Biblija na mnogo mjesta upozorava da u procjeni validnosti i ispravnosti religijskog iskustva i manifestacije religioznosti, ljudsko rezonovanje i ljudska mjerila nijesu pouzdani. Povrh toga, pozivanje na duhovna otkrivenja ili vođstvo takođe ne predstavlja nikakvu garanciju ispravnosti. Bog je jedini mjerodavni autoritet koji kroz svoju Riječ definiše ispravnost religije. Biblija upozorava protiv površnosti i naivnosti kad je riječ o duhovnim pitanjima i otkrivenjima.
Zbog problema sa unošenjem krive nauke odnosno jeresi među vjernicima u Galatiji, Pavle je u pismu objasnio da postoji samo jedna jedinstvena dobra vijest odnosno Plan spasenja i da niko, čak ni oni (apostoli) ili anđeo ili ma koji drugi entitet nema ovlašćenje od Boga da na bilo koji način preinačava ili iskrivljuje tu objavu (vidi: Galatima 1:6-9).
Pogledajmo još neke tekstove u Svetom Pismu koji govore o ovom predmetu.
„K zakonu i svjedočanstvu! Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaija 8:20)
Dakle, ako neko iznosi bilo šta u neskladu ili protivno Božjem Zakonu i svjedočanstvima duha proroštva, možemo odbaciti takve poruke kao jeresi.
Nosioce obmana takođe možemo prepoznati po praktičnim rezultatima odnosno rodovima:
„Čuvajte se lažnih proroka. Oni k vama dolaze u ovčijem ruhu, a iznutra su grabežljivi vuci. Prepoznaćete ih po njihovim plodovima.“ (Matej 7:15,16)
„Pojaviće se mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti.“ (Matej 24:11)
„Duh ne gasite. Proroštva ne prezirite. Sve provjeravajte, držite se onoga što je [moralno] dobro.“ (1. Solunjanima 5:19-21)
Duh Božji i Hristov naziva se Duh istine.
„Ako me volite, držaćete moja uputstva. I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama.“ (Jovan 14:15-17)
Kao što možemo zapaziti, držanje Gospodnjih uputa, poslušnost Bogu, je uslov za primanje Duha istine. Koji je to procenat istine koji je neophodan za verifikaciju Duha Božjeg?
„Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi.“ (Jovan 16:13)
„Taj Duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca.“ (Rimljanima 8:16)
Ako zaista imamo pošten pristup objektivnoj istini, dobićemo osvjedočenje u svom duhu i razumu u koje ne može biti nikakve sumnje. Primanje cjelovite istine se poistovjećuje sa pečaćenjem duhom obećanja (Efescima 1:13; 2. Korinćanima 1:22).
Spoznaja istine i progresivni rast u istini takođe nas osposobljavaju za razlikovanje i razotkrivanje zabluda, čak i suptilnih oblika (Efescima 5:11,13; Titu 1:9,10).
„A Duh izričito govori da će u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i nauke demonske.“ (1. Timoteju 4:1)
„Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.“ (Kološanima 2:8)
Kanali duhovne istine
Da ne bismo pali u zamku različitih duhovnih manifestacija ili lažnih tvrdnji o duhovnom vođstvu i nadahnuću, moramo biti upoznati sa osnovnim načelima Božjeg djelovanja u korist ljudskog roda. Glavni božanski cilj je prenošenje spasonosne istine koja osvjedočava čovjeka o njegovom stvarnom stanju te potrebi za prihvatanjem i slijeđenjem Božjeg plana spasenja. To je progresivno iskustvo u smislu naše spoznaje i utvrđivanja u istini.
„Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što na nju pazite kao na svjetiljku koja svijetli na tamnom mjestu, u vašem srcu, dok ne svane dan i ne pojavi se zvijezda danica u vašim srcima. A najprije znajte ovo: nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg ličnog kazivanja. Jer nikad proroštvo nije prenošeno od čovečije volje, nego vođeni Duhom svetim govoriše sveti Božiji ljudi.“ (2. Petrova 1:19-21)
Pogledajmo sada kako funkcionišu od Boga određeni kanali istine.
„Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi. I on je to poslao i pokazao u znacima preko svog anđela svom sluzi Jovanu, koji je posvjedočio o riječi Božjoj i o svjedočanstvu Isusa Hrista – o svemu što je vidio.“ (Otkrivenje 1:1,2)
Bog → | Isus Hrist → | Anđeo → | Čovjek – izabrano Božje oruđe |
Izvor | Glavni kanal – Posrednik | Pomoćni kanal | Ljudski kanal – (pre)nosilac objave |
Kako prepoznati autentičnost poruke ljudskog izabranog oruđa?
Ako posmatramo ljudska religijska iskustva u svijetlu otkrivenja Božje Riječi, očigledno je da ne možemo i ne smijemo prihvatiti sve što nam ljudi iznose kao istinu. Ovo posebnu težinu ima u vremenu kraja. Dakle, kad se pojave učitelji koji tvrde da u ime Božje objavljuju određene poruke, ili da to rade kao proizvod nadahnuća i vođstva Duha Božjeg, prvo i osnovno što trebamo preduzeti je pažljivo ispitati kako znamo da je to istina, s obzirom na brojna upozorenja na lažne učitelje i obmane.
Činjenica je da ne moramo biti prevareni ukoliko negdje sami nemamo tendenciju ka tome. Ljudi vole laž i vole narkomaniju, uključujući duhovno područje. Riječ Božja nam daje test pomoću kojeg možemo znati šta je istina. Prorok kaže: Zakon i svjedočanstvo; ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima, ili preciznije što ta svjetlost nije od Boga, Izvora svake istine. Prema Bibliji, ne postoji više izvora svjetlosti i istine, ima samo jedan takav Izvor.
Iz ove izjave evidentno je da moramo biti marljivi proučavaoci Biblije kako bismo znali šta je u skladu sa Zakonom i svjedočanstvom. To se odnosi na cjelovitost i sveobuhvatnost velikog mozaika istine. Ne postoji nikakva druga garancija sigurnosti. Kao što je Isus naglasio, rodovi su znak raspoznavanja dat nama ljudima.
Pred svakom biblijski religioznom osobom prije ili kasnije pojaviće se potreba da brani i bori se za ustanovljenu istinu koja je jednom predata svetima. Sve vrste starih i vješto prepakovanih zabluda iznosiće se na različite načine kako bi se prevarili, ako to bude moguće, i izabrani i tako se odvratili od istine. Pozvani odnosno izabrani od Boga zapravo su meta najsuptilnijih obmana.
Susretaćemo se sa lažnim vizijama i lažnim snovima, lažnim nadahnućem i lažnim vođstvom duha, lažnim tumačenjima koja će imati određenu privlačnu istinu i naizgled ubjedljivu argumentaciju, ali će odstupati od originalne vjere.
Koji su to rodovi odnosno indikatori po kojima ćemo ih prepoznati? Oni će nastojati da omalovaže Božji Zakon, da ga pokušaju prikazati u drugom obmanjivačkom svjetlu, oni će ugroziti poruke nadahnutih proročkih svjedočanstava. Njih kontrolišu subjektivni podsticaji i utisci za koje vjeruju da su od Svetog Duha i smatraju da su pouzdaniji i relevantniji od nadahnute Riječi. Oni tvrde da imaju misli, osjećaje i utiske od Duha, i kad se suoče sa argumentima iz Svetog Pisma, objavljuju da imaju nešto vjerodostojnije, što navodno nije „mrtvo slovo Zakona“ ili „prevaziđena shvatanja koja su možda bila prikladna za stara vremena“. Ali u stvarnosti dok misle da su vođeni Duhom Božjim, oni slijedi izume sotonske imaginacije.
Mnogi ljudi spremno prihvataju sve što ima izgled svetog i natprirodnog, bilo da dolazi preko vizija i snova ili kroz navodnu veću svjetlost. Ali upravo u takvim manifestacijama kriju se najveće zamke. U tim situacijama uvijek je dobro da se podsjetimo upozorenja koja je Spasitelj svijeta dao svojim učenicima da ih prenesu svim budućim generacijama. Riječ Božja definiše jedinu sigurnu stazu kojom možemo hoditi. Svaka duša mora se okušati, svaka vjera i doktrina moraju se provući kroz filtere Zakona i svjedočanstva. To je jedini način da se zaštitimo od prevare. Kako se bližimo kraju, obmane se modifikuju, restrukturiraju i umnožavaju, te su nam stoga upozorenja i savjeti Božje Riječi potrebniji nego ikada.
„I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.“ (Djela 20:30)
Najveće probe kakvoće naše vjere i karaktera dolaze ne toliko spolja koliko iznutra, iz naših vlastitih redova. Naša jedina sigurnost je strogo poštenje prema istini i posvećenost Bogu.
Ako se još jednom vratimo našoj tabeli, nije teško shvatiti da se obmana prenosi od lažnog pod kanala koji simulira Glavni kanal (Isusa) i Izvor (Boga) i izopačuje objavu koju ljudsko oruđe prenosi. Osnovna karakteristika takve manifestacije je što ljudsko oruđe postaje zarobljenik obmane na navodnom uzivšenijem duhovnom nivou i posmatra sa visine i sa prezirom svoje prethodno iskustvo ili iskustvo svoje dojučerašnje sabraće u vjeri. To je sindrom Lucifera nakon pada koji takođe prezire svoje prethodno življenje po Božjoj volji. Takvom vjerniku Biblija više ne može da bude mjerilo istine, već samo selektivno sredstvo za „ukrašavanje“ vlastitih pogleda na „novu istinu“ koju sad ima.
Kako se praktično obavlja provjeravanje duhova, možete pogledati na ovom primjeru.
Kontekst Jovanove poruke
Pažljiv proučavalac Biblije zapaziće da se Jovanova poruka o razlikovanju duhova ne odnosi samo na pitanje Hristovog dolaska u tijelu, u smislu negiranja Hristove ljudske prirode u kontekstu božanske intervencije u korist ljudskog roda, što je izvjesno bilo snažno ukorijenjeno u dominantnoj grčkoj filozofiji njegovog vremena kroz shvatanje Boga kao odvojenog od bilo čega ljudskog. U 2. Jovanovoj poslanici 1:7 ponavlja se ista misao o Hristovom dolasku u tijelu i negiranju ove činjenice od strane varalica koje Jovan naziva antihristima. Iako ne znamo tačno o kakvoj se to obmanjivačkoj teologiji i tumačenju radilo na izmaku 1. vijeka, to je svakako bilo povezano sa izvrtanjem činjenica vezano za Hristov identitet i kakvoću Njegove misije na zemlji.
Jovan takođe ukazuje da duh Hristov aktivno djeluje u vođstvu i prosvjetljenju Božjeg naroda, što se dokazuje duhom prave istine od Boga kod njenih nosilaca. Ali prisutnost i vođstvo Duha ne smijemo da shvatimo kao kompulzivno i fiksno neopozivo stanje, već prije kao saradnju božanskog i ljudskog, ne samo u procesu osvjedočenja i novorođenja i čuvanja povjerene istine, nego isto tako i izgradnje karaktera za nasleđe vječnog života. Drugim riječima, Bog nam daje prema potrebama, u skladu sa našim napretkom i htjenjem na putu istine. Svijet lako prihvata lažne duhovnike, dok istovremeno odbija da sluša čistu i nepomiješanu istinu, baš kao što je odbijao istinu u svim vjekovima od pada u grijeh, i posebno istinu kao što je u Isusu Hristu.
Pavle Simović