Znajući Samsonovu biografiju, mnogi se pitaju zašto je on uvršten među heroje vjere. Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo poznavati okolnosti koje su pratile Samsonov život.
Istorijske okolnosti
Nakon što su Izraelci pod vođstvom Jošue Nunova porazili hananske kraljeve, izraelska plemena dobila su svoje nasleđe i zauzela zemlju. Međutim, Izraelci nijesu uspeli da izagnaju domicilne stanovnike zemlje, ogrezle u paganizmu, nemoralu i idolatriji. Pokazalo se da je to za njih bila zamka (vidi 5. Mojsijeva 7:16-26).
Generacija koja se pojavila nakon smrti Jošue Nunova nije marila za duhovno nasleđe svojih očeva.
Kao što vidimo, sama Knjiga o Sudijama daje nam odgovore koje tražimo. Zbog velikog otpada, jedina preostala vaspitno-popravna mjera za Izraelce bila je dopuštanje neprijateljima da ih tlače. Kada bi ugnjetavanje postalo nepodnošljivo, Izraelci su se obraćali istinskom Bogu za pomoć. Kao i uvijek, spoznaja o Bogu i istini nije informativni ili intelektualni problem, nego ljudi odbacuju Boga jer žele živjeti u grijehu. Naravno lažni bogovi ili mrtvi idoli su lukavo pokriće kojim opravdavaju svoje zle puteve, u religiji licemjerstva i laži. U takvoj religijskoj i društvenoj klimi odvija se slijed događaja vezanih za niz sudija koje je Gospod podigao kako bi svoj narod izbavljao od neprijatelja da ne doživi potpunu propast.
Izvještaji o djelovanju sudija započinju sa Otnielom koji okončava osmogodišnju potčinjenost Izraela kralju Mesopotamije. Koristeći strategiju za koju je bila potrebna hrabrost, sudija Ehud ubija debelog moabskog kralja Eglona. Hrabri Samegar bez ičije pomoći ubija 600 Filisteja koristeći bodilo za tjeranje goveda. Uz podršku Debore, koja je služila kao proročica, i uz Gospodnju pomoć, Barak i njegova slabo naoružana vojska od deset hiljada ljudi razbijaju moćnu Siserinu vojsku. Gospod zatim podiže Gedeona koji sa svojih 300 ljudi zadobija pobjedu nad Madijancima. Preko Jeftaja Izraelci se izbavljaju od Amonaca. Tola, Jair, Ibsan, Elon i Avdon takođe su među dvanaestoricom ljudi koji sude u Izraelu. Vrijeme sudija završava se sa Samsonom, koji se bori protiv Filisteja. Istorijski, ovo se događa u periodu između 1427. do 1092. godine prije nove ere.
Podizanje Samsona
Od 13. poglavlja Knjige o Sudijama počinje priča o Samsonu. U ranim godinama filistejskog ugnjetavanja rođeno je dijete od Boga određeno da ponizi moć ovih moćnih neprijatelja. Usred opšteg otpada, jedna porodica bila je vjerna Bogu, Manoja iz Danovog plemena. Pred Manojevom ženom, nerotkinjom, pojavio se anđeo Gospodnji sa porukom da će dobiti sina, uz pomoć kojeg će Bog početi izbavljati Izraela. Stoga joj je anđeo dao upute o njenim vlastitim navikama i o postupanju prema djetetu: „Zato te sada molim da paziš na sebe. Nemoj da piješ ni vina [jajin na hebrejskom] ni opojnog pića i nemoj da jedeš ništa što je nečisto. Jer, evo, zatrudnjećeš i rodićeš sina. Neka britva ne pređe preko njegove glave, jer će dijete biti Božji nazirej još od majčine utrobe. On će predvoditi u izbavljanju Izraela iz ruku Filisteja.“ (Sud. 13:4,5) Manoje i njegova žena nijesu bili sigurni oko datih uputa pa su još jednog zatražili pomoć od Gospoda, ali instrukcije su samo potvrđene. Termin „nazirej“ znači „izdvojen, posvećen, predan“ u službi Bogu.
Bog je imao važan zadatak za dijete obećano Manoju, i da bi mu osigurao sposobnosti nužne za ovo djelo, navike i majke i djeteta trebale su biti brižljivo regulisane. Kao što vidimo, instrukcije su se ticale i majke i djeteta. Navike majke vrše ili dobar ili loš uticaj na dijete. Ona se sama treba rukovoditi načelima zdravog života i samoodricanja ako želi dobro svome djetetu. Koliko se ovo razlikuje od uobičajenih „savjeta“ da se trudnicama ispunjava svaka želja. Očevi i majke snose jednaku odgovornost. Oboje roditelja prenose svoje osobine, umne i fizičke, svoje sklonosti i apetite, na svoju djecu. Zbog posljedica roditeljske neumjerenosti i poroka djeci često nedostaju fizička snaga, umne i moralne sile. Po pravilu, djeca imaju manje snage da se odupru iskušenjima od svojih roditelja, te tako svaka naredna generacija ima sklonost da tone sve dublje. Ovo se odnosi jednako na moralnu dekadenciju i psihofizičke defekte.
Nakon rođenja djeteta ključnu ulogu ima njegovo pravilno podizanje i oblikovanje ispravnih i zdravih navika. Glavna načela su zdrava ishrana, umjerenost i samokontrola. Svrha nazirejskog zavjeta bila je upravo u tome. Bez pridržavanja ovih načela tijelo neće biti sluga umu, već upravo obrnuto.
Samsonov životni put
Dok je Samson rastao, postalo je očito da je posjedovao izuzetnu fizičku snagu. Simbol njegovog nazirejskog zavjeta bila je kosa koja se nije šišala. To je ujedno bio i simbol vjernosti istom zavjetu. Da je Samson vjerno slušao božanske instrukcije kao njegovi roditelji, njegova sudbina bi bila plemenitija i srećnija. Ali iskvarilo ga je druženje sa idolopoklonicima. Kako se mjesto u kojem su živjeli nalazilo blizu filistejske zemlje, Samson se družio s njima na prijateljskoj osnovi, čiji je uticaj pomračio cijeli njegov život. Mlada žena problematičnog karaktera koja je živjela u filistejskom gradu Timni pobudila je Samsonova osjećanja i on je odlučio da ona postane njegova žena. Iako su roditelji bili protiv toga, on se pozivao na „ljubav“, na subjektivni doživljaj, na ono što „vide“ njegova čula (koliko često se ponovila ova scena u istoriji ljudskog roda!).
Upravo kad je ulazio u doba muževnosti, u vrijeme kad je trebao izvršiti božanski zadatak i kad je prije svega trebao biti vjeran Bogu, Samson se povezao s izraelskim neprijateljima. Preferirao je lično zadovoljstvo ispred službe Bogu. Očekivano, Bog ne može blagosloviti takvu vezu (2. Kor. 6:15,16), mogu nastati samo problemi, sa teškim posledicama.
To je pokvarilo i porodičnu vezu i bliskost sa roditeljima. Pažljiv čitalac će zapaziti da se Samson radije povjerovao svojim ljubavnicama nego njima. Nije postojao zdrav dijalog među njima.
Brak vjernika sa nevjernikom ne može se završiti bez kompromisa na štetu Božjeg djela. Bračni drug smatraće nužnim da se prilagodi, do neke mjere, navikama i običajima svog supružnika. Žena zbog koje je Samson prekršio Božje upute da bi je dobio pokazala se izdajicom svog muža prije svršetka svadbe. Razjaren njenom izdajom Samson ju je za neko vrijeme odbacio, i sam se vratio kući. Kad je kasnije popustio i vratio se svojoj nevjesti, našao ju je s drugim. Njegova osveta, uništenje svih filistejskih polja i vinograda, izazvala ih je da je ubiju, premda su je njihove prijetnje natjerale na prevaru zbog koje su počele teškoće.
Dalje slijedi cijeli niz neprilika u njegovom životu, uključujući i mogući sukob sa pripadnicima Judina plemena sa kojima se nagodio da ga predaju Filistejima. Iako mu je Bog omogućio da izvojuje velike pobjede nad neprijateljima, on je u tome bio praktično usamljen. Izraelci su bili malodušni i kukavice. Oni su zanemarili djelo koje im je Bog naložio da ga izvrše, da razvlaste neznabošce, i ujedinili se s njima u njihovim unižavajućim običajima, podnoseći njihovu surovost, i sve dok nije bila usmjerena protiv njih, oni su odobravali njihovu nepravdu. Kad su se i sami našli pod vlašću tlačitelja, oni su se pokorili unižavanju koje su mogli izbjeći da su poslušali Boga. Čak kad bi Gospod podigao izbavitelja među njima, oni bi ga ponekad napustili i udružili se sa svojim neprijateljima.
Nakon njegove pobjede Izraelci su Samsona postavili za sudiju i on je vladao Izraelom dvadeset godina. Ali jedan pogrešan korak otvara put drugom. Samson je prekršio Božje upute tako što je uzeo ženu između Filistejaca i ponovno otišao među njih, među svoje smrtne neprijatelje, popuštajući seksualnim strastima. Uzdajući se u svoju veliku snagu, koja je u Filistejce ulila tako velik strah, on je hrabro otišao u Gazu, da posjeti bludnicu u tom mjestu. Stanovnici tog grada su saznali za njegovu prisutnost i željeli se osvetiti. Njihov neprijatelj je bio zatvoren unutar zidova najutvrđenijeg od svih njihovih gradova. Bili su sigurni da imaju svoju žrtvu i samo su čekali jutro da okončaju svoju pobjedu. Samson se probudio u ponoć. Optužujući glas savjesti ispunio ga je grižnjom kad se sjetio da je prekršio svoju nazirejsku zakletvu. Ali usprkos njegovu grijehu Božja ga milost nije odbacila. Njegova čudesna snaga ponovo je pomogla u njegovu izbavljenju. Otišavši do gradskih vrata on ih je iščupao iz njihovog mjesta i odnio ih zajedno s oba dovratnika na vrh brda na putu za Hebron.
Ali čak ni to što je za dlaku umakao nije zaustavilo njegovo zlo ponašanje. On nije ponovno odlazio među Filistejce, ali je nastavio tražiti tjelesna zadovoljstva koja su ga vukla u propast. Samson nije mario za pouke. On je živio u svijetu koji Biblija izričito opisuje da u njemu vlada zavođenje i podmićivanje, prijetnja i nasilje. Njegova sledeća „ljubav“ postala je Dalila. Kraj u kojem je Dalila živjela bio je poznat po svojim vinogradima pa se tako nepostojani nazirej odao upotrebi vina i tako raskinuo i drugu kariku koja ga je vezivala za čistotu i Boga. Filistejci su budno motrili svog neprijatelja i kad se on ponizio ovom novom vezom, oni su ga odlučili uništiti preko Dalile.
Prema svom paganskom rezonu, oni su napravili plan da na prevaru doznaju „tajnu“ Samsonove izuzetne snage. Stoga su potkupili Dalilu da to otkrije i prenese im. Kad je Samsona izdajnica počela obasipati pitanjima, on ju je varao, koristeći njihov sistem rezonovanja i govoreći da će postati slab kao i drugi ljudi ako se primijene neki postupci. Kad je ona to primijenila, otkrila je prevaru. Onda se poslužila klasičnim ženskim lukavstvom optuživši ga za licemjerje i „nedostatak ljubavi“ prema njoj. Samson je triput imao jasne dokaze da su se Filistejci udružili s njegovom zavodnicom da bi ga uništili, ali kad je njena namjera propala, ona se ponašala kao da je to sve šala i on je slijepo potiskivao jasna upozorenja. Ali pogledao je izlivima bolesne sentimentalnosti svoje „partnerke“. Na kraju joj je Samson otkrio tajnu svog nazirejskog zavjeta. Filistejci su odmah obaviješteni o ovome i u snu mu odrezali dio kose. Kad se probudio Samson je uvidio da ga je napustila snaga i da se Gospod okrenuo od njega. Potom su mu izvadili oči, koje su ga toliko puta „sablaznile“ u životu (Matej 5:29; 18:9) i odveli ga kao zarobljenika u Gazu.
Tamo je bio vezan lancima u zatvoru i prisiljen na težak rad. Kakva je to promjena bila za njega koji je bio izraelski sudija i zaštitnik! A sada je bio slab, slijep, zatočen, ponižen da obavlja ropske poslove! On je malo‐pomalo kršio uslove svog svetog poziva. Bog ga je dugo trpio, ali kad se predao sili grijeha tako da je izdao svoju tajnu, Gospod ga je napustio. Snaga se nije nalazila u samoj njegovoj kosi, već je to bio znak njegove odanosti Bogu, a kad je taj simbol bio žrtvovan popuštanjem strastima, izgubljen je i blagoslov koji je ona označivala.
U patnji i poniženju, filistejska igračka, Samson je naučio više o svojim vlastitim slabostima nego što je prije znao i njegova muka navela ga je na pokajanje. Kako je njegova kosa rasla, postupno se vraćala i njegova snaga, ali njegovi ga se neprijatelji nisu bojali smatrajući ga okovanim i bespomoćnim zatočenikom. Filistejci su pobjedu pripisali svojim bogovima i likujući prkosili izraelskom Bogu. Određena je gozba u čast Dagona, boga ribe, „zaštitnika mora“.[1]
Iz gradova i sela širom filistejske ravnice okupio se i narod i njihovi gospodari. Grupe služitelja ispunile su ogroman hram i natiskale se na galerije ispod krova. Bio je to prizor praznika i radosti. Nakon svečanosti prinošenja žrtava slijedila je muzika i gozba. Onda je, kao krunski trofej Dagonove sile, uveden Samson. Povici likovanja pozdravili su njegov ulazak. Narod i vladari su vrijeđali njegovu bijedu i divili se bogu koji je uništio njihovog neprijatelja. Nakon nekog vremena iscrpljeni Samson je zatražio dopuštenje da se odmori na dva središnja stupa na koje se oslanjao hramski krov. Onda je tiho izgovorio molitvu: „Gospode, molim te, sjeti me se, i daj mi snage samo još ovaj put. Molim te Bože, daj da se jednom osvetim Filistejima za svoja oba oka.“ (Sud. 16:29) Izgovorivši ove riječi on je svojim snažnim rukama obgrlio oba stupa i povikao: „Neka moja duša pogine sa Filistejcima!“ (Sud. 16:30) Prignuo se, krov je pao, ubijajući jednim udarcem sve ogromno mnoštvo. „Tako je umirući pobio više ljudi nego što ih je pobio za svog života.“ Kip i njegovi služitelji, sveštenici i seljaci, ratnici i plemići, bili su zajedno pokopani ispod ruševina Dagonova hrama. A među njima je ležalo divovsko tijelo onoga koga je Bog izabrao da bude izbavitelj Izraela. Vijest o ovom strašnom događaju pročula se izraelskom zemljom i Samsonovi rođaci su sišli sa svojih brda i bez protivljenja uzeli tijelo svog palog heroja.
Božje obećanje da će kroz Samsona „početi da izbavlja Izraela iz ruke Filistejaca“ bilo je ispunjeno, ali kako je mračan i strašan zapis o tom životu koji je mogao biti hvala Bogu i slava narodu! Da je Samson bio vjeran božanskom pozivu, Božji je cilj mogao biti ostvaren njemu na čast i slavu. Ali on je popustio iskušenjima i pokazao se nedostojnim povjerenja, a njegov zadatak je ipak ispunjen kroz poraz, zatočeništvo i smrt.
Samson je fizički bio najsnažniji čovjek na zemlji, ali u vladanju sobom, poštenju i čvrstoći, on je bio jedan od slabijih. Mnogi snažne strasti pogrešno poistovjećuju sa jakim karakterom, ali istina je da je slabić onaj kojim vladaju njegove strasti. Stvarna veličina čovjeka mjeri se silom osjećaja kojima on vlada, a ne onima koje vladaju njime.
Božja briga i proviđenje bilo je nad Samsonom, da bi se pripremio za izvršenje djela za koje je bio pozvan da ga obavi. Na samom početku života on je bio okružen povoljnim okolnostima za razvoj fizičke i umne snage i moralne čistote. Ali pod uticajem bezbožnih prijatelja on se nije držao Boga koji je čovjekova jedina sigurnost i bujica zla ga je odnijela. Oni koji se na dužnosti suočavaju sa kušnjama mogu biti sigurni da će ih Bog sačuvati, ali ako se ljudi svojevoljno predaju sili iskušenja, oni će prije ili kasnije pasti.
Sotona koristi svoje najveće snage da zavede upravo one koje Bog namjerava upotrijebiti kao svoja oruđa za naročito djelo. On napada naše najslabije tačke djelujući na nedostatke u karakteru da bi stekao kontrolu nad cijelim čovjekom. On zna da će uspjeti ako se ovi nedostaci njeguju. Ali niko ne treba biti nadvladan. Čovjek nije prepušten da svojom vlastitom slabom silom svlada sile zla. Pomoć je pri ruci i dat će se svakoj duši koja to stvarno želi. Božji anđeli pomoći će svakoj duši koja istrajno stoji na strani Boga.
Napokon, Samson je dobio život kao čovjek vjere Božje i odvojen za Božje djelo koje je, zbog svojih propusta i zastranjivanja, ispunio na mnogo teži i suroviji način nego što je to bila Božja namjera. On je i umro u vjeri, te je zbog i uvršten među heroje vjere.
_________________________
[1] „Dagon“ je deminutiv od „dag“, što znači „ribica“. Ovo božanstvo potiče iz vavilonske misterijske religije i smatra se ocem Bala. Kroz istoriju stare ere figurira pod raznim imenima, dok je kasnije u grčkoj mitologiji znan kao Posejdon ili Neptun u rimskoj. Prema egipatskoj mitologiji, kad je suđeno Ozirisu (Nimrodu) da je kriv za kvarenje religije od Adama, njegovo tijelo je sasječeno, a djelovi razbacani u reku Nil. Legenda kaže da je riba pojela jedan komad i preobrazila se. Kasnije je Izis (Semiramis, Nimrodova majka-žena) pecala na obali Nila i uhvatila polu-čovjeka, polu-ribu. To stvorenje bio je Dagon, reinkarnirani Nimrod (vidi Smith’s Bible Dictionary, „Dagon Fish Worship“).
U tradicionalnoj crkvi, negdje u 2. ili 3. vijeku, unijeta je ideja o Isusu kao Ihtisu (koje je navodno akronim od „Isus Hrist Božji Sin Spasitelj“), što znači „riba”, i samo je drugo ime za Bahusa, sina Zevsa i Semele. Kao što su Dagonovi sveštenici nosili riblju mitru na glavi, i danas je nose papa, kardinali i biskupi.
