U članku pod naslovom „Krivotvorine trinitaraca u savremenim prevodima Biblije na primjeru teksta Jovan 1:18“ iznijeli smo dokaze kako se tendenciozno preuređuju i mijenjaju određeni stihovi Svetog Pisma s namjerom da se podrži nebiblijska dogma o trojstvu. Zapravo takve podvale trinitaraca počele su još u 4. vijeku. Ali Bog je zaštitio Njegovu Riječ na način da svaki pošteni istraživač može saznati za te pokušaje i uočiti nedoslednosti i kontradikcije lažiranih stihova sa drugim relevantnim pasusima i izjavama.
Na žalost, ni stare, u očima mnogih „najpouzdanije“ prevode nisu zaobišla određena krivotvorenja. Upravo takva mjesta u Bibliji su bila najveći kamen spoticanja iskrenim protestantskim reformatorima da ne dođu do čiste istine i odlučno odbace sve nebiblijske crkvene dogme koje su dominirale kroz mračno doba supremacije Rimske crkve. U prvom redu to su Matej 28:19; 1. Jovanova 5:7; 1. Timoteju 3:16, itd.
Kad govorimo o takvim stvarima, treba pomenuti i termine koji su tendenciozno prevođeni kako bi dali podršku crkvenoj ustanovi i doktrinama, kao što su „crkva“, „pakao“, pokušaji izvrtanja riječi da se stekne utisak kako Novi savez promoviše svetost nedjelje (paganskog dana sunca), besmrtnost duše i dr.
Poistovjećivanje Boga i Hrista u Titu 2:13
U Pavlovoj poslanici Titu 2. glava 13. stih u KJV Bibliji nalazimo sledeći prevod:
“Looking for that blessed hope, and the glorious appearing of the great God, and our Sauiour Iesus Christ.” (KJV 1611)
Prevod: „Očekujući tu blaženu nadu, i slavno pojavljivanje velikog Boga, i našeg Spasitelja Isusa Hrista.“
Tekst očito govori o Drugom Hristovom dolasku. Dakle, prema ovom prevodu, pred nama stoje dvije opcije:
- Prilikom Drugog dolaska, pojaviće se i Bog Otac i Isus Hrist.
- Prilikom Drugog dolaska, pojaviće se Isus Hrist koji je zapravo „veliki Bog“.
Da je upravo ovo drugo bila namjera prevodilaca i urednika KJV, dokazuje nam najnovija revizija ovog stiha iz 2016. godine:
“looking for that blessed hope and the glorious appearing of the great God even our Savior Jesus Christ.”
Zapazite da je veznik „i“ (and; grč. καί) sada zamijenjen sa „even“. „Even“ se uglavnom koristi kao prilog da se naglasi izjednačavanje i poistovjećivanje: „pa i“, „štaviše“, „čak i“, „još i“, „baš“… Izostavljanje zareza je još jedan jasan indikator kakva je bila namjera sa ovakvim sklopom rečenice.
Pogledajmo sada i neke druge pouzdanije prevode na engleskom.
“looking for the blessed hope and appearance of the glory of our great God and Savior Jesus Christ.” (Green’s Literal Translation 1993)
U Grinovom doslovnom prevodu vidimo dosledniji sklop rečenice sa grčkim originalom, ali ne i dovoljno dosledan. Ovdje pravilno stoji „pojavljivanje slave našeg velikog Boga“, umjesto „slavno pojavljivanje velikog Boga“. Da li uočavate ogromnu razliku između ove dvije formulacije? Pojavljivanje slave Božje ne znači doslovni dolazak Boga, kao što KJV prevod implicira. U čemu je onda nedoslednost kod Grina? Taj prevod takođe ne stavlja zarez, pa se opet stvara utisak da su „veliki Bog“ i „Spasitelj Isus Hrist“ zapravo ista Osoba. Da bi dodatno podržali takav utisak, ovaj prevod zamjenicu „našeg“ izmješta i stavlja ispred „velikog Boga“. Vizura je opet trinitarska – da je slava velikog Boga slava Isusa Hrista.
“Expecting the blessed hope, and apppearance of the glory of the great God and our Saviour Jesus Christ.” (Julia E. Smith Translation 1876)
Džulija Smit postavlja korektnu formulaciju i redosled riječi, ali opet nema zareza.
Interesantno je da to čini i Vuk Karadžić u njegovom prevodu „Novog zavjeta“ sa njemačkog jezika. Očito se krivotvoreni redosled riječi u rečenici nije nalazio u njemačkoj Bibliji iz koje je Vuk prevodio.
„Čekajući blaženu nadu i javljanje slave velikog Boga i Spasa našeg Isusa Hrista.“ (VSK)
Pogledajmo na kraju i grčki original iz Prihvaćenog teksta.
προσδεχομενοι την μακαριαν ελπιδα και επιφανειαν της δοξης του μεγαλου θεου και σωτηρος ημων ιησου χριστου
Napokon, treba li isticati zašto je ovo urađeno u KJV koju mnogi glorifikuju i čak tvrde da sadrži „doslovno nadahnut“ prevod? (Pitamo se da li su i apokrifi u tom izdanju bili „doslovno nadahnuti“.) Naravno pozadina je trinitarska, jer dogma o trojstvu tvrdi da postoje tri su-vječna, su-jednaka Boga koji su „jedan Bog“. Zbog toga je neophodno popeti Hrista na najvišu poziciju i izjednačiti ga sa Ocem.
Kako da znamo da smo zaista pravilno razumjeli stih u Titu 2:13?
Najmjerodavnija osoba koja nam može dati ispravan uvid u taj predmet je sam Isus Hrist. Pogledajmo Njegovu izjavu zapisanu u Mateju 16:27:
„Sin čovječji će doći u slavi svoga Oca, sa svojim anđelima, i tada će svakom vratiti po njegovim djelima.“
Ko, dakle, dolazi o Drugom dolasku?
- „Sin čovječji“ tj. sam Isus Hrist.
- Anđeli njegovi.
Kako On dolazi? „U slavi svoga Oca“! Isto to kaže i Titu 2:13!
Evo još nekih tekstova:
„Kažem vam: nećete me više vidjeti sve dok ne budete rekli: ‘Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje.’“ (Matej 23:39)
Hrist ovdje kaže da će doći „u ime Gospodnje“ tj. u ime svog Oca, a ne zajedno s njim. Autorizacija od Boga je potvrđena u Mateju 16:27 jer Hrist dolazi „u slavi svoga Oca“. Ovdje možemo napraviti malu digresiju i zapitati se zašto mu je potrebna Očeva slava i sila ako je i sam ravnopravni Bog trojstva. Očigledno je da Sveto Pismo ne daje apsolutno nikakvu podršku tom paganskom i filozofskom konceptu. Kad Biblija kaže da postoji jedan Bog, onda to i doslovno misli. Kad sam Isus izjavi to isto, onda tako i misli! Ne sugeriše da ih ima dva, tri, šest ili devet. Ali sve dok ste zarobljenici tradicija ili ako vam isperu mozak u crkvama, crne naočari zablude vam ne dopuštaju da vidite najjednostavnije činjenice. Tako funkcioniše obmana. Vi „vjerujete“ nešto što nije održivo i svim silama nastojite da to odbranite samo zato što ste tako „odlučili“ ili su „autoriteti“ odlučili za vas a vi ste samo konformista uz većinu. I spremni ste prihvatiti nedoslednosti i logičke greške ili se uhvatiti samo za neki manipulisani stih zarad tog fabrikovanog vjerovanja, na štetu desetina drugih jasnih izjava o tom predmetu.
„Tada će se na nebu pojaviti znak Sina čovječijega. Zakukaće tada sva zemaljska plemena, i vidjeće Sina čovečijega kako dolazi na nebeskim oblacima, sa silom i velikom slavom. On će poslati svoje anđele sa gromoglasnom trubom i oni će skupiti njegove izabrane sa sve četiri strane svijeta, s jednog kraja neba do drugog.“ (Matej 24:30,31; uporedi sa Matej 25:31-36, 41)
„Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj riječi: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli, jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom u zraku. I tako ćemo uvijek biti s Gospodom.“ (1. Solunjanima 4:15-17)
„A naše je građanstvo na nebesima, odakle željno očekujemo spasitelja, Gospoda Isusa Hrista, koji će naše poniženo tijelo preoblikovati da bude poput njegovog slavnog tijela, silom kojom može sve da pokori sebi.“ (Filipljanima 3:20-21)
„Evo, dolazi s oblacima i vidjeće ga svako oko, čak i oni koji su ga proboli. I zbog njega će jadikovati sva zemaljska plemena. Da, amin.“ (Otkrivenje 1:7)
„I vidio sam otvoreno nebo, kad tamo – bijeli konj. A onaj koji je sjedio na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i on pravedno sudi i ratuje. Oči su mu bile kao plamen ognjeni, i na glavi je imao mnoge krune. Imao je napisano ime koje ne zna niko osim njega samog i bio je obučen u haljinu poprskanu krvlju. Ime mu je bilo Riječ Božja. Za njim su išle nebeske vojske na bijelim konjima, obučene u fini lan, bijeli i čist. Iz usta mu je izlazio oštar mač, da njime udari narode. On će nad njima vladati gvozdenom palicom. I gaziće presu žestokog gnjeva Svemoćnog Boga. Na svojoj haljini, na svojim bedrima, imao je napisano ime: Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.“ (Otkrivenje 19:11-16)
Ovakav opis nikako ne implicira da je sam Hrist bez slave. Pogledajmo Luka 9:26: „Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se i Sin čovečiji postidjeti kad dođe u svojoj slavi i u slavi Oca i svetih anđela.“ „Slava“ je kakvoća božanske prirode, a Bog Otac je Izvor svega i Onaj ko autorizuje i daje svaku punomoć ovoj veličanstvenoj misiji. (Podsjetimo se da je čovjek prilikom pada u grijeh postao lišen Božje slave – Rimljanima 3:23.)
U Svetom Pismu nema kontradikcija. Ako postoji konfuzija u vašim vjerovanjima, nelogičnosti i nedoslednosti, možete biti sigurni da ste žrtva izopačene teologije. Potpuno je irelevantno koliko je neka obmana stara ili koliko puta je ponovljena od strane „najviših vjerskih autoriteta“ – vrijeme je nije u međuvremenu načinilo istinom niti će ikada.
Kako se sačuvati od krivotvorina?
Iako se može činiti da je neophodno veliko znanje i poznavanje svakog stiha Svetog Pisma u tančine da bismo bili sigurni od prevara, srećom nije tako. Kao polazište za dobru preventivu, dovoljno je da znate koje glavne nebiblijske crkvene dogme stoje kao iskušenje za „štelovanje“ nekih biblijskih tekstova. Takođe trebate imati na umu da postoji opšta prećutna saglasnost među crkvama da se to radi, tako da ne padnete u zamku da upoređivanjem mnoštva raznih prevoda dolazite do istine.
Dakle, najzastupljenije nebiblijske dogme su:
1. Trojstvo
2. Svetost nedjelje.
3. Besmrtnost duše i koncept zagrobnog života (raj, pakao, čistilište).
Ovome možemo dodati crkvenu propagandu da je pod Novim savezom „Isus očistio svu hranu“.
Znajući ovo, mi sužavamo potrebu za pažljivim provjeravanjem samo onih biblijskih tekstova koji nam se mogu učiniti sporni tj. krivotvoreni na način da podrže neku od navedenih dogmi. Ali uzmite u obzir i to da vaše vlastito nedovoljno ili nejasno razumijevanje teologije, načina izražavanja pisca ili predmeta diskusije određeni biblijski stih ili pasus može napraviti „spornim“ iako to u stvari nije.
Od posebne je važnosti da se učite objektivnim istinama i njihovom potvrđivanju po redosledu prioriteta. Drugim riječima, eksplicitne i jasne izjave o određenom predmetu su na prvom mjestu pa tek onda manje jasni, simbolički ili nedovoljno jasni stihovi. Ako neko zanemaruje takav pristup, hvatajući se za pojedinačne, uslovno rečeno „sporedne“ i „nemušte“ tekstove, da bi „dokazivao“ nešto što je u suprotnosti sa jasnim konstatacijama o tom predmetu, to nije ništa drugo do sofizam – umjeće nadmudrivanja i zavođenja kroz prikrivanje namjernih logičkih grešaka.
Napokon, ako smo zaista pošteni tragaoci za istinom, Bog će nas dovesti do nje.
Pavle Simović
