Da bismo se uspješno bavili razlikama između autentičnog biblijskog koncepta i ostalih religija odnosno ideologija, moramo imati na umu nekoliko bitnih činilaca. Najprije, zbog stanja u kojem se svi nalazimo i sistema mješavine dobra i zla u kojem živimo, treba da znamo da je to veoma kompleksna materija u kojoj je nezahvalno i najčešće nerealno praviti crno-bijele slike.
Naći ćemo razlike koje su očigledne i one koje su poluvidljive, do opskurnih za koje je potreban pažljiviji i suptilniji uvid. Takođe postoje određene prividne sličnosti i kontradikcije.
Treba naglasiti da za procjenu bilo kojeg koncepta nijesu mjerilo ničija vjerska i/ili ideološka uvjerenja, niti subjektivna percepcija, već da li određeni koncept može proći test validnosti koji odgovara logici, nauci, ljudskom iskustvu, poznatoj istoriji, savjesti i zdravom razumu. Subjektivno iskustvo i rodovi jednostavno ukazuju na praktične rezultate našeg životnog usmjerenja. Razmišljanjem o svrhovitosti određene ideologije ili nauke, mi prepoznajemo i spremnost istine da izdrži svaku kritiku i preispitivanje. Istinu prihvatamo zato što smo je razumjeli i zato što odgovara na sva suštinski važna pitanja, a ne zbog iracionalnih autoriteta koji tvrde da je nešto istinito ili što smo dobili neki znak da ona to jeste.
Očigledne razlike (B = biblijska religija; O = ostale religije/ideologije)
B: Bog Stvoritelj je utemeljio i definisao religiju koja ima svoj kontinuitet od postanka. Bog je vrhovni autoritet.
O: Različiti oblici ljudskih religija i filozofija kao pokušaj čovjeka da udovolji Bogu (bogovima). Preferira se ljudski autoritet i ljudske ustanove uz lukavo pozivanje na Boga.
B: Biblijska religija se zasniva na odnosu sa Bogom koji On inicira i održava.
O: Religijske forme i tehnike, sistemi po učinku dovoljno dobrom da se Bog/bogovi ili božanski posrednici umilostive i zadovolje.
B: Princip Izvora (Bog Otac) i Kanala života (Sin Božji – Isus Hrist), sa realnom misijom spasenja u istorijskom vremenu, uz nepobitne dokaze Njegovog mesijanstva i pobjede nad smrću.
O: Percepcija boga kao udaljenog i strogog sudije koji kažnjava i nagrađuje ljude na osnovu njihovog učinka. Druga krajnost: poricanje i negiranje postojanja Boga (ateizam).
B: Bog ne realizuje samo djelo spasenja, već i obraćenja kroz spoznaju Njegove ljubavi i razumskog apela na pristajanje uz spasonosnu istinu.
O: Konverzija putem primjene spoljne sile, različitih tehnika manipulacije, ispiranja mozga i zloupotrebe ljudskih slabosti.
B: Jasna spoznaja porijekla i identiteta čovjeka.
O: Pokušaji izgradnje identiteta nezavisno od Boga. Konfuzna, nejasna, nerazumna i neodrživa gledišta o porijeklu čovječanstva.
B: Racionalno gledište o nastanku svijeta i univerzuma – samo Bog je vječni entitet, Izvor života, sve ostalo je stvoreno i ima svoju svrhu.
O: Različiti konceptualno problematični i naučno neodrživi pogledi na svijet i univerzum, posebno u smislu nastanka svijeta i života.
B: Uzroci, posledice i ishod problematike ljudskog roda, naše planete i univerzuma poznati.
O: Iracionalna objašnjenja osnovnih egzistencijalnih problema čovječanstva; dualizam i evolucija čovjeka dominantni koncepti.
B: Biblijski koncept odgovara logici, činjenicama, poznatoj istoriji, savjesti i zdravom razumu. Savršeni mozaik istine.
O: Ljudske izumi, pretpostavke i filozofije koje se nikad ne mogu uklopiti u cjelovitu istinu.
B: Savršeni sklad ljubavi, istine, pravde i milosti.
O: Negiranje, zanemarivanje i izvrtanje pojedinih ili svih ključnih faktora u koncepciji života.
B: Božji plan tretira i rješava sva pitanja dobra i zla i predviđa eliminaciju zla i njegovih nosilaca (na osnovu individualne odgovornosti).
O: Dobro i zlo projektovani u budućoj vječnoj koegzistenciji (smrt nije ishod počinjenih grijeha već život, makar i u vidu „vječne kazne“).
B: Realizacija Plana spasenja donijeće trajno usklađivanje sa Božjim poretkom i kompletni sklad u svakom segmentu tvorevine, života i međusobnih odnosa.
O: U nauci, Zemlja i univerzum se smatraju nesigurnima i trajno opasnima po ljudski rod. U religiji, projektuje se „pakao“ kao lokacija vječne egzistencije zla.
B: Nada u budućnost zasnovana na Božjoj pripravi. Ovaj život shvaćen kao priprema za budući, vječni.
O: Strah od budućnosti, smrti i „zagrobnog života“ kao posledica nepomirenosti sa Bogom. Prolaznost života kao podsticaj za sebični i grozničavi grabež radi ostvarivanja kratkoročnih interesa.
B: Čovjek je razumski osvjedočen da grijeh donosi smrt, te potrebe da kroz saradnju sa Bogom radi na izgradnji i oplemenjivanju svog karaktera kako bi bio spreman za konačno spasenje.
O: Čovjek ne razmišlja racionalno od uzroka do posledice ili odbija preispitivanje i želi da što više uživa u grijehu, nastojeći da izbjegne posledice, i to projektuje u svojoj religiji, filozofiji ili kroz očekivanja od naučnih dostignuća.
B: Božji Zakon i Božji uputi kao orjentiri i čuvari zdravog odnosa između Boga i čovjeka i međuljudskih odnosa.
O: Satanistički moto „čini šta želiš biće sav zakon“; nametanje i promovisanje zakona satanizma i destrukcije; urušavanje temeljnih vrijednosti društva.
Manje uočljive razlike
B: Biblijska religija apeluje na razum i čini čovjeka moralno odgovornim i boljim u svakom smislu.
O: Religija i/ili ideologija se koriste u svrhu duhovne narkomanije, umirivanja nečiste savjesti kroz različite rituale, vjerska obavezivanja i tehnike ili kroz suptilno opravdavanje zla.
B: Ljubav, mir, strpljivost, dobrota, milosrdnost, poštenje, krotost i skromnost, samokontrola. Život se cijeni kao dar od Boga.
O: Preferiranje tjelesnosti i čulnosti; svi oblici bluda prihvatljivi; neumjerenost, sebični i privremeni ciljevi, ponašanje suprotno svrsi života. Unutrašnji nemir i nezadovoljstvo.
B: Ljubav, vjera i nada kao osnovni pokretački motivi. Duh pacifizma i tolerancije.
O: Duh pobune i neprijateljstva prema Bogu, istini i pravdi koji prožima cjelokupni život i djelovanje.
B: Duhovni rodovi (nabrojani iznad) smatraju se najvećom vrijednošću.
O: Poštenje, dobrota, ljubav i skromnost vide se kao smetnja za ostvarivanje ličnih interesa, ambicija i uspjeha.
B: Fokus na karakteru, motivima i unutrašnjem biću.
O: Fokus na spoljašnjem imidžu; zapostavljanje izgradnje karaktera; izbjegavanje preispitivanja motiva i razmišljanja od uzroka do posledice.
B: Objektivna istina prioritetna u odnosu na subjektivno mišljenje i osjećaje. Svijest o vlastitoj slabosti.
O: Egoistična i subjektivna mišljenja, osjećanja i čulnost kao vodiči.
B: Odanost istini, bez obzira na broj pristalica.
O: Povodljivost za većinom. Sindrom krda. Nepravednost i neprijateljstvo prema istini.
B: Odvratnost prema laži, zabludama i manipulaciji.
O: Laž, obmana i manipulacija nijesu dobri ali se mogu i trebaju koristiti po potrebi (situaciona etika). Relativizam.
B: Objektivnost prema sebi i ljubav prema istini i kad je ona bolna i neprijatna; nazivanje stvari pravim imenom.
O: Dvoličnost; pribjegavanje iracionalnim samoopravdanjima; negiranje i prebacivanje krivice na druge.
B: Sve je podložno preispitivanju i provjeri; duh otvorenosti na testiranje. Sklonost ka rasvjetljavanju i objelodanjivanju istine.
O: Sve je dozvoljeno i prihvatljivo (demokratija), osim čiste istine. Dogmatska isključivost i fanatizam u odbrani nebuloznih vjerovanja. Sklonost ka indoktrinaciji i zaglupljivanju.
B: Obzirnost i proaktivni prijateljski stav prema drugim ljudima.
O: Svaki čovjek je potencijalni neprijatelj kojeg treba neprekidno umirivati ili kontrolisati. Cilj opravdava sredstvo.
B: Izbjegavanje svih oblika idolatrije; gađenje na formalizam i poltronizam.
O: Sklonost ka idolatriji, formalizmu, ulizištvu.
B: Čežnja ka uzvišenoj ljubavi, skladnom životu, porodičnoj sreći i miru.
O: Požuda tijela; požuda očiju; ponos života – svjetovna ambicija i pokušaj sticanja moći i slave.
B: Božji identitet i karakter pravilno shvaćeni.
O: Božji identitet i karakter prilagođeni ljudskoj filozofiji (suptilna zamjena Boga idolima).
Postoje i nevidljive razlike, ali se one nalaze u domenu kompletnog uvida kakav može imati samo Bog.
Problemi, kontradikcije i prividne sličnosti
B: Shvatanje ljubavi nepotpuno; posledice pređašnjeg života. Koraci unazad i padovi. Frustracije razapetosti između dva sistema.
O: Ljubav shvaćena u domenu sebične zadovoljštine i strasti. Frustracija u uzaludnim pokušajima simbioze sebičnosti i ljubavi.
B: Manjkavost u dobrim djelima kao proizvodu djelotvorne vjere i u praktičnoj korisnosti.
O: Dobročinstvo kao: i) odgovor dobre savjesti; ii) rezultat samodiscipline i volje u izgradnji dobrog imidža; iii) produkt dualističkog shvatanja o ravnoteži dobra i zla; iv) potreba za umirivanjem nečiste savjesti.
B: Duhovna narkomanija, pribjegavanje vjerskom tripu.
O: Duševna i čulna narkomanija, pribjegavanje fantaziji.
B: Zloupotreba spasonosne Božje blagodati (zabluda o privilegovanom grešniku).
O: Zloupotreba opšte Božje blagodati (zabluda o destruktivnom ponašanju bez posledica ili zanemarivanje posledica).
B: Sklonost primjeni svjetovnih mjerila uspjeha.
O: Uspješnost se cijeni kroz dostignuća i moć.
B: Naglasak na karakteru (posvećenju).
O: Naglasak na inteligenciji kao sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodljivosti na nove situacije, razumijevanja i korišćenja apstraktnih pojmova i korišćenja prethodnih znanja za snalaženje.
B: Unutrašnje biće ima prioritet; tjelesna priroda je privremena i propadljiva (ista kod vjernika i nevjernika).
O: Činjenica da svi ljudi stradaju, stare, propadaju i umiru podstiče bezbožnike na pretpostavku superiornosti njihovog koncepta života.
B: Privid nesrećnosti i mučnog života kao rezultat neostvarenih težnji i potrošenosti u borbi sa sobom, svijetom i palim anđelima.
O: Privid sreće kroz stalne napore i ulaganja u spoljašnji imidž, status i dominaciju.
B: Izloženost stalnim nastojanjima marginalizacije i neutralizacije, što donosi nepopularnost u društvu stvara dodatni privid nepoželjnosti.
O: Promocija svim sredstvima. Pakt i kompromisi sa zlom donose popularnost i, iza kulisa, odobravanje i podršku demonskih duhova. Zlo postiže prividnu premoć i kratkotrajne uspjehe.
B: Promišljenost, uzdržanost i mudrost shvaćeni kao nesigurnost, nesamopouzdanost i neostvarenost.
O: Lakomislenost, drskost i paradiranje nakon „pobjeda“ i ostvarenih ciljeva shvaćeni kao demonstracija samopouzdanja i sreće.
„Ljubav dugo trpi i srdačna je. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nepristojno, ne gleda svoju korist, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.“ (1. Korinćanima 13:4-7)
Pavle Simović
