Posledice manipulacija Miroljuba Petrovića

Još prije 7 godina, IRI je objavio članak gdje je ukazano na određene zablude i manipulacije Miroljuba Petrovića koji u međuvremenu ne samo što je još dublje zastranio već je i postao medijska zvijezda rijaliti tipa. Pored pomenutih članaka, prije 3 godine objavljen je još jedan pod naslovom „Miroljub Petrović i manipulacija protiv Boga“  u januaru 2014. godine. Dalje je vrijedno ukazati na analizu Nikole Šavije „Prevara zvana Fakultet za prirodnu medicinu“, kao i da je otvorena zasebna tema na forumu sa komentarima o radu g-dina Petrovića. Stoga nećemo ponavljati ono što je već izloženo i što se, kako je vrijeme odmicalo, pokazalo tačnim.

Na putu do zvijezda

Petrović je svoju karijeru u javnosti polako izgrađivao radeći na sopstvenom kultu ličnosti. Da bi neko uopšte gradio kult ličnosti, potrebna mu je određena ciljna grupa ili profilacija ljudi s kojima se može manipulisati. Petroviću je u njegovim počecima to uglavnom bila crkvena „pastva“, a najviše se bavio među adventistima, budući i sam godinama član te crkve. Kasnije, kad je uvidio da ne može uporedo nositi etiketu „sektaša subotara“ i graditi javni imidž, on sve više nastupa samostalno kao „naučnik“ kreacionista koji „upućuje na Boga i Bibliju.“ No on se nije tu zaustavio. Pod uticajem sopstvenih sklonosti, neozbiljnosti u proučavanju i nekih problematičnih teologa, prihvatio je zablude vezane za dispenzacionalizam i cionizam, dok se paralelno kroz priču o „mačo moralu i junačkim precima“ pokušavao na svaki način dodvoriti pravoslavlju i velikosrpskom nacionalizmu, uvidjevši da se upravo tu nalazi njegova najveća baza sledbenika i podržavalaca.

Jedan od ljudi koji su lično odlično upoznati sa Petrovićem i njegovim radom napravio je sledeću listu profila osoba koje odgovaraju Petroviću:

1. Osobe koje su jako mlade i nemaju iskustva sa religijom – sirovi potencijal za vrbovanje;
2. Biblijski nepismeni ljudi – objekti lake teološke manipulacije;
3. Ljudi koji imaju dosta novca, koji su uspješni u nekom biznisu – krave muzare;
4. Ljudi koji su neinformisani i siromašni – potencijalni fizikalci;
5. Ljudi koji ga 100% slušaju u svemu i koji bi i život dali za njega – vojska fanatika bez sopstvenog identiteta, imitatori;
6. Osobe koje nemaju moralne norme i sklone su prevarama – saradnici.

Kako to u praksi funkcioniše, otkriva isti izvor (parafrazirano): Znate kakav je Miroljub: Jedno priča, drugo radi, treće misli. To u praksi znači sledeće: Na forumu priča „najtvrđu priču“. Kada ga upoznate, tu procijeni vaš kapacitet (on voli da kaže da li ste „ložač“) i ako vidi da „volite“ Boga onda vam udara na savjest da treba ljudima pomoći (naravno preko njega sa njegovim „projektima“). Drugim riječima, u stvarnom životu ovog manipulanta je sve suprotno od onog što javno propovijeda.

Tako je Petrović godinama gradio imidž na opisanoj bazi podržavalaca i sledbenika. Sopstvena sujeta i oholost nijesu mu dozvoljavali da koriguje svoje greške, već je nasuprot tome insistirao na „nepogrešivosti“ i „sveznanju“ (doktor svih nauka). U kombinaciji sa nevoljnošću da se ičim temeljno bavi (sindrom neradnika), to je upravo i proizvelo rezultate koje danas vidimo. Kakve god zaokrete i kontradiktornosti da je pravio, uvijek je to pravdao pred sledbenicima putem manipulacija i sofizma.

U svoj toj zavrzlami i iznalaženju načina za lakom zaradom na račun naivnih, od „ljutog opozicionara“ sistemu i različitim „jezuitsko-masonskim zavjerama“ postepeno je i sam postao veliki pobornik aktuelne vlasti u Srbiji, što mu je širom otvorilo vrata za medijsku promociju, da pored stečene „slave“ na YouTube-u, uđe u neke televizije sa nacionalnom frekvencijom. Očekivano, pojavile su se i nacionalističke stranke spremne da za njega organizuju javna predavanja.

Nesposobnost sagledavanja stvarnih problema daje vjetar u leđa Petroviću

Očigledno je da Petrović ne uživa opšte simpatije javnosti i svih društvenih instanci. Koji su glavni razlozi za to?

1. On iznosi mješavinu istine i zablude, sa nekim istinama koje se direktno tiču moralnosti i naše odgovornosti pred Bogom. To jednako atakuje na sekularni sistem razmišljanja koji se zasniva na ateizmu kao i na mrtvi vjerski formalizam. Obje grupe se osjećaju ugroženo od onoga što javno iznosi Petrović. Ono što je zapravo najviše tu „pogođeno“ je apelovanje na njihovu savjest kroz djelimično osvjedočenje u istinu. Ljudi to obično žele ugušiti po svaku cijenu kako bi neometano, sa lažnim ideološkim opravdanjima koja nameće sistem, nastavili sa svojom životnom kolotečinom.
2. Petrović podstiče svoje pratioce i sledbenike da uzroke problema traže u sistemu i vide u drugim ljudima, čime ih navodi na fanatizam, psihičko pražnjenje ili čak poziva na direktno nasilje (od 37:00 i par minuta dalje). To je jedan od glavnih razloga njegove popularnosti među nacionalistima, navijačima i sličnim grupama. Ali to je mač sa dvije oštrice, jer one institucije sistema koje se prepoznaju prozvanima (na primjer, školstvo, zvanična medicina, crkve i drugi) neminovno se okreću protiv njega. Tu će se svakako naći i novinari koji rade za sistem ili i sami pripadaju moralno problematičnom polusvijetu koji će do smrti braniti „tekovine demokratije“.
3. Nesposobnost izražavanja zdrave kritike na račun Petrovića. – Ovo je najvažnija stavka oko koje ćemo se malo više zadržati. Činjenica je da zdrava javna kritika koja se upućuje Petroviću faktički ne postoji i to je ono što on zna i osjeća i što mu daje snažan vjetar u leđa. Zbog vlastitog statusa kvo i cementiranja na pozicijama pseudo religioznosti ili ateizma, ni sveštenici ni liberalno orjentisani intelektualci praktično ne mogu Petroviću ništa. Iako gotovo svi pametniji ljudi uviđaju da sa njim nešto nije u redu, da su određeni patološki problemi evidentni, on je i dalje za većinu njih nedodirljiv. On ih može potući argumentima prosto zato jer platforma na kojoj su gradili nema temelja. To sigurno doprinosi njihovoj još većoj odbojnosti i osjećaju ugroženosti od Petrovića, dok njemu rastu ego i „slava“. Dakle, ljudi koji izbjegavaju i ignorišu istinu zbog istrajavanja u ličnoj nemoralnosti ili služe kao šrafovi u institucijama sistema koje su i same sredstva manipulacije ljudima, nijesu u stanju da zaustave Petrovića ili umanje njegov uticaj, osim ako ne primijene silu mehanizama sistema. Međutim, u tom slučaju Petrović bi mogao sebe prikazati kao nevinog „stadalnika za Hrista“, što bi mu dodatno povećalo popularnost. Naravno nijednom se ne bi sjetio da kaže kako je stradao svojom krivicom.

Aktuelna novinarska hajka

Aktuelna novinarska hajka nekih uticajnih listova upravo ide u tom pravcu – da se Petrović strpa u zatvor pod optužbom za nadriljekarstvo i kao direktni krivac za smrt dvije osobe koje su se pokušale izliječiti metodama prirodne medicine. Neprofesionalnost novinara i elementarno nepoštovanje načela slobode savjesti i ideoloških uvjerenja vidljiva je u njihovim optužbama da Petrović ne vjeruje u teoriju evolucije ili da se protivi vakcinaciji. Petrović zaista jeste kriv ali u domenu manipulacije sa svime čega se u životu latio pa tako i medicine. Petrović jeste kriv za namjerno pretjerivanje i lažno prikazivanje sebe („doktor za neizlečive bolesti“), svojih navodnih ustanova (laptop fakulteta) i „osoblja“. Petrović jeste kriv za nedostatak empatije, drskost i bezobrazluk prema svojim „pacijentima“. Petrović jeste kriv za šarlatanske i paušalne „dijagnoze“ i omalovažavanje medicinske struke, gdje mu takođe ide na ruku i strah ljudi od konvencionalnih metoda liječenja (operacije i sl.). Da li je zaista kriv za smrt tih osoba, da li su one mogle makar produžiti život metodama zvanične medicine, kao što mu novinari pokušavaju imputirati, mi to ne znamo, malo je vjerovatno, ali to nije predmet našeg istraživanja.

Direktne posledice nesavjesnog i nerazumnog rada Petrovića

Ono što je izvjesno je da će zvanični medicinski sistem iskoristiti ovaj slučaj za sopstvenu reklamu i moguće za podsticanje države da uvede zakone koji će sve izvan njihove kontrole proglasiti „nadriljekarstvom“ i „nadriapotekarstvom“ u smislu ilegalnih i zakonom kažnjivih aktivnosti. Osim toga, Petrović je napravio veliku antireklamu i štetu prirodnoj medicini koja ima svoje nesporne benefite. Zbog saradnje sa okultistima kojima je prodavao svoje „diplome“ i „doktorate“, prirodna i alernativna (okultna) medicina su stavljene pod znakom jednakosti. O šteti i kompromitaciji koju je Petrović nanio biblijskoj religiji predstavljajući je gotovo kao šerijat suvišno je govoriti.

Zamka humora i ismijavanja šarlatanstva

Petrović je, dakle, prepoznat kao šarlatan. On je i sam shvatio da mu izigravanje stendap komičara i vulgarni rječnik podižu popularnost. Da se ta hipoteka tiče samo njega lično, tu bi se i završio cijeli problem. Na žalost, stvar uopšte nije tako jednostavna.

Petrović se sve vrijeme svog rada poziva na Boga i Bibliju. Dok on predstavlja biblijsku religiju na jedan površan (i pogrešan) način, ljudi stiču mišljenje da su svi biblijski religiozni ljudi kao on. Paralelno s tim, Petrović zastupa neke istine koje su razumne i koje se ne sviđaju onima koji se tim istinama prepoznaju kao ukoreni. Iako ukoreni istinama koje Miroljub propovijeda, oni se nipošto ne žele odreći grijeha, i sada kad je Miroljub izložen javnoj hajci i ima etiketu šarlatana, oni dobijaju priliku koju su priželjkivali – da te istine odbace i ismijavaju u paketu diskreditacije lika i djela Miroljuba Petrovića. Petrović je u svojim nepromišljenim nastupima i zagovaranju nasilja kao rješenja za moralnu dekadenciju društva, u duhu nacionalističkog kabadahije i „obnovitelja Dušanovog carstva“ istim kritičarima omogućio da se pozivaju i na njegov duh nasilja, okrivljavanja drugih i laskanja gordosti. Tako oni nalaze izgovor da odbace poruku i smisao iznijetih istina pred sopstvenom savješću, vraćajući se opet u kolotečinu života koji odbija spasonosnu Božju blagodat.

Most na putu ka istini i Bogu ili objekat spoticanja

Sve što se događa na zemlji, događa se sa Božjim dopuštenjem i tiče se velike borbe između istine i zablude, između života i smrti. Tako i Petrovićev rad onima koji su preko njega na neki način upoznati sa životno važnim istinama može poslužiti na sledeća tri načina:

i) kao most koji će preći i nastaviti na putu spoznaje pune i neukaljane istine (najbolja opcija);

ii) kao objekat zaplitanja u iste ili veće zablude i manipulacije kroz slijepo sledbeništvo ili podršku Petroviću (loša opcija);

iii) kao izgovor za odbacivanje razumskih istina koje mogu dovesti do Boga i spasenja zbog šarlatanstva i manipulisanja od strane Miroljuba Petrovića (najgora opcija).

Petrović svakako ne može biti alibi za drugi ili treći izbor, jer danas se lakše nego ikad u istoriji možemo upoznati sa istinom.