Hrišćani su pozvani da se bore za „vjeru koja je jednom predata svetima“ (Juda 1:3). Ovo pretpostavlja normu, izvorni čisti oblik služenja Bogu koji se mora održati. Cijelo Sveto Pismo sadrži upozorenja protiv otpadništva.
U Jeremijino vrijeme, narod Izraela je otpao od pravog obožavanja Boga. Gospod im je rekao o njihovom otpadništvu: „Ovako kaže Gospod: ‘Stanite na puteve i gledajte. Pitajte za stare puteve, pitajte gdje je pravi put, i idite njim, pa ćete naći mir svojim dušama.’ Ali oni govore: ‘Nećemo da idemo.’ Postavio sam vam stražare, rekavši: ‘Pazite na zvuk roga!’ Ali oni govore: ‘Nećemo paziti.’ Zato, čujte, narodi! Saznajte, okupljena mnoštva, šta će im se desiti. Slušaj, zemljo! Dovodim nevolju na ovaj narod kao plod njihovih misli, jer nisu pazili na moje riječi i moj su zakon odbacili.“ (Jeremija 6:16-19)
Otpadništvo je odstupanje od starih puteva propisanih od Boga. To uključuje odbacivanje Božje riječi u korist nečeg novog i drugačijeg.
Pavle povezuje nadolazeće otpadništvo sa „čovjekom bezakonja“ (2. Solunjanima 2:3). Otpadništvo je prorečeno više puta u Svetom Pismu (Matej 24:10-12, 24-25; Djela 20:29-30; 2. Petrova 2:1-3, itd.).
U Jovanovoj raspravi o otpadništvu on govori o antihristu (1. Jovanova 2:18,22). On definiše antihrista kao „mnoge varalice“ koji su izašli u svijet (2. Jovanova 1:7). Oni su ljudi koji idu dalje i ne ostaju u Hristovoj doktrini (2. Jovanova 1:9). On takođe govori o duhu antihrista (1. Jovanova 4:3).
Apostol Juda kaže da otpadništvo može biti suptilno. Otpadnici su se „uvukli“ u hrišćansku zajednicu. Na vanbiblijskom grčkom, izraz koji Juda koristi opisuje sračunatu lukavštinu advokata koji se, pametnom argumentacijom, infiltrira u umove službenika u sudnici i kvari njihovo razmišljanje. Riječ doslovno znači „proklizavanje bočno; potajno ući; ušunjati se.“ Drugim riječima, Juda kaže da je rijetkost da otpadništvo počinje na otvoren i lako uočljiv način.
Živimo u danima kada je toliko sumnje bačeno na Božju Riječ. Zabluda u oponašanju istine je toliko vješta, da se to dvoje stalno zamjenjuju jedno za drugo. Apostol Pavle takođe govori o spoljašnjem prijatnom ponašanju otpadnika i njihovom učenju: „Jer takvi ljudi su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Hristovi apostoli. A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetlosti.“ (2. Korinćanima 11:13-14) Drugim riječima, nemojte tražiti da otpadnici izgledaju loše spolja ili da govore dramatične riječi jeresi na početku svog učenja (2. Petrova 2:1). Umjesto da potpuno negiraju istinu, otpadnici će je izokrenuti kako bi se uklopili u njihov vlastiti plan. Najgori oblici zla se sastoje od izopačenja istine.
U svom daljem razvoju otpadništvo često rezultira u nemoralne i pokvarene prakse, nepravednost i razne devijacije. Ali to nužno ne mora biti slučaj.
Apostol Jovan kaže da odstupanje od istine Božje Riječi dovodi do odvajanja: „Izašli su od nas, ali nisu bili od nas, jer da su bili od nas, ostali bi s nama. Ali izašli su da bi se vidjelo da nisu svi od nas.“ (1. Jovanova 2:19)
Svaka novosavezna knjiga osim Poslanice Filimonu sadrži upozorenja o lažnom učenju. Zašto? Jednostavno zato što ideje imaju posledice. Ispravno i objektivno razmišljanje i njegov plod stvaraju dobrotu, dok pogrešno razmišljanje i njegovo popratno djelovanje rezultiraju neželjenim ishodima. Ne postoji teren na kojem je potrebna veća smotrenost i opreznost od duhovnog i religijskog.
Otpadništvo dolazi od đavola. Bog nije autor zbrke, već reda (1. Korinćanima 14:33). Zbrka u hrišćanskom svijetu, koja je rezultat mnogih različitih oblika otpadništva, djelo je đavola. On svoj posao obavlja preko ljudi, pozivajući se na njihove tjelesne i sebične želje (Jakov 3:14-16), i preko svojih predstavništava. Zavist i egoizam (grešni individualizam) su dva glavna uzroka konfuzije otpadništva.
Tolerancija otpada mora imati granice
U Otkrivenju nalazimo najsvečaniji poziv za napuštanje duhovnog Vavilona: „Pade, pade Vavilon Veliki i postao je prebivalište demonima, stanište svakog nečistog duha i skrovište svih nečistih i mrskih ptica! Kraljevi zemaljski s njom su blud činili, a trgovci zemaljski obogatili su se od silne i besramne raskoši njene. Onda sam čuo jedan drugi glas s neba kako govori: ‘Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje! Jer su se njeni grijesi nagomilali do neba i Bog se sjetio njenih nepravednih djela.’“ (Otkrivenje 18:2-5) U 17. glavi stoji da je „Vavilon majka bludnicama“ (Otkrivenje 17:5).
Za veće vjerske zajednice je karakteristična mješavina raznih profila vjernika. To je bio slučaj i u ranoj hrišćanskoj zajednici. Dakle, sve dok su nosioci Riječi Božje ili jevanđelja na ispravnom putu, ispadi i nedoslednosti pojedinaca ne mogu i ne trebaju biti povod za napuštanje zajednice. Tačno je da Biblija uči o kolektivnoj odgovornosti (5. Mojsijeva 13; 17:2-13; 1. Korinćanima 5:13), ali mora postojati i kolektivna solidarnost u nastojanju popravljanja i izgradnje pojedinaca u zajednici (vidi: Galatima 6:1-10). Juda savjetuje: „A budite milosrdni nekima – razabirajući stvari.“ (Juda 1:22) Danas ima puno dobrih iskrenih ljudi koji sumnjaju i trebamo biti strpljivi s njima. „Neke, pak, spasavajte u strahu grabeći ih kao iz vatre.“ (Juda 1:23) To su ljudi za koje bismo smatrali da su beznadežni grešnici. Čini nam se da do njih niko nije mogao doći, ali u stvarnosti nije tako. S druge strane, sa jereticima ne treba imati nikakvog kompromisa. „Čovjeka jeretika kloni se nakon prve i druge opomene, znajući da je takav zastranio i da griješi, i da je tako sam sebe osudio.“ (Titu 3:10-11; vidi takođe Galatima 1:8-9; Matej 24:10; 2. Timoteju 3:1-9)
Da bismo sami znali kako da ispravno odreagujemo na pojavu otpada i koja je crvena linija, moramo biti utvrđeni u pravoj vjeri (vidi: Kako da znamo da li smo u pravoj vjeri po Božjoj volji). Kada vođstvo vjerske zajednice odstupi od jedne ili više fundamentalnih doktrina, vrijeme je za napuštanje otpada. Glavni razlog je što se takve stvari nikada više neće ispraviti. Kad se odbaci jasna svjetlost da bi se pravili kompromisi, stekla popularnost i prihvatanje od svijeta, povratka više nema: „Jer one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar i bili sudionici Duha svetoga, i koji su okusili dobru riječ Božju i sile svijeta koji dolazi, a zatim su otpali, nije moguće opet dovesti do pokajanja, jer sami ponovo razapinju Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu.“ (Jevrejima 6:4-6) „Ko god, dakle, želi da bude prijatelj svijetu, postaje Božji neprijatelj.“ (Jakov 4:4)
Ako smo zajedničari s hrišćanima koji su lažni učitelji, mi opravdavamo njihovu zabludu: „Ako neko dođe k vama, a ne donosi ovo učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte. Jer ko ga pozdravlja učestvuje u njegovim zlim djelima.“ ( 2. Jovanova 1:10-11) „Ne druži se s buntovnim ljudima.“ (Izreke 24:21)
Granice hrišćanskog zajedništva jasno su definisane u Svetom Pismu.
Razlikovanje falsifikata moguće samo ako poznajemo original
Tragedija je u tome što čak i vjernici ne znaju Bibliju. U ovom vremenu otpadništva, Božji narod ne samo da mora reći da vjeruje u Riječ Božju od korica do korica, već mora znati šta je između korica. U svijetu konfuzije i kompromisa morate se izgraditi u najsvetijoj vjeri ozbiljnim proučavanjem Riječi Božje. Riječ Božja nije samo karta i kompas, već je i naša snaga, zaštita od obmana.
Pitanje je da li ste se zaista izgrađivali u svojoj zajednici ili vam je zapravo sistematski ispiran mozak od vođstva ili lokalnih gurua. Mnogi to ni sami ne znaju, jer nikad nisu ni baštinili zdravu religioznost. Ali rezultati se uvijek pokažu kada iz nekih razloga, bilo opravdanih ili neopravdanih, napuste svoju crkvu/sektu i nađu se na vjetrometini. Oni koji nemaju izgrađenu vjeru na objektivnim istinama, i koji nisu utvrđeni u sadašnjoj istini, postaće lak plijen različitih sekti i tzv. nezavisnih grupa. Lutaće od sekte do sekte. Upravo to tumaranje govori da nikada nisu ni bili naučeni ispravnom kursu. Konačan rezultat je „od zla na još gore“.
Dakle, od suštinske je važnosti da sami znamo koji je ispravan kurs i da nepokolebljivo idemo tim putem. Iako je svijet pun lažnih religija, mi moramo biti istiniti. To može značiti bolno odvajanje od ljudi koji su postali nosioci jeresi i zabluda, ali i odvajanje od same zajednice ukoliko je njeno vođstvo otpalo na način koji se neće ispraviti. Čak ako je potrebno budite spremni sami stajati za ono što je istinito i pravedno pa makar nikoga da nema na vašoj strani. Ali da se ne varamo, Bog uvijek ima svoj narod na zemlji.
Član „kraljevskog sveštenstva“ (1. Petrova 2:9) ne može učestvovati u otpadničkom bogosluženju (2. Korinćanima 6:14-18; Efescima 5:11; Otkrivenje 18:4).
Smjernice za prepoznavanje lažnih učitelja i kolovođa otpada
Isus i njegovi apostoli ne samo da su predvidjeli otpadništvo, već su nam rekli i kako prepoznati lažne proroke i učitelje! Postoje znakovi razlikovanja po kojima se mogu prepoznati. Oni uzdižu sebe i gospodare drugima. Oni su varljivi. Oni donose drugačiju doktrinu.
(1) Lažni učitelji uzdižu sebe i gospodare drugima
Jedna od najuočljivijih oznaka lažnih učitelja je da, poput Diotrefa (3. Jovanova 1:9), oni obično vole da imaju prednost. Vole da su istaknuti i visokozvučne vjerske titule.
Na širem planu, lažni učitelji često uspostavljaju hijerarhijske sisteme vlasti, poput neznabožaca, koji vrše kontrolu u cijelim regijama, zemljama ili čak u cijelom svijetu. Kroz svoj monopol dovode ljude u vjersko ropstvo. Svi koji učestvuju u takvim sistemima vlasti su lažni učitelji koji su se pobunili protiv Božjeg autoriteta.
S druge strane, pravi Hristovi sledbenici ne gospodare nad drugima (Matej 20:25-26; 1. Petrova 5:2-3).
(2) Lažni učitelji su varljivi
Isus je upozorio: „Čuvajte se lažnih proroka. Oni k vama dolaze u ovčijem ruhu, a iznutra su grabežljivi vuci.“ (Matej 7:15) Ipak, na kraju se prepoznaju po rodovima (Matej 7:16-20).
Lažni učitelji često pokušavaju da prevare zasnivajući svoju lažnu doktrinu na filozofiji i sofizmu. Kao što je Pavle upozorio Kološane: „To govorim zato da vas niko ne prevari primamljivim riječima.“ (Kološanima 2:4) Na grčkom stoji riječ „pitanologija“ – uvjerljivost govora, lažni diskurs koji druge dovodi u zabludu. „Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.“ (Kološanima 2:8).
Lažni učitelji često zloupotrebljavaju teže razumljive odlomke, koje mogu lakše izokrenuti u vlastite obmanjujuće svrhe. Petar kaže da Pavlovi spisi govore o „nekim stvarima koje je teško shvatiti, a koje neupućeni i nepostojani izvrću, kao i ostala Pisma, na sopstvenu propast“ (2. Petrova 3:16).
Isus takođe upozorava da će neki lažni učitelji pokušati potkrijepiti svoju obmanu znakovima i čudima (Matej 7:21-23; 24:24).
Lažni učitelji su u stanju da prevare ljude koji ne vole istinu. „…i svakim zavođenjem u nepravdi među onima koji propadaju zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi bili spaseni. I zato Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi vjerovali laži, kako bi svi oni bili osuđeni jer nisu vjerovali istini, nego su voljeli nepravdu.“ (2. Solunjanima 2:10-12) Glavni regrutni centar za Sotonine emisare nalazi se upravo u ovoj kategoriji ljudi!
(3) Lažni učitelji donose drugačiju doktrinu
Pavle je upozorio svete u Rimu: „Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele i navode druge da se spotiču u vjeri, nasuprot učenju kome ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe našem Gospodu Hristu, nego željama svog tijela, pa slatkim i laskavim riječima zavode srca bezazlenih.“ (Rimljanima 16:17-18)
Lažni učitelji – predvođeni glavnim agentom promjene, Božjim neprijateljem – lukavi su zagovornici promjene. Oni unose podijeljena mišljenja. Da bi donijeli lažnu doktrinu, oni naravno moraju prevariti ljude na ovaj ili onaj način. Pavle je bio zabrinut za hrišćane u Korintu: „Ali se bojim da se – kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom – vaše misli ne iskvare i odvrate od iskrenosti i čestitosti koje dugujete Hristu. Jer ako neko dođe i propovijeda drugačijeg Isusa od onoga koga smo mi propovijedali, ili ako primite drugačiji duh od onoga koji ste primili ili drugačiju dobru vijest od one koju ste prihvatili, vi takvog spremno podnosite.“ (2. Korinćanima 11:3-4)
Pavle je podučio Timoteja: „Ako neko naučava drugačiju nauku i ne pristupa sa zdravim riječima, onima našeg Gospoda Isusa Hrista, niti s učenjem koje je u skladu sa pobožnošću, taj je ponosan i ne razumije ništa, nego boluje od zapitkivanja i prepirki oko riječi. To dovodi do zavisti, svađe, pogrdnog govora, zlonamjernog sumnjičenja, žučnih prepirki o sitnicama u koje se upuštaju ljudi pokvarenog uma, u kojima nema istine i koji smatraju da je pobožnost izvor dobitka: takvih se kloni.“ (1. Timoteju 6:3-5)
„Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama.“ (2. Timoteju 4:3-4)
Evo i opomene u Jevrejima poslanici 13:9: „Ne dajte da vas zavedu raznim tuđim učenjima.“
Otpadnici, koji nisu vođeni jednim Duhom, koji se ne pokoravaju jednom Gospodu, čija vjera nije jedna vjera, čije krštenje nije jedno krštenje, ne služe jednom Bogu i Ocu svih, nisu dio jednog tijela, i nemaju jedinu nadu (Efescima 4:4-6). Oni su, kako se to popularno kaže, preletači, vođeni svojim zamislima.
(4) Simptomi koji ukazuju na potencijalne kolovođe otpada
Kada se bavimo otpadom, dobro je obratiti pažnju na neke pokazatelje otpadnika u najavi.
(a) Pokazuju li poštovanje prema zdravim autoritetima i hrišćanskim vođama (Marko 10:42-45; 1. Korinćanima 3:1-19; 1. Solunjanima 5:12,13; 2. Petrova 2:10-12)?
(b) Pokazuju li neprimjerene ambicije za vođstvom (Luka 9:46; 1. Timoteju 1:7)?
(c) Da li podstiču individualno razlikovanje, rast i zrelost kod svojih sledbenika ili podstiču zavisnost i potčinjenost (Djela 17:11; Efescima 4:11-16 )?
(d) Da li finansijski eksploatišu svoje članove ili čine sve da ih ne opterećuju (1. Petrova 5:2; 2. Petrova 2:3)?
(e) Postoje li dokazi o seksualnoj vjernosti ili su senzualno popustljivi (2. Petrova 2:14)?
(f) Da li oni podstiču odvajanje od grijeha, uče istinu onakva kakva jeste, ili govore ljudima samo ono što žele čuti kako bi ih pridobili za sebe (2. Timoteju 4:3-4)?
(g) Da li oni žrtvuju svoje interese za dobrobit svoje grupe ili su predmet idolatrije kod svojih sledbenika (Filipljanima 2:3-4)?
(h) Da li oni u praksi privlače pažnju i odanost vjernika Hristu i Bogu, ili su to samo riječi koje koriste dok zapravo usmjeravaju pažnju na sebe (Djela 20:28-31; 3. Jovanova 1:9-10)?
(i) Da li zloupotrebljavaju svoj autoritet, ili vode informacijama, ohrabrenjem i primjerom (1. Petrova 5:1-4)?
(j) Da li usvajaju i autoritaran način, ili su voljni da se prema njima postupa kao prema braći (Matej 23:8-12)?
(k) Da li se njihove grupe vole i mrze zbog njihove lične vjere i odanosti Hristu, ili zbog učenja i tumačenja svojstvenih osnivaču (1. Timoteju 1:3-7)?
(l) Čuvaju li svoje članove ljubavlju, primjerom i striktnoj vjernosti istini bez kompromisa, ili čine da se članovi boje da ne odstupe ili se zamjere većini (Galatima 2:11-21)?
(m) Da li ispunjavaju kvalifikacije duhovnog nadglednika ili su samo nadareni ljudi sumnjivog karaktera (1. Timoteju 3:1-7)?
Može li slijepac voditi slijepca?
„Može li slijep voditi slijepog? Zar neće obojica upasti u jamu?“ (Luka 6:39)
O otpadništvu možemo mnogo naučiti iz Isusovog odgovora: „Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski Otac, iskorijeniće se. Pustite ih. Oni su slijepi i vođe slijepima. A ako slijep vodi slijepoga, obojica će upasti u jamu.“ (Matej 15:13-14)
Prema Novom savezu, Hristova zajednica je jedina vjerska institucija koju je Bog zasadio. Njena veličina i broj članova nisu presudni – presudna je odanost Bogu i Hristu (Matej 18:20). Svaku drugu religioznu instituciju su postavili ljudi i ona je u pobuni prema Bogu. Svijet je pun nehrišćanskih i pseudohrišćanskih vjerskih ustanova. Svi će biti iskorijenjeni.
Samo slijepac bira slijepca za svog vodiča. Ljudi su duhovno slijepi zato što biraju da budu. Odlučili su da ne vide (Matej 13:13-16; 2. Korinćanima 4:3-4). Lideri i sledbenici su odgovorni jer niko ne može voditi ako neko ne slijedi. Ljudi biraju vođe koje vole. To je beznadežna situacija. Ove slijepe vođe i slijepi sledbenici odbacuju svjetlost i onda arogantno pretpostavljaju da mogu vidjeti (Jovan 9:39-41).
Ljudi koji vole istinu, slijede Isusa. Kao što je Dobri pastir, Isus, objasnio: „A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas stranaca.“ (Jovan 10:4-5)
Otpadništvo uzrokuje podjelu
Isus se molio da Njegovi sledbenici budu jedno kao što su On i Otac jedno (Jovan 17:11). Osvrćući se na svoje ovce, Isus je rekao: „One će slušati moj glas, i sve će biti jedno stado s jednim pastirom.“ (Jovan 10:16) Pavle je upozorio korintske hrišćane: „Podstičem vas, braćo, imenom našeg Gospoda Isusa Hrista, da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja.“ (1. Korinćanima 1:10)
Jedinstvo postoji među hrišćanima u onoj mjeri u kojoj oni slijede Boga i Hrista.
Takođe, neizbježna je podjela između onih koji su vjerni i onih koji otpadaju od prave vjere i obožavanja Boga: „Mogu li dvoje hodati zajedno, osim ako se ne dogovore?“ (Amos 3:3)
Neki lažni učitelji tvrde da favorizuju jedinstvo. Oni pokušavaju izbrisati biblijske granice zajedništva. Žele da ih vjernici prihvate uprkos njihovom otpadništvu. Najčešći izgovor koji koriste za ubjeđivanje drugih je da doktrine nisu važne. (Na taj način žrtve su navedene da uklone ogradu koja ih štiti, jer NJIHOVE pogrešne doktrine su im jako važne ali to kriju dok ne zavrbuju druge i „skuvaju žabu“.)
Ponekad se otpadnici ušunjaju i pokušavaju dominirati vjerskom zajednicom. Ako im to ne pođe u potpunosti za rukom, oni se često odvajaju i formiraju svoju grupu/sektu.
Evo kakav je bio Pavlov odgovor na otpadništvo:
„Ako istrajemo, s njim ćemo i vladati. Ako ga se odreknemo, i on će se odreći nas. Ako budemo nevjerni, on ostaje vjeran, jer ne može da se odrekne samog sebe. Podsjećaj druge na to, zaklinjući ih pred Bogom, da se ne prepiru oko riječi, jer to ničemu ne koristi, nego je na propast onima koji slušaju. Budi marljiv da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radnik koji nema čega da se stidi, koji se ispravno služi riječju istine. Kloni se svjetovnih i ispraznih besmislica, jer će takvi sve više tonuti u bezbožnost i njihova riječ će se širiti kao gangrena. Među njima su Imenej i Filit. Ti ljudi su odstupili od istine, govoreći da je uskrsenje već bilo, pa nekima potkopavaju vjeru. Ali Božji čvrsti temelj nepomično stoji i na njemu je ovaj pečat: ‘Gospod poznaje one koji su njegovi’ i: ‘Svi koji prizivaju Gospodnje ime neka se odreknu nepravednosti.’“ (2. Timoteju 2:12-19)
„Ko zloga opravdava i ko pravednoga osuđuje, obojica su odvratni Gospodu.“ (Izreke 17:15)
„Ne sudite po spoljašnjosti, nego sudite pravednim sudom.“ (Jovan 7:24)
Ne možemo se suzdržati od presude kada se suočimo sa jasnim manifestacijama zla. Isus je ukorio skupštinu u Tijatiri što je dozvolila „Jezebeli“ da širi lažne nauke i zavodi hrišćane (Otkrivenje 2:20). Hoće li nas Bog smatrati nevinim ako dopustimo da se naučavaju obmane?
„A ako neko ne posluša ono što smo rekli u ovom pismu, ukorite ga, ne družite se više s njim, da se postidi.“ (2. Solunjanima 3:14)
„Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele i navode druge da se spotiču u veri, nasuprot učenju kome ste poučeni, i klonite ih se.“ (Rimljanima 16:17)
Granica između odstranjivanja jeretika i progonstva
Kroz vjekove, užasna zlodjela su počinjena u ime religije. Progoni su u suprotnosti sa hrišćanskom doktrinom. Bog daje svima slobodu i Isus uči o vjerskoj toleranciji i slobodi.
Iako otpadništvo treba odlučno opovrgnuti, a otpadničke učitelje izbaciti iz zajednice, hrišćani ne smiju progoniti druge ili koristiti prisilu kako bi spriječili druge da praktikuju njihovu religiju. Isus je pokazao da ne smijemo zloupotrebljavati čak ni starosavezne primjere da bismo primijenili silu (Luka 9:54-56; vidi takođe Marko 9:38-40).
Neki pogrešno primjenjuju ovaj odlomak kako bi učili da treba da bude druženja s nosiocima različitih vjerovanja. Ali Isus nije odobravao ono što je ta osoba radila. On je jednostavno podučavao vjersku slobodu. Ne smijemo „zabranjivati“ drugima.
Pavle objašnjava: „Istina, neki propovijedaju Hrista iz zavisti i suparništva, a drugi iz dobre volje. Neki odista objavljuju Hrista iz sebičnih ambicija, ne iskreno, pretpostavljajući da će nanijeti bol mojim okovima, a neki iz ljubavi, znajući da sam postavljen za odbranu dobre vijesti. I šta time postižu? To da se na svaki način, bilo iz neiskrenih pobuda bilo iz iskrenih, Hristos propovijeda. Tome se radujem.“ (Filipljanima 1:15-18)
Neki koji su sada uzorni hrišćani prvo su počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima ili bili u drugim problematičnim zajednicama. Međutim, kako su nastavili proučavati Sveto Pismo, odbacili su zablude ovih grupa i naučili istine Božje Riječi. Velika je razlika između onih koji teže istini i pravednosti ali su spotaknuti na tom putu jer su pili vodu iz zagađenih izvora i onih koji su se susreli sa istinom, upoznali je pa je odbacili.
Iako lažnim učiteljima ne treba dopustiti da poučavaju u našoj zajednici, naš zadatak kao hrišćana nije da ih spriječimo da objavljuju svoja vjerovanja. Naš je zadatak, međutim, da opovrgnemo njihovu lažnu doktrinu. Vjerska sloboda ne znači da moramo ćutati pred vjerskim zabludama.
„Jer iako živimo u tijelu, ne vodimo rat po tijelu. Jer oružje našeg ratovanja nije tjelesno, nego silno od Boga za rušenje onoga što je snažno utvrđeno, namijenjeno rušenju [ljudskih] rasuđivanja i svake oholosti koja se podiže protiv poznavanja Boga, obuzdavanju svake misli na pokornost Hristu.“ (2. Korinćanima 10:3-5)
Hrišćani se bore protiv lažne doktrine propovijedanjem istine. Pobijamo lažne argumente i hvatamo misli ljudi propovijedanjem Riječi Božje. Umjesto da nas pobijedi zlo, mi pobjeđujemo zlo dobrim (Rimljanima 12:21).
„Jer Božja riječ je živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu, i može prosuditi misli i namjere srca.“ (Jevrejima 4:12)
Hrišćani su, dakle, zagovornici i branitelji vjerskih sloboda. Naše oružje je mač Duha, Riječ Božja (Efescima 6:17). Otpadništvo treba pobiti, ali Hristovi sledbenici ne progone druge niti ih sprečavaju da praktikuju svoju religiju.
