„Darije je našao za dobro da postavi nad kraljevstvom sto dvadeset nastojnika, da budu nad celim kraljevstvom. Nad njima je postavio tri poglavara, od kojih je jedan bio Danilo, kojima su nastojnici morali polagati račun kako kralj ne bi pretrpio štetu. A Danilo se isticao među poglavarima i nastojnicima svojim izuzetnim duhom i kralj je namjeravao da ga postavi nad cijelim kraljevstvom.“ (Danilo 6:1-3)
Šesto poglavlje nastavlja gdje peto završava. Darije je na prestolu novog kraljevstva u kojem je Danilo opet postavljen na visok položaj. Nalazimo se u 539. godini prije n.e. Život je prilično ugodan za Danila i njegova tri druga.
Kralj Darije takođe shvata potrebu za jakom bazom sastavljenom od sposobnih ljudi. Administracija kraljevstva je podijeljena između 120 satrapa ili guvernera (Estera 1:1; 8:9). Iznad njih ustanovljena je pozicija tri predsjednika. Danilo je jedan od njih. Kralj čak razmišlja da njega postavi kao prvog od tri predsjednika.
Postoji nekoliko razloga za ovo:
a) Danilo je kao i Darije stranac u stranoj zemlji.
b) Danilo je prorekao pad vavilonskog kraljevstva i dolazak Medo-Persijskog kraljevstva na vlast, te je čuven u svijetu mudraca.
c) Danilo je bio dugogodišnji guverner Vavilona i pun je iskustva.
d) Darije se odlučio da zadrži vavilonsku upravnu strukturu. Danilo je tu kao jedan od najboljih poznavalaca funkcionisanja državnog aparata. On postaje ključna ličnost za izgradnju i očuvanje novog državnog aparata postavljenog na strukturi Vavilona kao osnovi.
Međutim, vrlo brzo ponašanje satrapa je identično ponašanju Haldeja iz trećeg poglavlja. Mržnja je na djelu; mržnja prema strancima, njihovim običajima i religiji. Ponovo se suočavamo s bolesnom zavišću. I satrapi imaju neku svoju religiju. Njihova je religija ljudska izmišljotina. Takve osobe po pravilu sve religije svrstavaju u istu ravan i ne prave bitnu razliku među njima.
Zavjera kao strategija protivnika istine
„Tada su poglavari i nastojnici gledali da nađu neki povod, nešto u vezi s poslovima oko kraljevstva, da optuže Danila, ali nisu na njemu mogli naći nikakav povod za optužbu niti išta nepošteno, jer je on bio pouzdan i na njemu se nije mogao naći nikakav propust niti išta nepošteno. Zato su ti ljudi rekli: ‘Kod tog Danila nećemo naći nikakav povod za optužbu, osim ako ne nađemo nešto protiv njega u zakonu njegovog Boga.’“ (Danilo 6:4,5)
Nosioci istine i uopšte časni i neporočni ljudi uvijek su „štrčali“ u društvu. Oni su nepoželjni onima čija deviza je „cilj opravdava sredstvo“. Iz tog razloga u vladajućem establišmentu, sistemu edukacije i promocije sve se više sužava prostor za isticanje istinski vrijednih, čestitih i sposobnih pojedinaca.
„Tako su ti poglavari i nastojnici nagrnuli kod kralja i ovako mu rekli: ‘Kralju Darije, da si živ dovijeka! Svi poglavari u kraljevstvu, nastojnici i visoki kraljevski službenici i namjesnici, složili su se da se izda kraljevska odredba i da se postavi zabrana, prema kojoj svako ko u razdoblju od trideset dana upravi molbu bilo kom bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, treba da bude bačen u lavovsku jamu. A sada, kralju, izdaj tu odredbu i potpiši pismo, da se ne može promijeniti, prema neopozivom zakonu Miđana i Persijanaca.’“ (Danilo 6:6-8)
Vještim podilaženjem kraljevim „božanskim“ prerogativima koji se ne smiju dovesti u pitanje, namjesnici su postigli cilj.
„Na to je kralj Darije potpisao pismo i zabranu.“ (Danilo 6:9)
Odgovor biblijski religiozne osobe na probleme
„Kad je Danilo saznao da je pismo potpisano, ušao je u svoju kuću. Prozori njegove gornje sobe bili su otvoreni prema Jerusalimu. Tu je tri puta na dan klečao na kolenima i molio se i davao hvalu svom Bogu, kao što je to i ranije redovno činio. Tada su oni ljudi navalili unutra i našli Danila kako se moli i traži milost pred svojim Bogom.“ (Danilo 6:10,11)
Postoji dijametralna suprotnost između mirnog Danila i bučnih satrapa oko njega. On ne ustaje protiv svojih kolega niti se žali kralju. Umjesto toga on se povlači u svoju kuću, odlazi u sobu i okreće se prema zapadu u pravcu Jerusalima.
Na političku zavjeru satrapa Danilo odgovara molitvom. Danilo zna da je bespomoćan. On vrlo dobro poznaje medo-persijski zakon (Danilo 6:8 i Estera 8:8) i zato ne vidi izlaz iz situacije. Čak se ni kralj nije mogao usprotiviti donijetom zakonu, ovjerenom kraljevim pečatom. Međutim, ni sada okolnosti ne diktiraju Danilov stav prema Bogu i molitvi. On nastavlja da se moli Bogu tri puta na dan kao što je to činio i ranije. On se moli Bogu kao slobodan čovjek bez obzira da li su okolnosti dobre ili loše. Molitva za njega je vitalni dio njegovog života.
Jednostavnim djelom savijanja koljena u molitvi, Danilo rizikuje svoj život. On se mogao moliti tajno. Biblija čak i ohrabruje tajne molitve (Matej 6:6). Kad molitva postaje moda kojom se podiže hvalisava zastavica pobožnosti, onda je bolje moliti se tajno. Ali kad vlast zabrani molitvu, moliti se tajno znači indirektno priznati da je kralj veći od Boga. Danilo je mogao da se za neko vrijeme prilagodi okolnostima. Ali on bi radije umro nego što bi prekinuo naviku svog ličnog duhovnog života. Danilo se ne skriva, već stoji uzdignut kao slobodan čovjek koji slobodno služi svome Bogu. Prorok odlučuje da ostane vjeran svome Bogu kako u srcu tako i javno. Njegova hrabrost je zadivljujuća. Kao inteligentan čovjek znao je šta će prouzrokovati tim postupkom.
Danilov postupak bio je herojski zato što je vodio život posvećen Bogu u molitvi kad ga niko nije vidio. Taj njegov čin ostaje nezapažen i traje cijeli život. Niko mu ne aplaudira, niko ga ne poznaje. Njegov život molitve održavao se disciplinom. On se moli tri puta na dan, i to vrijeme se poklapa s vremenom prinošenja žrtava u Jerusalimu (1. Dnevnika 23:30,31).
Danilo je vjerovatno znao za Solomonovu molitvu prilikom posvećenja hrama:
„Ako ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu, a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i upute ti molbu za milost u zemlji onih koji su ih zarobili, govoreći: ‘Zgriješili smo, loše smo postupali, zlo smo činili’, ako se u zemlji svojih neprijatelja koji su ih zarobili zaista obrate k tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim praočevima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio tvom imenu, tada s nebesa, s mjesta gdje prebivaš, čuj njihovu molitvu i njihovu molbu za milost, i daj im pravdu.“ (1. Kraljevima 8:47-49)
Molitva je usko povezana sa žrtvovanjem. Bog želi da nas molitva na Žrtvi približi Njemu. Jevrejski glagol žrtvovati ima konotacije na blizini. Ovo ukazuje da nam Bog prilazi blizu preko žrtve. Molitva nije naše uzdizanje Bogu, nego silaženje Boga k nama. U ovome je bila osnovna razlika između istinske religije i religije Vavilonjana koji su željeli sve postići svojim djelima, u saradnji sa duhovnim silama tame – lažnim bogovima.
Danilovo okretanje prema Hramu takođe je gest nade, nade da će se zarobljenici vratiti u svoju zemlju i da će se Hram ponovo sagraditi. Danilo se ne okreće prema Jerusalimu u činu sujevjerja. On zna da se odgovor ne nalazi u Jerusalimu, nego u Bogu. Ali njegova molitva ima dva osnovna elementa: vjeru u Boga i nadu u izbavljenje iz ropstva.
U međuvremenu, zavjernici su jedva dočekali Danilovu nepokolebljivu odanost Bogu da nastave sa sprovođenjem svojih planova.
„Zatim su pristupili pred kralja i pozivajući se na kraljevu zabranu, rekli mu: ‘Zar nisi ti potpisao zabranu po kojoj svaki čovjek koji u razdoblju od trideset dana upravi molbu bilo kom bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, treba da bude bačen u lavovsku jamu?’ Kralj je odgovorio: ‘Tako je odlučeno prema neopozivom zakonu Miđana i Persijanaca.’ Oni su odmah rekli kralju: ‘Danilo, jedan od Judinih izgnanika, ne obazire se na tebe, kralju, niti na zabranu koju si ti potpisao, nego se moli tri puta na dan.’ Kada je kralj čuo te riječi, veoma se ražalostio, i odlučio je da izbavi Danila. Sve do zalaska sunca nastojao je da ga izbavi. Ali onda su ti ljudi nagrnuli kod kralja i rekli mu: ‘Imaj na umu, kralju, da se prema zakonu Miđana i Persijanaca nikakva zabrana ili odredba koju izda kralj ne može promijeniti.’“ (Danilo 6:12-15)
Kralj Darije je očigledno bio naklonjen Danilu shvatajući vrijednost takvog čovjeka u svojoj službi. Ali sam je sebi vezao ruke i zavjerenici su bili uporni u svojoj navodnoj revnosti za medo-persijske zakone.
Danilo u jami sa lavovima
„Zato je kralj zapovijedio da dovedu Danila i bace ga u lavovsku jamu.“ (Danilo 6:16)
Danilova molitva naizgled ostaje neuslišena. Izgleda kao da je i sam Bog bespomoćan. Događaji se ređaju kako se moglo i pretpostaviti. Danilo je osuđen.
Ali Darije koji je vjerovatno slušao o čudima Danilovog Boga izrazio je želju za jednim takvim izbavljenjem.
„Obrativši se Danilu, kralj je rekao: ‘Tvoj Bog kome postojano služiš, on će te izbaviti.’ I donijeli su kamen i stavili ga na otvor jame, a kralj ga je zapečatio svojim pečatnim prstenom i pečatnim prstenom svojih velikaša, da se u Danilovom slučaju više ništa ne može promijeniti. Zatim je kralj otišao u svoj dvor i tu noć je proveo posteći. Nije dozvolio da pred njega donesu nikakve muzičke instrumente i tu noć nije oka sklopio.“ (Danilo 6:16-18)
Kralj odlazi u postelju bez jela i pića. U drevno vrijeme večera je bila najvažniji obrok dana. Kraljevo uzdržavanje od jela je više nego izraz žalosti – kralj posti. Bespomoćan kralj se okreće religiji kao rješenju problema.
Božja kontrola nad prirodom i živim stvorenjima
„U zoru, čim se razdanilo, kralj je ustao i brzo otišao do lavovske jame. Kad se približio jami, pozvao je Danila žalosnim glasom, povikavši Danilu: ‘Danilo, slugo Boga živoga, da li te je tvoj Bog kome postojano služiš mogao izbaviti od lavova?’“ (Danilo 6:19,20)
Stari prorok je mirno odgovorio: „Kralju, da si živ dovijeka! Moj Bog poslao je svog anđela i zatvorio usta lavovima, te mi nisu naudili, jer sam se pred njim našao nedužan, a ni tebi, kralju, nisam učinio nikakvo zlo.“ (Danilo 6:21,22)
U sva tri slučaja natprirodnih intervencija koje smo do sada razmatrali, spasenje uvijek dolazi izvan, sa Neba od Boga. U ovom slučaju Danilo konkretno navodi pomoć anđela. On je bio nevin pred Bogom i pred ljudima i kao takav mogao je mirno da se pouzda u Božju intervenciju.
„Tada se kralj jako obradovao i zapovijedio je da Danila izvade iz jame. Kad su Danila izvadili iz jame, na njemu se nije našla ni najmanja povreda, jer se uzdao u svog Boga.“ (Danilo 6:23)
Ovo Danilovo iskustvo ima neke značajne paralele sa iskustvom Isusa Hrista: i) bliski saradnici obojice osmislili su zavjeru; ii) Darije se ustezao da osudi Danila kao što se Pilat ustezao da osudi Isusa; iii) iako je osuđenik u oba slučaja bio nevin, izvršna kazna se nije mogla spriječiti; iv) Danilova jama bila je zapečaćena kraljevskim pečatom – Isusova grobnica bila je zapečaćena rimskim pečatom; v) Danilo je izašao iz smrtonosne jame kao pobjednik – Isus je izašao iz groba kao pobjednik nad smrću.
Kazna stiže zavjerenike
„Zatim je kralj zapovijedio da dovedu one ljude koji su optužili Danila, pa su u lavovsku jamu bacili njih, njihove sinove i njihove žene. I prije nego što su dodirnuli dno jame, lavovi su ih zgrabili i rastrgli im sve kosti.“ (Danilo 6:24)
Lažni tužitelji, zajedno sa svojim porodicama, završavaju u jami kao hrana lavovima. Odmazda u antičko vrijeme vrlo često je uključivala kompletnu porodicu.
Naravno sam Danilo nije tražio smrt zavjerenika koji su svjesno ugrozili njegov život. Isto tako pripadnici Božjeg naroda ne traže smrt svojih neprijatelja, ali će zavjerenici protiv Boga i nosilaca istine na kraju iskusiti ono što su nepravedno spremali drugima. Osveta je Gospodnja.
Darijev odnos prema Bogu
Darija, slično kao Nebuhadnezara, odlikuju krajnosti. Ali njegova spoznaja Boga je ipak dublja, on Ga naziva „živim Bogom“ koji „spasava i izbavlja“.
Čudo koje se dogodilo u lavovskoj jami pomoglo je Dariju da shvati da je Danijelov Bog živi Bog i da je Njegova vlast univerzalna. Kad se neko suoči s takvom realnošću Božjeg postojanja, nemoguće je ostali ravnodušan.
„Tada je kralj Darije napisao svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji: ‘Neka vam se umnoži mir! Ovim izdajem naredbu da u svim područjima moga kraljevstva ljudi drhte pred Danilovim Bogom i da ga se boje! Jer on je živi Bog koji ostaje dovijeka. Njegovo kraljevstvo neće propasti i njegova vlast ostaće zauvijek. On spasava i izbavlja i čini znakove i čuda na nebesima i na zemlji, jer je on izbavio Danila iz lavljih šapa.’“ (Danilo 6:25-27)
Interesantno je da Darije takođe projektuje Božje kraljevstvo kao vječno i nepropadljivo. To se može objasniti samo na dva načina: privremenim nadahnućem ili informisanošću o proročanstvu iz noćne vizije kralja Nebuhadnezara (Danilo 2. glava).
Vođen Božjom promisli, Danilo je napredovao i u kraljevstvu Persijanaca pod Darijem i Kirom (Danilo 6:28).
