Proročanstvo o Tiru: da li se ispunilo ili ne?

Tir je bio glavno feničansko trgovačko središte poznato po bogatstvu i ljepoti. Bio je smješten na dva grebena pješčara oko 2 km od obale Libana. Prema Herodotu, kralj Hiram (oko 969-936. prije n.e.) je sastavio dva grebena nasipanjem zemlje, povećavajući grad na oko 16 hektara. U uspješnoj vladavini, daljnje proširenje omogućilo je stvaranje luka na sjevernoj i južnoj strani ostrva. Ostrvski grad je u osnovi bio trgovački i vjerski centar koji je zavisio od zaliha hrane i vode iz svog sestrinskog grada, Starog Tira, koji je stajao usred bogatog i dobro zalivanog poljoprivrednog zemljišta na kopnu. Prije izgradnje nasipa Aleksandra Velikog, Tir je bio ostrvo udaljeno 600 m (Luka Tir). Kopneni grad nalazio se nekoliko kilometara južnije.

Iz svog progonstva u Vavilonu, Ezekiel je prorokovao protiv Tira početkom 6. vijeka prije n.e. U to vrijeme Tir je dosegao zenit svog komercijalnog prosperiteta i bio je kosmopolitsko središte drevnog Bliskog Istoka. Ezekiel 26. i 28. glava sadrže predviđanja o nadolazećem Božjem sudu nad gradom i njegovim kraljem, dok je 27. poglavlje jadikovka u kojoj Ezekiel grafički opisuje komercijalne aktivnosti i veliki prosperitet grada.[1]

Ovdje ćemo detaljno proučiti pasus u Ezekielu 26:1–14. Poseban naglasak daće se na njegovu književnu strukturu i upotrebu metafora. Istorija Tira proučiće se u svjetlu arheologije i drevnih zapisa. Naša je tvrdnja da kada se uradi pravilna egzegeza ovog odlomka, ovi stihovi su izvrsni svjedoci božanske nadahnutosti Biblije. Međutim, dosta liberalnih biblijskih uzima ove stihove kao primjer pogrešivosti biblijskih proročanstava.

Liberali su gotovo jednoglasni u sledećem tumačenju:

1. Ezekiel 26:1–14 predviđa da će Nebuhadnezar zauzeti Tir i obogatiti se od njega.
2. Ezekiel 29:17–20 je prorokovo izvinjenje zbog toga što je pogriješio. Nebuhadnezaru se nudi zemlja Egipat kao utješna nagrada za ovo „razočaravajuće, lažno proročanstvo“. Kažu da Ezekielu ni najmanje nije smetalo jer je pogriješio.

Ako se pretpostavi da se 30. godina u Ezekielu 1:1 odnosi na Ezekielovu dob,[2] tada se možda većina njegove službe odvijala između 30 i 50 godina, budući da je bio sveštenik (Ezek. 1:3; 4. Mojs. 4:3). Zanimljivo je da je Ezekiel 29:17-20 poslednje proroštvo u knjizi, datirano „27. godinom, u prvom mjesecu prvog dana“ (29:17), tj. po jednom proračunu 26. aprila 571. prije n.e. (NIV Study Bible: 1267). Datira se dvije godine nakon što je ostatak dokumenta završen.[3] Prorok bi tada imao 52 godine. Dakle, posljednja stvar koju je siromašni prorok, prema liberalima, učinio je da je izašao iz mirovine i pokušao „zakrpiti“ lažno proročanstvo koje je izgovorio.

„Štaviše, barem jedan par odlomaka u Bibliji ukazuje da tradicionalna teorija božanskog nadahnuća, sa svojom tvrdnjom o nepogrešivosti … nije namijenjena samim Pismom. [Zatim iznosi gornju interpretaciju Ezekiela 26 i 29] … Ove nedoslednosti osporavaju objašnjenje. Svaki pokušaj njihovog objašnjavanja, pridržavajući se ortodoksnog pogleda na natprirodno otkrivenje, uvodi nas u gotovo nepodnošljivu dilemu.“ (Edwin Burtt, Types of Religious Philosophy, 1951: 310–11)

Većina liberala prisiljena je prihvatiti datiranje dato u ovim odlomcima u Ezekielovoj knjizi. Ako to ne učine, gube svoju zlatnu tekstualnu sekvencu zbog pobijanja nadahnuća. I Ezekiel 26:1–14 i Ezekiel 29:17–20 morali bi doći iz Ezekielovog vremena; nijedan kasniji falsifikator koji je koristio Ezekielovo ime za poboljšanje svoje religiozne agende ne bi mu pripisao lažno proročanstvo. Keith Carley, na primjer, kaže:

„Datum ne može biti kasnije od [571. prije n.e.] Jer se u 29:17 i dalje priznaje da se stvari prorečene protiv Tira u to vrijeme nisu ispunile.“ (1974: 178)

 

Gledište svjetovnih istoričara

Sekularni istoričari nemaju vjersku agendu za promociju. Stoga oni pojašnjavaju i čak brane Ezekiela, umjesto da ga osude. Doista je ironično da Ezekiela velika grupa biblijskih učenjaka smatra lažnim prorokom, a sekularni istoričari smatraju da je to generalno tačno. Nisam našao napor na njihovom Odjelu za bliskoistočne studije da sruši bilo kakve biblijske izjave.

Maria Aubet, profesor istorije u Barseloni, objašnjava da su postojala dva Tira.

Tir je izvorno bio ostrvo „okruženo morem“ (Ezek. 27:32). „Danas,“ kaže Aubet, „Tir je poluostrvo pridruženo kopnu.“ Poluostrvo je stvoreno zamuljivanjem mola ili nasipa koji je sagradio Aleksandar Veliki 332. prije n.e. (Aubet 1993: 27). Aubet napominje da je na kopnu postojao grad koji su rimski istoričari poznavali kao „drevni Tir“, a koji se naziva i „Paleo-Tir“. Egipatski i asirski tekstovi zovu ga Uzu / Ušu. Pisar u Papirusu Anastasiju I (1290–1186 prije n.e.), na primjer, kaže:

„Kakav je Uzu? Kažu da je još jedan grad u moru koji se zove Luka Tir. Voda se do njega dovodi čamcima.“ (Wilson 1969: 477) Aubet dodaje:

„Smatralo se da je bio drugi Tir na kopnu i trajao je kao satelitski grad sve dok je nije osvojio Nebuhadnezar.“ (1993: 30)

Mapa Tira iz devetnaestog vijeka, koja prikazuje današnji put između kopna i ostrvskog grada. Kada je Aleksandar Veliki opsjedao ostrvo 332. prije n.e., sagradio je uski mol od ruševina uništenog kopnenog grada Tira. Prostirao se na 600 m između kopna i ostrva. Vremenom se nasip povećao naslagama pijeska koje su ispirali talasi. Danas nasip i ostrvo čine poluostrvo koje se proteže u Mediteran. Dokazi o drevnim lukama Tir još uvijek se mogu vidjeti na sjevernoj i južnoj strani bivšeg ostrva.

Nakon poraza Jerusalima 587. prije n.e., Nebuhadnezar je usmjerio pažnju na Tir. Iako je porazio kopneni Tir, 13-godišnja opsada ostrvskog grada pokazala se besplodnom. Istoričar Diodor je potvrdio da je Aleksandar koristio kamenje iz Starog Tira koji je uništio Nebuhadnezar za izgradnju svog mola (Diodor, 17.40; Wells 1936). Nasip je bio dugačak 800 m i širok 60 m, a izgrađen je tako da je Aleksandar mogao svoju opsadnu opremu premjestiti na ostrvo. Aleksandrovi inženjeri toliko su temeljno očistili ruševine iz Starog Tira da danas nije moguće pronaći trag drevnog grada. Tako, prema H.J. Katzensteinu, precizna lokacija kopnenog Tira predstavlja tačku kontroverze. Prema ovom stručnjaku za istoriju Tira, „Aleksandar Veliki ga je u svojoj poznatoj opsadi demontirao … i potpuno je nestao.“ (1997: 15).

H.J. Katzenstein tvrdi da je arheologija razbila svaku sumnju oko Nebuhadnezarove opsade Tira.

Katzensteinova monumentalna studija o istoriji Tira izrasla je iz njegove doktorske disertacije na Hebrejskom univerzitetu. Neki kritičari sumnjali su da je Nebuhadnezar čak imao opsadu u Tiru. Katzenstein je tvrdio da su te sumnje razbijene nakon što je njemački učenjak E. Unger objavio ploču koja je bila službeni račun za opskrbu „za kralja i njegove vojnike koji su pošli s njim protiv zemlje Tira“ (1926: 314–17; cf. Katzenstein 1997: 324).

Mnogi kritičari smatraju da Nebuhadnezar nikada nije osvojio Tir. Katzenstein je, s druge strane, vjerovao da je kralj Tira prognan u Vavilon na isti način na koji je prognan jerusalimski kralj Joahin. Citirao je spisak stranih kraljeva u Vavilonu dvije godine nakon završetka opsade. Kralj Tira je na čelu liste (1997: 326). E. Unger navodi pločice koje pokazuju da su nakon opsade vavilonski namjesnici bili glavni u Tiru, ​​a ne kralj (1926: 314–17).

Katzensteinova studija prepuna je podataka o dva Tira. On citira grčkog istoričara Menandera koji je rekao:

„Sidon i Ako, Stari Tir i mnogi drugi gradovi takođe su se pobunili iz Tira i predali se asirskom kralju.“ (tj. Salmaneseru V, 726–722; Katzenstein 1997: 225–36)

Poenta je u tome što je Nebuhadnezar osvojio kopneni grad Tir, ali nije uspio osvojiti ostrvo.

Kada je Aleksandar Veliki naišao 332. prije n.e., poželio je prinijeti žrtvu u Herkulovom hramu u ostrvskom gradu Tiru. Građani Tira nisu mu dozvolili da uđe u grad. Umjesto toga, pozvali su ga da žrtvuje u Starom Tiru na kopnu. Naravno, odbio je i zauzeo ostrvski grad nakon sedmomjesečne opsade. Ovaj poziv, međutim, ukazao je da su se dva grada mogu jasno identifikovati jedan s drugim (Bury i Meiggs 1975: 460).

Antonio Ciasca iz Rima naziva grad koji je uništio Nebuhadnezar „kopneni sektor grada Tira“.

Ciasca daje sledeću izjavu:

„Kopneni sektor grada Tira (koji se u egipatskim i asirskim tekstovima naziva Ušu, a u klasičnim izvorima Palai-Tiros) nalazio se 6 km južnije … Nasip koji je izgradio Aleksandar Veliki da bi stigao do opkoljenog grada, i postepeno zamućivanje oko ove linije, doprinijelo je širenju vještačkog područja koje se pojavilo … poluostrva koje strši u more.“ (Ciasca 1988: 147, 148)

Zapazite da Ciasca naziva „Stari Tir“ koju je uništio Nebuhadnezar „kopnenim dijelom grada Tira“. Da su konzervativci pokušali objasniti odlomak iz Ezekiela 26 rekavši da postoje dva dijela Tira, to bi izazvalo veliko ruganje. Kritičari bi rekli: „Ovo je posebno zalaganje za neodrživi stav.“ Međutim, ova je izjava data pod nadzorom Sabatina Moscatija, predsjednika Instituta za feničku i punsku civilizaciju, akademskog tijela specijalizovanog za feničko istraživanje.

 

Tekst iz Ezekiela 26:1–14

„Jedanaeste godine, prvog dana u mjesecu, došla mi je Gospodnja riječ: ‘Sine čovečiji, Tir je klicao nad Jerusalimom riječima: Neka, neka! Razbijena su vrata naroda! Sada će se svi okrenuti meni. Obogatiću se, jer je on opustošen. Zato ovako kaže Gospod Jehova: ‘Dolazim na tebe Tire i podignuću na tebe mnoge narode kao što more podiže svoje talase. Oni će srušiti tirske zidine i razoriće njegove kule, a ja ću počistiti njegovu prašinu i pretvoriću ga u golu stijenu. On će postati mjesto gdje se razastiru mreže usred mora.

‘Ja sam tako rekao’, govori Gospod, ‘i on će postati plijen narodima. Njegovi gradovi na kopnu biće mačem pobijeni. Tada će znati da sam ja Gospod.’

Ovako kaže Gospod: ‘Sa sjevera ću na Tir dovesti Nebuhadnezara, vavilonskog kralja, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima i s mnoštvom ljudi, s brojnim narodom. Tvoje gradove koji su na kopnu on će mačem pobiti i načiniće protiv tebe opsadni zid, nasuće opsadni nasip i podignuće veliki štit. Spravama za probijanje zidina udaraće u tvoje zidine i svojim oružjem srušiće tvoje kule. Od mnoštva njegovih konja sav ćeš biti prašinom pokriven. Od tutnjave konjanika, točkova i bojnih kola zatrešće se zidine tvoje, kad on bude ulazio na vrata tvoja kao što se ulazi u grad čije su zidine probijene. Kopitama svojih konja izgaziće sve tvoje ulice. Tvoj će narod mačem pobiti, stubovi tvoje snage na zemlju će popadati.

Oplijeniće tvoje blago i opljačkaće robu kojom si trgovao. Razoriće tvoje zidine i porušiće tvoje divne kuće. Tvoje kamenje, tvoje drvo i tvoju prašinu baciće u vodu. Prekinuću odjek tvojih pjesama i više se neće čuti zvuk tvojih harfi. Pretvoriću te u golu stijenu. Postaćeš mjesto gdje se suše mreže. Nikada više nećeš biti izgrađen, jer sam ja, Gospod, tako rekao’, govori Gospod.“

 

Književna struktura Ezekiela 26:1–14

Pažljivo čitanje Ezekiela 26:1–14 otkriva trodijelnu strukturu u odlomku. Dva odjeljka „mnogo naroda“ („oni“) postavljena su prije i poslije središnjeg dijela „Nabuhadnezara“ („on“, „brojni narod“). Iz obrisa ovog odlomka postaje jasno šta je prorok zaista govorio. Vidjeće se da se Ezekiel 26:1–14 zapravo slaže sa 29:17–20. Struktura ovog odlomka pokazuje da su „mnogi narodi“ koji će doći, jedan za drugim poput morskih valova, oni koji dobivaju plijen – a ne Nebuhadnezar.

Metafora talasa u Ezekielu 26:3 pokazuje da je uključena jedna nacija za drugom.

„Zato ovako kaže Gospod Jehova: Dolazim na tebe Tire i podignuću na tebe mnoge narode kao što more podiže svoje talase.“ (Ezek. 26:3).

Carol Newsom sa univerziteta Emory vrlo je lijepo shvatila značaj ove metafore u sledećim napomenama:

„To je krajnji nemir okeana. Jedan talas ne može donijeti potpuno uništenje … Beskrajna sukcesija talasa uništava i najjaču stijenu … Jednako tako, vavilonski protivnici Tira, među kojima su i ‘mnogi narodi’, zamišljeni su na takav način da se pojavljuju ne kao nezavisne sile, već samo kao epizode Jehovinog strpljivog, moćnog suvereniteta.“ (1987: 192)

Stoga je, pažljivo pogledavši Ezekielovu književnu strukturu, Newsom došla do zaključka da je Nebuhadnezarova kampanja samo jedna epizoda iz kontinuiranog slijeda naroda za narodom. Tačno je shvatila da Ezekiel opisuje postepeni proces jednog naroda za drugim koji polako troši Tir, umjesto da Nebuhadnezar to radi odjednom. Njezin uvid u ovu metaforu talasa pokazuje da promjene od jednine do množine u ovom odlomku nisu samo slučajne varijacije, već su namjerne i značajne za shvatanje značenja proročanstva. Treba napomenuti da nju ne zanima odbrana konzervativnog stava za ovaj odlomak, već jednostavno pokazuje kako je prorok koristio svoje metafore.

Autorica Nina Jidejian rezimira istoriju Tira nakon Nebuhadnezara:

„Gledajući dolje u vodu možete vidjeti masu granitnih stubova i kamenih blokova rasutih po morskom dnu. Do skora ruševina Tira iznad vode bilo je malo. Kako je drevna metropola Fenikije bila tako srušena? Razoren otegnutim opsadama i zemljotresima tokom njegove duge istorije, Tir je od 18. vijeka nadalje služio kao ‘kamenolom’ za cijelu obalu. Njegovo kamenje može se naći čak i do Akra i Bejruta.“ (1996: 13–14)

Svaki val agresora uzeo je svoj danak, a malo po malo Tir se postepeno smanjivao na podudarnost sa zapažanjima putnika iz 1800-ih. Njihovi opisi se zapanjujuće i precizno podudaraju s Ezekielovim predviđanjem. I sami su se putnici zaprepastili kad su upoređivali ono što su vidjeli sa Ezekielovim proročanstvom.

 

Književna struktura Ezekiela 26:1–14 pokazuje da i Nebuhadnezar i mnogi narodi uništavaju Tir

Tabela u nastavku jasno pokazuje kako se dva odjeljka „ONI“ paralelno upoređuju. Stihovi 3–6 govore gotovo isto što i stihovi 12–14, osim što osnovni odjeljak uključuje reference na zaustavljanje muzike i vječnu propast. Odjeljci „ONI“, koji se odnose na „mnoge nacije“ (množina), postavljeni su iz odjeljka „ON“ koji se odnosi na Nabuhadnezara i „brojni narod“ (jednina, tj. „velika vojska“) s njim. Baš kao u Ezekielu 29:17–20, Nebuhadnezar i njegovi vojnici za svoj napor ne dobijaju ništa drugo osim mnogo napornog rada. Oni ubijaju ljude i uništavaju neke odbrambene strukture, ali niti su potpuno uništili Tir niti su iz njega izvukli išta vrijedno. Umjesto toga, pljačka ide u ruke „mnogih naroda“. Oni će uništiti mjesto i učiniti ga golim kamenom, a ne kralj Vavilona i njegova vojska.

Prvi odjeljak „oni“ – mnogi narodi (stihovi 3-6)	Nebuhadnezar („on“) u središtu (stihovi 7-11)	Drugi odjeljak „oni“ (stihovi 12-14)
3) Zato ovako kaže Gospod Jehova: Dolazim na tebe Tire i podignuću na tebe mnoge narode kao što more podiže svoje talase. 4) Oni će srušiti tirske zidine i razoriće njegove kule, a ja ću počistiti njegovu prašinu i pretvoriću ga u golu stijenu. 5) On će postati mjesto gdje se razastiru mreže usred mora. Ja sam tako rekao, govori Gospod, i on će postati plijen narodima. 6) Njegovi gradovi na kopnu biće mačem pobijeni. Tada će znati da sam ja Gospod.	7) Ovako kaže Gospod: Sa sjevera ću na Tir dovesti Nebuhadnezara, vavilonskog kralja, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima i s mnoštvom ljudi, s brojnim narodom. 8) Tvoje gradove koji su na kopnu on će mačem pobiti i načiniće protiv tebe opsadni zid, nasuće opsadni nasip i podignuće veliki štit. 9) Spravama za probijanje zidina udaraće u tvoje zidine i svojim oružjem srušiće tvoje kule. 10) Od mnoštva njegovih konja sav ćeš biti prašinom pokriven. Od tutnjave konjanika, točkova i bojnih kola zatrešće se zidine tvoje, kad on bude ulazio na vrata tvoja kao što se ulazi u grad čije su zidine probijene. 11) Kopitama svojih konja izgaziće sve tvoje ulice. Tvoj će narod mačem pobiti, stubovi tvoje snage na zemlju će popadati.	12) Oplijeniće tvoje blago i opljačkaće robu kojom si trgovao. Razoriće tvoje zidine i porušiće tvoje divne kuće. Tvoje kamenje, tvoje drvo i tvoju prašinu baciće u vodu. 13) Prekinuću odjek tvojih pjesama i više se neće čuti zvuk tvojih harfi. 14) Pretvoriću te u golu stijenu. Postaćeš mjesto gdje se suše mreže. Nikada više nećeš biti izgrađen, jer sam ja, Gospod, tako rekao, govori Gospod.

Ezekiel 26 predviđa 250 godina unaprijed, kako će Aleksandar osvojiti Tir!

Zapazite da nema vremenskih oznaka kada će Tir biti uništen. Ezekiel nije rekao „uskoro“, ili nešto slično. Ništa u Ezekielu 26 ne implicira da bi sve to bilo učinjeno do 27. godine Joahinovog zatočeništva. Ovo je datum naveden u Ezekielu 29:17–20, gdje se, kažu kritičari, Ezekiel izvinio što nije u pravu. Činjenica da bi kamenje bilo stavljeno u more implicira veću brigu i svrhu nego kada je to čine napadači u pomahnitaloj proslavi pobjede (stih 12). Zanimljivo je primijetiti da je istoričar Arijan izjavio da su Tirci iz Aleksandrovih dana bacali vlastito kamenje u more kao prepreku Aleksandrovom napadu. Svi opisi Aleksandrovog osvajanja Tira vraćaju se na ovaj prikaz koji se temelji na sjećanju Aleksandrovog generala Ptolomeja. (Hamilton 1971: 133–42)

U 4. i 12. stihu Ezekiela 26 spominje se da bi kamenje, drvo i ruševine bili bacani u more. U normalnim okolnostima ovo bi bilo gubljenje vremena i energije. Ovo je zbunjujuće je za one koji nisu upoznati sa istorijom Tira. Šta se desilo? U Nebuhadnezarovom pohodu zauzet je grad „Stari Tir“ na kopnu. Tirci su, međutim, svoje bogatstvo odnijeli na ostrvsku tvrđavu i jednostavno mu se nasmijali.

Odlomak „oni“ odnosi se na Aleksandra Velikog (332. prije n.e.) i narode koji su ga slijedili. Do Aleksandrovog vremena niko nije mogao zauzeti ostrvsku tvrđavu, jer je Tir imao jedini mornaricu sposobnu za to. Aleksandar je uradio ono na šta niko drugi nije mislio. Uzeo je ruševine starog grada Tira i bacio ih u more (baš kao što su rekli stihovi 4 i 12). U roku od šest mjeseci sagradio je vještački nasip između kopna i ostrva. Kad je to završeno, brzo je donio svoju opsadnu opremu i zauzeo grad. (Olmstead 1948: 506–506)

 

Tir je postao bogat i istaknut pod Grcima i Rimljanima

Ezekiel je vidio kako jedna nacija za drugom dolazi protiv Tira poput jednog okeanskog talasa za drugim na plaži. Mnoge su se nacije suprotstavile – Persijanci, Makedonci, Ptolomeji, Seleukidi i Rimljani zauzvrat su ga okupirali. Ovo se savršeno uklapa u metaforični opis talasa u Ezekielu 26:3. Odlomak ne kaže, kako to žele neki kritičari, da će jedan narod (Vavilon) učiniti sve odjednom!

Aleksandar nije potpuno uništio Tir. Kasnije je ponovo stekao istaknuto mjesto u svijetu (up. Djela apostolska 21:3, 7). Isaija je prorekao da će nakon 70 godina razaranja Tir biti vraćen na svjetski ekonomski nivo (23:15–18). Njegov trgovinski profit, međutim, bio bi odvojen za Jehovu. To se može odnositi na činjenicu da je u doba Novog saveza za porez u hramu bio dozvoljen samo tirski kovani novac. Porez je išao do „onih koji borave pred Gospodom“ da imaju hranu i lijepu odjeću (prvosvešteničko ruho?) (Isa. 23:18). Zanimljivo je da se fraza „pred Gospodom“ često odnosi na djela koja se čine sa svečanim osjećajem Jehovine prisutnosti, mnogo puta u svetilištu. (Brown, Driver Briggs 1979: 817)

274. prije n.e., otprilike 58 godina nakon što je Aleksandar porušio Tir, Ptolomej II je gradu dao nezavisni status. Nakon toga je uglavnom imao povoljan tretman od Grka i Rimljana i napredovao je, ispunjavajući Isaijino proročanstvo. Arheologija rimskog doba otkrila je lukove, puteve, zgrade itd. povezane s tim periodom.

Činilo se da Tir uvijek odskače od svakog carstva koje je nad njim vladalo. Postao je gotovo unikat u grčko-rimskom svijetu. Još oko 400. godine nove ere, Jerom je u svom komentaru Ezekiela napisao da je bio „najplemenitiji i najljepši od feničkih gradova i trgovačko carstvo za gotovo čitav svijet.“ (Porter 1956: 3032)

 

Nakon arapskog osvajanja 638. n.e., propadanje se nastavilo do potpunog uništenja 1291.

638. godine n.e. su Arapi osvojili grad i njegova sudbina se počela mijenjati. 1124. godine zauzeli su ga krstaši. Godine 1291. n.e. Mameluci su ga zauzeli i pretvorili u pepeo. Politika ovih osvajača bila je da njihovo uništavanje učine tako ozbiljnim da krstaši ne bi došli u iskušenje da ga ikad ponovo okupiraju (Hitti 1997). Tir je jedno vrijeme bio sasvim lišen stanovnika. (Davis and Gehman 1944: 616) 1517. godine postao je dio Osmanskog (Turskog) carstva i podlegao njegovoj nesposobnoj vladi.

Zemlja Liban posljednjih godina razvija Tir kao turističku atrakciju. Međutim, posjetioci tokom 19. vijeka izvijestili su samo o malom selu sa nekoliko bijednih koliba. Patricia Bikai, jedina legalna kopačica (arheolog) u novije vrijeme, primjećuje da je malo sjaja ostalo u ovom trenutku. Brodovi u 1800-ima obično su ga zaobilazili, osim što bi se povremeno zaustavili i razgledali ga. (Bikai 1990: 22-23)

1838., godinu nakon razornog zemljotresa, Edward Robinson posjetio je to područje i dao sledeće primjedbe:

„Nastavio sam šetnju obalom poluostrva, čiji je dio danas nenaseljen, osim kao ‘mjesto za širenje mreža’ [Ezek. 26:5, 14], razmišljajući o ponosu i padu drevnog Tira. Ovdje je bio mali otočić, nekada pokriven njegovim palatama i okružen flotama: ali avaj! Tvoje bogatstvo i tvoja slava … Gdje su? Tir je zaista postao poput ‘gole stijene’ [Ezek. 26:4, 14]. [Vidjevši samo slomljene stubove ispod talasa, primijetio je:] Kolibe koje se sada gnijezde na dijelu njegovog lokaliteta ne predstavljaju nikakvo protivrječje strašnom dekretu ‘Nikada nećeš biti obnovljen’ [Ezek. 26:14].“ (1852: 395)

Litografije Davida Robertsa (vidi prednju koricu i stranice 48–49) pokazuju krajnju pustoš tamo 1839. godine 1894. D.L. Miller je napisao sledeće o Tiru:

„Kada je Volney posjetio to mjesto prije nekoliko godina, napisao je: ‘Cijelo selo Tir sadrži samo 50 ili 60 siromašnih porodica koje bijedno žive od plodova svog malog i sitnog ribolova.’“ (587).

Putnik koji je posjetio Tir prije više od jednog stoleća iznio je ovo zapažanje:

„Ostrvo kao takvo nije duže od jedne milje. Dio koji izlazi na jug preko prevlake širok je možda četvrt milje i stjenovit je i neravan. Sada je nenastanjeno, osim od strane ribara, kao ‘mjesto za širenje mreža’.“ (Thompson 1969: 190–91)

Početkom 20. vijeka tamo je živjelo samo 500 osiromašenih persijskih raskolnika u bijednim kolibama (M. Unger: 1966: 1121–22). Godine 1911, Hastingsov Biblijski rječnik nazvao je Tir „stagniranim selom u stagniranoj Turskoj“. Parni brodovi su ga izbjegavali, smatrajući ga previše beznačajnim za posjetu (Mackie 1911: 825).

 

Poteškoće u iskapanju ostataka Tira iz Ezekielovih dana

Katzenstein opisuje neka morska arheološka istraživanja masivnih lučkih instalacija koje su sada pod vodom (1997: 11-17). Aubet spominje da je Tir ležao u središtu niza grebena koji su činili luku, a koji su sada pod vodom. To je posledica erozije, ljudske intervencije i porasta nivoa mora u posljednjih 300 godina. Aleksandrov nasip je takođe prekinuo vodene struje, a neke od struktura tog nasipa sada su pod vodom (Aubet 1993: 153). Kada se vrše iskopavanja, čini se kao da Ezekielov Tir nikada nije postojao (Gibson and Negev 2001: 519, 520).

Arheolozi nisu otkrili velike građevine iz Ezekielovih dana. Takve velike građevine kao što su palata i Herkulov hram još uvijek nisu pronađene. James Pritchard, direktor arheologije na Univerzitetu Pennsylvania u Sarepti u Libanu (1971), iznio je sledeće zapažanje:

„Sigurno je da je Tir glavno mjesto arheološkog blaga iz helenističkog i rimskog razdoblja. Ipak, toliko su spektakularne njegove javne zgrade da ih nije moguće ukloniti da bi se dospjelo do ostataka koji leže ispod.“ (1978: 11)

Ne samo rimski ostaci, već i moderni grad Tir onemogućuju spuštanje na feničanski nivo. Pored toga, graditelji u rimsko doba su uklonili feničanske ostatke (Ward 1994: 75, Muhly 1985: 179). Bikai je pronašao ostatke od 1600. do 2700. prije n.e. Neki ostaci pronađeni su otprilike iz 700. prije n.e, ali ostatak je kasnorimski, nakon razdoblja Novog saveza. Ovo je ispunjenje Ezekielovog proročanstva da će Tir biti uništen do gole stijene (26:3–6).

Nakon proučavanja otprilike 100 natpisa pronađenih u Libanu, impresionira da su feničanski natpisi iz Tira praktično odsutni. Postoje kraljevski, hramovni i pogrebni natpisi iz Sidona, Biblosa i drugih područja, ali nijedan iz Tira. Jedina gravura iz Tira sadrži neka imena na vodenom slivu iz grčkog perioda (treće stoleće prije nove ere). Ime Tir nalazi se na samo nekoliko natpisa koji su pronađeni drugdje (Vance 1994: 31–32; Gibson 1982: 118–21). Zanimljivo je primijetiti da se ni izraz „kralj Tira“ ne može naći ni na jednom natpisu sa ovog područja (Aubet 1993: 20). Samo sjećanje na tirske kraljeve je propalo.

„Nikada se nećeš ponovo sagraditi.“

 

Literarno umjeće iz Ezekiela 26:3–14

Hebrejska poezija ovog proroštva nije statična, već je progresivna i klimaktična. Izvorne ideje se postepeno povećavaju, uvećavaju i razvijaju u klimaktički krešendo. Takođe treba uzeti na znanje tehniku ​​personifikacije koja se koristi u ovom odlomku. Proročanstvo se ne odnosi na Tir samo kao na neživi konglomerat građevinskog materijala; Tir je predstavljen kao osoba koja koristi zamjenice poput „ja“ i „meni“ u Ezekielu 26:2. Na kraju proročanstva (stih 14), sam Bog se obratio Tiru sa „ti“. Kroz proroštvo zamjenice ženskog roda jednine kao što su „tvoja“, „njena“ i „ona“ koriste se za grad. Tiru se obraća ličnim zamjenicama preko 30 puta u samo 12 stihova. Ovaj naglasak predstavlja Tir kao živahni, prosperitetni, uticajni, živi organizam, a ne samo kao gomilu kamenja.

Prikaz Tira postaje sve ličniji kako proroštvo napreduje. U stihovima 3 do 6 koristi se sedam ličnih zamjenica. U 12. i 13. stihu postoji 17 takvih zamjenica. Kako se proročanstvo nastavlja, aluzije na uništavanje postaju sve više lične i lokalne. U prvih deset stihova kule, kapije, zidovi i predgrađa su objekti razaranja. Stihovi 11 do 14 fokusirani su na ljude, bogatstvo, kuće, poslovnu dobit, muziku i robu. Ovo kulminira time što joj se Bog obratio sa „ti“ u frazi „Nikad više nećeš biti izgrađen.“ (U našem jeziku, zamjenice su u muškom rodu. – prim. ured.)

Ako se uzme u obzir poetska progresija, izjava da se Tir „neće obnoviti“ odnosi se na konačno stanje grada nakon što ga je sukcesija talasa potpuno uništila. Takođe, ako se uzmu u obzir elementi u stihovima 12–14, obnova bi uključivala lična, komercijalna i nacionalna obilježja. Mora se uzeti u obzir i kontekst kako je Tir nastao kada je proročanstvo napisano. Njegovi originalni graditelji učinili su ga „savršenom ljepotom“ sa najekstravagantnijim, raskošnim zdanjima (Ezek. 27: 3, 4-11). Bio je izvrstan, bogato ukrašen svjetski brod u poglavlju 27. Svaka potencijalna obnova morala bi sadržavati sve ove karakteristike.

 

Upotreba hebrejskog korijena bnh sa osobama u Starom savezu

U definisanju glagola „graditi“, uputno je posmatrati kako se koristi u personifikacijama jednine ženskog roda. Najbolja paralela za ovo je „Djevica Izraelska“ u Jeremiji 31:4. Izrael je takođe kolektivna personifikacija nacije. Ovdje postoji gotovo identična formulacija kao u Ezekielu 26:14, osim „ne“. Bog kaže: „Opet ću te sazidati i bićeš sazidana, djevice izraelska.“ (Jer. 31:4) Obnova bi uključivala muzičke instrumente, ples i veselo slavlje. Prema stihovima 5 i 12, obuhvaćen je i poljoprivredni prosperitet. Stih 28 uključuje ponovnu izgradnju opustjelih mjesta.

Slijede neki od biblijskih elemenata svojstvenih u riječi „graditi“ kada se koristi sa građenjem nacije koja se smatra kao kolektivna jedna osoba:

1. Cvjetajuće stanovništvo. Postanje 16:2, 30:3 i Ruta 4:11 koriste glagol „graditi“ kao gradnju Doma Izraelovog od strane njenih matrijarha.
2. Nacionalna važnost i uticaj. Amos 9:14 govori o obnovi palog šatora u neki oblik starog davidskog carstva. Psalam 89:5 obuhvatao je izgradnju Davidova prestola. Njegova dinastija treba biti izgrađena u Samuelu 7:11, 16, 27.
3. Nacionalna snaga i sigurnost. Bog će sagraditi i zasaditi pravednu naciju (Jer. 18:9).
4. Prosperitet. I zli i pokajani mogu se izgraditi (Mal. 3:15; Jov 22:23; Izreke 24:3).

Izjava da se Tir nikada neće obnoviti znači više od restrukturiranja kamenja, drveta i maltera. Tir nikada neće steći međunarodnu važnost kao svjetski trgovac i kolonizator. Nikada neće biti bogata, prosperitetna, procvjetala svjetska sila kao što je bila u Ezekielovo vrijeme. Poricanje obnove ide daleko dalje od pukog arhitektonskog projekta. To mora uključivati ​​stvaranje Tira u osobu kakva je bila početkom šestog vijeka prije n.e. Mora se imati na umu da je značenje TI „nikad nećeš biti obnovljen“, a ne „grad nikada neće biti obnovljen“.

Izjava iz 26:14 ne poriče da bi na ostrvu postojale građevine. Ona znači da Tir nikada neće biti obnovljen u komercijalnu velesilu kakav je bio u Ezekielovo doba. To znači da bi palate i hramovi Ezekielovih dana zauvijek ležali duboko pod zemljom (i vodom!), da nikada ne bi oživjeli. Ni na koji način ne bi mogao biti obnovljen u prosperitetno, moćno živo biće koje je on bio u vrijeme kada je proroštvo dato.

 

Dvosmisleni glagolski oblik u 26:14

Glagol „biti izgrađen“ može biti „nećeš [nikada] biti obnovljen“ ili „on neće [nikada] biti obnovljen“. Oblik je identičan za drugo lice muškog roda jednine i treće lice ženskog roda jednine. Svaki prevod ima svojih problema.

1. „Ti (muš. jedn.) Nikada nećeš biti obnovljen“ (NIV, NEB, NRSV, KJV, NASB, JPS, LXX). Govori li o tirskom princu čija dinastija i presto nikada neće biti obnovljeni? (28:1). Je li to labava upotreba forme? Da li je to prepisivačka greška? (Biblia Hebraica Stuttgartensia jevrejska Biblija pretpostavlja promjenu oblika u drugo lice ženske jednine. Ostali odlomci koji miješaju rodne oblike prepuni su tekstualnih problema.) Da li je to čudna istorijska anomalija o kojoj nemamo podataka?
2. „Ona nikada neće biti obnovljena.“ (Block 1997) Zašto se, nakon toliko zamjenica „ti / tvoj“ (deset puta u st. 12–14!), odlomak odjednom prebacuje u „ona“? Takve nagle promjene nisu nečuvene u hebrejskoj Bibliji.

U svakom slučaju, poruka je upućena kolektivnoj osobi i mora se protumačiti na način na koji Stari savez opisuje izgradnju ljudi.

Sidonijanska (sjeverna) luka Tir. Lokalni ribari i danas obavljaju drevnu trgovinu iz ove luke. Ovdje vidimo njihove čamce, kako se mreže suše u skladu s Ezekielovim predviđanjem da će Tir „postati mjesto za širenje ribljih mreža“ (26:5, 14).

 

Zaključci

Pažljivo čitanje teksta Ezekiela 26:1–14 otkriva sledeće činjenice:

1. Kamenje iz Tira staviće se u more. To je 332. prije n.e. ispunila vojska Aleksandra Velikog, 250 godina nakon pisanja Ezekiela.
2. U ovom pasusu se ne navodi da bi Nebuhadnezar zauzeo ostrvski grad i stekao njegovo bogatstvo. S druge strane, ne kaže se da Nebuhadnezar uopšte neće osvojiti Tir – osvojio je „Stari Tir“. Jednostavno stoji da od toga nije dobio ništa vrijedno. Upravo to navodi Ezekiel 29:17 i dalje. Nema kontradikcije.
3. Potpuno uništenje Tira postupno će se postizati od jedne nacije do druge.
4. Na kraju će Tir biti uništen do gole stijene i nikad obnovljen. Konačno uništenje dogodilo se 1291. godine, gotovo 2000 godina nakon pisanja Ezekiela.

Tako se ispostavlja da je, uz pomno istraživanje teksta i istorije, Ezekiel 26 zapravo dokazni tekst za nepogrešivost i natprirodno porijeklo Biblije!

_____________________________

[1] Osim što ga proroci često spominju, u Bibliji se još nekoliko puta spominje i Tir. Hiram, kralj Tira, poslao je kedrovinu, zajedno sa stolarima i zidarima, da pomogne Davidu u izgradnji njegove palate u Jerusalimu (2. Sam. 5:11). Kada je Solomon gradio hram, Hiram je osigurao kedrovinu i radnike u zamjenu za pšenicu i maslinovo ulje (1. Kralj. 5). Ahab, izraelski kralj u devetom vijeku, počeo je obožavati Bala nakon što se oženio Jezabelom, kćerkom Etbala, kralja sveštenika Tira i Sidona. Isus je posjetio obalno područje Tira i Sidona, gdje je izliječio djevojku koju su posjeli demoni (Mat. 15:21-28 i Mar. 7:24-30). Pavle je proveo sedmicu dana u Tiru u posjeti maloj tamošnjoj hrišćanskoj zajednici na povratku sa svog trećeg misionarskog putovanja (Djela 21:3–6).

[2] Datum početka Ezekielovog proročanstva naveden je u Ezekielu 1:1: „Petog dana u mjesecu [četvrti mjesec u odnosu na 1] – bila je to peta godina izgnanstva kralja Joahina“, tj. 31. jul 593. prije n.e. Dakle, pretpostavlja se da je „30. godina“ iz 1. stiha Ezekielova dob kada je započeo svoju proročku službu (NIV Study Bible: 1227, 1231).

[3] „Dvadeset i pete godine našeg izgnanstva, početkom godine, desetog dana u mjesecu, a četrnaeste godine otkako je grad pao“ (Ezek. 40:1), tj. 28. aprila 573. prije n.e. (NIV Study Bible : 1283).

 

Bibliografija

• Alter, Robert. 1981 The Art of Biblical Narrative. New York: Basic Books.
• Aubet, Maria E. 1993 The Phoenicians and the West. Trans. from Spanish by Mary Turton. Cambridge, England: Cambridge University.
• Bikai, Patricia M. 1990 Rich and Glorious Traders of the Levant. Archaeology 43: 22–30.
• Block, Daniel I. 1997 The Book of Ezekiel. The New International Commentary of the Old Testament. Grand Rapids MI: Eerdmans.
• Brown, Francis; Driver, Samuel R. and Briggs, Charles A. 1979 The New Brown, Driver, Briggs, Gesenius Hebrew and English Lexicon. Reprint of 1907 ed. Peabody MA: Hendrickson.
• Burtt, Edwin A. 1951 Types of Religious Philosophy, rev. ed. New York: Harper.
• Bury, John B, and Meiggs, Russell. 1975 A History of Greece to the Death of Alexander the Great, fourth ed. New York: St. Martin’s.
• Carley, Keith W. 1974 The Book of the Prophet Ezekiel. Cambridge Bible Commentary. Cambridge, England: Cambridge University.
• Carroll, Robert P. 1979 When Prophecy Failed. New York: Seabury.
• Ciasca, Antonio. 1988 Phoenicia. Pp. 140–51 in The Phoenicians, ed. Sabatino Moscati. New York: Abbeville.
• Davis, John D, and Gehman, Henry S. 1944 Tyre. Pp. 615–16 in The Westminster Dictionary of the Bible. Philadelphia: Westminster.
• Gibson, John C. L. 1982 Textbook of Syrian Semitic Inscriptions 3, Phoenician Inscriptions. Oxford, England: Clarendon.
• Hamilton, John R., ed. 1971 Arrian. New York: Penguin.
• Hitti, Philip K. 1997 Tyre. P. 331 in Encyclopedia Americana 27. New York: Americana.
• Jidejian, Nina. 1996 Tyre Through the Ages, second ed. Beirut: Librairie Orientale.
• Katzenstein, H. Jacob. 1997 The History of Tyre, second ed. Beersheba: Ben-Gurion University of the Negev.
• Mackie, George M. 1911 Tyre. Pp. 823–25 in A Dictionary of the Bible 4, ed. James Hastings. New York: C. Scribner’s Sons.
• Muhly, James D. 1985 Phoenicia and the Phoenicians. Pp. 177–91 in Biblical Archaeology Today, ed. Janet Amitai. Jerusalem: Israel Exploration Society.
• Miller, Daniel L. 1894 Wanderings in Bible Lands. Mt. Morris IL: Brethren’s.
• Negev, Avraham, and Gibson, Shimon, eds. 2001 Tyre. Pp. 519–21 in Archaeological Encyclopedia of the Holy Land, rev. ed. New York: Continuum.
• Newsom, Carol A. 1987 A Maker of Metaphors: Ezekiel’s Oracles Against Tyre. Pp. 188–99 in Interpreting the Prophets, ed. James Mays and Paul Achtemeier. Philadelphia: Fortress.
• NIV Study Bible. 1985 The NIV Study Bible, ed. Kenneth Barker. Grand Rapids MI: Zondervan.
• Olmstead, Albert T. 1948 A History of the Persian Empire. Chicago: University of Chicago.
• Porter, H. 1956 Tyre. Pp. 3030–32 in International Standard Bible Encyclopedia 4, ed. James Orr. Grand Rapids: Eerdmans.
• Pritchard, James B. 1978 Recovering Sarepta. Princeton: Princeton University.
• Robinson, Edward. 1852 Biblical Researches 3. Boston: Crocker and Brewster.
• Thompson, John B. 1969 Ezekiel. Tyndale Commentaries. Downers Grover IL: Inter-Varsity.
• Unger, Eckhard A. 1926 Nebukadnezar II und sein sandabaku (Oberkommisar) in Tyrus. Zeitschrift für alttestamentlich Wissenschaft. 3: 314–17.
• Unger, Merrill F. 1966 Tyre . Pp. 1121–22 in Unger’s Bible Dictionary, 3rd rev. ed. Chicago: Moody.
• Vance, Donald R. 1994 Literary Sources for the History of Palestine and Syria: The Phoenician Inscriptions, Part I. Biblical Archaeologist 57: 2–19.
• Ward, William A. 1994 Archaeology in Lebanon in the Twentieth Century. Biblical Archaeologist 57: 66–85.
• Wells, C. Bradford. 1936 Diodorus Siculus. Loeb Classic Library 8, ed. Charles H. Oldfather. Cambridge MA: Harvard University.
• Wilson, John A. 1969 An Egyptian Letter. Pp. 475–77 in Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament, ed. James B. Pritchard. Princeton: Princeton University.
• Paul Ferguson, Ph.D., is OT Professor at Christian Life College, Mt. Prospect IL, and Adjunct Professor at Kings Seminary, Van Nuys CA.