Svi smo čuli priču o Kainu i Abelu. Dva brata prinose svoje žrtve Bogu; Abelova žrtva je prihvaćena, ali Kainova nije. Iz ljubomore, Kain izvodi svog brata na teren i ubija ga. Zbog Kainova grijeha obilježen je žigom i otpušten. Međutim, ako pažljivo proučimo tekst, ustanovićemo da ova priča kazuje mnogo, mnogo više.
Njihova imena
Počnimo s njihovim imenima. Imena Kain i Abel potiču iz grčke Septuaginte, 2000 godina starog grčkog prevoda hebrejske Biblije, gdje su njihova imena napisana kao „Kain“ i „Abel“. Ta imena su grčka transliteracija hebrejskog. Na hebrejskom, Kain je קין (kajin), a Abel je הבל (Havel).
Riječ קין (kajin, iz korijena KN) znači sticati ili posjedovati nešto zbog čega je Eva (Hava na hebrejskom) rekla „Stekla / dobila (kanah , takođe iz korijena KN) sam čovjeka“ (Post. 4:1). Riječ הבל (havel) znači biti prazan, često prevođena kao taština u smislu ispraznosti od suštine.
Hebrejska riječ za „ime“ je šem i doslovno znači dah ili karakter. U hebrejskoj misli, jedno ime odražava nečiji karakter, a hebrejska značenja imena „Kain i Abel“ su prozori u njihove likove. Kain je posjednik, onaj koji ima „suštinu“ dok je Abel „prazan“. U današnjim terminima rekli bismo da je Kain bio „muškarčina“.
To nam se može činiti čudnim, jer smo oduvijek pretpostavljali da je Abel bio dobar, a Kain loš, ali ovo je pretjerano pojednostavljivanje činjenica, jer prema njihovim imenima, odrazom njihovog karaktera, Kain bismo nazvali „karakterni čovjek“, a za Abela pomislili da je „tašt“ ili izvještačen. Međutim, ovdje treba imati na umu da su po padu u grijeh sami Adam i Eva imali koncepciju karaktera koja je dijelom odgovarala sistemu vrijednosti u palom svijetu.
Kainove i Abelove profesije otkrivaju dublju pozadinu njihovog karaktera
Prema biblijskom tekstu, Abel je bio pastir. KJV koristi riječ „čuvar“ (keeper), ali hebrejska riječ ro’eh znači pastir. Kain je postao zemljoradnik. Hebrejska riječ prevedena kao „ratar“ je oved, što doslovno znači „sluga“. Riječ o’ved je glagolski oblik glagola avad, a glagol avad nalazi se u Postanju 3:23 gdje se navodi da je, kad je Adam izbačen iz vrta, poslan da „obrađuje zemlju“ (avad). Stoga se Kain, stariji od blizanaca, bavi profesijom svog oca, što je vrlo česta pojava u hebrejskoj kulturi. Ovdje moramo primijetiti da iako Adam, Eva, Kain i Abel po svojoj definiciji nisu Jevreji, oni su preci jevrejskog naroda.
Šta nam govori Abelov izbor zanimanja? Mnogi se pitaju kako to da je Abel postao pastir i brzopleto zaključuju da je to zbog mesne ishrane. Zar i on nije mogao poput brata da se opredijeli za zemljoradnju? Svakako da jeste. Zašto je onda izabrao da bude pastir, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da tada svakako nije bilo oskudice u biljnoj ishrani, određenoj za čovjeka (Postanje 1:29)?
Prvi razlog moramo potražiti u obavezi koja je data čovjeku prema nižim stvorenjima na zemlji (vidi Postanje 1:28; 2:19). Dakle, Abel je pokazao obzir prema životinjama koje su takođe podnosile posledice pada u grijeh (Rimljanima 8:22)! On je bio samopožrtvovana osoba!
Drugi razlog je još važniji i nalazi se u liniji sa Gospodnjom prvobitnom objavom jevanđelja (Postanje 3:15, 21). Žrtvovanje nevine životinje postalo je bolni podsjetnik na grijeh i potrebu za Iskupiteljem čovječanstva, kao i živi prikaz jevanđelja.
Isus je Abela prepoznao kao prvog mučenika za vjeru na svijetu (Matej 23:35). Jevrejima 11. glava pohvaljuje Abela za njegovu vjeru: „Vjerom je Abel prinio Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju je dobio svjedočanstvo da je pravedan, jer je Bog posvjedočio da prihvata njegove darove. I kroz nju [vjeru], iako mrtav, još uvijek govori.“ (stih 4). Abel „govori“ time što je pokazao istinsku službu Bogu i njegovi postupci ostaju trajni primjer vjere i pravednosti.
Prinošenje životinjskih žrtava paljenica svakako nije bio ugodan zadatak, ali Abel je pokazao poslušnost u vjeri Bogu. Nasuprot tome, Kain se kao prvorođeni oglušio o Božje naloge i smatrao da može upražnjavati vjeru po vlasititom nahođenju (Postanje 4:3). Subjektivna mišljenja i pogledi na religiju iz perspektive pale ljudske prirode postali su jedno od najtežih prokletstava ljudskog roda, o čemu nam svjedoče kako biblijska tako i sekularna istorija.
Abel je istinsko obožavanje pokazao svojom vjerom i svojim postupcima. Znamo da ne možemo ugoditi Bogu osim doslovnom vjerom i poslušnošću u Njegovu Riječ (Jevrejima 11:6). Abel je bio omrznut i progonjen zbog svoje vjere, kao što će biti svi istinski Božji i Hristovi sledbenici (Jovan 15:20; 2. Timoteju 3:12). Bog je čuo krik Abelove krvi i odgovorio; Bog pazi i na naš život i naše potrebe.
Abel je bio žrtva stvarnosti ljudske grešnosti, ali on će biti sudionik vječnog života koji ne može biti oduzet grešnim ljudskim akcijama (vidi Matej 10:28)!
U Abelovoj priči takođe vidimo da Božji plan nije osujećen. Kain je protjeran, ali Adam i Eva su dobili Seta, preko kojeg je Mesija na kraju i došao.
S druge strane, za Kaina otkrivamo da je gajio zavist i mržnju (Postanje 4:5-7) koje su na kraju rezultirale bratoubistvom i prvim ubistvom među ljudima na zemlji. Moguće da je na razvoj njegovog karaktera uticao i izbor lakše profesije. On je zanemario ono što je jedino moglo biti odlučujuće za formiranje karaktera – vjeru i poslušnost Bogu. Kain je prinosom od plodova zemlje pokazao da smatra kako je on kvalifikovan da definiše religiju, a ne Bog. Teško je dovoljno naglasiti težinu ove smrtne zablude, čije posledice vidimo u religijskom svijetu.
Štaviše, kad bi Kain i Abel bili naši savremenici, lako možemo pretpostaviti da bi Kain spremno optužio svog brata za „kršenje prava životinja“ i „surovost“, te osnovao Društvo za zaštitu životinja. To je poremećaj zdrave percepcije, poremećaj prioriteta i poremećaj pogleda na život. Hrist je rekao: „Ko čuva svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene, sačuvaće ga.“ (Matej 10:39)
Dodatne pouke iz žrtvenih prinosa Kaina i Abela
Kad su dva mladića prinijela svoje žrtve Bogu, poljoprivrednik Kain donio je rodove zemlje na kojoj je radio, a pastir Abel donio je ovce iz svog stada. Tada nam se govori da je Bog poštovao Abelovu žrtvu, ali ne i Kainovu, ali nije nam precizno rečeno zašto Kainova žrtva nije poštovana.
Nešto zanimljivo što se može izvući iz ove priče je to što često pretpostavljamo da su prve Božje instrukcije bile date Mojsiju na planini Sinaj, ali to očito nije slučaj. Bog je svoje upute, ili barem neke od njih, dao Adamu i Evi i njihovoj djeci, a iz pripovijedanja je vidljivo da se Abel pokorio tim uputima, ali Kain nije.
Budući da Bog nije poštovao Kainovu žrtvu, Kain je bio ljut i ozlojeđen. Tada mu Bog daje neke upute. Prva od njih bila je: „Zašto si se razgnjevio i zašto ti je lice namršteno? Ako činiš dobro, zar nećeš biti prihvaćen? Ali ako ne činiš dobro, grijeh vreba na vratima, i on te podstiče, a ti trebaš vladati nad njim.“ (Post. 4:6-7) Drugim riječima, ne radiš ispravno i ako mi nastaviš donositi pogrešne žrtve, zgriješićeš. Opomena je data Kainu da ga njegov kurs vodi u ozbiljne grijehe. Stoga mu je bilo neophodno ispravno vladanje nad sobom i samokontrola. Ali on očito nije primijenio ove instrukcije.
Ubistvo
„Posle toga, Kain je rekao svom bratu Abelu: ‘Hajdemo u polje.’ I dok su bili u polju, Kain je nasrnuo na svog brata Abela i ubio ga.“ (Postanje 4:8)
Ovo je prilično direktan odlomak, ali je malo izmijenjen kako bi imao smisla. Nerijetko je slučaj da prevodioci „dorade“ tekst tako da ga čitalac može lako razumjeti. Kad se radi o narativnim izvještajima, to može biti korisno, ali takođe treba biti veoma pažljivi i slobodni od bilo kakve namjere da se tekstu daje drugi smisao. Zbog toga i služe napomene u fusnotama. Prvi dio tog stiha s hebrejskog zapravo glasi: „I Kain je rekao bratu svom.“
Šta je Kain rekao svom bratu? Ne znamo, to nedostaje u tekstu. Prevodioci King James Biblije su to popravili promjenom riječi iz „rekao“ u „govorio“. Ovo može zvučati trivijalno, ali morate shvatiti da svaki put kada Jevreji koristi vai’jomer (i rekao) razgovor slijedi, ali ne ovdje. Pretpostavljamo da je u nekom trenutku kada se svitak kopirao, prepisivač slučajno preskočio ono što je rekao Kain.
Evo ovog stiha iz Jangovog doslovnog prevoda.
„I Kain reče bratu Abelu: {‘Idemo u polje’}; i kad su se našli u polju, Kain je ustao protiv Abela svog brata i ubio ga.“
Jang ostaje vjeran hebrejskom, ali dodaje: „Idemo u polje.“ Odakle Jangu ovo? Iz grčke Septuaginte, koja glasi kako slijedi.
„A Kain reče bratu Abelu: ‘Idemo u polje’; i dogodilo se da je kad su bili u polju Kain je ustao protiv brata Abela i ubio ga.“
Odakle u Septuaginti „Hajde da izađemo u polje?“ Ne znamo. Ili su prevodili s hebrejskog svitka koji uključuje razgovor ili su tekst „popravili“ dodavanjem rečenice kako bi odlomak imao smisla.
Razlog zbog kojeg u tekstu iznosimo ovaj mali problem je taj što ćete prepoznati da ne znamo sa sigurnošću sve činjenice u ovom ubistvu. Ali u svakom slučaju, Kain ubija svog brata i zato je kažnjen, što je usput dokaz više da je razumijevanje ovog slučaja ispravno, te da je Bog dao svoje Upute Adamu i Evi, mnogo prije nego što ih je dao Mojsiju ili, drugačije rečeno, Božja volja i Zakon su bili poznati ljudskom rodu od samog početka, ali na Kainovom primjeru se odmah ispoljila tendencija ka neposlušnosti i preinačavanju po vlastitoj volji.
Kazna
„I sada, da si proklet sa zemlje koja je otvorila svoja usta da iz tvoje ruke primi krv tvog brata. Kad budeš obrađivao zemlju, ona će ti uskratiti svoj rod. Bićeš lutalica i bjegunac na zemlji.“ (Postanje 4:11-12)
Prva kazna za Kaina je ta što je navukao dodatno prokletstvo na zemlju koja će nadalje uskraćivati svoje rodove. Druga kazna bila je protjerivanje.
Kain je uznemiren ovom kaznom i kaže Bogu, prema prevodima: „Moje zlo je preveliko da bi se moglo nositi.“ (Postanje 4:13)
To implicira da se Kain istinski ne kaje i više ga brine njegova kazna nego zlo djelo koje je počinio svom bratu i pokvaren odnos sa Gospodom. Međutim, hebrejska riječ prevedena kao „zlo“ ili „kazna“ je avon, što znači „bezakonje“, „pokvarenost“ ili „krivnja“. („Zlo“ je širi pojam koji objedinjuje Kainov problem.) S tim razumijevanjem, on zapravo priznaje da je svjestan problema i svoje krivice. Kain zatim nastavlja da govori: „Gle, danas me tjeraš s ove zemlje, i biću skriven od tvog lica. Biću lutalica i bjegunac na zemlji, i ko me god nađe sigurno će me ubiti.“ (Postanje 4:14) Ovo tjeranje značilo je odvajanje odnosno polarizaciju ljudskog roda u dva tabora: „sjeme Ženino“ i „sjeme Zmijino“ i bilo je svakako neophodnost za očuvanje Božjeg naroda i pronošenje izvornog Božjeg djela.
Božja milost
Često se uči da je Stari savez učio Zakon, a Novi savez Milost. Međutim, u Starom savezu jednako nalazimo slučajeve u kojima Bog pokazuje Milost. Priča o Noju, egzodusu Izraelaca i mnoge druge su priče o milosti i ova priča se ne razlikuje jer Bog daje Kajinu milost i nadu.
„Tada mu Gospod reče: ‘Zbog toga će ko god ubije Kaina pretrpjeti sedmostruku osvetu.’ Gospod je postavio znak za Kaina, da ga niko ne ubije kad ga nađe.“ (Postanje 4:15)
Bog je smatrao da Kainovo ubistvo nije zaslužilo smrt ni Njegovom ni bilo čijom rukom i to može biti znak da ova priča o ubistvu sadrži više nego što se obično govori. Moguće je i da postoje elementi ove priče koji nam nisu prenijeti.
Koji je znak Bog stavio na Kaina? Naravno, ne možemo znati sa sigurnošću, ali postoje neki tragovi. Hebrejska riječ prevedena kao „znak“ je riječ „ot“ , koja se u biblijskom tekstu koristi za „znak“.
Neko najlogičnije razmišljanje navodi nas na zaključak da bi to mogao biti znak da je Bog uredio posebni saveznički odnos s Kainom i da je to trebalo biti opomena svima koji bi kasnije drznuli da sami preduzmu osvetničku akciju prema njemu.
Na žalost, dalji izvještaj u Postanju 4. glava (stihovi 17-23) ukazuje da je Kain nastavio da zloupotrebljava Božju dobrotu i milost, što se direktno odrazilo i na njegovo potomstvo.
Zaključak
Kao što smo naveli na početku ovog članka, ako pažljivije pažljivije proučimo tekst, vidjećemo da ima mnogo više u priči o Kainu i Abelu nego što je većina nas poučena. Nemamo sve odgovore. Ali to je ono što daje marljivo proučavanje Biblije – više svjetlosti.
