Pol je jedna od ključnih komponenti našeg identiteta. Biti muškarac ili biti žena utiče na naš pogled na život na načine kojih možda nismo svjesni. Ovdje se možemo zapitati: „Kakav sam ja muškarac ili žena?“ i „Gdje i od koga sam naučio/la da budem takva vrsta muškarca ili žene?“
Koncept o nastanku čovjeka i nastanku polova je osnovno polazište za naše razumijevanje svih bitnih stvari o ovom predmetu. Dok se naše biološke polne osobine (anatomija i fiziologija) određuju po začeću i rođenju, naš osjećaj o tome šta znači biti muško ili žensko razvija se kroz našu porodicu, obrazovanje, kulturu i iskustva.
Ovdje se nećemo baviti ateističkim idejama o porijeklu čovjeka, niti konsekvencama koje proističu iz takvih pogleda, jer su neodrživi sa apsekta nauke. Umjesto toga, ukratko ćemo izložiti biblijski koncept i Božju namjeru sa stvaranjem čovječanstva.
Prema Svetom Pismu:
- Bog je stvorio čovjeka (Postanje 1:26).
- Čovjek je oblikovan od „praha zemaljskog“ tj. zemaljskih elemenata i Bog mu je udahnuo život (Postanje 2:7).
- Čovjek je stvoren po Božjem obličju (Postanje 1:26).
- Čovjeku je povjerena uprava nad Zemljom (Postanje 1:28; Psalam 8:4-9).
- Svi ljudi na zemlji imaju zajedničke pretke i potiču od prvog para, Adama i Eve (Djela 17:26), što je naučno dokazivo – biološki i genetski.
Čovjek je predstavljen u Bibliji kao „živa duša“ koju čini jedinstvo ili spoj zemaljskih elemenata i daha života od Boga. Biblija uči o jedinstvu tijela, duha i duše.
Šta podrazumijeva stvaranje čovjeka po Božjem obličju?
Ljudska moralna i duhovna dimenzija otkrivaju nešto o Božjoj moralnoj i duhovnoj prirodi. Čovjek takođe po fizičkim karakteristikama ima sličnost sa Bogom. Anđeli kao duhovna bića takođe se pojavljuju u ljudskoj formi (Post. 18:1-19:22; Dan. 9:21; Luk. 1:11-38; Djela 12:5-10). Biblija ukazuje na viđenja Boga ili nekih djelova Njegova tijela (Izl. 24:9-11; 33:20-23; Dan. 7:9,10). Hrist je takođe opisan kao „obličje nevidljivog Boga“ (Kol. 1:15; Jev. 1:3). Čovjek je stvoren „malo manji od anđela“ (Jev. 2:7), obdaren mentalnim i duhovnim darovima. Ovdje valja zapaziti da je Adam odmah po stvaranju bio sposoban za analitičko i kreativno razmišljanje (Post. 2:19,20).
Termin „čovječanstvo“ podrazumijeva polove – muško i žensko. To znači da je čovjek stvoren za odnose sa drugima (Post. 2:18), po uzoru na prototip nebeske Porodice – Oca i Sina. Kroz porodični odnos mi imamo priliku da živimo za druge.
U knjizi Postanja otkriveno je da je žena stvorena kao „pomoćnik“ (heb. ezer) čovjeku (Post. 2:18). Šta to znači? To svakako nije ponižavajući izraz. Bog je obično onaj koji je opisan kao „pomagač“ (2. Mojs. 18:4; 5. Mojs. 33:7; 1. Sam. 7:12; Ps. 20:2; 46:1). Riječ u osnovi opisuje onoga koji pruža ono što čovjeku nedostaje, koji može učiniti ono što čovjek sam ne može učiniti. Čovjek je tako stvoren na takav način da mu je potrebna pomoć partnera. Ili možemo reći da ljudska bića ne mogu ispuniti svoju svrhu osim u međusobnoj pomoći. Muškarac i žena stoga korespondiraju fizički, društveno i duhovno – žena prema relativnoj razlici, ali suštinska jednakost je dopunjavanje muškarca. Ono što mu je nedostajalo (što „nije bilo dobro“) ona je obezbijedila; i ono što joj je njoj nedostajalo, osigurao je on – sve za zajednički život koji zahtijeva međusobnu pomoć.
Dakle, očito je da postoje funkcionalne razlike između muškarca i žene, slično kao što postoje kod nebeskog Oca i Sina. Iz toga se izvodi nedvosmisleni zaključak da su uloge muškarca i žene neizmjenljive.
Sledeći aspekt stvaranja čovjeka je upravljanje životnom sredinom odnosno okruženjem (Post. 1:26; Ps. 8:6-8) kao Božji predstavnik i upravitelj. To nam govori o poretku i hijerarhiji u Božjoj tvorevini koja postavlja sve stvari na svoje mjesto, sa svrhom postojanja i djelokrugom obaveza i odgovornosti.
Ukazavši na prvobitnu namjeru Tvorca, izraženu u Postanju 1:27 i 2:24, Isus je rekao: „Od početka stvaranja On ih je načinio kao muškarca i ženu. Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku, i njih dvoje biće jedno tijelo.“ (Marko 10:6-8) Ovo je božanski princip za formiranje porodice u zajednici muškarca i žene. Odatle slijedi princip širenja po istom obrascu: „Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom…’“ (Post. 1:28)
Iz ovih i drugih odlomaka, biblijska i hrišćanska nauka je oduvijek učila koncept komplementarnosti polova – da je Bog dizajnirao muškarce i žene za različite odgovarajuće društvene uloge. To se takođe otkriva i u fizičkim i u psihološkim seksualno-kompatibilnim ulogama muškaraca i žena.
Oba pola pronalaze svoju vrijednost u Gospodu budući da su stvoreni da odražavaju Njegov lik. Budući stvoreni kao muško i žensko, mi smo muževi i žene, očevi i majke, sinovi i kćeri, braća i sestre. Tako je način na koji živimo naše živote suštinski povezan sa rodnim identitetom. Ovi rodni identiteti nisu površni, već duboko obuhvataju ono što jesmo kao osobe, članovi porodice i građani. Premda jevanđelje pokriva sve nas bez razlike (Galatima 3:28), mi ne prestajemo postojati kao muškarci i žene i ne gubimo taj ključni aspekt našeg identiteta.
Poremećaj odnosa muškarca i žene
Mi ne bismo imali problema sa razumijevanjem i živjeli bismo na zaista komplementarni način da grijeh nije ušao u svijet. Grijeh je opustošio međuljudske odnose. Božji sudovi izrečeni u Postanju 3. glava ukazuju kako je grijeh uticao na odnos muškarca i žene.
U presudi Evi, Bog kaže: „Veoma ću umnožiti tvoje muke u trudnoći i u bolovima ćeš djecu rađati. Žudjećeš za svojim mužem, a on će nad tobom gospodariti.“ (Post. 3:16)
Izraz želja u ovom stihu sličan je upotrebi u Postanju 4:7, gdje grijeh vreba Kaina. To znači podsticaj na zlo. Isto tako, pojam gospodariti u ovom stihu odnosi se na dominaciju ili vladanje putem nadmoći. Kazna bi odgovarala zločinu. Dok žena želi da prisvoji, umjesto da nadopunjuje muški autoritet, muškarac će težiti da dominira, umjesto da poštuje svog „pomagača“. Ovo ukratko prikazuje karakteristiku pale ljudske prirode – žena u njenom najgorem izdanju hoće da bude muškarac, a muškarac u njegovom najgorem izdanju silom dominira nad ženom.
Međutim, kazna izrečena Adamu otkriva druge funkcionalne razlike između muškarca i žene: „Zato što si poslušao glas svoje žene i jeo s drveta za koje sam te uputio s njega da ne jedeš, zemlja neka je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš jesti njen rod sve dane svog života. Trnje i korov će ti rasti, a ti ćeš jesti poljsko bilje. U znoju svog lica ješćeš hljeb dok se ne vratiš u zemlju, od koje si i uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.“ (Post. 3:17-19)
Ova presuda, i naravno prethodni izvještaj o stvaranju, otkriva hijerarhijski odnos muškarca i žene. Kao što postoji razlika u autoritetu između Oca i Sina, po tom obrascu postoji funkcionalna razlika između muškarca i žene. Apostol Pavle je vrlo određen po ovom pitanju: „Ali želim da znate da je svakom mužu glava Hristos, a ženi je glava muž, a Hristu je poglavar Bog.“ (1. Kor. 11:3) Muškarac je taj na kome počiva konačni autoritet i odgovornost vođstva, tako da je iz izvještaja o padu u grijeh jasno da je pad postao faktičko stanje tek nakon Adamovog pristanka da podijeli Evino novo iskustvo. Zbog toga je prokletstvo posledično zahvatilo svu tvorevinu i veoma otežalo životne uslove muškarcu koji ima odgovornost da izdržava porodicu.
Obnova komplementarnog odnosa muškarca i žene ostvariva je jedino kroz Božji plan spasenja. Problemi koje ima čovječanstvo izvjesno se neće riješiti negiranjem polnih i rodnih razlika – mogu se samo dodatno pogoršati, čemu smo svjedoci kroz savremene društvene trendove. Jednostavno ne postoji sreća i ispunjenje svrhe života koji bi se eventualno našli izvan Božjeg dizajna i poretka.
Opšte karakteristike muškarca i žene potvrđuju funkcionalne rodne razlike
1) Muška orjentacija prema životu teži prema van.
Muškarac je istraživački nastrojen i nalazi potvrđivanje svog identiteta u izvršavanju zadataka i dužnosti. On, za razliku od žene, više teži praktičnim rezultatima nego iskustvenim doživljajima. Drugim riječima, muškarac je trudbenik; i u konačnoj analizi za njega su manje važni osjećaji prema onome što radi ili njegovi razlozi za to od poriva i prilike da se to učini.
Da bi maksimalno iskoristio svoje mogućnosti, muškarac mora biti voljan da rizikuje. Shodno tome, sklonost riziku temeljna je za muški karakter. Sve ovo pretpostavlja određenu spremnost i sposobnost da se naprave stvari. To znači da je vođstvo ukorijenjeno u prirodi muškarca.
Muška priroda je aktivna i agresivna. Postoji očigledna veza između inicijacije i aktivne agresije. U svijetlu toga, zanimljivo je primijetiti da je muški mozak dva i po i puta veći i vitalniji u centru za agresiju i akciju od ženskog mozga.
2) Ženska perspektiva je više usmjerena prema unutra.
Za razliku od muškarca koji mora izaći u svijet da se izbori za sebe i porodicu, žena posjeduje svoju budućnost i pouzdanje u onom što jeste. Ženi je više stalo do odnosa nego do akcije, i ona nalazi razlog svog bića u odnosu koji polako i mudro bira i gradi.
Budući da je njena orijentacija prema unutra, prema vezama, njegovanju i „gniježđenju“ (žena je kanal blagoslova), ona daje prednost sigurnosti. Ona u potencijalnom partneru cijeni kvalitete poput pouzdanosti i povjerenja.
Žena preferira skromnost. Uvjerena žena zna da posjeduje nešto vrlo dragocjeno i vrijedno – snagu svoje ženstvenosti – i pokreće je urođena želja da to zaštiti. Skromnost je temeljna za njenu prirodu.
Žena je prirodnije sklona da odgovori na nevolje, potrebe ili povređivanje sa neposrednim saosjećanjem i pažnjom.
Muškarci razgovaraju kako bi prenijeli informacije ili ideje. Žene razgovaraju kako bi prenijele osjećaje i misli. Kao rezultat toga, žene često koriste više riječi od muškaraca.
Iako žena želi biti jednaka muškarcu, ta „jednakost“ je vrlo posebne vrste. Na dubokom i temeljnom nivou, ona ima snažnu želju da bude vođena, zaštićena i zbrinuta.
Ima „meku snagu“ koja oblikuje ljudskost (djelujući opet kao kanal blagoslova). Žene imaju sposobnost da vrše veliki i suptilan uticaj u braku i kućnim odnosima. Žena je takođe osposobljena za povezivanje sa drugima na mnogim različitim nivoima.
Genetske razlike
Nauka potvrđuje biblijske činjenice. Genetički, osim krvnih ćelija enukleata (ćelije bez jezgra), svaka ćelija ljudskog tijela je ili muška (XY hromozomi) ili ženska (XX hromozomi). Svi zdravi ljudi započinju život polnim hromozomskim razlikama: Y sadrži preko 200 gena, od kojih 72 kodira proteine, dok X sadrži preko 12 puta više, ukupno 874 gena. Nakon formiranja zigota (oplođenog jajašca), hiljade genetskih razlika nastaju zahvaljujući epigenetskom procesu zvanom utiskivanje. Ovaj sistem isključuje široku raznolikost gena u mužjaka i široku raznolikost drugih gena u ženki, zavisno o tome je li gen došao od oca ili majke. Rezultat toga je da postoje mnoge genetske razlike među polovima i prije rođenja.
