Jedan od tradicionalnih pozdrava na našim prostorima glasi „Pomaže Bog“ ili „Pomoz Bog“, na koji se odgovara „Bog ti pomogao“, ili ponekad „Dobra ti sreća“. Naravno nije teško zaključiti da su ovaj način pozdravljanja inicirala crkvena lica, ljubitelji mantri.
Savremena generacija nalazi se u nekoj vrsti procjepa između dominantne ateističke filozofije koja prožima sve aspekte vaspitno-obrazovnog sistema i tradicije koja se polako ali neumitno utapa u jednoobrazni profil nametnut od kreatora Novog svjetskog poretka, gdje se gubi zdravost ličnosti a ljudi praktično zombiraju sa snažnim narcisoidnim i hedonističkim tripom koji im daje lažni utisak slobode i ostvarenosti. To profilisanje ili isključuje Boga ili ga svodi na nivo idola, automata za ispunjavanje želja.
Pomaže li zaista Bog? Ima nešto pozitivno u tom tradicionalnom načinu pozdravljanja, iako ljudi to čine po automatizmu. Ali problem je što obraćanje Bogu ne smije poprimiti oblik uzrečice niti mantre. Evo jednog jednostavnog ali moćnog razloga zašto ne. Treća Božja zapovijest glasi: „Ne spominji ime Gospoda svog Boga na nedostojan način, jer Gospod neće ostaviti bez kazne onoga ko nedostojno spominje njegovo ime.“ (2. Mojsijeva 20:7) Precizniji prevod imperativa „ne spominji“ bio bi „ne pronosi“.
Šta znači „nedostojno spominjati“ Božje ime? Najprije moramo znati da ime, „šem“ na hebrejskom jeziku, označava osobinu, karakter, titulu, autoritet, čast. Bog je Stvoritelj univerzuma, naše planete i života na njoj, Stvoritelj čovječanstva. Kad imamo dužni respekt prema našim biološkim roditeljima, ili prema zdravim zemaljskim autoritetima, koliko više bi trebali imati prema našem stvarnom nebeskom Ocu?
Ući ćemo dublje u ovaj predmet uz pomoć jedne ilustracije. Šta mislite, ko zaista voli svoje dijete, nemarni roditelji koji mu povlađuju u svemu, ili zdravo obrazovani, visoko inteligentni i suptilni otac i majka koji posjeduju visok nivo svijesti i znanja? Jasno, ovi drugi. Pokušajte sada zamisliti koliko je to veća istina kad je u pitanju Bog kao naš Otac, Tvorac i održavalac svega vidljivog i nevidljivog, sam Izvor života. Ko, dakle, najbolje zna šta je dobro a šta nije za nas? Naravno Tvorac.
Da li je onda prikladno da mantrama prizivamo svog Oca u kojem su objedinjeni sav razum i sila? Priznaćete, uvrijedili bi se i naši biološki roditelji ako bismo se tako ophodili prema njima.
Bog je znao da će ljudi kroz besmisleno ponavljanje i uzimanje Njegovog imena uzalud izigravati pobožnost, omalovažavajući Njegovu ličnost i zamagljujući pravo poimanje o Njegovom karakteru i djelu spasenja za palog čovjeka, te otuda i potreba za Trećom zapovijesti.
Za one koji se možda pitaju šta da rade ako uopšte ne vjeruju ili ignorišu Boga, odgovor je vrlo jednostavan: prestanite s tim jer nemate nijedan racionalni razlog niti dokaz za takav stav. Jedini stvarni povod za izbjegavanje ili negiranje Boga nalazi se u vašoj izopačenoj prirodi koja se, vođena silom grijeha, samouništenja i smrti, protivi stvarnoj ljubavi, milosti, istini i pravdi.
Zašto se čini kao da ne postoji veza između čovjeka i Boga?
„Možemo li se spasti? Svi smo mi postali kao nečisti, i sva su naša pravedna djela kao prljava haljina; svi smo kao lišće uvenuli, i naše izopačenosti odniješe nas kao vjetar. Niko ne priziva tvoje ime, niko da se prene i da te se drži, a ti si okrenuo svoje lice od nas, i dopustio da se istopimo pod silinom našeg prestupa.“ (Isaija 64:5-7)
„Gle, Gospodnja ruka nije kratka, pa da ne može spasti, niti je njegovo uho neosjetljivo da ne može čuti. Ne, nego su prestupi vaši postali ono što vas razdvaja od Boga, i zbog vaših grijeha on je okrenuo svoje lice od vas da ne čuje. Jer su vaše ruke uprljane krvlju, a vaši prsti prestupom. Vaše usne govore laž, vaš jezik gunđa zlobom. Niko ne poziva na ono što je pravedno, niti ko sudi u vjernosti. Uzdaju se u smutnju i govore ono što je isprazno, začinju patnju i rađaju bezakonje…
Jer je mnogo naših prestupa pred tobom i svi naši grijesi svjedoče protiv nas. Svjesni smo svojih prestupa, dobro znamo svoju krivicu. Činili smo prestupe i odrekli smo se Gospoda, odstupili smo od svog Boga, govorili smo o tlačenju i pobuni, izmišljali smo i mrmljali iz srca lažne riječi. Pravda je potisnuta, i pravednost stoji daleko. Istina posrće na trgu, i ono što je ispravno ne može da priđe. Istine je nestalo, a onaj ko se kloni zla, biva opljačkan.“ (Isaija 59:1-4; 12-15)
Svi su „pod grijehom, kao što je napisano: ‘Nema pravednog čovjeka, nema nijednog. Nema nikog ko je razuman, nema nikog ko traži Boga. Svi su zastranili, svi su oni bezvrijedni, nema nikoga ko čini dobro, nema nijednog.’“ (Rimljanima 3:9-12)
Jedan put, jedna istina i jedan život
„Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih.“ (Matej 1:21) Ime Isus, ili Ješua na hebrejskom jeziku znači „Gospod je spasenje“.
„Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.“ (Jovan 14:6)
„Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama. Svi koji su došli prije mene lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale. Ja sam vrata. Ko uđe kroz mene, biće spasen.“ (Jovan 10:7-9)
„Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)
„I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.“ (Djela 4:12)
Razlika
Ima li razlike između onog što Biblija, ili Riječ Božja, tako jasno konstatuje i onog što čini vaša vjerska, pseudo vjerska ili ateistička ubjeđenja, kako god to nazvali? Ako ima, prema toj istoj Riječi, onda ste u ozbiljnim problemima. Kakvim?
1) Ne želite prihvatiti istinu od Boga. „I svakom nepravdom i prevarom u onima koji propadaju [ginu] zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasli.“ (1. Timoteju 2:10)
2) Zbog toga neminovno ostajete u tami zablude kao lak objekat manipulacije svih vrsta, ponajviše duhovne obmane. „I zato Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi vjerovali laži.“ (1. Timoteju 2:11).
Evo jednog primjera iz biblijske istorije koji upečatljivo pokazuje kako u stvarnosti funkcioniše duhovna prevara. Prorok Mihej bio je istinski Božji glasnik, ali tadašnji car i establišment Izraela nijesu htjeli da ga slušaju, jer im poruke Božje preko njega nijesu odgovarale: „Miheja još reče: Zato čuj Gospodnju riječ: Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane. Gospod je rekao: ‘Ko će prevariti Ahava da krene na Ramot u Galadu i da tamo padne?’ Jedan je rekao ovako, a drugi onako. Na kraju je došao jedan duh, stao pred Gospoda i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ Gospod ga je upitao: ‘Kako?’ On je odgovorio: ‘Otići ću i biću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’. A on je rekao: ‘Uspjećeš da ga prevariš. Idi i učini tako.’ I evo, Gospod je stavio prevaran duh u usta svim tvojim prorocima, ali Gospod ti najavljuje nevolju.“
Ako ne želite slušati i pokoriti se Bogu, dobićete ono drugo što tražite – prevaru.
Opširniji opis ovog procesa nalazi se u poslanici Rimljanima 1:18-32. U uvodu tog pasusa stoji da se Božji „gnjev otkriva s neba protiv svake bezbožnosti i nepravednosti ljudi koji zadržavaju istinu u nepravdi.“ (18. redak) Da li je pametno nalaziti se među promoterima zablude, ili se povoditi za njima radi udovoljavanja narkomanskoj paloj prirodi? Zapazite da se istina NAMJERNO drži u nepravdi, tj. nemogućnosti da dođe do izražaja. Ne čini li vam se da je to upravo slika svijeta u kojem živimo? Sve je dozvoljeno i ima prođu, osim čiste i nepomiješane istine.
3) Shodno tome, kolika je vjerovatnoća da ste, u najmanju ruku, žrtva zablude oko suštinskih životnih pitanja?
„Čuvajte se lažnih proroka. Oni k vama dolaze u ovčijem ruhu, a iznutra su grabežljivi vuci. Prepoznaćete ih po njihovim plodovima.“ (Matej 7:15, 16; vidi takođe 5. Mojsijeva 13. glava)
Ali imajte na umu da ovo prepoznavanje nije moguće, ukoliko nijeste upoznati sa izvornom religijom i Božjim Planom spasenja. Na primjer, bankarski službenik ne može prepoznati falsifikovane novčanice ako tačno ne zna kako izgleda original. Stoga je teološka biblijska pismenost od ključne važnosti.
„Jer će bezumnik govoriti bezumno i njegovo će srce smišljati zlo, da širi otpad i da govori laži o Gospodu, da gladnog ostavi praznog stomaka i da žednog ostavi bez pića. Čovjek koji ne poštuje načela služi se zlom kao svojim oruđem, i druge podstiče na pokvarena djela da upropasti nevoljnike lažnim riječima, čak i kad siromah govori pravo.“ (Isaija 32:6, 7)
Neki praktični primjeri zablude
Naučeni ste da se molite svecima kao navodnim posrednicima pred Bogom. U čemu je tu problem? Prvo, ta osoba, pod uslovom da nije izmišljena, jer ima i takvih slučajeva, je mrtva. Smrt je prestanak života, njegova suprotnost. Biblija konstatuje da ne postoje nikakve svjesne aktivnosti mrtvih osoba (vidi Propovjednik 9:10; Psalam 6:5; 115:17; Isaija 38:18…). Drugo i još važnije, kao što smo već čitali, nijedna osoba na svijetu nije kvalifikovana da bude naš posrednik pred Bogom, osim Isusa Hrista. Niti jedna, bila živa ili mrtva.
Ako se molimo mrtvima, kome se zapravo molimo? Idolima odnosno demonima koje ti idoli predstavljaju. Prvi izraelski car, Saul, nakon što je svojim bezakonjem raskinuo vezu sa Gospodom, pokušao je dobiti uputstva preko mrtvog proroka Samuela tako što se obratio vještici kao medijumu za posredovanje u toj komunikaciji (vidi 1. Samuelova 28. glava). Ko se, dakle, pojavio Saulu? Demonski duh koji je imitirao Samuela. To znači da na molitve koje krše osnovne Božje principe i direktno negiraju Njegov Plan spasenja mogu da odgovore demoni, pali anđeli, ukoliko procijene da je to korisno za dalje širenje obmane i sujeverja među ljudima.
„Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama (astrolog), ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu.“ (5. Mojsijeva 18:10-12)
Neka vas ne vara popularnost određenih lokaliteta ili navodnih svetaca „čudotvoraca“, jer upravo ta popularnost sama za sebe svjedoči da je tu nešto opasno pogrešno. Božja istina nikada u istoriji ove pobunjene planete nije bila popularna među bezbožnom ili lažno religioznom svjetinom, kao ni njeni nosioci, uključujući samog Gospoda Isusa.
„Uđite kroz uska vrata. Jer, široka su vrata i prostran put koji vodi u propast, i mnogo je onih koji kroz njih ulaze. O kako su uska vrata i tesan put koji vodi u život, i malo je onih koji ga nalaze.“ (Matej 7:13, 14) Drugim riječima, staza spasenja je samo jedna, ostalo su široki putevi propasti.
Molitve Bogu i njihovo uslišenje
Koji je preduslov neophodno ispuniti da bi Bog odgovorio na naše molitve?
„Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Popravite svoje puteve i svoja djela, pa ću vas ostaviti da živite na ovom mjestu. Ne uzdajte se u lažne riječi i ne govorite: ‘Gospodnji hram, Gospodnji hram, ovo je Gospodnji hram!’… Ali vi svoje povjerenje polažete u lažne riječi – a od toga nikakve koristi nema. Zar možete krasti, ubijati, preljubu činiti, lažno se zaklinjati, prinositi kad Balu i ići za drugim bogovima koje niste poznavali, a onda doći i stati pred mene u ovom domu koji nosi moje ime, pa zatim reći: ‘Izbavićemo se’, iako činite sve te gadosti?“ (Jeremija 7:3, 4, 8-10)
„Tražite Gospoda dok se može naći. Prizivajte ga dok je blizu. Neka zli ostavi svoj put i nepravednik svoje misli. Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, našem Bogu, jer će mu velikodušno oprostiti.“ (Isaija 55:6, 7)
Još konkretnije u Hristovim uputama: „Zaista, zaista, kažem vam, što god zamolite Oca u moje ime, daće vam.“ (Jovan 16:23)
Pominje li Biblija neke druge posrednike, mrtve ili žive? Zašto ne? Jer to je obmana koja ne samo što predstavlja direktno kršenje Prve Zapovijesti, već i negaciju Plana spasenja. Prevara bez obzira koji (lažni) autoriteti stoje ili su stajali iza nje.
„Obratite se, odvratite se od svih svojih prestupa, i ne dajte da vam išta postane kamen spoticanja koji vas navodi na grijeh. Odbacite od sebe sve svoje prestupe u kojima ste zgriješili, i načinite novo srce i novi duh. Zašto da mrete, dome Izraelov? Jer ja se ne radujem smrti nijednog koji umire’, govori Gospod. ‘Zato se obratite i živite’!“ (Ezekijel 18:30-32)
Vjera potrebna za uslišenje molitvi
„Istinu vam kažem: kad biste imali vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo’, i ona bi se premjestila. I ništa vam ne bi bilo nemoguće.“ (Matej 17:20) Naravno riječ je premještanju gora u prenosnom smislu, što se odnosi na „planine“ poteškoća ili grijeha koji nam se čine nesavladivim.
Bog, ako je potrebno, može koristiti čak i stvaralačku obnoviteljsku silu u vašem životu, kao što ga je molio car David nakon svog teškog grijeha: „Stvori mi, o Bože, čisto srce, i obnovi duh u meni.“ (Psalam 51:10)
„A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj ko mu pristupa mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže.“ (Jevrejima 11:6) Vjera o kojoj Bog govori u Bibliji je vrlo konkretna i ne dopušta eksperimentisanje.
Konačni cilj molitvi i vjere u Boga
Da, Bog zna za naše svakodnevne potrebe, ali to nije prioritet molitvi. U Isusovom modelu molitve u Mateju 6:9-13, poznatoj kao „Očenaš“ među vjernicima koji žude za mantrama, to je samo jedan aspekt molitve, dok su ostali vezani za naše duhovne potrebe, u skladu sa Božjom voljom. Šta nam govori ova molitva, gdje je naš Otac? U Vatikanu, na Tibetu, u nekoj crkvi, manastiru? Na Nebu (vidi Matej 23:9). Carstvo i volja Božja na planeti zemlji mogu postati realnost samo kad se realizacije Plan spasenja, te je stoga to prioritet za koji se trebamo moliti i iščekivati njegovo ispunjenje. Dalje se trebamo moliti za oproštaj naših dugova Bogu, istovremeno pokazujući milosrdan i ljubazan duh prema bližnjima – spremnost na praštanje. Sledeća naša potreba navedena je na kraju ovog modela molitve, i odnosi se na traženje Božje posebne zaštite od zla i iskušenja, jer Njegova sila je nadmoćna i superiorna. U borbi protiv natprirodnih zlih sila, Sotone i njegovih demona, potrebna nam je natprirodna pomoć (vidi Efescima 6:12).
Međutim, pobožan život nije nikakva garancija da će nas mimoići neprilike i stradanja u ovom životu. Naprotiv, sve sile zla okrenuće se protiv nas. Može se desiti i da Bog dopusti da budemo pogubljeni zbog naše vjere i visokih moralnih načela, što najviše iritira zle, kao što se dogodilo Jovanu Kupaču, za kojeg je sam Isus potvrdio da je „najveći među rođenima od žene“ (vidi Matej 11:11) ili nekim apostolima.
Zašto Bog nije spriječio takve zločine, a svakako je mogao? Zato što je On zainteresovan za konačni cilj molitvi, vjere i pobožnog života, a to je obnova života za vječnost! Tom najvećem obećanju posvećena je cijela Biblija!
„Ne bojte se onih što ubijaju tijelo, a ne mogu da ubiju i dušu. Nego, više se bojte onoga koji može da uništi i dušu i tijelo u geheni.“ (Matej 10:28)
Zapazite kako to apostol Pavle definiše govoreći u 11. glavi poslanice Jevrejima o herojima vjere:
Šta je zapravo očekivao Avram, uzor vjernih? „Vjerom je Avram, kad je bio pozvan, poslušao i otišao na područje koje je trebalo da dobije u nasledstvo. Otišao je, iako nije znao kuda ide. Vjerom se kao stranac nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živio je u šatorima sa Isakom i Jakovom, sunaslednicima istog obećanja. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.“ (stihovi 8-10)
„Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili, izjavljujući da su stranci i iseljenici na zemlji. Jer oni koji tako govore dokazuju da revno traže domovinu. A da su mislili na onu iz koje su otišli, još bi imali priliku da se tamo vrate. Ali oni sada žude za boljim, to jest nebeskim; stoga se Bog ne stidi nazvati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad… A drugi su bili mučeni jer nisu prihvatili da budu oslobođeni, kako bi dobili bolje vaskrsenje… I svi su oni kroz vjeru dobili svjedočanstvo, ne primivši obećanje, jer je Bog nama namijenio nešto bolje, da oni bez nas ne dostignu savršenstvo.“ (stihovi 13-16; 35; 39, 40)
Dakle, kao što vidimo, Bog je odredio da po realizaciji Plana spasenja Njegovi vjerni prime konačnu nagradu i nasledstvo, život na obnovljenoj Zemlji i u obnovljenom Univerzumu. Sva Njegova obećanja slivaju se u toj namjeri.
Ako nam ovo nije jasno, ni naše molitve, koliko god mogle biti iskrene, neće biti svrsishodne, uz veliku opasnost da čak budu upućene idolima (demonima), živim ili mrtvim osobama koje ni same sebe ne mogu spasti, ili za sebične prohtjeve suprotne Božjoj volji.
Pomaže Bog, ali „pomažu“ i Sotona i njegovi pali anđeli da izgubite život za vječnost, misleći usput kako ste veliki vjernik ili „neutralni“ ateista, filozof, naučnik, šta god, ukoliko uporno odbijate da se upoznate kako nam On zaista pomaže.
Pavle Simović
Sjajan tekst!