Požar u Notr Damu i znaci vremena

Katedrala je crkva višeg ranga koja sadrži „katedru“ (latinski „stolicu“) biskupa Katoličke crkve.

Dana 15. aprila 2019. godine jedna od najpoznatijih rimokatoličkih građevina na svijetu katedrala Notre Dame u Parizu našla se u plamenu.

Notre Dame (čita se „Notr Dam“) je katedrala posvećena Djevici Mariji, sagrađena u gotičkom stilu na rijeci Seni u 12. vijeku. Kamen-temeljac za gradnju crkve u Parizu udarili su početkom 1163. godine francuski kralj Luj VII i papa rimski Aleksandar III, a njeno zidanje je potrajalo čitav vijek. Notre Dame u prevodu znači „Naša Gospa“. Smatra se jednim od simbola hrišćanske kulturne i svjetske baštine, i važi za najposjećeniju građevinu u Evropi. Za Notre Dame se vežu brojni istorijski događaji. Na primjer, 1185. godine u još nezavršenoj katedrali počele su pripreme za Treći krstaški rat. Tokom srednjeg vijeka bila je župna crkva te je 1239. godine u nju pristigla relikvija koja se prema tradiciji smatra Hristovom trnovom krunom (koliko takva relikvija može biti autentična, ostavićemo čitaocima na procjenu). Inače, Srednji vijek, nazvan s dobrim razlogom „mračnim“, bio je poznat kao pravi rasadnik za razne „čudnovate“ i morbidne relikvije. Kada se Napoleon proglasio carem, posebno mu je bilo stalo do Notre Dama jer je upravo tamo sam stavio krunu na glavu.

Tokom Francuske revolucije, nakon temeljnog devastiranja, promijenjena joj je namjena: prvo ju je nova država posvetila ateističkom kultu Razuma, a kada je on izgubio podršku jer su njegove vođe završile na giljotini — kultu Vrhovnog bića kao novoj državnoj deističkoj religiji koja je trebalo da zamijeni katoličko hrišćanstvo. Ali prije toga je iz Notre Dama pokradeno sve što je moglo da se pokrade, dok su vjerska umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti uništena. Nekoliko statua Bogorodice zamijenjene su skulpturama boginje Slobode. Ono što mnogi ljudi ne znaju je nevjerovatna koincidencija da je jedno od imena Semiramis – prvobitne „bogorodice“ – bilo i „Gospođa Sloboda“ („Kip Slobode“, poklon Francuske SAD-u, nesumnjivo predstavlja istu ličnost)! Tako je Semiramis zajednički imenitelj za otpalu religiju i za ateizam. Na duhovnom planu, to je logično, jer iza obje ideološke matrice stoji pobuna protiv Boga i istinske moralnosti.

Interesantno je da je na lokalitetu ove katedrale prethodno bio hram posvećen bogu Jupiteru. To je tipično za većinu hramova i crkava građenih pod srednjovjekovnim (nazovi) hrišćanstvom. To je upravo suprotna praksa Božjim odredbama i uputima u Bibliji vezano za paganska mjesta bogosluženja. Ali nalogodavcima i graditeljima je očito to bilo važno, da li zbog prethodnog ritualnog posvećenja tih lokacija i duhovne „energije“ ili prosto zbog sinkretizma i lakše manipulacije idolopokloničkim masama, manje je bitno.

Oni koji su proučavali istoriju i nasleđe vavilonske misterijske religije znaju da je „Jupiter“ jedno od imena za Nimroda, prvog velikog pobunjenika protiv Boga posle Potopa i utemeljivača političko-religijskog sistema koji su manje više kopirali svi kasniji tirani i sistemi vlasti. Najveći pomagač Nimrodu bila je njegova majka-žena Semiramis, čiji kult se raširio svuda po svijetu uporedo sa raseljavanjem naroda, opisanim u knjizi Postanja 10. i 11. glava, i naravno u kasnijim seobama. Kada je Semiramis nakon Nimrodove smrti zatrudnila i rodila sina po imenu Tamuz, sebe je proglasila „bogorodicom“ a Tamuza „sinom (reinkarnacijom) boga sunca“ (Nimroda). Otuda oreoli sunca oko njihovih glava. Dakle, istorija i brojni arheološki artefakti nedvosmisleno svjedoče o ovom kultu vjekovima prije hrišćanstva. Biblijska Marija, skromna, pobožna i jednostavna Judejka, majka Isusa Hrista, postala je, ni kriva ni dužna, „Kraljica Nebeska“ iz drevnih paganskih misterija kojoj su posvećivani brojni hramovi. Tako su ti hramovi i dalje imali idolatrijsku svrhu, navodno u službi „ortodoksnog hrišćanstva“, dok su istovremeno nosili potpis i pečat ezoteričnog neimarstva, u otvorenim ili prikrivenim oblicima kako u eksterijeru tako i u enterijeru ovih zdanja.

Katedrala Notre Dame koja ima status papinske bazilike i služi kao marijansko svetište, bila je jedna od najvećih građevina zapadne civilizacije. Sadrži neprocjenjivu vrijednost umjetnina, artefakata, galerija slika, ikona, reljefa, kipova, zlata i drugog. Bila je inspiracija brojnim umjetničkim djelima. Ljubitelji književnosti svakako znaju da je poznati pisac Viktor Igo posvetio svoj roman „Zvonar Bogorodične crkve“ upravo toj katedrali.

Od početka 21. vijeka katedralu Notre Dame godišnje posjećuje oko 14 miliona turista i hodočasnika, što je čini jednom od najposjećenijih građevina u cijeloj Evropi.

Notre Dame je od iznimne vrijednosti francuske gotičke kulture. Procjenjuje se da će samo za obnovu od požara trebati na stotine miliona eura. Francuski predsjednik najavio je međunarodnu kampanju za prikupljanje sredstava. Francuski milijarderi i kompanije već nude donacije preko 600 miliona eura za obnovu. Javile su se i neke poznate ličnosti, spremne da doniraju velike svote novca za obnovu. No živjeli bismo u neuporedivo boljem svijetu kad bi ti isti donatori tako spremno izdvajali za ugrožene i gladne ljude širom planete. Znači li to da Vatikan nema dovoljno novaca pa su neophodni fondovi ili se preko fondova i donacija iskazuje podaništvo ovoj svjetskoj religijsko-političkoj sili? Pored toga, sama katedrala izvjesno ima ogromne prihode od 14 miliona posjetilaca godišnje.

Reakcije na požar u svijetu lišene istinske pobožnosti

Svijet je šokiran kako je doslovno preko noći devastirana 850 godina stara monumentalna građevina. Sa suzama u očima gledali su kako gori Notre Dame. Ljudi su uzvikivali i plakali gledajući neobuzdanu vatrenu stihiju i urušavanje tornja i zvonika. Molili su i pjevali marijanske pjesme.

Umjesto da plaču nad svojim grešnim stanjem i uvide potrebu za Spasiteljem i povratkom biblijskom Bogu, oni oplakuju zemaljske građevine, crkve, boginje, pape i ostale idole koje su načinili.

Svi svjetski političari i javne istaknute ličnosti izražavaju saučešće pomiješano sa divljenjem i uvažavanjem ovog starog zdanja.

Ono što, međutim, izostaje, makar javno, je osvrt šta Bog misli o ovakvim građevinama, krcatim paganske idolatrije i okultne simbolike. Teološki nepismeni narod, umjesto Bogu, odaje počast svojoj boginji, Kraljici nebeskoj, koja se može vidjeti kao glavni lik skulpture na oltaru (vidi slike).

Nasuprot ovim praksama, istinski Bog bio je vrlo izričit u Dekalogu:

U objašnjenju Drugog Božjeg Uputa iz Dekaloga, nalazimo da je idolatrija u funkciji kvarenja predstave o Bogu i kvarenja (zaglupljivanja i duhovne sljepoće) čovjeka:

Jedno od najvećih iskušenja s kojim se suočavao narod u svim vjekovima bila je upravo idolatrija.

Paganska i okultna simbolika evidentni

Već smo konstatovali da je katedrala Notre Dame puna paganske simbolike. Ovo nas ne bi trebalo iznenađivati jer je okultizam uobičajen za unutrašnjost i spoljašnjost svih rimokatoličkih crkava. Kipovi koje vidite u galeriji slika predstavljaju groteskne „ukrasne“ skulpture u gotičkoj arhitekturi, poznate kao „gargojli“ (vodorige) – rezbarije u obliku zmajeva, hibrida životinja i ljudi, grotesknih likova ili zvijeri. Prema nekim mitologijama, oni predstavljaju bića koja se kreću po noći, a danju se skamenjuju. Između ostalih aktivnosti, otimaju i jedu djecu, što izvjesno predstavlja pagansko ritualno žrtvovanje djece demonima. Ima li to neke analogije sa sveštenicima crkve koji zlostavljaju djecu, opet ćemo ostaviti čitaocima na procjenu.

Osim što im je svrha da izbacuju vodu koja se skuplja na krovovima tokom padavina, vjeruje se da njihov stravični izgled tjera demonske i zle sile od crkve i vjernika. Tjera ili privlači? Takođe imaju simboliku „duhovnog očišćenja“ budući da služe kao filteri za odstranjivanje nečiste vode. Koliko je bizarno i iluzorno upražnjavati navodnu duhovnost i vjeru u Isusa Hrista i Boga unutar ovakvih zdanja, nije potrebno naglašavati nikome ko je makar jednom pročitao Bibliju sa razumijevanjem.

Da li istinski Bog može imati bilo kakve veze sa onim što se nalazi u sklopu ove katedrale, što možete vidjeti na slikama u galeriji? Ako Bog s ovim nema ništa, onda ostaje jedna druga duhovna sila koja ima.

Požar u Notre Damu u kontekstu znakova vremena

Da li požar u Notre Damu predstavlja početak „suda nad velikom bludnicom“, opisanog u Otkrivenju 18. glava? Ne, jer to još uvijek pripada budućim velikim događajima koji neposredno prethode Drugom Hristovom dolasku, ali je slika u malom onog što predstoji. Pogledajte sami:

Krajnje je vrijeme da ozbiljno razmislimo na kojoj strani zaista stojimo u velikoj borbi između Hrista i Sotone ako to već nijesmo učinili. Jer jedan ili drugi izbor značiće budući život slobodan od prisustva zla ili primanje kazne i vječne smrti, anihilacije iz Božje tvorevine.