Kao što je poznato, sav svijet koji se smatra hrišćanskim prihvata učenje o božanskom trojstvu kao imperativ. Zapravo, to je uslov da bi se neka vjerska zajednica uopšte mogla nazivati „hrišćanskom“.
Ako pratimo ovu dogmu unazad kroz istoriju, njeno uvođenje dovešće nas do cara Konstantina I Velikog (306-337) koji je pokrenuo „hristijanizaciju“ Rimskog carstva na državnom nivou. Istorijske činjenice o ovom čovjeku, međutim, nikako se ne uklapaju u biblijski profil vjernika, već, naprotiv, sve govori upravo suprotno, uključujući i mistično iskustvo njegovog navodnog obraćenja.[1]
Pod okriljem carske religije uvedena je i dogma o trojstvu. Međutim, biblijska teologija i rana hrišćanska zajednica ne poznaju ovo učenje niti se njime iko bavio. To znači da su pogledi na Božju prirodu bili svima jasni. Za hrišćane, Isusov dolazak u tijelu bio je ispunjenje ključnog dijela Božjeg velikog Plana o dolasku Mesije – Iskupitelja, Sina Božjeg, koji je, pored uloge Stvoritelja i Ličnosti koja se direktno miješala u poslove na Zemlji od njenog stvaranja, pada u grijeh, izvođenja posebnog naroda – Izraela – čiji zadatak je bio čuvanje izvorne vjere kroz poslušnost Božjem zakonu, kao i tipsko prikazivanje Plana spasenja u obrednoj službi i praznicima – do ključne misije polaganja života za grijehe čovječanstva, na šta je imao zakonsko pravo kao Sin Božji i sudionik u stvaranju ljudskog roda (Kol. 1:16; Post. 1:26).
S druge strane, oni koji su trebali biti prvi u prihvatanju Mesije – Jevreji – jer im je najviše svjetlosti dato, odbili su da to urade, jer se Isus nikako nije uklapao u njihove zamisli o dominaciji i nacionalnoj slavi. Velika istina o jevanđelju – radosnoj vijesti – koju je trebalo širiti u svijetu postala je tako vrlo nepoželjna kako kod Abramovih naslednika po tijelu tako i među paganima. Hrišćani su bili surovo progonjeni, jer prava moralna religija je na najbolji način demaskirala sve lažne vjere, ideologije i lokalne bogove i boginje, koje atribute su sebi pripisivali rimski cezari i paganski sveštenici, lažni posrednici između Boga i ljudi.
Na žalost, vavilonska misterijska religija i njeno trojstvo, čija kratica je IHS, a koju možete vidjeti na mnogim mjestima u tradicionalnim crkvama, uvedena je na velika vrata u državnu instituciju hrišćanske crkve koja je bila hrišćanska samo po imenu. Da budemo precizniji, cijela ta lažna reforma sastojala se u uvođenju nove terminologije koja je maskirala stara paganska božanstva i okultne obrede.
Šta znači skraćenica IHS? Izis – Horus – Set (Serapis). Ko su oni?
U knjizi „The Outline of History“ autora H. G. Wells-a na strani 307 čitamo:
„Trojstvo se sastojalo od boga Serapisa (=Oziris+Apis), boginje Izis (=Hator, božanstvo krave-mjeseca), i bogo-djeteta Horusa. Na ovaj ili onaj način, svi ostali bogovi su bili identifikovani sa nekim od ova tri aspekta tog boga, čak i bog sunca Mitra kod Persijanaca. I oni su bili međusobno prožeti; bili su trio, ali su takođe bili jedan.
Brojne teorije egipatske religije, bez sumnje modifikovane i transformisane, prodrle su u teologiju hrišćanske Evrope, i oblikovale, kako je bilo, dio potke u tkanini moderne religijske misli. Hrišćanska teologija je uveliko organizovana i odgajana u aleksandrijskim školama, a Aleksandrija ne samo što je bila sastajalište Istoka i Zapada, već takođe mjesto gdje je stara teologija Egipta oživljena u kontaktu sa spekulativnom grčkom filozofijom.
Međutim, zadužbina hrišćanske teološke teorije prema antičkoj egipatskoj dogmi nigdje nije upadljivija nego u doktrini o trojstvu. Iste termine koje koriste hrišćanski teolozi susrijećemo ponovo u egipatskim spisima i papirusima.
Prvobitno, trojstvo je bilo trijada poput one koju nalazimo u vavilonskoj mitologiji. Ta trijada se sastojala od božanskog oca, žene i sina.
Otac je postao sin a sin otac kroz sve vrijeme, a od obojice majka je bila samo druga forma.“
New Bible Dictionary, 2 izdanje, J.D. Douglass, na strani 1221, priznaje da doktrina o trojstvu ne potiče iz Svetog Pisma, već iz filozofije pod uticajem paganizma:
„Riječ trojstvo ne nalazi se u Bibliji, i premda je koristio Tertulijan u poslednjoj deceniji II vijeka, ona nije formalno našla svoje mjesto u teologiji crkve sve do IV vijeka.“
Protestanska reformacija bila je pokret sa osnovnim zadatkom vraćanja izvorne biblijske vjere. Tako se u talasima reformi preko raznih Božjih slugu podizala svjetlost, koja se opet prigušivala i nestajala u institucionalizovanim crkvama, navodnim naslednicama tih pokreta.
Najveći napredak u reformi biblijskog učenja načinjen je pojavom Adventnog pokreta sredinom XIX vijeka. Okosnicu poruke činila je trostruka anđeoska vijest iz Otkrivenja 14. glava. Obnovljene su velike istine o svetosti Šabata, početku Božjeg istražnog suda i obznanjen pad Vavilona – zbirnog sistema lažne religije koja zavodi zemaljske narode.
Dakle, ove tri vijesti su Božja poslednja poruka čovječanstvu iza koje će uslijediti Drugi Hristov dolazak. To se jasno vidi iz Otkrivenja 14. glava. One su u uskoj međusobnoj vezi. Očigledno, Božja namjera je bila da se On objavi svijetu jasnim jezikom, ne samo kao Stvoritelj koji se izdvaja od paganskih zamagljenih predstava, čiji znak vjere i posvećenja je Šabat, već i kao Sudija. Riječ je, prije svega, o istražnom Božjem sudu Njegovom narodu, koji je prema preciznim vremenskim proročanstvima iz knjiga proroka Danila i Otkrivenja otpočeo 1844. godine, kao i sudu Vavilonu. Otkrivenje 17. i 18. glava dodatno se i opširno bavi ovim otpalim sistemom. Zašto je to Bogu toliko bitno?
Osnovni razlog je raskrinkavanje obmane kako bi ljudi mogli uvidjeti razliku između prave i lažne vjere.
Sada se vraćamo protestantima. Da li je reforma biblijske religije završena? Odgovor je prost: da jeste, imali bismo završeno Djelo Božje na zemlji. Bistra voda sa izvora Božje milosti još ne teče svijetom a glas tri anđela još uvijek nije prerastao u glasni poklič. Puna istina treba da zablista svojim sjajem.
Jedan od vrlo bitnih činilaca Božje istine je shvatanje Njegove prirode.
Sada, dakle, idemo korak dalje i bavićemo se prirodom Svetog Duha.
Ko je ili šta je Sveti Duh? Kakva je njegova uloga? Kako se on uklapa u Božanstvo?
[2] Pogledati članak „Trojstvo – paganska ideja o Bogu ili biblijsko učenje“, čija tematika je usko vezana za predmet kojim se ovdje bavimo.