Često čujemo o važnosti ekonomskog rasta države u kojoj živimo, rasta tvrtke u kojoj radimo ili važnost osobnog rasta. Oko toga su se razvile cijele znanosti ili pak industrije kao što je recimo „coaching“ industrija s nizom programa i treninga osobnog i profesionalnog rasta i razvoja.
No što kršćanima predstavlja izvor rasta i razvoja karaktera? Što je cilj tog procesa?
Uzor nam svakako mora biti Krist. Krist nam garantira dobivanje duhovnih darova svojom posredničkom službom pred Ocem. On sam je kao čovjek posjedovao sve duhovne darove u svom karakteru te učio druge kako da ih dobiju.
„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ Matej 7,7
„I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ Luka 11,9-10
„Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan.“ Kološanima 4,3
Nije dovoljno samo tražiti, treba ih i unositi u svijet, raditi na tome da se posljedice darova osvjedoče pred svijetom. Treba Božji dizajn i Božje kategorije unositi u sve ljudske institucije koje će djelovanjem Duha sve više postati po mjeri čovjeka. Bog je ljubav, istina, pravednost, vjernost, dobrota, milosrđe, revnost, itd. i što više tih kategorija unesemo u svaku instituciju, što ih više oblikujemo i definiramo na taj način, to će one biti sve bolje i primjerenije čovjeku i njegovim potrebama. To neće zbog djelovanja palih anđela, a i same otpalosti čovjeka biti moguće do kraja napraviti na ovom svijetu, ali to nam ne daje za pravo da to ne pokušavamo makar izvan službenog sustava.
„U onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.“ 2. Korinćanima 4,4
Sotona se žestoko protivi Božjem planu i Kristovoj posredničkoj službi za čovjeka te ga manično pokušava odvući na svoju stranu. U tom naporu kreirao je svoje sustave obmane kroz državne, religijske, obrazovne i sve ostale sustave koji imaju za cilj da nam podvale falsifikate ili imitacije Božjih darova koje će čovjek tražiti. Tako će se kroz medije i kulturu promovirati da ćemo upravo služenjem i pokornosti sotonskom sustavu dobiti duhovne Božje darove.
„Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.“ Rimljanima 14,17
„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.“ Galaćanima 5,22-23
Pokušati će se čovjeka uvjeriti da je materijalna sigurnost izvor duhovnog mira, da su velike i naoružane vojske izvor mira u svijetu, da status u svijetu donosi radost i sreću kod čovjeka, da je dobrota i velikodušnost privođenje ili vraćanje ljudi u sustav, bilo svjetovni, bilo crkveni, da je blagost toleriranje kršenja Božjeg zakona, itd. Sve ono što je Bog obećao čovjeku, Sotona to sada izopačuje i simulira, jer zna da će čovjek to tražiti. Naravno sve je to bezuspješno i čovjek zbog toga trpi. S druge strane unošenje Božjih kategorija u sve institucije, dizajniranje institucija po tim pravilima, razvija intelektualne potencijale čovjeka i oblikuje njegov karakter. To je čovjeku samom nemoguće ostvariti i upravo se kroz to reflektira Božji plan da radi zajedno sa svojom djecom. To je model Kristove zajednice, njegovog tijela na Zemlji.
„To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo.“ Kološanima 2,17
Upravo rad s Bogom, traženje zajednice s Bogom, pokornost njegovim pravilima i dizajnu donosi silnu intelektualnu nadmoć nad dizajnom sustava i pameti ovog svijeta, po predlošcima samog Sotone. To kasnije postaje izvor progona Božje zajednice, jer ljudska i demonska oholost ne trpe poraz i ljudsku sreću, nego tiraniju i dominaciju nad drugim ljudima.
Zato kršćani rade na tome da se pokaju i pomire s Ocem kao izvorom svega dobrog za čovjeka, da ubiju svako neprijateljstvo s Ocem i rade zajedno s njim.
„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo.“ Efežanima 2,14-16
„Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ 2. Korinćanima 5,20
Kršćani su Kristovo tijelo na Zemlji i kao takvi u procesu su razvoja svog karaktera kroz način djelovanja koji je Bog postavio i zamislio.
„Tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.“ Rimljanima 12,5
Dok nas Sotona pokušava odvojiti od toga i zarobiti u okovima svojih laži i obmana.
„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ Galaćanima 5,1
Bog radi kroz model proširivanja Božje zajednice zajedno sa svojim Sinom, da bi jednog dana svi spašeni mogli biti kao jedno s Bogom, kao Krist te postići savršeno jedinstvo s Ocem. To je model rasta Božje zajednice na ovom pobunjenom svijetu koji će dobiti nastavak i u idućem, vječnom, dok se ne postigne cilj savršenstva karaktera odabranih. Kroz svoje darove, Bog nam je osigurao pomoć i milost bez koje ne bi to mogli realizirati.
„Da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.“ Efežanima 4,12-13
„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.“ 1. Korinćanima 12,4-10
Služenjem Bogu kroz unošenje i integriranje kategorija Božjeg karaktera u ljudske organizacije stvara se blagodatna okolina za čovjeka koja će biti predstavljena svijetu i biti prizor svijetu. Mnogi ljudi biti će privučeni takvim okruženjem i tako čuti Božju poruku čovjeku i osvjedočiti se Božjoj ljubavi prema čovjeku.
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Matej 11,28
Svaka škola, svaki vrtić, svaki restoran, svaka bolnica, svaka tvornica, svaki hotel, svako sveučilište, svaka ustanova ili organizacija treba kroz sebe reflektirati Božju istinu, pravednost, brigu za čovjeka, milosrđe, revnost, ljubav prema čovjeku, itd. Tako će kršćani koji rade u tim ustanovama ili tvrtkama i koji ih ustvari oblikuju i sami početi oblikovati svoj karakter prema Božjim načelima odnosa prema Bogu i prema čovjeku i početi svoj duhovni rast prema savršenstvu kojeg će postići jednog dana u raju. Tome nam služe Božja milost, Božji darovi i posrednička služba Mesije.
„A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo.“ 2. Korinćanima 9,8
Odbijanjem Božjih darova i ignoriranjem poziva Duha na pokajanje stavljamo se u situaciju da nas Bog odbaci.
Bog ne može biti iskušavan na zlo, niti čini zlo čovjeku tokom njegovog života, čovjek sam bira zlo. Ovdje treba razlikovati pojam konačne kazne, Božje pravednosti i zla. Bog hoće osigurati pravednost i kazniti sve prijestupe, ali ne čini zlo čovjeku.
Zašto se onda trebamo bojati Boga? Što je strah Gospodnji?
Ovo se odnosi upravo na znanje i poznavanje Boga, njegovog karaktera i zajednice s Bogom. Strah Gospodnji je strah od odbacivanja, jer time gubimo apsolutno sve.
„Početak je mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!“ Psalam 111,10
„Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago – a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.“ Izaija 33,6
U evanđelju po Luki opisana nam je situacija što se događa s čovjekom koji pozna Oca i njegov karakter kada se sučeli s njegovim odbacivanjem:
„A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ Luka 22,42-43
Bog nije mogao biti u zajednici sa svojim Sinom u trenutku kada je sav grijeh čovječanstva bio prebačen na njega. Krist je to znao i našao se u takvoj muci, potresenosti i stresu da mu je krvav znoj kapao s lica. To je bio taj silan stres, strah i tenzija koja se generira uslijed Božjeg odbacivanja. Krist je znao da će se Bog odmaknuti od njega i svaliti svoj bijes na njega. Ljubav prema Ocu i strah od njegovog odbacivanja idu ruku pod ruku. To je početak mudrosti i rezultat spoznaje Boga.
„Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“ Marko 12,30
Plan spasenja će završiti kada budemo mogli stajati rame uz rame kao ravnopravni s Kristom, kada budemo imali savršeno jedinstvo s Ocem. Nije sve gotovo s prihvaćanjem Krista, prihvaćanjem njegovog života i pouzdanjem u posredničku službu, nije gotovo ni s uskrsnućem i preobraženjem tijela za život vječni, nije gotovo ni s ulaskom u nebeski Jeruzalem. Tek kada postignemo savršeno jedinstvo s Bogom, onakvo kakvo ima Krist, tek tada je gotovo, tada on postaje prvi od jednakih i otvaraju se novi ciljevi i vidici. To govori o koliko visokim standardima karaktera se radi, da mi svojim silama tu ne možemo apsolutno ništa i da je to posljedica čiste Božje milosti i Božjeg odabira. Primiti sve ovlasti i položaj u Očevoj hijerarhiji koji ima Krist, jer Bog nam je obećao to što ni najvišim anđelima nije dano, to može jedino netko koga Bog beskrajno voli i na koga je izlio svoj Duh do najveće punine, onoliko koliko on ustvari maksimalno može primiti. To sve čeka kršćane jednog dana. Zato treba cijeniti Kristov karakter jer to je konačna Božja nagrada koja nam je pripremljena, karakter savršenog Božjeg djeteta i ovlasti koje to nosi sa sobom u Božjem svemiru.
Vlatko Lacković