika.
Štaviše, ranije sam napisao članak o nekim eksperimentima koje možete sami napraviti kako biste ispitali oblik Zemlje. To uključuje mjerenje ugaone visine Sjevernjače sa dvije različite geografske širine na zemlji, posmatranje izlaska ili zalaska sunca (posebno iznad okeana), posmatranje osvjetljavanja planina sunčevom svjetlošću tokom izlaska ili zalaska sunca itd. Ohrabrio bih Jeffa i sve druge da učine barem jedno od ovoga i sami vide rezultate. Nemojte samo ponavljati nebulozne tvrdnje na internetu.
Jeff: Nadam se da ćete istraživati činjenice s renomiranih lokacija ravne zemlje, a ne one vickaste.
Lisle: Ne postoje „renomirane lokacije ravne zemlje“. Ne postoji nijedan zagovornik ravne zemlje koji je ispravno primijenio naučnu metodu, koji je koristio i geometriju i fiziku kako bi napravio kvantitativno predviđanje koje se može testirati (uključujući efekte poput temperaturnih inverzija) koje je zatim provjereno posmatranjem. Niti ćete takve rezultate objaviti u bilo kojoj recenziranoj literaturi, bilo hrišćanskoj ili svjetovnoj. Nećete pronaći nijednog zagovornika ravne zemlje koji izračunava putanje leta avio prevoznika, predviđa pomračenja ili stavlja satelite u orbitu, jer te stvari rade samo na sfernoj Zemlji.
Zapravo, koristeći zakone fizike koji se primjenjuju na okruglu Zemlju u heliocentričnom Sunčevom sistemu, mogu predvidjeti položaje planeta godinama unaprijed ili predvidjeti tačan put Mjesečeve sjene za vrijeme potpunog pomračenja Sunca, poput onog koje dolazi 8. aprila 2024. Može li se bilo koji zagovornik ravne zemlje koristiti fizikom i matematikom za izradu ovakvih predviđanja zasnovanih na ravnoj zemlji? Naravno da ne. A razlog je u tome što fizika i matematika nisu u skladu s ravnom zemljom jer odražavaju stvarnost, a ne drevne antibiblijske mitologije.
Jeff: Učinite mi uslugu, doktore Lajl, zašto je južni pol znatno hladniji od sjevernog. Ako živimo na Zemljinoj kugli, polovi bi trebali biti iste temperature… nisu ni blizu. Prosječna godišnja temperatura južnog pola je -40 stepeni, a sjevernog pola +4 stepena. Mogu reći zašto je to tako na modelu ravne zemlje, ali je nemoguće na modelu Zemljine kugle.
Lisle: Prvo, nema južnog pola na ravnoj zemlji. Na ravnom disku može postojati samo jedan pol. Dakle, pitanje je razumno samo ako je Zemlja sferna.
Južni pol je zaista hladniji od sjevernog pola u prosjeku, i iz istog razloga što je vrh Pikes Peaka hladniji od podnožja. U normalnim vremenskim uslovima temperatura pada s povećanjem nadmorske visine. To je zato što sunčeva svjetlost zagrijava površinu zemlje, vazduh se zagrijava u dodiru sa tlom i transportuje se naviše konvekcijom. Tako, tipično sunčanog dana, temperatura pada oko -14,7°C za svakih 1000 stopa nadmorske visine. Tokom oblačnog dana temperatura pada oko -15,9°C na 1000 stopa.
Zemljin sjeverni pol nema kopna, pa je stoga na nivou mora. Ali južni pol je kopno. Antarktik ima prosječno uzdignuće od 8200 stopa (2500 m), s nadmorskom visinom na južnom polu 9285 stopa (2830 m). Dakle, za sunčanih dana bi u prosjeku trebao biti (-14,7°C x 9.285) = 50 stepeni hladniji od sjevernog pola, a za oblačnih dana (-14,7°C x 9.285) = 30 stepeni u prosjeku. Stoga bi godišnji prosjek trebao biti negdje između ove dvije vrijednosti, što naravno i jeste.
Zaključci
Za vrijeme pisanja Novog saveza, hrišćani su se morali nositi s lažnim učenjima gnosticizma. Izuzetno je slično današnjem učenju zagovornika ravne zemlje. Gnostici su vjerovali da posjeduju tajno znanje, što ih je činilo daleko prosvetljenijima od ortodoksnih hrišćana koji su navodno pogrešno razumjeli Sveto pismo i bili prevareni. Ali u stvari, njihovo „tajno znanje“ zapravo je bilo lažno okultno znanje, i gotovo sigurno ono na šta je Pavle upozorio Timoteja u 1. Timoteju 6:20-21.
U našoj paloj ljudskoj prirodi je da svaka osoba misli da je superiornija od drugih. Ljudi žele vjerovati da im je njihova superiorna inteligencija omogućila da sagledaju prevaru koja je prevarila sve ostale. Takav ponos je korijen gotovo svih nebuloznih teorija zavjere. A budući da sve teorije zavjere pretpostavljaju podlu i organizovanu kampanju dezinformacija, ne postoji način da se one krivotvore jer su svi dokazi protiv teorije zavjere prihvaćeni kao dokazi za teoriju zavjere koju su izradili zavjerenici i stoga su lažni.
Na primjer, na pitanje „Zašto imamo toliko mnogo dokaza o okrugloj Zemlji? Zašto svaka slika zemlje pokazuje njenu sfernu prirodu?“ teoretičar zavjere odgovara: „Svi su lažni – CGI! To je dio masovne kampanje da nas zavarate!“ Nije važno što CGI nije postojao u to vrijeme jer će osoba samo zaključiti da je NASA skrivala i tu tehnologiju! „Šta je sa slikama iz drugih svemirskih programa poput Rusije, Kine, Izraela ili privatnih kompanija poput Space-X koje sve prikazuju okruglu Zemlju?“ Teoretičar zavjere odgovara: „I oni moraju biti uključeni u to!“
Dakle, nikakvi dokazi nikada neće uvjeriti predanog teoretičara zavjere u njegovu grešku. Njegova posvećenost njegovom uvjerenju je proizvoljna, u osnovi nepogrešiva i stoga iracionalna. Zabluda se samoojačava, radije nego samoispravlja. Stoga se ovaj način razmišljanja nikada ne može ispraviti jer bi za to bilo potrebno racionalno razmišljanje. Ljudi koji misle da su jedini koji nisu prevareni, u stvarnosti su se zavaravali na najapsurdnije načine. Samo Bog može ispraviti takvo razmišljanje, zbog čega je toliko važno naučiti učenike da razmišljaju racionalno od svoje mladosti, prije nego što postanu zarobljeni u kružnom, zavjereničkom razmišljanju. Kao što je Mark Tven tako prikladno rekao: „Lakše je zavarati ljude nego ih uvjeriti da su prevareni.“
Zapravo, trebali bismo imati određeni skepticizam kada čitamo ili čujemo novu tvrdnju. Ovo uključuje ono što nas uče u školi. No, trebali bismo imati još veći stepen skepticizma u pogledu onoga što čitamo ili vidimo na internetu. Na većini web stranica nema apsolutno nikakvih provjera kako bi se osigurala tačnost; svako može tvrditi bilo što bez posledica objavljivanja lažnih podataka. Čudno, sada imamo „provjere činjenica“ (fact checkers) na YouTubeu i Facebooku koje će ukloniti i cenzurisati istinite informacije! Internet može biti vrlo koristan, ali samo ako se primijeni pronicljivost. Ovdje zagovornici ravne Zemlje ne uspijevaju uključiti nikakve vještine kritičkog mišljenja. Trebalo bi da su najskeptičniji prema video zapisima na internetu koji navodno prikazuju ravnu Zemlju, a ipak prihvataju takve tvrdnje ne postavljajući pitanja.
Postoji mnogo pitanja koja bi zagovornici ravne zemlje trebali preispitati. Na primjer: „Zašto ne vidimo slike ravne zemlje prije nego što je izumljen CGI? Nekoliko ljudi je putovalo do južnog pola, ali gdje je slika ruba ravne zemlje? Ako se zemlja nalazi pod čvrstom prozirnom kupolom, zašto nema video zapisa o raketama koje se razbijaju o nju? Zašto u blizini podnožja nema slika ljudi naslonjenih na nju? Šta bi bio motiv za pokušaj da se prevare svi o obliku zemlje? Da li biste sarađivali sa milionima drugih ljudi i potrošili milijarde dolara na lažiranju dokaza kako biste uvjerili ljude da je Zemlja, recimo, kocka? Zašto? Šta se želi dobiti? I najvažnije, zašto niste isprobali nijedan eksperiment koji može razlikovati okruglu ili ravnu zemlju?“
Pokret ravne Zemlje ukazuje na ozbiljan nedostatak rasuđivanja. To što se ljudi tako lako mogu zavarati internetskim videozapisima optužnica je za naše društvo. No, kada hrišćani nasjedaju na takve lako krivotvorene tvrdnje, to postaje prepreka i kompromitacija dijeljenju jevanđelja. Kako se hrišćani mogu shvatiti ozbiljno ako poriču stvari koje su direktno uočljive, poput zaobljenosti Zemlje, prirodne selekcije ili postojanja dinosaurusa? Oni od nas koji želimo proslaviti Gospoda intelektualnim integritetom moramo blago ispravljati one koji su u opoziciji (2. Timoteju 2:25).
Džejson Lajl, doktor astrofizike
_______________________
Za dokaze o obliku Zemlje vidjeti rad na ovom linku.
[1] Postoji internetska aplikacija (link) koja izračunava i simulira pogled posmatrača koji gleda u udaljeni objekt na (1) okrugloj zemlji ili na (2) ravnoj zemlji. Aplikacija takođe izračunava efekte loma atmosfere.
[2] Knjiga je Jovu, najstariji spis Biblije, je pisana prije 1500. godine prije n.e., a Jov je izvjesno živio u periodu ropstva Izraelaca u Egiptu, a najvjerovatnije 1600-ih godina prije n.e. (prim. prev.)
[3] Kompjuterski generisane slike (CGI) su primjena kompjuterske grafike za stvaranje ili doprinos realističnosti slika. Slike mogu biti dinamičke ili statičke, a mogu biti i dvodimenzionalne (2D), iako se izraz „CGI“ najčešće koristi za označavanje 3-D kompjuterske grafike.
[4] U najčešćem pogledu na ravnu Zemlju danas, pomračenje Mjeseca ne bi se uopšte trebalo dogoditi jer su Sunce i Mjesec uvijek iznad ravnog Zemljinog diska; stoga Zemlja ne može doći između njih.
