Koncept ljepote u Bibliji se shvata kao božanski dar i pokazatelj Stvoriteljevog umijeća. Psalam 139:14 potvrđuje: „Hvalim te jer sam divno stvoren.“ Ovdje se bogobojazno slavi jedinstveno stvaranje pojedinca, ističući inherentnu ljepotu u svakom Božjem stvorenju. Ali od Pada, preokupacija vlastitim izgledom postaje prokletstvo za čovjeka (Postanje 3:7).
Živimo u izrazito taštom i narcisoidnom društvu. Ne možete čak ni uključiti vijesti, a da ne vidite žene (i muškarce) neprikladno odjevene.
Slika tijela se definiše kao percepcija estetike, ljepote ili seksualne privlačnosti vlastitog tijela, ono što osoba misli o svom tijelu. Ljudsko društvo je oduvijek pridavalo veliku vrijednost ljepoti ljudskog tijela, ali percepcija vlastitog tijela od strane određene osobe možda ne odgovara onome što drugi ljudi misle.
Istraživanja pokazuju da izloženost masovnim medijima koji prikazuju vitko, idealno tijelo može biti povezana s poremećajem slike tijela kod žena. DSM, Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, učinio je ovo bolešću i naziva je „tjelesni dismorfni poremećaj“. Dismorfan znači deformisan, a odnosi se na oblik ili veličinu dijela tijela. Tjelesni dismorfni poremećaj ili BDD je naveden kao mentalni poremećaj koji karakteriše opsesivna preokupacija nekim aspektom vlastitog izgleda, vjerovanje da je ozbiljno nesavršen, što zahtijeva izuzetne mjere da se to sakrije ili popravi. Zbog toga mnogi posežu za plastičnom hirurgijom koja je postala visoko profitabilan biznis. Veoma su popularizovani i nehirurški tretmani kao što su tzv. hijaluronski fileri („pumpanje“ usana) i cijeli niz drugih usluga uljepšavanja.
Dok se taština ili sujeta odnose na preokupaciju uljepšavanjem izgleda, BDD je kompulzija za pukom „normalizacijom“ izgleda, iako sumanuta.
Većina ljudi je sujetno opsjednuta svojim tijelom, uključujući i one koje se izjašnjavaju kao hrišćani. Postalo je moderno, gotovo obavezno, učlanjivanje u fitnes klubove, vježbanje u „teretanama“, čak i od strane onih koji su kao djeca izbjegavali fizičko vaspitanje. Dok je nabildovani muškarac u skupom automobilu atrakcija za žene, dotle žene pokazuju napućene usne, dekolte, pupak i razne i raznolike obrise intimnih djelova. Era pametnih telefona dovela je ovu opsjednutost sobom do bizarne svakodnevnice objave slika na društvenim mrežama.
Šta možemo učiniti kada su nam misli pretežno usmjerene na naša tijela?
Želite li zaustaviti poplavu opsesivnih misli koje vas drže u stanju „nikad nisam dovoljno dobar/dobra“ ili „Moram učiniti više… manje… promijeniti… popraviti“? Ako je tako, onda vas beskrajni ciklus opsesije tijelom drži u zatočeništvu.
Tašte, ponosne žene mogu krenuti jednim od dva puta. Mogu se hvaliti svojim izgledom kako bi privukle pažnju na sebe ili mogu biti opsjednute svojim tjelesnim manama i biti depresivne i anksiozne. Šta god da izaberu, iscrpljenost je stvarna. Vaš um, vaše vrijeme, vaša energija su toliko zaokupljeni vašim opsesivnim mislima o tijelu da jedva imate mentalni kapacitet za bilo šta drugo.
Kada je opsesija tijelom zapravo idolopoklonstvo
Šta se dešava kada se zapitamo:
- Šta mi je danas prioritet?
- Gdje je moj fokus?
- O čemu najviše vremena razmišljam?
- Na šta trošim svoj novac?
- Šta mi oduzima svu energiju?
- O čemu pričam više nego o bilo čemu drugom?
- Šta vjerujem da će me zadovoljiti i donijeti mi ispunjenje?
Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja bilo šta drugo osim Boga (kao bolje tijelo), vjerovatno imate idola u rukama.
Da li ste od tijela napravili idola? Ovo je matrica u koju danas upadaju svi živeći u kulturi koja definiciju zdravog, idealnog (tj. vitkog) tijela vidi kao sredstva za postizanje krajnje sreće.
Možemo napraviti idole od bilo čega. To može biti ili dobra ili loša stvar koja je uzdignuta na nivo Boga. Stoga je Bog morao skrenuti pažnju čak i svom izabranom proroku da se ne obazire na spoljašnji izgled prilikom izbora novog kralja Izraela:
„Bog ne gleda na ono što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što se očima vidi, a Gospod gleda ono što je u srcu.“ (1. Samuelova 16:7)
1. Jovanova 5:21 nas upozorava: „Dječice, klonite se idola.“
Rimljanima 1:25 nas dalje upozorava: „Oni su Božju istinu promijenili u laž, pa su poštovali i obožavali ono što je stvoreno umjesto Stvoritelja.“
Taština opisana u Starom savezu
Pogledajmo Isaiju, poglavlje 3, jer je ovo tako živopisan primjer kako Bog gleda na tašte žene. To je znak dekadentnog društva i nestabilnih žena. To je znak raspada nacije. Kćeri Ciona, jevrejske žene, postale su poput društava oko njih, a hananska društva bila su paganska. Bile su tjelesne, a Jevreji su se od obožavanja Boga okrenuli obožavanju hananskih idola. Isaija je živio 700 godina prije Hrista i prorokovao je o budućem sudu. Južno kraljevstvo, Juda, trebalo je krenuti putem sjevernog kraljevstva, koje je postalo otpadničko, i postali su idolopoklonici, čak i prije južnog kraljevstva. Već su bili porobljeni od strane Asirije, a Judeja je trebala biti porobljena od strane Vavilona. Dakle, okrenuli su se od Boga da služe drugim bogovima; jedan od njih za ove žene bio je bog ljepote. „Tvoje srce se uzoholilo zbog ljepote tvoje.“ (Ezekijel 28:17)
Isaija 3:16-24 kaže: „Gospod još kaže: Zbog toga što su kćeri cionske postale ohole, što idu uzdignute glave i očima namiguju, sitnim koracima hodaju i nakitom na nogama zveckaju, Gospod će krastama prekriti teme kćeri cionskih, otkriće Gospod čelo njihovo. Tog dana Gospod će im oduzeti njihovu ljepotu: ukrase oko nogu, trake koje nose oko glave i nakit u obliku mjeseca, minđuše, narukvice i koprene, pokrivala za glavu, lančiće što oko nogu nose i pojaseve, bočice s mirisima i amajlije u obliku školjke, prstenje i alke za nos, svečane haljine i tunike, ogrtače i torbice, ogledala i donje haljine, turbane i dugačke koprene. Umjesto mirisnog balzama biće ustajali smrad, umjesto pojasa uže će se vezivati, umjesto lijepo očešljane kose biće ćelava glava, umjesto raskošne haljine kostrijet će se opasivati, umjesto ljepote biće žig.“
Ove žene su mislile da su tako lijepe i tako privlačne i namjerno su privlačile mnogo pažnje na sebe, a Bog je to smatrao vrlo ružnim. Ovo nije lijepa slika, a nije ni lijepo Bogu kada volimo sebe i trošimo prekomjerne količine vremena i novca na svoj izgled ili smo opsjednuti svojim tijelom, privlačeći pažnju na sebe.
Zapazite šta je uradila zla Jezebela pred samu smrt u pokušaju da „šarmira“ Jehua: „Posle toga Jehu je došao u Jezrael. Kad je to čula Jezebela, namazala je oči pigmentom i lijepo uredila svoju glavu, pa je gledala s prozora.“ (2. Kraljevima 10:30) Ali ovo joj nije pomoglo.
Prepoznavanje problema
Možemo napraviti idole od bilo čega. Dakle, ako vam um stalno opsjeda tijelo, vrijeme je da budete iskreni prema sebi.
Ako je vaš glavni izvor utjehe nešto drugo osim Boga ili ako dozvoljavate da vaše samopoštovanje zavisi od nečega drugog osim od Boga… vaša opsesija tijelom postala je idol.
Da li želja za boljim tijelom i zdravljem znači idolopoklonstvo? Gotovo izvjesno će se pretvoriti u to, ako ne znamo da se zadržimo u domenu skromnosti i umjerenosti.
Kultura dijeta želi da nas uvjeri da ako samo pronađemo pravi „plan“ koji odgovara našem tijelu, onda će opsesivne misli o tijelu prestati. Ovo je samo još jedna laž.
Stvar je u sljedećem – idolopoklonstvo je varljivo. Može se ušuljati u naše živote jer često počinje nečim dobrim ili nečim pozitivnim – poput želje da budete zdravi ili da brinete o svom tijelu, čak i želje da svojim tijelom odate počast Bogu.
Ali, negdje se dešava promjena. Naše dobre namjere pretvaraju se u opsesiju tijelom, hranom, vježbanjem. Postajemo obuzeti mislima, a pozitivne želje postaju robovlasnik koji nas pokreće.
Moramo se zapitati… je li naša opsesija tijelom, naše sveobuhvatne misli o našem fizičkom izgledu, postala naš krajnji izvor zadovoljstva?
Radi se o našim motivima i namjerama. Svako od nas mora preispitati svoje srce. Vježbanje, kretanje tijela, ishrana, sve to mogu biti dobri činovi obožavanja Boga. Radi se o onome što je u našim srcima.
Matej 6:24 nas podsjeća gdje je naše blago, tu je naše srce. „Niko ne može da služi dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i pohlepi materijalizma.“
I ne možete biti robovi kulture ishrane, slike tijela, ljepote i zdravlja.
Šta se dešava kada shvatimo da su nam opsesije tijelom postale idol?
Tri stvari se mogu dogoditi kada shvatimo da nam je opsesija tijelom postala idol:
- Možemo se braniti od svojih idola.
Ovo je težak posao za srce, može biti bolno, a naši zaštitnički instinkti nam govore „ali ovo je zdravo!“ Trudimo se imati i Boga i svog idola.
- Obećavamo sebi da možemo voljeti oboje, staviti Boga na prvo mjesto i kontrolisati, popravljati i mijenjati svoja tijela… ali Matej 6:24 nam govori drugačije.
- Postajemo realni i iskreni, vidimo bol naših opsesija tijelom i mijenjamo se.
Ali kako? Kako nam saznanje da smo od svog tijela napravili idola pomaže da prestanemo biti opsjednuti svojim tijelima?
Iskreno se odnosimo prema Bogu, donosimo svoju slomljenost pred Njega i kajemo se. Ali naša srca su sklona lutanju i tako će se opsesija tijelom, s dubokim korijenima u kulturi prehrane, ponovo uvući u naša srca i umove.
To je svakodnevna predaja, mnogi od nas su decenijama uronjeni u kulturu ishrane, i tako se odučavamo svega u šta smo vjerovali o hrani, vježbanju i tome kako da brinemo o svom tijelu.
Zato svakodnevno moramo preispitivati svoja srca i biti dovoljno otvoreni da osjetimo osudu svetog Duha kada dođe, a onda možemo uhvatiti sebe, pokajati se i vratiti Bogu.
Kultura ishrane i neprijatelj žele da povjerujemo da nešto nije u redu s nama da se moramo stalno vraćati na ovo svaki dan. Ali Bog kaže: samo izaberi mene, stavi mene na prvo mjesto svaki dan.
Naša kultura kaže da se moramo promijeniti i da sve zavisi od nas.
Moramo se više truditi, moramo se više zalagati da se oslobodimo kulture dijeta. Kao što Rimljanima 12:2 kaže: „I ne dajte da vas i dalje oblikuje ovo doba, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da utvrdite šta je Božja volja – šta je dobro, ugodno i savršeno.“
Možemo birati u koje misli vjerujemo. Kada naši umovi počnu ponovo padati u opsesivne tjelesne misli, možemo odabrati da Boga i Njegovu riječ stavimo na prvo mjesto.
Zapitajte se: „Šta zaista želim od sve ove opsesije tijelom, šta zaista pokušavam dobiti od svega toga?“ Budite iskreni sa sobom i shvatićete da sve što želite da dobijete je odobravanje i divljenje svijeta, zadovoljenje sopstvene sujete ili pažnju osoba suprotnog pola privučenih vašim „senzualnim“ izgledom. Čiju pažnju zapravo tražite? Upravo osoba koje su u neprijateljstvu sa Bogom!
Ali juriti za idolom je uzaludno i kontraproduktivno. Nikada neće donijeti zadovoljstvo jer nije u stanju da ga pruži. Kako starite, to na kraju svakako postaje izgubljena bitka. „Dokle ćete isprazne stvari voljeti?“ (Psalam 4:2)
Kraj muke opsesije tijelom
Dovedimo svoju opsesiju tijelom do podnožja krsta. To je svakodnevno predavanje istraživanja naših srca, postajanja iskrenim i pokajanja. Tada primamo naš krajnji izvor zadovoljstva, veliku Božju ljubav.
Bilo da se radi o ljubavi, prihvatanju, slobodi od srama… tražite Njegovu riječ i otkrivajte Njegove istine. Što više vremena provodimo otkrivajući Božje istine, to ćemo manje vjerovati lažima neprijatelja i kulture fizičkog izgleda.
„Ljupkost može biti lažna i ljepota isprazna, ali žena koja se boji Gospoda zaslužuje hvalu.“ (Izreke 31:30)
Ako imate srce koje voli Boga, željećete ugoditi Bogu. Prema Bibliji, „srce“ je dio vas koji čini vaše misli, osjeća vaše emocije, donosi odluke o vašoj volji… Srce koje je zabrinuto da ugodi Bogu izraziće se skromno kroz ono što mislite, radite, govorite i nosite. Nije stvar samo u odjeći, već u onome što mislite, radite, govorite i nosite. Prava skromnost može doći samo od nekoga ko je više zabrinut da svijetu pokaže koliko je Bog velik nego koliko je on/ona veliki/a. Prava skromnost ne dolazi od promjene odjeće. Dolazi od promjene srca. Ako želite biti skromni (ili biste mogli reći ako ne želite biti tašti), Bog mora biti prvi u vašem srcu. Kada odaberete biti neskromni (ili depresivni ili povučeni jer vaše tijelo ne izgleda onako kako želite), onda birate vlastite grešne želje umjesto Božjih želja, tako da On nije prvi u vašem životu. Naglasak Novog saveza u vezi s taštinom je na skromnoj odjeći, kako izgledate, kako se ponašate i dobrim djelima.
Primjer divne djevojke iz Biblije je Tabita (Dorka), pomenuta u Djelima apostolskim 9, koja je bila puna dobrih djela i milosrđa. U hrišćanskoj zajednici u Jerusalimu bilo je toliko tuge kada je Tabita umrla da je Bog upotrijebio Petra da je uskrsne iz mrtvih!
Prava ljepota je ono što je iznutra, krotak i tih duh (1. Petrova 3:3-4). Pobožne žene odražavaju poštovanje u svom ponašanju odijevajući se na način koji nije senzualan, provokativan, navalentan, pretjerano blještav ili razmetljiv. Umjesto toga, njihov ukras su njihova dobra djela i njihova krotka srca i tihi duh. Stav njihovih srca, ono što misle i žele, ugodno je Bogu.
Žene opsjednute svojim izgledom nisu zahvalne za tijela koja imaju. Poslednji stih u 1. Solunjanima 5:18 kaže da budemo zahvalni za sve „jer je to volja Božija u Hristu Isusu“. One nisu zadovoljne. Prva Timoteju 6:6 kaže da ako imamo hranu i odjeću, bićemo zadovoljni time. One su samoljubive, prema Rimljanima 12:3. Druga Timoteju 3:2 govori o poslednjim danima kada će ljudi biti samoljubivi. Taština je požuda za ljepotom. Jakov 1:14-15 kaže: „Ali svako je iskušavan svojom vlastitom požudom.“ To dolazi iznutra. „Požuda, kad začne, rađa grijeh, a kad se grijeh izvrši, rađa smrt.“ Ovo je požuda za ljepotom. 1. Jovanova 2:15-17 kaže: „Nemojte voljeti ni svijet, ni ono što je u svijetu. Ako neko voli svijet, ljubav Očeva nije u njemu, jer ništa što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju i ponos života – nije od Oca, već je od svijeta. A svijet prolazi i njegova žudnja, ali onaj ko vrši Božju volju ostaje dovijeka.“
Istinska ljepota leži iznutra, a ne izvana. To je ono što je dragocjeno u Božjim očima. Kološanima 3:2 kaže: „Mislite na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji.“
Postoji mnogo biblijskih upozorenja u vezi s taštinom. Taština je isprazna. To je depresivna težnja i na kraju beznadežna. Ljepota, kaže Izreke 6:25, jedan je od načina na koji preljubnica privlači svoj plijen.
Vanjska ljepota bez unutarnje ljepote je monstruoznost. Izreke 11:22 kažu: „Kao zlatna alka na nosu svinje, takva je žena koja je lijepa ali nije razumna.“ Budimo iskreni do kraja: u srži opsesije njihovim tijelima je želja da žene učine ljubomornim, a muškarce pohotnim. I ta opsesija uslovljava mjesta na kojima će izlaziti i u kakvom društvu će provoditi vrijeme. Zatim će usvojiti sve one norme ponašanja koje su „popularne“. To će takođe izopačiti prirodnu želju za porodicom i djecom i uvesti bolesne kriterijume za izbor „partnera“. Sama porodična zajednica, ako do nje uopšte dođe, postaje minsko polje. Rezultat će biti moralno i duhovno rasulo i promašen život.
Najveća živa pouka ikada
Sin Božji, Isus Hrist, je došao na ovu zemlju kao ponizni sluga. Mogao se roditi kao prekrasna mala beba koja bi izrasla u „zvijezdu“ svog vremena. Mogao je sebi dati one prodorne plave oči koje vidimo na slikama. Mogao je imati prekrasnu kosu i isklesano lice, i mogao je učiniti da ljudi oduševi svugdje gdje je išao. Ali, Biblija nam kaže da nije imao ljepotu ili veličanstvenost koja bi privukla ljude k Njemu. (Isaija 53:2) Kad znamo kako funkcioniše pali svijet, jasno je zašto.
Božja namjera za nas u ovom životu je da naša tijela budu Njegov hram a ne idol. Sve ostalo je potpisani ugovor sa smrću.
