Zabluda se širi sa mjesta gdje je i nastala. Prva i osnovna zabluda koju je čovječanstvo prihvatilo je data još Adamu i Evi – „Nećete vi umrijeti.“
Ova zabluda polazi od ideje da čovjek može postojati bez Boga. Njome se pretpostavlja da je čovjek samoodrživ bez obzira na njegovo porijeklo. Ova zabluda potkrjepljuje srž svakog lažnog učenja.
Ako nam Bog govori da Njegove misli nijesu naše misli (Isaija 55:8), kako možemo biti sigurni da primamo Njegove misli kada čitamo Bibliju i da ih ne izvrćemo na našu štetu? Ljudske misli su zasnovane na prvoj prevari koja je data čovjeku da sigurno neće umrijeti, da ima urođeni život ili izvor moći. Ova laž, koja je utisnuta i neotkrivena duboko u našim mislima, će izvrnuti sve što nam Bog kaže.
„A zmija je postala lukavija od svih životinja poljskih koje je Gospod Bog načinio, i rekla je ženi: ‘Da li je Bog zaista rekao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?’“ (Postanje 3:1)
Sotona mami Evu na debatu, a u isto vrijeme sije sumnju u njenom umu o doslovnosti Božje riječi. U domenu debate i logike, Eva nije dorasla Sotoni. Dodajte ovome i nepoznata oruđa prevare i tame i ovaj spor će biti poražavajuće kratak ako Eva pokaže da je spremna da otvori usta.
„Možemo jesti voće sa svih stabala u vrtu, ali Bog je rekao: ‘Ne jedite voća sa onog drveta u sredini vrta i ne dotičite ga, inače ćete umrijeti.’“ Eva prihvata izazov ponavljajući riječi koje joj je Bog rekao, ali je sada u dubokoj nevolji. Njena sopstvena znatiželja u kombinaciji sa Sotoninim otvorenim izazovom ostavlja je nepripremljenom za njegovu sledeću fascinantnu izjavu: „Ne, sigurno nećete umrijeti. Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi, znajući dobro i zlo.“ (1. Mojsijeva 3:4,5). Šta je Sotona, u stvari, rekao Evi ovom izjavom?
Eva, ne trebaš brinuti o bilo čemu što neko kaže, imaš život u sebi. Možeš da činiš kako ti je volja i neće ti biti ništa jer ti imaš život u sebi. Nećeš umrijeti!
Koncept „Nećete vi umrijeti“ porobio im je poimanja potpune zavisnosti od njihovog nebeskog Oca. Napao je same temelje njihove individualnosti. Zbunio je njihovo poimanje identiteta i stoga i njihove vrijednosti kao Božje djece.
Obratite pažnju na Sotoninu sugestiju da, kada pojedu plod sa zabranjenog drveta, njihove oči će se otvoriti u višem smislu postojanja. Zaključak je da oni ne samo da imaju moć u sebi već da i materijalni univerzum posjeduje u sebi stvari čijim posjedovanjem možete biti još moćniji.
U Postanju 3:4,5 Sotona se ponaša kao jevanđelista koji pokušava da pridobije novoobraćene u svom utopijskom kraljevstvu. Ponudio je kraljevstvo koje obećava moć i zadovoljstva svima koji ga prihvate. Ovo kraljevstvo je zasnovano na dva osnovna principa:
- Imate život u sebi, što vas čini potpuno nezavisnima od bilo kakvog spoljnjeg dobročinitelja ili autoriteta, što se manifestuje odbacivanjem autoriteta.
- Naše okruženje sadrži ljude, stvari i objekte koje, ako ih posjedujemo ili smo udruženi sa njima, mogu da nas učine moćnijima, prosvjetljenijima i ispunjenijima u životu. Ovo se manifestuje beskonačnom jurnjavom za bogatstvom, moći i posjedovanjem.
Veoma je bitno da razumijemo da kada su Adam i Eva pojeli plod sa drveta, u njemu nije postojao nikakav otrov zbog kog su postali bojažljivi, grešni i pobunjenici. Biblija nam govori da je plod bio dobar za jelo (1. Moj. 3:6). Otrov su bile Sotonine riječi koje je govorio Evi. Otrov su principi njegovog kraljevstva.
„Grijeh je bio nevjerovanje u Božju dobrotu, nevjerovanje u Njegovu riječ, i odbacivanje Njegovog autoriteta (samoopredjeljivanje), sve ovo je načinilo naše roditelje prekršiocima Zakona i to je donijelo u svijet poznanje zla. Ovo je otvorilo vrata svim vrstama prevara i zala.“ (Ellen G. White, Education 25)
Iste principe uveo je Nimrod nakon Potopa.
„Sada ih je Nimrod pobunjivao na vrijeđanje i preziranje Boga. On je bio Hamov unuk, koji je bio Nojev sin, hrabar čovjek, velike snage. On ih je ubjeđivao da je ne pripisuju [snagu] Bogu, kao da su kroz Njegova sredstva srećni, već da vjeruju da su kroz sopstvenu hrabrost obezbijedili tu sreću. On je takođe postepeno promijenio svoju vlast u tiraniju, vidjevši da ne postoji drugi način da okrene srca ljudi od straha Gospodnjeg, te ih je doveo u konstantnu zavisnost od svoje moći…“ (Antiquities Book 1 Chapter 4 Para. 2. „Ljudska duša je besmrtna – Platon“)
Ideja da možemo da živimo odvojeni od Boga možda nije strana mnogim ljudima, ali Biblija jasno govori da je ovakav način razmišljanja suicidan (vidi: Kološanima 1:16,17; Djela 17:24-28; Jovan 15:5).
„Na svim stvorenjima se nalazi obilježje božanstva. Priroda svjedoči o Bogu. Osjetljiv um, koji je u kontaktu sa čudom i tajnom univerzuma, ne može a da ne prepozna rad neograničene sile. Zemlja ne stvara svoja bogatstva sopstvenom silom, niti nastavlja svoj put oko Sunca iz godine u godinu. Nevidljiva ruka vodi planete na svom putu preko nebesa.
Misteriozni život prožima svu prirodu – život koji održava nebrojene svjetove kroz beskrajnost, koji živi u atomu insekta koji leti na ljetnjem povjetarcu, krila i let laste, koji hrani ptiće gavrana, koji čini da cvijet procvjeta i cvijet koji se pretvara u plod. Ista sila koja održava prirodu radi i u čovjeku. Isti zakon koji vodi Sunce i atome kontroliše i ljudski život. Zakoni koji upravljaju rad srca, koje regulišu struju života kroz tijelo, zakoni su moćne inteligencije koja ima nadležnost nad dušom. Od Njega sav život proističe.“ (Ellen G. White, Education 99)
„Kao što kroz Hrista svako biće ima život, tako kroz Njega svaka duša dobija zrake božanske svjetlosti. Ne samo intelektualna već i duhovna sila, percepcija ispravnog, želja za dobrotom, postoji u svakom srcu.“ (Ellen G. White, Education 29)
Evo jednog primjera gdje leži prokletstvo đavolove laži „Nećete vi umrijeti“. Zamislimo mladog čovjeka koji osjeća ushićenje dok prvi put vozi auto. Uzbuđenje i moć koja dolaze od vožnje velikom brzinom postaju očaravajući. Mladić počinje da se osjeća nepobjedivim. Što je sigurniji on počinje da vozi još brže kako bi iskusio moć i navodnu slobodu. Kako postaje sve veći rob moći, sve je sigurnija izvjesnost neuspjeha u vožnji i neizbježno uništenje. Na isti način što više prihvatamo tu laž nepobjedive urođene moći, veći je stepen i učestalost uništenja kada se neuspjeh dogodi.
Sistem vrijednosti kroz učinak nasuprot sistemu vrijednosti kroz ljubav
Nebeski sistem vrijednosti otkriven je u Božjoj ljubavi prema nama. Isus je objašnjavao taj sistem kroz neke vrlo jednostavne primjere.
„Zar se pet vrabaca ne prodaju za dva novčića? Ipak, nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane. Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ (Luka 12:6,7)
U ovom tekstu imamo formulu koja odgovara na pitanje šta je ono što ljude čini značajnim u Božjem kraljevstvu, zbog čega vrijede, što ih čini vrijednima. Isus navodi vrijednost dva vrapca u ljudskim terminima. Riječ novčić je u stvari asarijus. Jedan asarijus (šesnaestina denara) je bio jednak jednoj dnevnici za prosječnog radnika. Sa dva asarijusa, mogli ste kupiti pet vrabaca. Tako, u svjetovnom smislu, ovi vrapci imaju malu vrijednost. Isus tada naglašava kontrast i govori „i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.“ Pomenuti kontrast je da su vrapci vrijedni u Božjem kraljevstvu i zato ih On i pamti. Isus tada govori kakvo Bog ima mišljenje o nama upoređujući nas sa vrapcima. „A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane.“ Ako ovo nije lično i otvoreno, onda šta jeste? Da li znate nekoga ko želi da zna toliko o vama da vam broji i dlake na glavi? I tada dolazi poenta. „Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ Da li vidite kako se vrijednost i značaj dobijaju u Božjem kraljevstvu? Ono dolazi od jednostavne spoznaje da Bog pun ljubavi misli o nama neprestano. On definitivno razmišlja o nama: On nam daje život, čini da naša srca kucaju i aktivno izliva svoju ljubav i blagoslove u naše živote da bismo mogli uživati u životu i On nam daje bogate darove, talente i sposobnosti na naše zadovoljstvo, užitak i na službu drugima. Ovdje leži tajna Božjeg kraljevstva, tajna o značaju. Ono je ključ koje otključava robovlasničko kraljevstvo bezvrijednosti i depresije. Ovaj princip vrijednosti kroz odnos sa našim nebeskim Ocem stoji nasuprot vrijednosti kroz moć, poziciju i učinak, laž samopostojanja i vrijednosti kroz dostignuća (satanistički koncept). Učinak našeg djelovanja i dostignuća sami po sebi nijesu problem, već želja da primjenjujemo i izvlačimo korist i vrijednost iz onoga što postižemo, što otkriva da smo zavedeni lažima zmije. Zbog toga je fokus Božjeg kraljevstva koje je Isus predstavio na nevidljivom (Luka 17:20,21; 2 Kor. 4:18; 1. Jov. 2:15).
Hristova vrijednost je otkrivena u NJEGOVOM ODNOSU SA NJEGOVIM OCEM (Matej 3:17)! Otac ne govori: „Slušajte nebeskog Glasnika jer je on vaš Stvoritelj i zauzima najviši položaj na nebesima“ iako je ovo istina. Otac otkriva Njegovu vrijednost kroz porodične odnose.
Lucifer je imao svoju vrijednost kroz svoj odnos sa svojim nebeskim Ocem. Ali kroz misteriju svoje grešnosti (tajnu bezakonja), odbacio je vrijednost koju je našao u svom Ocu i počeo da iznosi riječi pobune i bijesa. Radeći kroz prevare i laži, otrovao je umove mnoge druge Božje djece.
Jako je važno zapaziti da su, u Božjem kraljevstvu, identitet osobe i vrijednost povezane sa njenim odnosom sa Bogom Stvoriteljem, našim nebeskim Ocem. To je tako zbog činjenice da je vrijednost osobe ili bogatstvo tamo gdje je njihovo srce ili centar. Ako je naše srce upravljeno ka Bogu, naša vrijednost ili bogatstvo dolazi od njega. Ako je naše srce upravljeno ka nama samima, naša vrijednost ili bogatstvo dolazi od nas samih.
Kada je Lucifer napustio taj odnos, on je blokirao svjetlost Božje ljubavi i izazvao poplavu mračnih emocija. Izgubio je svoje blago i identitet Božjeg Sina. Lucifer je sada sebe postavio u centar života, ali nije imao izvor života da mu ispuni srce radošću i ljubavlju. Blokirao je taj izvor kada je zamijenio blago i kakav god da je identitet mogao stvoriti za sebe od tog momenta pa nadalje, on nikada neće biti u mogućnosti da popuni taj osjećaj praznine i gubitka koji osjeća otkad je raskinuo svoju blisku vezu sa svojim nebeskim Ocem.
Lucifer je postao Sotona, ostao je sam. On je sada pun emocija bezvrijednosti: nesigurnosti, straha, praznine, ljubomore, ponosa, samoopravdanja, arogancije, bijesa, gnjeva i duha punog želje za nadmoći. Zamijenio je izvor ljubavi, svjetlosti i prave vrijednosti za izvor mržnje, mraka i bezvrijednosti. Morao je da redefiniše ko je i da nekako uguši usamljenost, bezvrijednost i ništavnost koju je osjećao u sebi. Kao i svako dijete koje se osjeća bezvrijednim, Sotona nosi znake nesigurnosti, straha, ludila i očajne potrebe za priznanjem od koga god ga može dobiti. On žudi za pažnjom, i da bi zadovoljio svoju prazninu, njegova izopačena priroda želi da bude obožavan, voljen i slavljen, da bi, kako god, odagnao bol, usamljenost i bezvrijednost. On je nekako povjerovao da sve to potiče iz njega samog i da je samodovoljan. Takva laž je iziskivala stalne pokušaje da dokaže da ima sopstveni izvor života. Morao je konstantno da demonstrira silu da bi uvjerio sebe i svoje pratioce da je njegova laž istina. Ali odakle je njegov život potekao da bi prikazivao takvu moć? Bog je nastavio da mu daruje život da bi mu dozvolio da demonstrira principe svog koncepta, da bi omogućio svakome da odluči koji je koncept bolji.
Da bi se nosio sa gubitkom pravog izvora života i svjetlosti i kako bi sačuvao svoju laž o urođenoj unutrašnjoj moći, Sotona je ustanovio sistem na principima nalaženja vrijednosti kroz prikazivanje moći i učinka. On je stoga uspješno usadio u ljudsku prirodu: (1) vjerovanje da čovjek ima život u sebi, i (2) sistem vrijednosti koji je zasnovan na dokazivanju postojanja tog života kroz učinak i demonstraciju sile.
Zaštita našeg odnosa sa Bogom – ključ života
Kada jednom shvatimo da sve što je u našem posjedu; ljubav, talenti i život, potiče od našeg Oca na nebesima, sve više ćemo shvatati da trebamo da čuvamo naš odnos sa Njim. Naš čitav život se okreće oko tog odnosa.
Odnos zaštićen ispravnom identifikacijom članova u odnosu
Kako da zaštitimo odnos sa Bogom? Prvo što trebamo učiniti jeste odrediti koje su dvije strane koje su uključene u odnos, saznanje sa kime komunicirate će diktirati način i sadržaj komunikacije. Ako obe strane nijesu jasno identifikovane, komunikacija će biti prekinuta.
Evo jedne ilustracije koja će to prikazati na jasan način.
Dvije grupe saveznika su komunicirale putem radio veze za vrijeme rata. Jedni su bili Amerikanci, a drugi Kanađani. Evo transkripta komunikacije među njima:
KANAĐANI: Molimo Vas, preusmjerite svoj kurs za 15 stepeni južno da bi izbjegli sudar.
AMERIKANCI: Preporučujemo da vi preusmjerite svoj kurs za 15 stepeni sjeverno da bi izbjegli sudar.
KANAĐANI: Ne. Vi ćete morati da promijenite kurs za 15 stepeni južno da bi izbjegli sudar.
AMERIKANCI: Ovdje je kapetan američkog bojnog broda. Ponavljam, promijenite SVOJ kurs.
KANAĐANI: Ne, ponavljamo, vi promijenite SVOJ kurs.
AMERIKANCI: Ovo je nosač aviona „USS LINCOLN“, drugi najveći brod u Atlantskoj floti SAD-a. Prate nas 3 razarača, tri krstarice i brojna plovila za podršku. ZAHTIJEVAMO, da promijenite svoj kurs za 15 stepeni sjeverno. Ponavljamo, p e t n a e s t stepeni sjeverno, ili ćemo preuzeti kontra mjere da bi smo osigurali bezbjednost ovog broda.
KANAĐANI: Mi smo svetionik. Izbor je vaš.
Američki brod nije bio upoznat sa pravim identitetom kanadske strane. Umalo je izbio konflikt između dvije grupe, dok u poslednjem trenutku Amerikanci nisu spoznali pravi identitet Kanađana. Svjetlo sa kanadskog svetionika je bilo shvaćeno kao svjetlo sa drugog broda koji je bio na putu američkog bojnog broda, dok je njen stvarni identitet bio da osvjetljava put brodovima i da spriječi da se ne nasuču na hridi.
Ova priča savršeno ilustruje tragediju koja se desila kada je ljudski rod prigrlio Sotoninu laž da sigurno neće umrijeti. Ona je promijenila čovjekov osjećaj za ono što zaista jeste, promijenila je njegov identitet u laž. Promijenila je takođe i njegovo poimanje Boga. Sotonina laž je izazvala da ljudi vide Božji karakter u lažnom svijetlu. Ta laž, navela je ljude da gledaju na Boga kao nekoga ko služi samo sopstvenim potrebama i kao nekoga ko je u strahu da će neko dobiti moć kao On. Ova laž je takođe uništila čovjekov koncept Boga kao izvora, njegovog blaga i centra njegovog života. U ovom užasnom stanju, čovjek ne može više komunicirati sa Bogom, jer je čovjek izgubio identitet obe strane: sebe i Boga.
Izvodi iz knjige Adriana Ebensa „Povratak Ilije“ (adapatirano)
