Na razumijevanju Božjeg identiteta počiva cijeli naš vjerski život, kako doktrinarno tako i u subjektivnom iskustvu. Ukoliko propustimo da ispravno identifikujemo ko je naš Bog, prirodan slijed stvari je da će sve ostalo što vjerujemo biti zatrovano našim pogrešnim premisama.
Zvanično hrišćanstvo u pogledu Božje prirode stoji na imperativu Trojstva. Sveta Trojica ili Sveto Trojstvo je hrišćanska vjerska dogma utvrđena na crkvenim saborima iz 4. vijeka, po kojoj je jedan Bog u trima ličnostima: Oca, Sina i Svetog duha. Sami zagovornici nauke o trojstvu ističu da je to koncept koji je za bilo koje ljudsko biće nemoguće u potpunosti shvatiti, a kamoli objasniti.
Što se tiče Adventističke crkve, vjerovanje o Božjoj prirodi počelo je da se postepeno mijenja od 1931. godine, da bi prava promjena nastupila od 1950-ih do 1980. kad je doktrina o trojstvu konačno izglasana. Zvanična crkvena izjava o trojstvu danas izgleda ovako:
„Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri su-vječne Osobe. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajuć, iznad svega, i uvijek prisutan. On je beskonačan i iznad ljudskog shvatanja, pa ipak obznanjen kroz Njegovo samootkrivenje. Bog, koji je ljubav, je zauvijek vrijedan obožavanja i službe od cijele tvorevine. (1. Mojs. 1:26; 5. Mojs. 6:4; Isa. 6:8; Mat. 28:19; Jov. 3:16 2 Kor. 1:21, 22; 13:14; Ef. 4:4-6; 1 Pet. 1:2)“[1]
Da bismo razumjeli samu suštinu problema (ne)ispravnosti dogme o trojstvu, moramo se vratiti obrascima slojevitog razmišljanja.
Premisa (pretpostavka): Premisa je izjava koju dajemo kao npr. „Isus Hrist je jednak sa Ocem.“
Skrivena pretpostavka: Ona daje kontekst ključnim riječima premise, kao na primjer, „jednak.“
Glavna učenja ili vjerovanja: Ovo su biblijska učenja koja podržavaju naš biblijski okvir rada. Ovo su učenja koja vidimo da jasno utiču na našu premisu. Na primjer, doktrina o stvaranju utiče na naš stav da je „Isus jednak sa Ocem“ jer je kroz Isusa stvoreno sve.
Poluvidljivi slojevi: Ovo su slojevi koji su racionalne i emotivne osnove koje utiču na naše razmišljanje. Slika objašnjava samu sebe po ovom pitanju.
Nevidljivi slojevi: Ovo su dva sloja koji odražavaju da li smo i dalje pod utiskom zmijine laži, „Nećete vi umrijeti,“ od koje potiču svi sistemi vrijednosti po učinku, ili smo pod uticajem Božje Riječi i držimo se stava zasnovanog na odnosu. Ovi slojevi pokreću sve ostale, ali obično se ne razaznaju.
Trojstvo
Premisa: U božanstvu postoje tri osobe.
Skrivena pretpostavka: Pozicija božanstva je pripisana samo bićima najviše urođene moći.
Gornja kombinacija premisa i skrivenih pretpostavki zahtijeva da postoji više od jednog božanskog bića (kao što naša premisa objavljuje) i ta bića moraju biti jednaka i suvječna, jer bi drugačije ostali bez titule božanstva.
Sada nam predstoji da pratimo sekvencu i pokušamo da nađemo tekstove koji podržavaju našu premisu: Matej 3:16,17; Matej 28:19 (sporan tekst, ali pretpostavimo da većina istraživača toga nije svjesna); 1. Jovanova 5:7 (stih koji je dokazano sporan). Postoje takođe neke izjave Elen Vajt koje ukazuju na mogućnost postojanja tri lica Božanstva.
Pogledajmo sada neke potencijalno problematične stihove: 5. Mojsijeva 6:4; Priče Solomonove 8:22-31; Mihej 5:2; Jovan 3:16; 5:19,26; 8:42; 14:16-18; 15:26; Galatima 1:3 (skoro svako pismo koje je Pavle napisao u Novom savezu ima formulu bladodati u ime Oca i Sina; ne spominje se Sveti Duh); 1. Korinćanima 8:6; 15:28; Jevrejima 1:1-4.
Takođe možemo navesti puno citata Elen Vajt koje prave problem konceptu trojstva.
„Veliki Stvoritelj je okupio nebesku vojsku, da u njihovom prisustvu dodijeli posebnu čast svom Sinu. Sin je sjeo na presto sa Ocem i nebrojena gomila svetih nebeskih anđela se okupila oko njih. Otac je tada obznanio da je on lično naložio da Hrist, Njegov Sin, bude jednak Njemu; te da gdje god je Njegov Sin prisutan, to bude i Njegovo prisustvo. Sinovljeva riječ se morala poštovati jednako kao i Očeva riječ. Njegovom Sinu je dat autoritet da zapovijeda nebeskom vojskom. Posebno je Njegov Sin morao raditi sa Njim u iščekivanom djelu stvaranja Zemlje i svakog živog bića koje će postojati na Zemlji. Njegov Sin će sprovoditi Njegovu volju i namjere, ali ništa neće raditi sam od sebe. Očeva volja će se ispuniti u Njemu. Hrist je došao na poseban savjet sa Bogom po pitanju Njegovih planova, dok Sotona nije bio upoznat sa njima. Nije razumio, niti mu je bilo dozvoljeno da zna Božje namjere. Ali Hrist je bio priznati vladar nebesa, Njegova sila i autoritet su bile jednake kao u samog Boga.“ (Ellen G. White, 1 Spirit of Prophecy, pp. 17, 18)
„U ovim riječima je postavljeno veliko načelo koje predstavlja zakon života za cio svemir. Sve stvari je Hrist primio od Boga, ali je primio da bi dao. Stoga, na nebeskim dvorovima, u svojoj službi za sva stvorena bića: kroz voljenog Sina, Očev život teče ka svima; kroz Sina se vraća u slavi i radosnoj službi, plima ljubavi ka velikom Izvoru svega. I tako je kroz Hrista krug milosrđa zatvoren, predstavljajući karakter velikog davaoca zakona života.“ (Ellen G. White, Desire of Ages 21)
„Ograničen ljudskom prirodom, Hrist nije sam mogao biti na svakom mjestu lično; stoga je bilo u njihovu korist da ih ostavi, ode k svom Ocu i pošalje Svetog Duha da bude Njegov naslednik na zemlji. Sam Sveti Duh nema ljudsku ličnost i samim tim je nezavisan od nje. On će se predstaviti sveprisutnim kroz svog Svetog Duha.“ (Ellen G. White, 14 Manuscript Releases 23)
Svaka od ovih izjava predstavlja ozbiljan problem iskrenom čitaocu, ako ih prihvatimo takvima kakve jesu. Ponovo, u cilju vježbe, ispratimo istu logičku sekvencu nametanja premise bez ispitivanja njene skrivene pretpostavke.
Primjena premise trojstva
Premisa: U božanstvu postoje tri osobe.
Skrivena pretpostavka: Položaj božanstva je pripisan samo bićima najviše urođene moći.
Primijenimo ovu premisu na problematične stihove iz Svetog pisma.
„Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ (5. Mojsijeva 6:4)
Pošto smo jasno dokazali da na osnovu premise postoje tri osobe u božanstvu, predlažemo sledeće: Gospod (jednina) je Bog (množina) naš jedini (jednina) Gospod. Množina ukazuje na trojstvo a riječ jedini (echad) je ista riječ koja se koristila da su Adam i Eva jedno tijelo. Ovaj tekst ukazuje da postoje tri bića koje su jedno u namjeni i zajedništvu.
„Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine. Nalivena sam još od davnina, od početka, od vremena prije nego što je zemlja nastala. Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda. Rođena sam prije nego što su gore utvrđene, prije nego što su brda nastala, kad još nije načinio zemlju, ni polja, ni prva zrna plodne zemlje. Kad je uređivao nebesa, bila sam tu. Kad je odredio krug nad licem bezdana vodenog, kad je u visinama učvršćivao oblake, kad je utvrđivao izvore bezdana vodenog, kad je moru odredio granice koje vode njegove ne smiju preći, kad je određivao temelje zemlji, tada sam bila uz njega kao vješt graditelj, i dan za danom bila sam mu naročita radost, i veselila sam se pred njim sve vrijeme, veselila sam se plodnom tlu zemlje njegove i radost su mi bili sinovi ljudski.“ (Priče 8:22-31)
Ovaj stih se odnosi na mudrost (Priče 8:1). Neki ljudi kombinuju ovaj stih sa 1. Kor. 1:24,30 gdje Pavle ukazuje na Hrista kao Mudrost. Zasnovano na našoj premisi da postoje tri osobe u božanstvu, primjena ovog stiha na Hrista ga naizgled čini inferiornim u odnosu na Oca. Stoga ovaj stih mora biti ograničen jednostavno na personifikaciju mudrosti.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)
Riječ jedinorodni (rođen, rodi) je ograničena na Isusovo otjelovljenje kao ljudsko biće. Riječ rodi se takođe može koristiti kao jedinstven ili jedan jedini prije nego je rođen.
„Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa da učini sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini. Jer što god On čini, to i Sin čini na isti način.“ (Jovan 5:19)
Pošto je Isus druga ličnost božanstva i jednak Ocu, ovaj stih ne može se odnositi na Hrista prije nego što je postao čovjek. Hrist ima moć da čini šta god želi, ali On izabira da koristi svoju moć u vezi sa Ocem. Kada je došao na zemlju odlučio je da ne koristi svoju moć, već Očevu moć da bi bio primjer cjelokupnom ljudskom rodu.
Evo još jednog viđenja ove stvari od strane Adama Klarka: „Sin ne može činiti ništa sam od sebe – zbog svoje narazdvojive zajednice sa Ocem: niti Otac može bilo šta činiti sam od sebe, zbog svoje beskonačne zajednice sa Sinom.“[2]
„Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26)
Pošto je Isus jednak sa Ocem ovo ne može biti pokriće po pitanju Hristove ličnosti. Hrist ima u sebi originalni život, nepozajmljen, neizveden. On je Bog Silni, Otac Vječni, Knez Mirni. Ova izjava mora imati veze sa njegovim djelom kao Mesije, kao što upotreba Očevog života za činjenje čuda uči, itd.
„Kad bi Bog bio vaš Otac, voljeli biste mene, jer sam ja od Boga izašao i dolazim. Jer nisam došao sam od sebe, nego me je on poslao.“ (Jovan 8:42)
„Kad stigne utješitelj koga ću vam ja poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, to će svjedočiti o meni.“ (Jovan 15:26)
Riječ izići može značiti „izaći iz“. Ali ako zaključimo da je Hrist izašao iz Oca u nekoj tački u vremenu, onda Ga činimo inferiornim u odnosu na Oca i samim tim nije božanski. Dakle, proizašao jednostavno znači izašao iz nebeskog prisustva Oca.
„I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama. Neću vas ostaviti kao siročiće. Doći ću k vama.“ (Jovan 14:16-18)
Na osnovu naše premise, riječ drugog mora značiti neku drugu odvojenu osobu – Svetog Duha. Kada Isus kaže da nas neće ostaviti neutješene, On kaže da će On poslati Svetog Duha kao svog predstavnika i Sveti Duh kao posebna osoba, donosi Hristovu ličnost nama. Ako se držimo pogleda zasnovanog na atanasijanskoj vjeroispovijesti, onda, s obzirom da su Otac, Sin i Sveti Duh, tri osobe u jednoj supstanci, Duh veoma lako može predstavljati Sina jer je On dio iste te supstance. Ako uzmemo uobičajeni adventistički prilaz – tri odvojena bića koja su jedno u namjeri i zajedništvu, kao što je opisano u knjizi Vensa Ferela (Odbrana Božanstva, 99), Duh predstavlja Hrista jer ga toliko dobro poznaje da može reflektovati Hristovu ličnost.
„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Galatima 1:3)
S obzirom da znamo da postoje tri osobe, ova izjava reflektuje izvor milosti: od Oca i Sina. Mora biti jasno i evidentno da ta milost dolazi k nama kroz Duha. Ovo je, izgleda, tako očigledno, da Pavle nema potrebu da to spomene.
„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)
S obzirom da znamo da postoje tri jednake osobe, ova izjava jednostavno reflektuje uloge Oca i Sina u planu spasenja. Otac ima ulogu izvora, Sin ima ulogu kanala. Ove uloge su djelo Oca i Sina, ali ne predstavljaju ličnost Oca i Sina u njihovoj jednakosti.
„A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.“ (1. Korinćanima 15:28)
Evo kako Adam Klark komentariše na ovaj stih: „I Sin će se pokoriti – Kada se djelo kraljevstva milosti konačno zatvori; kada ne bude više vrijeme iskušenja i samim tim neće biti potrebe za razlikom između kraljevstva milosti i kraljevstva slave; onda će Sin, koji je čovjek i Mesija, prestati da ispoljava bilo kakvu vlast i Bog će biti u svemu: tako neće biti nikakve razlike u ličnostima slavnog trojstva, koji imaju različite uloge u kraljevstvu milosti ili kraljevstvu slave, i tako će se beskonačna suština pojaviti nepodijeljena i vječna. A ipak, kako postoji ličnost u srži beskonačnog božanstva, ta ličnost mora postojati vječno; ali kako će to biti ne možemo ni reći ni znati dok ne dođe to vrijeme kada ćemo Ga vidjeti onakvim kakav jeste. 1. Jov. 3:2.“[3]
Ova ideja očigledno pokazuje tri osobe iste substance koje su se podijelile samo zarad plana spasenja. Kada se plan spasenja izvrši, tada više neće biti podijeljenih uloga i onda će ponovo biti jedna substanca. Isus više neće postojati kao posebno biće.
Adventistički komentar često prikazuje koncept „tri bića u jedinstvu“.
„U božanskom planu spasenja svijeta Otac je predao sve u ruke Sina (pogledati Mat. 11:27; Kol. 1:19). Kada se Isusova misija završi i Božji neprijatelji budu pokoreni, tada će Sin predati ‘kraljevstvo Bogu i Ocu’ (1. Kor. 15:24). Ovo djelo ne pokazuje Sinovljevu inferiornost u poređenju sa Ocem. Ona je demonstracija jedinstva namjere kod članova božanstva, gdje se aktivnosti jednog smatraju kao sprovođenje ujedinjene volje.“
„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori. Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visini, i postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.“ (Jevrejima 1:1-4)
U odnosu na koncept nasleđa, adventistički biblijski komentar govori: „Nasleđem, Hrist je ‘naslednik svih stvari’ (pogledati stih 2). Ovim nasleđem mu je takođe dato ‘Ime koje je više od svih.’“
Ovo nasleđe se podrazumijeva kao zadata uloga. Tako da je to simboličko nasleđe a ne doslovno nasleđe.
Da rezimiramo, kada se suočimo sa problematičnim tekstovima, oni se odnose na jednu od sledećih situacija:
- Odnose se samo na utelovljenje Hrista na zemlji.
- Oni su književni izrazi, kao što je to slučaj sa personifikacijom mudrosti.
- Po prirodi oni su simbolični.
- Oni se odnose na uloge a ne na doslovne osobe u božanstvu.
Pogledajmo sada neke od izjava Elen Vajt koje su „problematične“.
„Vladar univerzuma nije bio sam u svom djelu milosrđa. Imao je saradnika koji je mogao razumjeti Njegove namjere i mogao je dijeliti svoju radost u davanju sreće stvorenim bićima. ‘U početku bješe Riječ, i Riječ beše kod Boga i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku kod Boga.’ Jovan 1:1,2. Hrist, Riječ, jedinorodni Božji Sin, je bio jedno sa vječnim Ocem, jedno u prirodi, karakteru i namjeni – jedino biće koje je moglo ući na sve savjete Božje. ‘Ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog Silni, Otac Vječni, Knez Mirni.’ Isaija 9:6. ‘Kome su izlasci od prije vremena, od eonskih dana.’ Mihej 5:2. I Božji Sin objavljuje o sebi: „Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine… Kad je određivao temelje zemlji, tada sam bila uz njega kao vješt graditelj, i dan za danom bila sam mu naročita radost, i veselila sam se pred njim sve vrijeme.’ Priče 8:22-30.“ (Ellen G. White, Patriarchs and Prophets 34)
Ovaj paragraf predstavlja Hrista kao:
- Kao rođenog prije utjelovljenja.
- Kao jedino biće koje može ući u sve savjete Božje.
- Hrist je opisan u Pričama 8:22-30, i stoga je postavljen od prije vremena, od vječnosti.
Ovdje imamo teške probleme sa premisom o trojstvu. Postoje neke mogućnosti koje su bile predložene, na primjer, da je Hrist bio jedina Osoba koja je mogla da uđe u Božje namjere jer Sveti Duh funkcioniše na drugačijem nivou i anđelima je nevidljiv. Davane su i neke sugestije da je Elen Vajt rasla u svom razumijevanju trojstva i da su njene kasnije izjave mnogo jasnije nego njene ranije izjave; ali ova ideja otvara vrata izboru u koje izjave nadahnuća želite da vjerujete. Čak i tada, ova izjava je veoma specifična i koncept se ponavlja na nekoliko mjesta.
Ako u ovom momentu prihvatite spise Elen Vajt onakvim kakva jesu, trebali biste se suočiti sa ozbiljnom dilemom. Postoji mnogo ljudi koji jednostavno kažu da „ima previše tekstova o trojstvu“ ili „to je misterija“ ili „zašto se fokusiraš na ovo, imamo poruku koju moramo prenijeti, samo izazivaš konfuziju sa ovim pitanjima“ ili jednostavno nalaze druge citate izvučene iz konteksta.
Pogledajmo još neke izjave Elen Vajt.
„Osporavati vrhovnu vlast Sina Božjeg, samim tim diskvalifikovati mudrost i ljubav Tvorca, postao je cilj ovog princa među anđelima. Za ovaj cilj je usmjerio sve svoje snage, energiju i um, onaj koji je odmah do Hrista, bio sledeći u hijerarhiji nebeske vojske.“ (Ellen G. White, Patriarchs and Prophets 36)
Elen Vajt daje komentar da je Lucifer bio sledeći do Hrista na nekoliko mjesta. Jedini način da to ima smisla, u smislu božanstva, jeste da anđeli nijesu znali za Svetog Duha ili da je on djelovao po odvojenoj liniji komande. Ovo je teoretski moguće, ali se čovjek zapita zašto bi Elen Vajt dala takve problematične izjave?
Pogledajmo još jednu izjavu.
„U ovim riječima je postavljeno veliko načelo koje predstavlja zakon života za cio svemir. Sve stvari je Hrist primio od Boga, ali je primio da bi dao. Stoga, na nebeskim dvorovima, u svojoj službi za sva stvorena bića: kroz voljenog Sina, Očev život teče ka svima; kroz Sina se vraća u slavi i radosnoj službi, plima ljubavi ka velikom Izvoru svega. I tako je kroz Hrista krug milosrđa zatvoren, predstavljajući karakter velikog davaoca zakona života.“ (Ellen G. White, Desire of Ages 21)
Elen Vajt objašnjava da život teče od Oca kroz Sina ka cijelom univerzumu i tada se vraća k Ocu kroz Hrista. Ona naglašava da je to zakon života u univerzumu. Zašto je ovo zakon za univerzum? Zašto ne kaže da je to zakon za ovaj svijet zbog plana spasenja? Zašto važi za sva stvorena bića, a ne samo za ljudska bića? Ako je Bog trojstvo, predstavlja li On sebe kroz uloge Oca, Sina i Duha svim stvorenim bićima, a ne samo ljudima? I ako je tako, zašto? Zašto bića koja nijesu pala pod grijeh moraju da primaju život kroz Hrista na isti način kao i pala bića? Možemo odgovoriti na ovo, da je to jednostavno način na koji se odlučio, ali ovo je interesantan citat ako zaista želimo da se uhvatimo u koštac sa njim.
I na kraju pogledajmo još jednom ovaj tekst:
„Ograničen ljudskom prirodom, Hrist nije sam mogao biti na svakom mjestu lično; stoga je bilo u njihovu korist da ih ostavi, ode k svom Ocu i pošalje Svetog Duha da bude njegov naslednik na zemlji. Sam Sveti Duh je lišen ljudske ličnosti i samim tim je nezavisan od nje. On sam će se predstaviti sveprisutnim kroz svog Svetog Duha.“ (Ellen G. White, 14 Manuscript Releases 23)
Najbitniji dio ovog teksta je: „Sam Sveti Duh je lišen ljudske ličnosti.“ Ko je to za koga kaže, sam; Hrist ili Sveti Duh? Da li ima smisla reći da je Sveti Duh lišen ljudske ličnosti? Kako može biti lišen nečega što nikada nije posjedovao? Samo Hrist je posjedovao ljudsku prirodu i samo je Hrist mogao biti lišen nje. Ako kažemo da je On sam Sveti Duh, tada ovaj tekst nema mnogo smisla. Ako kažemo da je to Hrist, tada On izjavljuje da je Sveti Duh jednostavno Hrist u drugoj formi. Ali ovo bi potpuno uništilo premisu trojstva. Ovo izjava nam ne ostavlja ništa drugo nego da ispitamo skrivenu pretpostavku. Ovo ima smisla samo ako svaku izjavu ili pretpostavku koju prihvatimo harmonizujemo sa Svetim pismom i Duhom proroštva – pogledajmo premisu ponovo.
Premisa: U božanstvu postoje tri osobe.
Skrivena pretpostavka: Pozicija božanstva je pripisana samo bićima najviše urođene moći.
Možemo reći da je naša premisa tačna, ali bez ispitivanja skrivene pretpostavke kroz Sveto pismo, to ne možemo tvrditi sa sigurnošću i tada smo u opasnosti da gradimo na pijesku. Ovo je djelimičan zaključak. Iz gornjih izjava, mora biti veći stepen neizvjesnosti sa našom skrivenom pretpostavkom. Stoga u ovom momentu imamo sledeće:
Premisa: U božanstvu postoje tri osobe (djelimično istinito).
Skrivena pretpostavka: Pozicija božanstva je pripisana samo bićima najviše urođene moći (neizvjesno).
Izvodi iz knjige Adriana Ebensa „Povratak Ilije“ (adapatirano)
_________________________________
[1] https://www.adventist.org/en/beliefs/god/trinity/
[2] Adam Clarke, Bible Commentary, e-Sword.
[3] Adam Clarke, Bible Commentary, e-Sword.