Upornost, koja se često povezuje s istrajnošću, bez sumnje je neophodna karakteristika koja nam je potrebna da bismo bili uspješni u životu. To posebno važi za hrišćanski put.
Uglavnom, Biblija predstavlja istrajnost kao pozitivnu osobinu karaktera. Istrajnost je usko povezana sa izdržljivošću i upornošću. Isus je pohvalio upornost u molitvi uz ilustraciju koja je to objasnila. Njegova parabola u Luki 18:1–8 govori o udovici koja nije dočekala pravdu za svoj slučaj, pa je nastavila da gnjavi sudiju i nije prihvatila „ne“ kao odgovor. Pošto je udovica ustrajala u svojim molbama za pravdu, bezbožni sudija je konačno popustio i dao joj ono što je tražila. Isus je tada uputio izazov svojim sledbenicima da ustraju u svojim molitvama na isti način.
Upornost je pozitivna kada je cilj ispravan. Upornost u molitvi (Luka 18:1), u vjeri (Jevrejima 11:13) i u činjenju dobra (Galatima 6:9) se pohvaljuje jer je motivacija ispravna. Međutim, upornost je pogrešna kada su motivi sebični. Ako ustrajemo u grijehu, Biblija nalaže drugim hrišćanima da nas ukore (1. Timoteju 5:20; Matej 18:15–17). U stvari, oni koji ustraju u grešnom načinu života nisu pravi hrišćani i nemaju iskustvo obraćenja (1. Jovanova 3:4-10; 2. Korinćanima 5:17).
Ni uporne pritužbe nisu za svaku pohvalu. Izreke 21:9 kažu da je bolje živjeti u nekom zabitom kutku nego sa svadljivom ženom. Uporno prigovaranje ili iznalaženje mana supružnika znak je sebičnosti, a ne pobožnosti. Ustrajati u požudnoj želji je takođe pogrešno. Kralj Ahab je primjer takve upornosti, a u njegovom slučaju to je dovelo do ubistva (1. Kraljevima 21:1-16) i izricanja presude (1. Kraljevima 21:17-26).
Za sve one koji žele ugoditi Gospodu, upornost čuva od zastranjivanja. Uporno stavljamo jednu nogu ispred druge dok koračamo putem koji je Bog predvidio za nas (Izreke 4:25-26). Ni iskušenje, ni sumnja, ni obeshrabrenje ne mogu uništiti one koji ustraju da slijede Hrista. Isaija 40:31 kaže: „Oni koji se u Gospoda uzdaju dobijaju novu snagu. Podižu se na krilima kao orlovi. Trče i ne posustaju, hodaju i ne umaraju se.“ Čekanje na Gospoda znači istrajati u pravednosti dok ne primimo Njegov odgovor ili Njegovo oslobođenje.
Dakle, Biblija pokazuje dva suprotna aspekta upornosti. Isus je rekao svojim sledbenicima da će, uprkos tome koliko su im stvari postale teške, oni koji istraju u vjeri do kraja biti spašeni (Marko 13:13). Neuspjeh da istrajemo u svom hrišćanskom hodu ukazuje na to da nikada nismo bili Hristovi od početka (1. Jovanova 2:19). Suprotno tome je istrajavanje u grijehu. Naša grešna priroda voli da ima svoj put. Ne trebamo se predati tome, znajući da je „upravljanje po tijelu neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem Zakonu, niti zapravo može. Stoga, dakle, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.“ (Rimljanima 8:7-8) Upornost je dio pobožnog karaktera kada su njegovi ciljevi pobožni; dio je svjetovnog karaktera kada su njegovi ciljevi svjetski.
Navešćemo nekolika biblijska primjera pozitivne upornosti.
Uporna udovica je tražila sve dok nije dobila pravdu
Prvi primjer upornosti u Bibliji je uporna udovica. Ona je glavni lik parabole o upornoj udovici koju je Isus podijelio u Luki 18:1-8. Isus je podijelio parabolu kako bi naučio svoje učenike upornosti, tako da je ovo jedan od najboljih biblijskih primjera upornosti.
U paraboli, udovica je uporno tražila pravdu od sudije koji je bio ravnodušan. „Pomozi mi da dobijem pravdu u sporu sa mojim protivnikom“, neprestano bi tražila (st. 3), ali on bi je ignorisao. Sudija je na kraju rekao sebi da će udovoljiti zahtjevu kako ga ona ne bi iscrpila.
Tajna uporne udovice je u riječi koju je koristila kada se izjasnila pred nepravednim sudijom. To je ključni zaključak koji nam može pomoći da budemo uporni. Riječ koju je koristila bila je „pravda“.
Riječ pravda ukazuje da je imala pravo na ono što je tražila. To nije bila usluga, već je bila zasnovana na saznanju o onome što je znala da je s pravom njeno. U osnovi kada znamo činjenice o tome šta je ispravno i moguće, to nam daje samopouzdanje za upornost.
Dakle, šta god da je vaš cilj, ako ste uvjereni da to zaslužujete, to može u vama zapaliti nagon da ustrajete. Ali treba imati na umu da ova Isusova parabola nije namijenjena da stoji kao priča o upornosti za sebe, niti čak kao podsticaj za upornost u ostvarivanju svjetovnih ciljeva, već najprije kao pouka za istrajnost u molitvi i na putu pobožne vjere, bez obzira na sve poteškoće i okolnosti (vidi stihove 6-8).
Žena sa tečenjem krvi probija se kroz gomilu
Sledeći primjer upornosti u Bibliji je žena koja je imala problem sa tečenjem krvi. Izvještaj o njenom slučaju nalazi se u sva tri jevanđelja: Matej 9:20-22, Marko 5:24-34 i Luka 8:43-48.
Ova žena sa tečenjem krvi je primjer upornosti pošto je imala problema s krvarenjem 12 godina i „mnogo je propatila od mnogih ljekara i potrošila je sve što je imala i ništa joj nije koristilo, nego joj je bilo sve gore“ (Marko 5:26). Neprestano nastojanje da nađe neko rješenje 12 godina je bez sumnje upornost. Mnogi ljudi bi odustali u djeliću tog vremena.
Ona ne samo da je ustrajala u pokušaju da pronađe pravog doktora uprkos tome što joj je bilo gore nakon svakog od njih, već i kada je posegnula da dodirne Isusa. Probijajući se kroz gustu gomilu, rekla je sebi: „Ako se samo dotaknem njegovog ogrtača, ozdraviću“ (Matej 9:21).
Ona je odličan primjer pozitivne istrajnosti u teškom stanju osobe kakvo može donijeti neki zdravstveni problem. Baš kao što je čula za Isusa, vjerovatno je čula i za doktore koji joj nisu mogli pomoći. Da je odustala nakon što joj je prvi u nizu doktora pogoršao situaciju, možda ne bi pokušala kada je Isus došao.
Kad god se suočite s izazovom u dužem vremenskom periodu, zapamtite da rješenje može biti korak dalje. Svaki neuspjeli pokušaj može odvesti korak bliže uspjehu.
Bartimej nije dozvolio ljudima da ga zadrže
Još jedan biblijski primjer upornosti koji ćemo ukratko sumirati je Bartimej (u prevodu sa hebrejskog Timejev sin). Bartimej je bio uporan u tome što nije dozvolio da ga mnoštvo spriječi da privuče Isusovu pažnju za iscjeljenje.
Njegova priča se može naći u Marku 10:46-52. Bio je slijepi prosjak koji je čuo da Isus prolazi. Sa jasnim razumijevanjem ko je Isus i šta može da učini za njega, počeo je da viče „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ (st. 47). Marko 10:48 dalje kaže: „Mnogi su ga ućutkivali, ali on je još jače vikao: Sine Davidov, smiluj mi se!“
Bartimej koji je sve jače vikao kada su ga ljudi pokušali ućutkati odličan je primjer upornosti. Ako ništa drugo, to je bila udvostručena upornost jer je radio ono što je radio čak i više nego prije nakon što se suočio s opozicijom. Kao rezultat svoje upornosti, privukao je Isusovu pažnju i bio je izliječen.
Učeći na Bartimejovom primjeru upornosti, ne trebamo dozvoliti da nas ljudi zadržavaju kada imamo jasan i pravedan cilj. Kada smo sigurni šta želimo da postignemo u životu, poput Bartimeja, treba da radimo još jače kada se suočimo sa protivljenjem. Neke kritike bi mogle biti vrijedne pažnje. Ali ne i ometanje na putu koji je ispravan. Ne smijemo dozvoliti da nas neutemeljene kritike ili svjetovni obziri zadrže. Iskoristimo ih kao gorivo za još veći napor.
Upornost žene Hananke dovela je do uspjeha
Poslednji biblijski primjer upornosti koji ćemo navesti je Hananka. Pitajući Isusa za iscjeljenje kćeri opsjednute demonima, odbila je prihvatiti ne kao odgovor. Na kraju, njena upornost je donijela ono što je željela.
Priča o ženi Hananki može se naći u Mateju 15:21-28. Dok je Isus bio u oblasti Tira i Sidona, jedna Hananka je došla vičući: „Smiluj mi se, Gospode, Sine Davidov! Kćer mi je opsjeo demon i ona se strašno muči“ (st. 22). Odgovarajući, Isus je implicirao da je odgovor ne jer je ona Hananka. Uprkos tome, Hananka je ustrajala u daljem moljenju.
Nakon što je Isus dao još jednu izjavu koja je sugerisala da neće izliječiti njenu kćer, Hananka nije odustala. Isus joj je rekao: „Nije pravo da se od djece uzme hljeb i baci psima“ (st. 26). Ovo je bila najviša tačka kušanja njene vjere, gdje bi kod velike većine ljudi proradio inat, odbojnost i nacionalni ponos. Ali ona nije odustala! Kao odgovor, Hananka je rekla. „Da, Gospode, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara“ (st. 27). Ta poslednja izjava koju je dala bio je ključ koji je otključao vrata. Isus je pohvalio za veliku vjeru i uslišio njenu molbu.
Dakle, šta možemo naučiti iz primjera upornosti Hananke? Možemo naučiti da „ne“ ne znači nužno ne. Ako ustrajemo ne obazirući se na ljudski ponos i oholost, imajući pred sobom pravedan cilj, ne može postati da, čak i kada se čini da je sve protiv vas, čak i Gospod od koga očekujete pomoć.
Pozvani na istrajnost
„Zato ne posustajemo. Naprotiv, ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, onaj unutrašnji se obnavlja iz dana u dan. Jer naša trenutna i laka nevolja donosi nam nenadmašnu buduću slavu, jer mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi. Naime, ono što se vidi je privremeno, a ono što se ne vidi je trajno.“ (2. Korinćanima 4:16-18)
Kada posmatramo upornost u Bibliji, vidimo snažnu poruku koja nam govori da ne gubimo duh. Kada naiđu nevolje i iskušenja, treba da se sjetimo da samo na putu pobožnosti možemo izaći kao konačni pobjednici.
Ponekad je teško prihvatiti savjete iz ovih svetih spisa o upornosti – posebno ideju da usredotočimo „na ono što se ne vidi“, a ipak živimo gledajući u Boga i našu nagradu u budućem životu.
„Jer vam je potrebna istrajnost, da biste, kad izvršite Božju volju, primili ono što je obećano.“ (Jevrejima 10:36)
