Video igru Pokemoni napravila je 1996. godine japanska kompanija Nintendo sa sjedištem u Kjotou. Istorija ove kompanije datira još od 1889. godine, kada se počela baviti proizvodnjom igraćih karata „hanafuda“ ručne izrade. Godine 2000, osniva se i Pokemon kompanija u Tokiju.
Pokemoni su igra uloga uključujući karte, Nintendo Game Boy, TV crtane filmove i aplikaciju Pokemon Go. Postoji mnoštvo različitih pokemona, više od 700 likova iz ukupno šest generacija.[1]
Izraz „pokemon“ je skraćenica od „džepni monstrum“ (pocket monster). Pokemoni su ustvari monstrumi koji imaju posebne moći i dijele svijet sa ljudima. Ideja igre je da djeca nauče kako da sakupe što je moguće više pokemona, obuče ih i koriste protiv pokemona drugih ljudi prizivajući različite sposobnosti svakog pokemona. Obje ove premise su vrlo indikativne.
U igri kartama, pokemon može evoluirati i prolaziti kroz različite nivoe, od kojih je 100 najveći. Obojane energetske karte ponekad se koriste da se pomogne pokemonu. Postoje četiri osnova tipa karata:
i) Osnovne pokemon karte koje oslikavaju stvorenja koja se bore za vas protiv pokemona drugih ljudi.
ii) Evolutivne karte koje oslikavaju pokemone koji mogu da evoluiraju u moćnija bića.
iii) Energetske karte koje se sjedinjuju sa ostalim kartama da daju pokemonima više energije za izvršavanje naredbi trenera.
iv) Trenerske karte koje se koriste samo jednom i zatim odbacuju.
Postoje različiti tipovi ili kategorije pokemona: buba, borbeni, vatra, leteći, zmaj, električni, duh, trava, zemlja, led, normalni, otrov, metafizički (sajkik), stijena i voda. Unutar svakog tipa ima nekoliko različitih pokemona, od kojih svaki posjeduje različite sposobnosti. Od „električnih“ pokemona, najpoznatiji je Pikaču, sa obličjem miša. Među pokemonima dominantni su zmajevi, koji su inače predmet idolatrije u istočnjačkom misticizmu. Neki od popularnijih su Čarizard, Dragonajt, Gjarados…
Posebno ćemo se osvrnuti na metafizičku kategoriju, tzv. sajkike (izraz koji opisuje sposobnosti ili fenomene koji su neobjašnjivi prirodnim zakonima, što se posebno odnosi na telepatiju i vidovitost). Neki od pokemona iz ove grupe imaju imena kao Abra, Kadabra, Alakazam, Sanjivko, Hipno, Džinks, g-din Pantomimičar i dr. Njihove sposobnosti su vezane za čitanje misli, teleportaciju, glavobolje, visoku inteligenciju, uništavanje ljudskih snova, konfuziju, evoluiranje…
U sklopu ove igre, evolucija se stalno propagira. Postoje posebni kamenovi (Vatra, List, Mjesec, Grom i Voda) koji se mogu koristiti da se natjeraju neki pokemoni da evoluiraju u moćnije kreature. Naravno, posle normalnog razvoja u vještini učenja, razni pokemoni često evoluiraju sami za sebe.
Da li su pokemoni opasni za djecu?
Oni koji imaju predstavu kako funkcioniše okultni svijet i šta stoji iza toga, svakako odmah postaju svjesni opasnosti od pokemona i znaju šta oni predstavljaju.
Dijete koje se upusti u ovu igru kondicionira se za prihvatanje okultnih i evolucionističkih principa. Posjetilac (ime jednog pokemona) može hipnotisati, pojesti snove neke osobe i iscrpiti njenu energiju. Abra čita misli. Kadabra emituje negativnu energiju koja šteti drugima. Gasti podstiče spavanje. Gengar se smije ljudskom strahu. Nidoran koristi otrov… Djeca se uče da pomoću ovih kreatura sprovode njihovu volju putem prizivanja obojenih energetskih karata, borbi i zapovijesti. Gotovo sve navedeno podsjeća na okultizam i istočnjački misticizam.
I u prošlosti su različite demonolike figure, statuete i relikvije služile u okultne svrhe. Uz pomoć elektronike i savremene tehnologije, danas se to isto propagira na moderan i mladima privlačan način.
Mi svoju djecu možemo da vaspitamo na dobro ili na zlo. „Odgajaj dijete prema putu kojim treba da ide, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari.“ (Priče Solomonove 22:6) Ako dječji um izlažemo satanističkoj ideologiji i praksama, za očekivati je da će nastaviti u tom duhu i kao odrasla osoba. Ovo odvodi ljude od Boga i istine i dovodi u opasnost njihovu vječnu sudbinu.
Nema ničeg lošeg u tome da djeca maštaju i zabavljaju se, ali kad se zabava pretvori u okultizam onda se izlažu velikoj opasnosti. Pored toga, treba pomenuti i neke uobačajene negativne posledice od virtuelnih igara:
- gubljenje dragocjenog vremena;
- zanemarivanje korisnog rada i svakodnevnih obaveza;
- mogućnost izazivanja mentalnih poremećaja zbog različitih efekata virtuelne stvarnosti i identifikacije sa likovima iz igara;
- povećanje agresivnosti, nasilničkog i bezobzirnog ponašanja;
- stvaranje opsesivne zavisnosti od igara.
Znaju li idejni tvorci Pokemona šta zapravo rade?
Podsjetimo se da se kompanija Nintendo od početka svog osnivanja bavila igrama, počevši od igraćih karata koje su usko povezane sa magijom (tarot).
Na sajtu sa pravilima za Pokemone stoji sledeće: „Ponesite svog Pokemona sa sobom i bićete spremni za sve! Dobili ste silu u svoje ruke, zato iskoristite je!“[2]
Pasionirani igrači mogu da dođu do tačke da oponašaju igru okupljajući pokemone da napadnu druge. To je u ravni okultizma, vještičarenja i prizivanja demona. Pokemoni se dozivaju da vode bitku i štite. Na sličan način magovi prizivaju zle duhove da obave zadatke za njih protiv drugih ljudi.
Zemlja, Vjetar i Voda su često iskonske teme u paganskim religijama, vračarstvu i modernom vještičarenju (Wicca), i to su imena koja su vrlo zastupljena u Pokemonima.
Duhovna strana ovog svijeta je realnost; postoje spiritualni elementi i demonske sile na djelu, sa ciljem da zavedu i unište. Njima je potreban neki vid invokacije (prizivanja), određena vrsta poziva i ulaznice. S pravom možemo smatrati da se kroz „igru“ Pokemoni događa isto ili se u najmanju ruku vrši „obuka“ kako se to zaista radi u svijetu magije.
Neki istraživači takođe su otkrili hedonističku i homoseksualnu propagandu kroz g-dina Pantomimičara i druge kreature.
Sve ovo može se smatrati dokazima iluminatskog programa kontrole umova mladih. Da bi zavođenje bilo što uspješnije, neki pokemoni, kao što je recimo Polivag, dizajniraju se sa ljupkim izgledom kao da predstavalju nevinost. S druge strane, Kadabra veoma podsjeća na Bafometa, satansku predstavu grotesknog idola kojeg su obožavali Vitezovi templari.
Pokemon Go
Skorašnjom pojavom aplikacije „Pokemon Go“ za android i iOS telefone, zavladala je prava manija za tom igrom. Uz pomoć GPS-a i kamere (AR efekat ili pridodata realnost), igrači mogu da hvataju, koriste za borbu i treniraju virtuelne kreature – pokemone – koji se na ekranu prikazuju kao da su u realnom svijetu.
Igrači se mogu toliko zanijeti u virtuelnom svijetu da se izlažu opasnostima od povrede ili izazivanja saobraćajne nesreće, kao i napadima hakera i sajber kriminalaca koji preko telefona mogu da ih špijuniraju i prate njihovo kretanje.
Da iza ovoga stoji i veliki biznis, govori činjenica da je izdavač aplikacije japanska kompanija „Pokemon“ nastala zajedničkim ulaganjem tri nosioca prava na pokemone: Nintendo, Game Freak, and Creatures.
Go where?
Koristeći glupost i naivnost mladih (i starijih koji ne znaju da im objasne osnovne stvari o svijetu u kojem žive), satanisti istovremeno profitiraju na njihovom uvlačenju u satanizam i podvrgavanju profilaciji i kontroli umova. Finansiranje sopstvene propasti izvjesno je najčudnija od svih investicija ali to je ono što ljudi rade. I baš kao što opomene o štetnim posledicama pušenja na paklici cigareta ne znače ništa pasioniranom pušaču, tako će i pasionirani gejmer ili čak prosječni tinejdžer lagano odbaciti i ignorisati sve dokaze i upozorenja. Jednostavno, ljudi prihvataju da budu izmanipulisani zarad trenutnog „ugođaja“ i zadovoljenja i tome se uče od djetinjstva. Oni koji to odbijaju tretiraju se kao „crne ovce“ ili strašila, čudaci u očima većine. No zakon sjetve i žetve i dalje je neumitan, koliko god nam izgledalo da možemo činiti šta hoćemo bez posledica. Kad se namnože razne profilisane „kreature“ i „frikovi“, ovaj svijet će vrlo brzo postati globalna pozornica onog šta sada vidimo u sve češćim i strašnijim negativnim primjerima svuda po svijetu. Sa progresijom zla, ljudi sve više i bezobzirnije proglašavaju zlo dobrom i legalizuju ga na razne načine, ali završnu riječ o tome imaće naš Stvoritelj. To će bez sumnje i za „pokemone“ sa „super moćima“ biti dramatično iskustvo.
Pavle Simović
_________________
