Razotkrivanje lažnih učitelja i lažnih učenja

Uvod

Kako iz Biblije prepoznati lažne učitelje i učenja? Dok neki mogu spadati u kategoriju lažnih učitelja, drugi mogu podučavati određene doktrine koje su lažne ili koje nisu u skladu s Božjom Riječju, dok je većina onoga što podučavaju u skladu sa Svetim pismom. Neki učitelji čija se učenja analiziraju u odnosu na ono što Biblija uči kada se svi povezani stihovi savršeno slažu, mogu se pokazati kao generalno dobri učitelji, ali kada odstupe od Svetog pisma, jedino je razborito i mudro da mi kao vjernici prepoznamo ove razlike i afirmišemo samo istinu koja je u potpunom skladu s Božjom nadahnutom Riječju. Najbolji način je sledeći:

„Ovi su imali plemenitiji stav od onih u Solunu, jer su revnosno primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.“ (Djela 17:11)

Međutim, moramo naučiti praviti finu razliku kad je poželjno da budemo kao Berejci, a kada se to može pretvoriti u zamku građenja privatne vjere i odbacivanje zdravog autoriteta (više o tome u sledećem članku).

Takođe je sasvim moguće da oni koji analiziraju učenja drugih mogu i sami imati nebiblijska učenja ili perspektive ili će na kraju „prebirati“ neke nebitne stvari i u svojim kritikama otići daleko izvan razuma. Neki kritičari mogu imati vrlo usku, legalističku ili ekstremno fundamentalističku perspektivu i čini se da slabo razumiju jedinstvo u Tijelu Hristovom. Takođe neki bez potrebe govore ili pišu omalovažavajuće o gotovo svim učiteljima zbog jednostavnih nesuglasica dok su mnogo važnija i glavna doktrinarna pitanja zapostavljena. Ovo je svakako nepotrebno i nije na slavu Bogu.

Nadamo se da će oni koji čitaju ovaj članak naći balans u tome kako procjenjuju koje učitelje da slušaju i od kojih da uče. Neke učitelje treba pažljivo filtrirati, dok druge treba potpuno izbjegavati, a nekim, istina rijetkim učiteljima se, naravno, može vjerovati gotovo implicitno. Uzemljivši se u nepromjenjivu Božju Riječ i smatrajući je svojim konačnim autoritetom u svim pitanjima vjere i prakse, imaćete veću sposobnost da razlikujete istinita i lažna učenja i izbjegnete obmanu. Međutim, dok ne stignemo na nebo, niko od nas neće moći u potpunosti definisati svu istinu ili savršeno protumačiti sve Pismo. Ali naša dužnost je da podijelimo najveću raspoloživu svjetlost. Najčešći propusti da se to postigne mogu se svrstati u tri glavne kategorije: 1) nesavjesno i olako prihvatanje nebiblijskih učenja vlastite vjerske zajednice, bez stvarne želje da se bilo šta temeljno istražuje (pogrešne premise, predrasude i očigledno podređivanje Svetog Pisma crkvi/sekti); 2) prenaglašeni individualizam i želja za „originalnošću“ u vjeri; i 3) nesistematsko i nerazumno preispitivanje već otkrivenih i jasnih doktrina i sklonost ka sopstvenim i tuđim zabludama koje daju podršku neodrživim tezama u cilju pokušaja obaranja validnih doktrina.

Kao što je Pavle rekao Timoteju u 2. Timoteju 4:2-4: „Propovijedaj riječ; budi pripravan u povoljno vrijeme i u teško vrijeme – objasni, ukori, opomeni, sa svom strpljivošću i poučavanjem. Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama.“

Naš primarni cilj kao Hristovih sledbenika treba biti čuvanje vjere koja je „jednom predata svetima“ (Juda 1:3), imajući uvijek na umu da prava vjera nije proizvod privatnog mišljenja (vidi 2. Petrova 1:19-21), ljudskih tradicija i dogmi (Matej 7:7) ili ljudske filozofije (Kološanima 2:8).

Naš drugi cilj kao Hristovih sledbenika trebao bi biti da uvijek težimo čistoti istine s pronicljivošću prepoznavanja i čuvanja od obmanjujućih, nebiblijskih učenja (od kojih su mnoga štetna ili čak jeretička), dok istovremeno težimo jedinstvu u ljubavi među vjernicima, kad god je to moguće. Ponekad zbog ljubavi i jedinstva možda ćemo morati pristati da se ne slažemo u nekim pojedinostima koji nisu toliko bitne.

Nema sumnje da je samo raspoznavanje vrlo kontroverzno pitanje. Mnogi od onih čija su učenja ili ponašanja „suđeni“, čak i prema Svetom pismu, osuđuju svoje tužitelje i preziru njihovu kritiku. Neke kritike zaista izazivaju podjele i nisu potrebne (neke su čak ogorčene ili podlo raspoložene), ali u slučaju da ste skloni misliti da bi onima koji bi se usudili suditi ili kritikovati očigledno nebiblijska učenja bilo mnogo bolje da samo propovijedaju jevanđelje i gledaju svoja posla, razmislite o ovome: Šta bi bilo da proizvođači nemaju odjeljenja za kontrolu kvaliteta, kako bi proizvodi na kraju završili? Šta da policijske uprave nemaju odjeljenja za unutrašnju kontrolu, koliko bi se korupcija u policiji povećala? Šta ako poreznik nikome nije radio reviziju, koliko bi ljudi platilo porez? Ako znamo da će lažno učenje bez svake sumnje dovesti do Božje osude, da li da samo sjedimo i ne preduzimamo ništa? Unutar Hristovog Tijela, čini se vrlo razumnim vjerovati da je Bog namjerno pozvao određene osobe u Njegovom tijelu da se usredotoče na čuvanje Njegove poruke čistom.

Jednostavna istina je da ako niko nikada ne bi smatrao propovjednike odgovornim za ono što poučavaju, lažnih doktrina bi bilo mnogo više nego što već ima. Ako se male zablude u doktrini ne otklone, one će vremenom postajati sve gore i gore. Dakle, služba razlučivanja je dobar i neophodan dio Tijela Hristovog, iako i sama može biti nesavršena. Lažna učenja moraju biti razotkrivena i rak obmane u Zajednici se mora liječiti, čak i ako je nepopularan i često bolan. Možda kada počnete shvatati i prepoznavati uobičajena lažna učenja u hrišćanstvu, možete se uključiti u rješavanje problema tako što ćete se obraćati onima za koje čujete da prave greške. Neki to rade kao vojnici i menadžeri svojih crkava ili zbog finansijske dobiti i samo će ignorisati ili odbaciti sve napore da ih opomenete i vjerovatno će vas u tom procesu čak optuživati i kritikovati. Drugi koji istinski traže Boga mogu na kraju uvidjeti svoje greške i ispraviti ih. U svakom slučaju, odgovornost je svih nas u Tijelu Hristovom da držimo svoje vođe odgovornima prema Svetom pismu i da damo sve od sebe da osiguramo da Božja tečevina ne budu zavedena od strane nedostojnih ili nebiblijskih pod-pastira, posebno zbog mladih! Sada više nego ikad, Sotona širi što je moguće više jeretičke doktrine kako bi na kraju odveo što više iz Kraljevstva.

 

Savjeti za razumijevanje Riječi da ne budete prevareni

Sigurno će postojati oni koji će se i složiti i ne složiti sa različitim tačkama u nastavku, kao što biste očekivali kada neko dugo vjeruje u određenu doktrinu jer ona često postaje način života ili ono što bi se nazvalo načinom razmišljanja. Zato moramo pokušati ostati otvorenog uma dok u svom srcu želimo pravu istinu Božje Riječi koliko i zrak koji udišemo. Kada zaista volimo Boga svim svojim srcem, snagom i dušom, ovo bi trebalo da to bude prirodna pojava. Druga stvar koju nikada ne smijemo činiti je potcjenjivanje sposobnosti neprijatelja da uspostavi kontinuitet lažnim učenjima koliko god glupo ili neodrživo mogla izgledati. Imajte uvijek na umu činjenicu da ono što je popularno nije uvijek istina, a ono što je istina nije uvijek popularno. Zapravo ljudi će sve prije prihvatiti osim čiste i nepomiješane istine.

Neprijatelj je imao bukvalno hiljade godina prakse kada je u pitanju obmana i izmjena izvorne doktrine koju je poučavala rana hrišćanska zajednica polaganim i suptilnim uvođenjem pogrešnih učenja tokom vremenskih perioda od čak stotinama godina. Sotona poznaje Bibliju i proročanstva bolje od svih nas i ima vrlo dobru ideju o tome gdje se nalazimo u istoriji i šta treba da postigne u bilo kom trenutku na biblijskoj vremenskoj skali. Da damo jedan takav primjer, svi rani protestanti koji su napustili Katoličku crkvu i započeli mnoge od glavnih crkava koje i danas imamo, znali su šta Biblija uči o tome ko je bio antihristova sila, a ipak su sve današnje crkve svu tu istinu izgubile. Kako se to dogodilo? To se nije dogodilo preko noći i neprijatelj je znao da ima dovoljno vremena da postigne svoj cilj samo polako i suptilno izvlačeći istinu iz ovih crkava, komad po komad.

Mnogi lažni učitelji, nažalost, nastaju i od onih koji samo biraju da vide ono što žele da vide ili koji su motivisani novcem i/ili moći. Ali ima i onih koji imaju previše povjerenja u svoje kolege ili „učene“ autoritete. Jedan od favorita neprijatelja je da jedan učitelj čuje određenu doktrinu koju podučava neko od njihovih kolega ili neko kome vjeruju, a koji ima pogrešnu doktrinu, ali ova osoba u povjerenju uzima u obzir njihovo učenje i tako lažno učenje nastavlja da se održava uz pomoć Sotone i njegovih demona istim procesom. Možda zvuči malo teško za povjerovati, ali iznenadili biste se kako istorija pokazuje da su mnoge lažne doktrine širene ovom metodom.

Neka lažna učenja očigledno nisu namjerna i mnogi ne shvataju da izvorni hebrejski i grčki nikada nisu imali interpunkciju, poglavlja ili stihove. Sve je to dodano u kasnijoj fazi i postoji više nego dovoljno dokaza koji pokazuju da interpunkcija nije bila božanski nadahnuta i to je oblast na koju moramo biti vrlo oprezni. Da damo jedan takav primjer, razmotrite postavljanje zareza u svakom od sledećih prevoda. Govoreći o razbojniku na krstu, KJV kaže da će lopov biti s Isusom u raju baš tog dana, dok neki kažu da Isus u tom trenutku govori lopovu da će biti s njim u raju, ali ne tog stvarnog dana.

Luka 23:43 KJV „A Isus mu reče: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.“

Luka 23:43 NRP „A Isus mu reče: Zaista, kažem ti danas, bićeš sa mnom u raju.“

Koja je interpunkcija tačna? Ne ulazeći u sve desetine stihova koji bi pokazali da ovaj mnoge druge odlomke čini kontradiktornim, razmotrite za sada samo ovaj jedan stih.

Jovan 20:17 „Isus joj reče: Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu mom, nego idi mojoj braći i reci im: Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.“

Isus još nije bio uzašao Ocu u nedjelju, stoga nije bilo šanse da je mogao biti s razbojnikom u raju u petak. Isus je u petak počivao u grobu. Biblija NRP je postavila zarez na ispravan položaj. Biblija KJV ima mnogo takvih interpunkcijskih grešaka, a evo još jednog primjera pogrešnog zareza.

Djela 19:12 KJV „Tako da su sa njegovog tijela bolesnicima donosili maramice ili kecelje, i bolesti su otišle od njih, i zli duhovi su izašli iz njih.“

Prema interpunkciji ovog stiha, vidimo da su bolesti otišle od bolesnih maramica ili kecelja. Zarez je trebao biti stavljen iza riječi „bolesnicima“.

Djela 19:12 NRP „Tako da su čak maramice i kecelje s njegovog tijela odnosili bolesnicima, i njihove su bolesti nestajale, a zli duhovi su izlazili.“

Postoji mnogo takvih primjera čak i kroz Bibliju kralja Džejmsa, kao i u drugim prevodima koji dokazuju da interpunkcija nije od Boga nadahnuta i da će samo temeljito proučavanje Riječi i poređenje Svetog pisma sa svetim pismima otkriti šta je zaista ispravno.

Da damo još detaljniji primjer, evo jednog u kojem je pogrešan tekst stavljen u pogrešno poglavlje i stih, kao i pogrešno postavljen zarez, i izazvao je dosta zabune kod mnogih ljudi uključujući jeretička učenja na dan kada je Isus razapet. Prvo, pogledajmo Markov izvještaj o istom događaju.

Marko 16:9 KJV „Kada je Isus uskrsnuo rano prvog dana u sedmici, ukazao se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.“

U Matejevom izvještaju imamo dvije opisne fraze koje opisuju ovaj vremenski period, a dodatna fraza se ne nalazi u Marku 16:9 koja kaže „Na kraju subote“. Drugi problem je što su ova dva vremenska perioda u suprotnosti.

Matej 28:1 kaže: „Na kraju subote, kada je počelo svitati prema prvom danu sedmice, dođoše Marija Magdalena i druga Marija da vide grob.“

Kraj subote, koji je zalazak sunca, i zora imaju dvanaest sati u razmaku, čemu onda prividna kontradikcija u gornjem stihu? Odgovor se nalazi u lošem prevodu ovog pasusa. Reorganizacijom poslednjeg stiha iz Mateja 27 i prvog stiha iz Mateja 28, prividna dvosmislenost potpuno nestaje. Vidite Matej 27:62-66.

U Mateju 27:62, zahtjev za stražom na grobu je postavljen u subotu (dan nakon pripreme) i da je zahtjev za stražu do trećeg dana. Jednostavnim pomjeranjem teksta „na kraju subote,“ sa početka Mateja 28:1 na kraj prethodnog poglavlja i stiha u Mateju 27:66, gdje je trebalo da bude postavljen kada su interpunkcija i poglavlja i dodani stihovi, imali bismo sledeće.

Matej 27:66 „Tako su otišli i utvrdili grob, zapečativši kamen i postavili stražu na kraju subote.“

Matej 28:1 „Kako je počelo svitati prema prvom danu sedmice, dođoše Marija Magdalena i druga Marija da vide grob.“

Matejev račun se sada poklapa s Markovim i više nema nikakve kontradikcije. To je bila straža koja je čuvala grobnicu koja je počela na kraju subote. Budući da je Isus trebao uskrsnuti trećeg dana, rimska straža je postavljena odmah na kraju subote jer su očekivali da će Jevreji ukrasti tijelo negdje u nedjelju. Je li ikakvo čudo što takvi prevodi rezultiraju tolikom količinom lažnih učenja?

Sada pogledajte koliko rasvetljava cijelu stvar precizan prevod Mateja 28:1 (i paralelnih stihova u drugim jevanđeljima) sa grčkog u NRP:

„Po večeri od šabata, u osvitu prvog od šabata, dođoše Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob.“ Izraz „šabati“ u množini se ne odnosi na sedmičnu Subotu, koja je upravo bila završila, već na period od sedam sedmica poznatih kao „šabati“ koji se računao od praznika Prvina do Pedesetnice, poslednjeg iz grupe proljećnih praznika (3. Mojsijeva 23:15-16; 5. Mojsijeva 16:9-10).

Gotovo svaki prevod Biblije je pogrešno preveo ovaj stih ili ga modifikovao kako bi pokušao zaobići navodnu kontradikciju. Koliko pastora ili ljudi znaju za ovo? Gotovo niko! Šta nam ovo govori? Ne možemo se uvijek osloniti na ono što nas čak i naši pastori uče i uvijek moramo marljivo proučavati Riječ i nikada ne uzimati zdravo za gotovo da je ono što smo učili cijeli život ispravno i uvijek se trebamo čuvati lažnih doktrina.

Koji od sledeća dva stiha je tačan u pogledu ognja izvršnog suda? Jedan kaže da su proždrti, a drugi kaže da gore zauvijek. Takođe ćete primijetiti da su to uzastopni stihovi, što stvar čini još zanimljivijom.

Otkrivenje 20:9 „I vidio sam kako su napredovali širom zemlje i okružili logor svetih i voljeni grad. Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih.“

Otkrivenje 20:10 „A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se već nalaze i zvijer i lažni prorok. I biće mučeni dan i noć, u vjekove vjekova.“

U ovom slučaju deveti stih opisuje doslovni događaj i ne sadrži simboliku, dok drugi stih sadrži simboliku. Da li je ovo dovoljno da razlučimo istinu od lažnog? Pomaže, ali upoređujući biblijske stihove i tražeći druge odlomke koji se odnose na ovaj događaj, nalazimo da postoji više od toga što bez sumnje otkriva odgovor na naše pitanje.

Pa opet, šta nam ovo govori? Ne možete zasnivati ​​svoju teologiju na jednom stihu i potrebno je proučavati Riječ Božju u cjelini gledajući sve povezane odlomke da biste pronašli pravu istinu. Ako se jedan sivi stih ne može uskladiti s nekoliko crno-bijelih stihova, onda naše nalaze trebamo temeljiti na nekoliko crno-bijelih stihova, a ne na jednom sivom stihu. Postoji mnogo pogrešnih učenja o ovoj veoma teškoj temi da mnogi vide ono što žele da vide.

 

Lažna učenja iz riječi koje nedostaju

Prevođenje novosaveznog grčkog i starosaveznog hebrejskog ponekad je vrlo izazovan zadatak koji rezultira mnogim lažnim učenjima. Originalni tekst je često napisan na takav način da se riječi koje su očito implicirane s drugog mjesta u Svetom pismu često izostavljaju. Kada se prevodioci nađu u ovoj situaciji, moraju ustanoviti koje su riječi koje nedostaju i dati ono što vjeruju da je ispravno, a ponekad se dodaju riječi kako bi se stvari čitale tečnije, što u naraciji nije problem. Takođe postoje mnogi odlomci u Bibliji u kojima nedostaju riječi koje nisu očigledne u vrijeme prevoda, što ne čini to pismo netačnim, ali može učiniti da se čini da je u suprotnosti s drugim stihovima ili rezultiraju jeretičkim učenjima.

Kada se dodaju riječi koje nisu bile u originalnom tekstu, KJV i neki drugi prevodi prikazuju ove riječi kurzivom tako da čitalac može vidjeti da riječ nema ekvivalent na hebrejskom ili grčkom. Nemojte koristiti Biblije koje uzimaju preveliku slobodu u konstruisanju stihova jer to ostavlja širom otvorena vrata za još lažnih učenja. Kad god vidite da postoji nesigurnost u vezi sa stihom, tražitelj istine uvijek treba dodatno istražiti stvar kako bi izbjegao da dođe do rezultata koji uzrokuje još više lažnih doktrina.

Evo primjera riječi koje nedostaju koje ne bi nužno bile očigledne u vrijeme prevoda bez poređenja svetih pisama sa svetim pismima. Je li Isus prorekao da će pijetao zapjevati jednom ili dvaput prije nego što ga se Petar triput odrekao?

Matej 26:34 „Reče mu Isus: Zaista ti kažem, ove noći, prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me se odreći.“

Luka 22:34 „A on [Isus] reče: Kažem ti, Petre, pijetao neće danas zapjevati prije nego što triput ne odrekneš da me poznaješ.“

Jovan 13:38 „Isus mu odgovori: Hoćeš li položiti život svoj za mene? Zaista, zaista, kažem ti, pijetao neće zapjevati, dok me se triput ne odrečeš.“

Marko 14:30 „I reče mu Isus: Zaista ti kažem, da ćeš me se ovoga dana, čak i ove noći, prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput odreći.“

Marko 14:67-72 „I vidjevši Petra kako se grije, pogledala je pravo u njega i rekla: ‘I ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.’ A on je to porekao: ‘Niti ga znam, niti razumijem šta govoriš.’ I izašao je u predvorje. I pijetao zapjeva. Kad ga je sluškinja ugledala, opet je rekla onima koji su tamo stajali: ‘Ovaj je jedan od njih.’ Ali on je to opet poricao. A malo kasnije su oni koji su tamo stajali još jednom rekli Petru: ‘Zaista, i ti si jedan od njih, jer si Galilejac i govor ti je takav.’ A on je počeo da se kune i zaklinje: ‘Ne poznajem tog čovjeka o kome govorite.’ I odmah je pijetao zapjevao po drugi put. I Petar se sjetio onoga što mu je Isus rekao: ‘Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me se odreći.’ Tada je slomljen briznuo u plač.“

Tri zabilježena odlomka ukazuju na to da je pijetao pjevao samo jednom (Matej 26:34; Luka 22:34 i Jovan 13:38), u poređenju s jednim koji kaže da će pijetao zapjevati dvaput (Marko 14:30). Kasnije u 14. poglavlju Marka imamo tri svjedoka koji govore da je pijetao zapjevao dva puta (Marko 14:30; 14:68 i 14:72). Kada zajedno proučimo ove stihove, čini se jasnim da je Marko detaljnije od ostalih pokazao da je pijetao zapjevao nakon Petrovog prvog poricanja (Marko 14:68), i da je zapjevao drugi put nakon njegovog trećeg poricanja (Marko 14:72). Dakle, čini li to druge spise netačnim? Ne. Jednostavno u svakom od njih nedostaje riječ „dvaput“, a trebalo bi da glase ovako:

Matej 26:34 „Prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me se odreći.“

Luka 22:34 „Pijetao neće zapjevati dva puta ovog dana, prije nego što triput porekneš da me poznaješ.“

Jovan 13:38 „Pijetao neće dvaput zapjevati, dok me se triput ne odrekneš.“

Ovo je još jedan primjer da se ne oslanjamo samo na jedan odlomak, već na sve date i povezane izvještaje o događaju koji je uključen. Da je samo Markov izvještaj bio pogrešan, istina ne bi bila dobijena iz ostala tri izvještaja, zar ne? Ovo nije baš problem iz kojeg će vjerovatno proizaći lažna učenja, ali pokazuje potrebu da se uporede svi spisi.

Sledeći primjer treba smatrati važnim u kojem je ispravan glagol izostavljen u gotovo svakom pojedinačnom prevodu Biblije. Jeste li ikada čuli da je zakon važio samo do Jovana Krstitelja i da se kao podrška tom stavu citira Luka 16:16?

Luka 16:16 KJV „Zakon i proroci su bili do Jovana: od tada se propovijeda Kraljevstvo Božije…“

Zbog fraze „Zakon i proroci su bili do Jovana“ neki lažni učitelji propovijedaju da Zakon više nije obavezujući nakon što je Jovan Krstitelj umro. Propovjednik koji traži istinu znao bi da je ovaj prevod potpuno u suprotnosti s Isusovim riječima i mnogim drugim odlomcima. Evo samo dva pasusa koja bi bila u suprotnosti.

Matej 5:17-19 „Ne mislite da sam došao da ukinem zakon ili proroke: nisam došao da ukinem, nego da izvršim. Istinu vam kažem: dok nebo i zemlja ne nestanu, neće nestati nijedno slovce ni crtica iz Zakona dok se sve ne ispuni. Ko, dakle, omalovaži i najmanji od tih uputa – i druge uči da tako čine – zvaće se najnižim u Kraljevstvu nebeskom. A ko ih izvršava – i druge uči da tako čine – zvaće se velik u Kraljevstvu nebeskom.“

Matej 19:17 „Zašto me zoveš dobrim? reče mu Isus. Samo jedan – Bog – je dobar. Ali, ako hoćeš da uđeš u život, drži uputstva.“

Pošto je Isus rekao: „Ne mislite da sam došao da ukinem zakon ili proroke“ i „Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći“ (Matej 24:35), ovo se može nazvati lažnim učenjem samo kada se kaže da je zakon preminuo sa Jovanom Krstiteljem. Dakle, šta je Isus mislio pod: „Zakon i proroci su bili do Jovana“ (Luka 16:16)?

Ako koristite Bibliju KJV ili NKJV, primijetićete da je riječ „bili“ napisana kurzivom, što znači da ne postoji riječ za to na grčkom. Doslovni prevod bi bio: „Zakon i proroci su do Jovana.“ Prevodioci su znali da nedostaje glagol, što je prilično uobičajeno u grčkom, a gotovo svi prevodi dodali su glagol „bili“. Međutim, da su tražili paralelne spise kako bi utvrdili šta je riječ koja nedostaje i šta su trebali učiniti, pronašli bi stih u Mateju 11:13 koji kaže: „Jer, svi proroci i Zakon prorokuju do Jovana.“ Matej je zapisao glagol „prorokuju“, što je Luka propustio. Dakle, ono što ovaj stih kaže je da su Zakon i proroci proricali do Jovana, jer su svi proricali o Isusu, koji je započeo svoju službu u danima Jovana Krstitelja. Knjiga proroka Malahije je poslednji spis Starog saveza i na kraju te knjige upravo nalazimo proroštvo o Mesijinom preteči (Mal. 4:5-6)! Dakle, to nema nikakve veze sa navodnim ukidanjem Zakona nakon Jovana Krstitelja.

Slijedi još jedan uobičajen primjer riječi koja nedostaje o Jakovu, „sinu“ Zebadijevom.

Matej 10:2 „A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvo Simon zvani Petar i njegov brat Andrej; Jakov Zebadijev i njegov brat Jovan.“

Doslovni grčki glasi: „Jakov… Zebadijev,“ nedostaje riječ „sin“. Kako znamo da je riječ „sin“ tačna, a ne „brat“ ili „nećak“ itd.? Znamo jednostavno zato što je otkriveno na drugim mjestima u Svetom pismu. Evo dva stiha.

Marko 10:35 „Jakov i Jovan, sinovi Zebadijevi.“

Luka 5:10 „Jakov i Jovan, sinovi Zebadijevi.“

Kada dođemo do stiha u koji je umetnuta riječ (ili riječi) kako bi se razumno čitao, uvijek moramo provjeriti da li je upotrijebljena ispravna riječ. Ne možemo umetnuti nijednu riječ za koju mislimo da odgovara bez čvrste biblijske potpore. Ne može se dovoljno naglasiti koliko se pogrešnih učenja pojavilo jer ljudi uzimaju zdravo za gotovo ono što čitaju u svom prevodu kao da ne može biti u zabludi. U izvornom jeziku nema grešaka, ali ima u prevodima.

Evo jednog konačnog primjera riječi koje nedostaju u kojima je Pavle zaključio da će hrišćani koji marljivo proučavaju Riječ poput Berejaca automatski znati na šta misli i da je to nešto što rani hrišćani nikada ne bi pogrešno shvatili jer je bilo tako dobro poznato i razumljivo svima. Danas, međutim, gubimo pojam o nekim važnim osnovama koje nam pomažu da identifikujemo razlike između zakona koji izazivaju toliko nesporazuma s Deset Uputa posebno.

Koji je od sledećih prevoda najtačniji i u kojem stihu nedostaje riječ, i koja je to riječ koja bi prije bila očigledna svima u ranoj zajednici ili onima koji posebno, zaista dobro poznaju svoj Stari savez?

Kološanima 2:16 KJV „Neka vas, dakle, niko ne osuđuje u jelu, ili piću, ili u pogledu praznika, ili mladog mjeseca, ili subote.“

Kološanima 2:16 NKJV „Tako neka vam niko ne sudi u hrani ili piću, ili u vezi sa praznikom ili mladim mjesecom ili subotom.“

Navedeni primjer smo detaljno analizirali u članku pod naslovom „Govori li Kološanima 2:16 da je ukinut Božji Zakon?“

 

Pretpostavke u čitanju Riječi

Koliko često ste čuli propovjednika kako kaže: „I Isus je sišao u pakao i oteo ključeve pakla od Sotone“? Gdje nalazimo takav stih u Bibliji? Nigdje! Ova pretpostavka dolazi iz sledećeg stiha u Otkrivenju.

Otkrivenje 1:18 KJV „Ja sam onaj koji živi i bijah mrtav; i evo, živ sam zauvijek, amin; i imam ključeve pakla i smrti.“

Opet imamo dva velika problema sa ovom pretpostavkom. Jedna je da je Otkrivenje veoma simbolična knjiga. Postoje li zaista fizički ključevi koji mogu zaključati duhovno biće poput Sotone ili bilo kojeg anđela na neko mjesto? Naravno da ne! To je simbolika. Drugi problem s ovom pretpostavkom je da je riječ koja je prevedena kao „pakao“ u mnogim Biblijama zapravo grčka riječ „had“. Ovdje su ovi učitelji pogriješili držeći se lošeg nasleđa crkve. Svi se oslanjaju na jednu riječ za koju nisu znali pravo značenje. Riječ „had“ jednostavno znači grob. Dakle, šta ovaj stih zapravo govori? Kaže da Isus ima „ključeve smrti i groba.“ A šta ovo znači? Grob nije mogao držati Isusa i tako je On pobijedio i smrt i grob. Isus jednostavno kaže „imam rješenje za problem smrti i groba“! Detaljno o toj tematici u članku „Istina o hadu i paklenom ognju“.

Postoji toliko mnogo primjera koji se mogu dati i nije teško shvatiti zašto postoji toliko lažnih doktrina i zašto toliko učitelja dolazi do pogrešnog zaključka čitajući Riječ. Neprijatelj će uvijek pokušavati da osigura da i mi pogrešno tumačimo spise, a istorija i iskustvo dokazuju da on nije imao problema da uspostavi lažna učenja i učitelje i da ih ovjekovječi nakon što su započeta.

Moramo učiniti više od pukog čitanja Riječi, uvijek trebamo ponizno moliti Boga za mudrost i razumijevanje. Takođe moramo uvijek do najsitnijih detalja provjeriti sve ono što čujemo od bilo kojeg i svih učitelja o Riječi kako bismo bili sigurni da je ispravno i u skladu sa svim drugim relevantnim stihovima iz Svetog pisma. Korišćenje Strongovog, Braun-Drajver Brigsovog i Tejerovog rječnika kada niste sigurni u značenje stiha je veoma preporučljivo i ponekad apsolutno neophodno. Uvijek proučavajte Bibliju kao cjelinu i nemojte zasnivati ​​svoju teologiju na jednom stihu kada postoje drugi koji bi dali potpuno drugačiju sliku kao što smo vidjeli u nekim od gornjih primjera. Upamtite i da uvijek trebamo temeljiti svoje razumijevanje na nekoliko crno-bijelih stihova, a ne samo na jednom sivom stihu koji nije potpuno jasan.

 

Razotkrivena štetna i nebiblijska učenja

1. Lažna učenja o HRISTU

LAŽNO – Doktrina o Trojstvu koja je počela sa Tertulijanom, a dovršena od strane Papske crkve na saborima u Nikeji 325. i Konstantinopolju 381. godine nove ere, koja kaže da je Otac Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog, ali ipak ne postoje tri Boga već jedan Bog.

TAČNO – Isus Hrist je doslovni jedinorođeni Sin Božji i nije stvoren. Poslednji dio 1. Jovanova 5:7 u Bibliji KJV koji kaže: „Otac, Riječ i Duh Sveti: i ovo troje su jedno“ dodan je da podrži doktrinu o Trojstvu i nikada nije postojao u ranim rukopisima i stoga nije od Boga. Duh sveti je Božji Duh i Hristov duh. Ova problematika detaljno je obrađena u knjizi Trojstvo i promjena Božjeg identiteta.

 

2. Lažna učenja o ČOVJEKU

LAŽNO – Doktrine koje uzdižu hrišćane do statusa poput boga, kao što su „mali bogovi“, neke čak uče da je od pada Bog ograničen čovjekom u onome što može učiniti na zemlji. Ovo je tipično za harizmatike u „pokretu za iscjeljenje vjerom“.

TAČNO – Čovjek je stvoren „po Božjem obličju“, „malo niži od anđela“. Zahvaljujući otkupljenu kroz Hrista, čovjek postaje primalac spasonosne blagodati i biva osnažen Duhom svetim da vrši Božju volju. Mi smo sluge Božje, pozvani da služimo Njegovim ciljevima, a ne svojim. Bog je suveren, a čovjek je jednostavno stvoreno biće, čija sila na dobro dolazi samo od Izvora života.

 

3. Lažna učenja o VJERI

LAŽNO – Učenja „hiper vjere“ ili „riječi vjere“, koja izgleda obećavaju da vjernici mogu to „imenovati i tražiti“ ili izgovoriti svoje želje u postojanje (slično metafizičkim učenjima). Pripisivanje moći riječima kao da su „spremnici“ vjere, sa silom u sebi i od sebe. Nazivaju se i „pozitivno razmišljanje“ ili „razmišljanje o mogućnostima“ u blažem (iako još uvijek nebiblijskom) smislu. Ponekad ovo učenje o moći izgovorene riječi više liči na učenje okultizma.

TAČNO – Bog odgovara na naše molitve i molbe prema svojoj volji. Bog nije dužan vršiti našu volju, ali dok Ga tražimo cijelim svojim srcem, On nam daje da naše želje budu pobožne tako da naše srce bude usklađeno s Njegovim, i odgovara na naše molitve u skladu s tim, u svoje vrijeme.

 

4. Lažna učenja o ISCJELJENJU

LAŽNO – Doktrine koje tvrde da je Božja volja uvijek izliječiti sve bolesti, slabosti i nemoći, i da Hristova smrt garantuje da će vjernici živjeti bez ovih bolesti samo ako imaju dovoljno vjere, ispunjavaju neke druge uslove ili čak finansijski podržavaju nekome službu ili učitelja tako da će Bog „vidjeti njihovu vjeru“ i „dati im njihovo čudo“.

TAČNO – Bog liječi i može činiti čuda kako želi. On nas, međutim, nije uklonio iz grijehom prokletog svijeta u kojem živimo ili oslobodio naša tijela od prokletstva grijeha i smrti. Tačno je da Hrist odnosi naše bolesti i slabosti, i On ima silu da liječi i obnavlja po Božjoj volji, ali vjernici i dalje trpe bol, bolest, nesreću, nemoć, pa čak i danas u nekim zemljama, mučeništvo. On bira da izliječi neke, a ne druge u svom suverenitetu i za svoju slavu. Čak i takozvani „iscjelitelji vjerom“ i njihove porodice obolijevaju, pate od bolesti i slabosti i na kraju umiru. Tek ćemo o Drugom Hristovom dolasku primiti nova vječno savršena tijela. Do tada se trebamo moliti za ozdravljenje (i slijediti biblijske smjernice u pogledu iscjeljenja), tražiti dobre medicinske tretmane, živjeti mudro i težiti dobrom zdravlju vjerujući da je Bog suveren i znajući da nam ništa ne može naškoditi ako to ne dopusti. I nijedan muškarac ili žena na zemlji nema pravo, po Svetom pismu ili na neki drugi način, čak implicirati da će Bog, dajući novčano bilo kojoj službi ili učitelju, blagonaklono gledati na njih i dati njihovo izlečenje ili čudo.

 

5. Lažna učenja o PROSPERITETU

LAŽNO – Učenja o blagostanju koja (pogrešno) tvrde da Bog želi da svi vjernici budu bogati i da je prosperitet, u zdravlju i bogatstvu, zajamčen u savezu spasenja.

ISTINITO – Bog želi da imamo „život u izobilju“ u Hristu, živeći u sili Duha svetoga i doživljavajući rodove Duha. Ali često Božja volja može uključivati ​​takve stvari kao što su patnja, slabosti, bolesti, kušnje, nevolje, progoni ili čak mučeništvo o čemu tako jasno svjedoče Sveto pismo i istorija. Isus je živio na zemlji čak i bez „mjesta da skloni glavu“, a Sveto pismo uči da je njegov način života bio daleko od bilo kakvog materijalnog bogatstva. Ova laž proizlazi iz nastojanja takvih učitelja da ne samo opravdaju svoj popustljivi način života, već i da promovišu svoja popularna učenja o prosperitetu i povećaju davanje svojim službama od onih koji traže obećano zdravlje i bogatstvo, pogotovo jer su to dvoje često povezani zajedno u ne tako suptilnoj metodi obmane. Hrist nas poziva da ne tražimo svjetovna bogatstva, već da svoje blago pohranjujemo na nebu i da damo svoje živote kao „živu žrtvu“. Dok prvo nastojimo služiti Njegovom Kraljevstvu, i naravno, radimo kako Božja Riječ nalaže, možemo biti sigurni da će On zadovoljiti naše potrebe.

 

6. Lažna učenja o DAVANJU

LAŽNO – Učenja ili izjave date u vezi sa prikupljanjem sredstava, desetkom i finansijskim davanjem koje se izražavaju kao obećanja ili garancije (navodno, ali pogrešno zasnovane na Božjoj Riječi) da će se finansijskim davanjem osoba osloboditi dugova, primiti čudo (finansijsko ili neko drugo), biti blagoslovena određenim umnoženim iznosom unutar određenog vremenskog perioda, ili će imati koristi na bilo koji drugi način koji čak zvuči kao „novi“ ili „poseban blagoslov“ osim onoga što nam je Bog već rekao u svojoj Riječi. Ove manipulantske izjave koje diskredituju Boga i hrišćanstvo u cjelini posebno se promovišu kada crkve, službe ili lažni učitelji imaju za cilj vrbovanje ljudi radi materijalne dobiti.

TAČNO – Bog traži od nas da dajemo za Njegovo djelo dragovoljno, a ne pod prisilom. Bog blagosilja one koji daju za unapređenje Njegovog Kraljevstva. Ali Bog ne daje nikakve „specijalne ponude“ za određeni broj ljudi koji prilažu određene iznose određenim danima određenim službama. U stvari, Bog gleda na srce, i mnogo važnije od određenog iznosa, Bog gleda na iznos nečijeg dara srazmjerno iznosu nečije imovine ili prihoda.

 

7. Lažna učenja o SPASENJU

LAŽNO – Spasenje se prima vjerom i čuva se vjerom, tako da ste jednom spašeni uvijek spašeni. Spasenje se ne može izgubiti bez obzira kako živite. Ovo lažno učenje je često podržano pogrešnim citiranjem stihova kao što su Efescima 2:8, Galatima 2:20-21, Jevrejima 10:38 i 1. Petrova 1:5.

ISTINITO – Jednom spaseni, uvijek spaseni, je doktrina đavola. Biblija ne garantuje spasenje onima koji čine bezakonje. Spasenje je po blagodati i vjeri koja rezultira kontinuiranim pobožnim životom i dobrim djelima. Nepokajani vjernik odbacuje Isusa odbacivanjem ili nepoštovanjem Božjeg Zakona. Božja Riječ kaže da je takva osoba u opasnosti od propasti (Matej 5:29-30; 7:21-23, 1. Timoteju 4:1; 5:12, 15, Jevrejima 6:4-6; 10:26-29, 1. Jovanova 2:24-25; 2. Petrova 2:20).

 

8. Lažna učenja o DRUGOM Hristovom dolasku

LAŽNO – Doktrine koje u svojoj osnovi sadrže neki oblik futurističkih pogleda na proročanstva, kao na primjer tvrdnja da postoji sedmogodišnji period nevolje, da vremenska proročanstva imaju svoju primjenu na poslednje dane, da je Isus već došao tajno ili da će desiti tajno uznesenje, da postoji druga šansa za spasenje, da će Hristovom dolasku prethoditi gradnja trećeg hrama u Izraelu i uspostavljanje hramskih službi, teokratija u Izraelu i sl.

ISTINITO – Neke od ovih doktrina u početku su proizveli jezuitski teolozi infiltrirani u protestantizam i datiraju još iz protestantske reformacije. Glavni cilj je bio skretanje pažnje sa biblijsko-istorijske uloge papstva i usmjeravanje pažnje vjernika na lažne putokaze. Sotona je uspješno ovjekovječio ove lažne doktrine preko ljudi kojima nije bilo poznato njihovo porijeklo i različitih vjerskih zajednica. Danas gotovo kompletni protestantski svijet prihvata, podržava i uči neke od tih zabluda, što takođe ima ogroman uticaj na spoljnu politiku SAD i drugih zapadnih država prema Izraelu.

 

9. Lažna učenja o SMRTI

LAŽNO – Učenja koja tvrde da postoji aktivni zagrobni život, da se može kontaktirati sa mrtvima ili da se mrtvi mogu vraćati kao duhovi. Takođe su lažna učenja koja tvrde da kada hrišćanin umre da on odmah odlazi da bude sa Hristom na nebu, dok zli odmah počinju da gore u paklu. Pogledajte šta se dešava kada umrete.

TAČNO – Oni koji su navodno kontaktirani iz groba bili su posjećeni lažljivim duhovima, a ne duhovima pokojnika, što je jedna je od najvećih sotonskih obmana. Postoji preko 30 crno-bijelih spisa koji pokazuju da mrtvi spavaju do drugog Hristovog dolaska, kada mrtvi u Hristu prvi ustaju, a zatim i oni koji su živi bivaju preobraženi. Biblija kaže da „mrtvi ne znaju ništa“ i „mrtvi ne hvale Gospoda“ i da kad neko umre, „neće se više vraćati u njegovu kuću, niti će ga njegovo mjesto više poznavati.“ Ne može se takva teologija uspostaviti na jednom pogrešno umetnutom zarezu kao što je onaj u vezi s razbojnikom na krstu. U izvornom grčkom jeziku nema zareza, a interpunkcija nije nadahnuta (mnogi takvi dokazi se mogu dati kao što je prethodno prikazano.) Odmah nakon svog uskrsnuća u nedjelju ujutro, Isus je rekao Mariji: „Još nisam uzašao svome Ocu.“ (Jovan 20:17) Otkrivenje 2:7 i 22:1-2 zajedno pokazuju da je Božji tron ​​u raju. Isus nije mogao dati takvo obećanje koje bi takođe bilo u suprotnosti s njegovim vlastitim učenjem i preko 30 crno-bijelih spisa.

 

10. Lažna učenja o vječnom paklu

LAŽNO – Učenja koja tvrde da je Bog neki nemilosrdni tiranin koji trilione i trilione godina spaljuje one koji ne prihvataju Hrista, a čak bi i tada njihov bol tek počeo.

ISTINITO – Bog je mnogo milostiviji od bilo kog smrtnika. Nikada ne bismo spaljivali vlastito dijete za cijelu vječnost jer nije prihvatilo Hrista i Plan spasenja. Nijedan smrtnik nije milostiviji od Boga i reći da imamo više ljubavi i saosjećanja kada je Bog dao svog jedinog Sina bila bi strašna uvreda za našeg Gospoda koji je „Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i pun dobrote i istine.“ (Psalam 86:15) Juda 1:7 kaže da su „Sodom i Gomor… stoje kao upozoravajući primjer ognja uništenja za vječnost“ (ova vječna vatra Sodoma i Gomora više ne gori), a Luka 17:29 potvrđuje primjer Jude 1:7 navodeći da su „s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili.“ Upravo se to dogodilo sa Sodomom i Gomorom i zaista je savršen primjer vječne vatre gdje su svi oni trajno stradali. Doslovni opis stvarnog događaja u Otkrivenju 20:9 takođe potvrđuje ovo, koji kaže „i oganj siđe od Boga s neba, i proždere ih.“ Već sledeći stih koji kaže „zauvijek“ nije u suprotnosti s prethodnim stihom jer je SIMBOLIČAN i ne može se temeljiti takva nakaradna teologija na jednom simboličkom stihu kada postoji nekoliko crno-bijelih doslovnih spisa koji kažu da one koji idu u ognjeno jezero vatra proždire i uništava. „Doći će dan, koji će gorjeti kao peć… i svi koji čine zlo biće strnjika… neće im ostaviti ni korijena ni grane… i zgazićete zle, jer će oni biti kao prah pod vašim nogama.“ (Malahija 4:1-3) i „zli će nestati… oni će propasti; u dimu će nestati.“ (Psalam 37:20) Crno-bijeli stihovi odnose prevagu! Bog je zaista mnogo milostiviji od nas i doći će dan kada će „obrisati svaku suzu s njihovih očiju i smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni bola više neće biti, jer prošlo je ono što je nekad bilo.“ (Otkrivenje 21:4) Bog kaže: „Jer ja se ne radujem smrti nijednog koji umire. Zato se obratite i živite.“ (Ezekijel 18:32)

 

11. Lažna učenja o GOVORENJU JEZICIMA

LAŽNO – Učenja ili izjave koje tvrde da niko nije spašen osim ako ne govori nepoznatim jezicima te da postoje dvije vrste jezika kojim oni govore gdje je jedan lični molitveni jezik i jezici anđela, a drugi je za propovijedanje jevanđelja kako je korišteno na Pedesetnici.

TAČNO – Darovi duha se daju i danas (mada možda ne tako preovlađujući u ovom trenutku sve do izlivanja pozne kiše), što može u izuzetnoj prilici uključiti dar stranog jezika tj. sposobnost govora na drugom zemaljskom jeziku u svrhu propovijedanja jevanđelja baš onako kako je prvi put korišteno na Pedesetnici. Pavle je učio da su svi darovi Duha svetoga SAMO na korist svih, odnosno da su bili na korist cijelog tijela Hristovog, tj. za rast Kraljevstva Božijeg (1. Korinćanima 12:7). Pavle kaže da svi primamo različite darove (1. Korinćanima 12:8-11) i da ne govore svi jezicima (1. Korinćanima 12:30). Pavle takođe kaže da trebamo žudjeti za najboljim darovima koji će najbolje pomoći rastu Božjeg kraljevstva, drugim riječima, ne samo za jezicima kao što vidite u harizmatskom pokretu danas (1. Korinćanima 12:31). 1. Korinćanima 13:1 ne kaže da mi ili Pavle možemo govoriti anđeoskim jezicima i dalje čitanje to pojašnjava. Prevodioci Biblije KJV takođe su nas ovom prilikom iznevjerili u prevođenju riječi „iako“ koja je na grčkom „ean“, koja se izgovara eh-an. Ovo je Tejerova definicija: „1) ako, u slučaju da.“ Pavle kaže „kad bih“ imao sve znanje, „kad bih“ mogao govoriti jezicima anđela, „kad bih“ razumio sve tajne, „kad bih“ mogao ukloniti planine, „kad bih“ dao svoje tijelo da se spali, ali ako ljubavi ne bih imao, bio bih kao zvono koje zvecka. Pavle koristi superlative, tj. daje preuveličane primjere kako bi istaknuo važnost ljubavi i kako mu bez ljubavi ništa ne koristi. Pavle nije dao svoje tijelo da se spali i nije razumio sve misterije niti je imao svo znanje. Ova poslednja dva pripadaju samo Bogu. 16. poglavlje Marka ne ukazuje da ako ne govorimo u jezicima, nismo spašeni. Prvo, grčka riječ za „novo“ za njih ne znači potpuno novo, već novo. Drugim riječima, govorili bi na jezicima koje ranije nisu govorili ili učili. Reći da niste spašeni ako ne govorite jezicima na osnovu ovog odlomka, takođe bi značilo da ne biste bili spašeni osim ako ne popijete otrov i ne umrete, ako niste izgonili demone, ako vas ugrize smrtonosna zmija, a da vam ona ne naudi i ako niste bili u stanju staviti ruke na bilo koju bolesnu osobu i omogućiti im da se oporave bez greške. Očigledno je ovo još jedna doktrina đavola. Pažljivo pročitajte sporni odlomak u Marku 16:17-18: „Ovi čudesni znakovi pratiće one koji vjeruju: U moje ime istjerivaće demone, govoriće novim jezicima, i svojim rukama uzimaće zmije. Ako popiju nešto smrtonosno, neće im nauditi. Polagaće ruke na bolesne i oni će ozdraviti.“ Biblija ne uči da postoji dar jezika za ličnu upotrebu na osnovu 1. Korinćanima 14:4 i to je zasnovano na lažnom učenju koje zanemaruje kontekst odlomka i predstavlja lošu pretpostavku. Pogledajte šta Pavle zaista govori u ovoj parafraziranoj verziji. 1. Korinćanima 14:1-5 „Slijedite ljubav i težite za duhovnim darovima, ali favorizujte dar proricanja. Jer onoga koji govori jezikom koji drugi ne poznaju niko od prisutnih ne razumije i samo Bog zna šta govori. Ali ako prorokujete, govorite ljudima za njihovu izgradnju, podsticaj i utjehu. Ali ako neko govori jezikom nepoznatim drugima, on samo sebe izgrađuje što je pogrešno jer ne izgrađuje skupštinu, ali onaj koji prorokuje izgrađuje skupštinu. Ne smeta mi ako svi govorite drugim jezicima, ali više bih volio da prorokujete jer je veći onaj koji prorokuje od onoga koji govori drugim jezikom osim ako neko ne protumači taj jezik na jezik koji prisutni znaju kako bi skupština mogla primiti pouku.“ Dakle, šta Pavle govori? U skupštini govorite na drugom jeziku samo ako neko sa darom tumačenja prevodi na jeziku kojim govori većina, a posebno kaže da bi više volio da svi prorokuju jer će to uvijek izgrađivati ​​skupštinu. Cijela Pavlova poruka je da su darovi za dobrobit svih i stoga za izgradnju skupštine. Pavle kaže da ako nešto ne izgrađuje skupštinu i nema praktičnu djelotvornost u svjedočenju svijetu onda NE činite to. On takođe kaže u 1. Korinćanima 14:27 da to trebaju činiti samo dvojica ili trojica po službi. Je li to ono što danas vidimo u harizmatskim crkvama? Da li te crkve danas žude za najboljim i svrsishodnim darovima ili se mole za dar jezika s očekivanjem da biste uvijek trebali imati ovaj dar? Članovi tih crkava zapravo traže subjektivno natprirodno iskustvo kao dokaz da su „na pravom mjestu“ i spašeni. I pogodite ko jedva čeka da ih zadovolji. Za sve detalje o ovoj vrlo osjetljivoj i kontroverznoj temi pogledajte članak Pentekostalni i harizmatski pokret.

 

12. Lažna učenja o ZAKONU

LAŽNO – Učenja ili izjave koje tvrde da su Dekalog ili četvrti Uput prikovani na krst ili da je subota promijenjena u nedjelju u čast uskrsenja. Takođe je lažno da neko može izabrati da li da svetkuje određeni dan ili ne ili da možemo izabrati koji god dan želimo da držimo Božiju svetu subotu.

TAČNO – Svih deset Uputa Dekaloga su vječni zakon ljubavi (Rimljanima 13:9-10) jer je Bog ljubav i ljubav je vječna kao što je Bog vječan – definicija poretka života i takođe definicija grijeha. Božji Uputi se nazivaju savršenim zakonom slobode, a ne ropstva (Jakov 1:25; 2:10-12). Bog je ustanovio subotu pri stvaranju (zašto imamo sedmicu od sedam dana) prije grijeha i prije Jevreja i obavezao nas da se „sjećamo“ dana koji je spomenik Stvaranja. Bog je pokazao ispravan dan kada je testirao svoju djecu da vidi da li će držati Njegove Upute testirajući da li će držati sedmi dan (Izlazak 16:4-30). Rečeno nam je da ćemo održavati subotu na novom nebu i novoj Zemlji (Isaija 66:22-23). Deset Uputa ili subota nisu bili prikovani na krst prema Kološanima 2:16. Pavle govori o obrednom i prazničnom zakonu koji su imali šabate koje su bile prikovane na krst. Galatima 4:9-10 ne kaže da možemo slaviti bilo koji dan ili da je subota bila ropstvo. Pavle se ovdje takođe poziva na Mosijev zakon koji je nazvao ropstvom, a uključivalo je dane, vremena, mjesece i godine koji su svi bili dio tog zakona. Pročitajte Galatima i Mojsijev zakon za više detalja. Ne možemo odlučiti da svetkujemo ili ne svetkujemo subotu na osnovu Rimljanima 14:5, koja govori o Jevrejima i neznabošcima koji sude jedni drugima i koja je bila preko godišnjih praznika obrednog zakona. Prava istina je da je ovo jedno od Sotoninih najboljih dostignuća i obmana u tradicionalnom hrišćanstvu. Sotona je dao moć papstvu (Otkrivenje 13:2) kako bi mogao da ih navede da promijene Božju subotu u nedjelju, što je učinio Konstantin 321. godine u čast obožavanja sunca, otuda i naziv SUNČEV DAN, i milioni su umrli držeći sedmi dana subotu i obično su bili mučeni i spaljeni na lomačama. Kada slavimo nedjelju, činimo to u znak poštovanja prema autoritetu Rimokatoličke crkve. I to nema apsolutno nikakve veze sa Bogom ili Hristom. Isus je rekao: „Dok nebo i zemlja ne prođu, iz zakona neće proći nijedna jota ili slovce.“ (Matej 5:17-19) Detaljnije o ustanovi Subote Gospodnje može čitati u knjizi Božji pečat.

 

13. Učenja o LAŽNIM POSREDNICIMA SA BOGOM

LAŽNO – Učenja koja tvrde da su živa sveštena lica ili mrtvi ljudi proglašeni za crkvene svece posrednici sa Bogom.

TAČNO – Biblija eksplicitno konstatuje: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5) Samo Isus Hrist je legalno kvalifikovan pred Bogom kao naš posrednik. „Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ (Jovan 8:36) „Zato je Hristos posrednik novog saveza, da bi oni koji su pozvani dobili obećanje večnog nasledstva, jer je on umro da bi oni otkupninom bili oslobođeni od prestupa učinjenih pod prethodnim savezom.“ (Jevrejima 9:15)  „Dječice moja, ovo vam pišem da ne biste griješili. Ali ako neko i sagriješi, kod Oca imamo zastupnika – Isusa Hrista, pravednika. On je žrtva pomirenja za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za grijehe cijelog svijeta.“ (1. Jovanova 2:1-2) Pošto su svi ljudi sagriješili i lišeni su Božje slave (Rimljanima 3:22-25), logično je da nijedan čovjek kojemu je i samom potreban Spasitelj nema ni moć niti kvalifikacije da posreduje pred Bogom za spasenje drugih ljudi. Mrtvi to svakako ne mogu činiti, iz prostog razloga što su mrtvi („spavaju“ smrtnim snom) do prvog ili drugog uskrsenja.

 

14. Lažna učenja o ANTIHRISTU

LAŽNO – Učenja koja tvrde da je Antihrist jedna osoba na kraju vremena koja će sjediti u obnovljenom hramu Božijem pokazujući da je Bog (2. Solunjanima 2:4).

TAČNO – Biblijski gledano, pojam „antihrist“ se primjenjuje na dva načina. Jovan je rekao da je u njegovo vrijeme bilo MNOGO antihrista i svako ko poriče da je Isus došao u tijelu je antihrist (2. Jovanova 1:7). Jedan primjer može biti kada crkva poriče da je Isus došao u tijelu govoreći da je Hrist preuzeo bezgrešnu prirodu Marijinog tijela. Drugi primjer je kroz dogmu o trojstvu koja Isusa prikazuje kao bogočovjeka koji zapravo nije ni umro na krstu (jer Bog ne može umrijeti). Jovan kaže da antihrist potiče iz rane zajednice, krajem 1. vijeka. 1. Jovanova 2:18-19: „Djeco, poslednji je čas, i kao što ste čuli, dolazi Antihrist, ali već sada su se pojavili mnogi antihristi. Po tome znamo da je poslednji čas. Izašli su od nas, ali nisu bili od nas, jer da su bili od nas, ostali bi s nama. Ali izašli su da bi se vidjelo da nisu svi od nas.“ Jovan kaže da oni koji su antihristi potiču iz rane zajednice, ali su izašli sami. Ovo nije pojedinac iako bi mogao biti na čelu pojedinaca. Jovan pokazuje da „antihrist“ takođe znači umjesto Hrista, a ne samo protiv Hrista. To nas dovodi do druge primjene pojma „antihrist“. U proročanstvima u Danilu i Otkrivenju pominje se jedna naročita bogohulna sila koja se zbog svojih aktivnosti poistovjećuje sa antihristom. Ko tvrdi da je bog na Zemlji i postavlja sebe umjesto Hrista? Koja se crkva pojavila kao otpad od rane zajednice i iznosi ovu bogohulnu tvrdnju? Grčka riječ za „hram“ u 2. Solunjanima 2:4 je „naos“ i češće se odnosi na to da smo mi hram (Matej 26:61; 1. Korinćanima 3:16; 1. Korinćanima 6:19). Sada smo mi hram Božji. Fizički hram je bio za žrtveni sistem sve dok Isus nije umro za nas, a zatim u Mateju 23:38 Isus izjavljuje: „Evo, ostavlja vam je vaša kuća pusta.“ Pavle nikada ne bi nazvao obnovljeni hram „Božjim hramom“ jer bi Pavle poricao da je Isusovo djelo na Golgoti bilo završeno. Ovaj stih se odnosi na nekoga ko sjedi na poziciji moći u crkvi koja se predstavlja kao hrišćanska i pokazuje se kao Bog i u skladu je s onim što je Jovan rekao o Antihristu koji potiče od rane zajednice, ali kao otpad od nje.

 

15. Lažna učenja o 666 i ŽIGU ZVIJERI

NETAČNO – Učenja koja tvrde da je 666 Žig zvijeri i tvrde da je Žig zvijeri kompjuterski čip ili neki drugi oblik tehnologije. Takođe je lažno da je Zvijer sam Sotona.

TAČNO – Zvijer u Bibliji predstavlja kraljevstvo (Danilo 7:17, 23). Aždaja je simbol Sotone, a ne zvijer (Otkrivenje 12:9; 20:2). Otkrivenje 20:10 to takođe dokazuje: „A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se već nalaze i zvijer i lažni prorok. I biće mučeni dan i noć, u vjekove vjekova.“ Žig zvijeri u potpunosti dolazi do izražaja pred sami kraj istorije pobune. Za 666 je rečeno da je broj čovjeka iz moći Zvijeri (Otkrivenje 13:18). Žig Božji je simboličan. Iza vašeg čela je vaš um koji donosi odluke slobodne volje, a RUKE simbolično predstavljaju vaše postupke. Deset Uputa su znak na vašoj RUCI i ČELU. Ponovljeni zakon 6:5-8: „Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. I neka ove riječi kojima te danas podučavam budu u tvom srcu… kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu kao povez među očima.“ Obratite pažnju na značaj čela i vašeg uma kao što je prikazano u Ponovljenom zakonu 11:18: „Ove moje riječi usadite u svoje srce i u svoju dušu, privežite ih kao znak na ruku i neka vam budu kao povez među očima.“ Vaše srce i um su mjesto gdje Bog upisuje svoj zakon (Jevrejima 10:16). Oni koji NE dobijaju žig zvijeri obožavaju Boga i drže Njegove Upute. Stih prije upozorenja na propast duhovnog Vavilona i primanje žiga zvijeri poziva na strahopoštovanje prema Bogu, ukazuje na početak Njegovog Suda i na važnost ispravnog bogosluženja Tvorcu (Otkrivenje 14:7-10)! Bog koga obožavamo je dao Uput o svetkovanju Subote kao uspomene na Stvaranje. Kontekst se takođe odnosi na drugi Uput o tome kome ili čemu ne treba da se klanjamo. Stih s druge strane upozorenja na žig zvijeri je čvrsta potvrda. Otkrivenje 14:12 kaže: „Ovdje je istrajnost svetih, koji drže uputstva Božja i vjeru Isusovu.“ Bog se brine za našu poslušnost punu ljubavi, a ne o kompjuterskim čipovima. Ne dobijamo punoću Božjeg gnjeva za tehnologiju koja bi nam mogla biti nametnuta, već za nešto što je odluka našeg srca i uma da mu se pokorimo. Od Postanja do Otkrivenja stalno se pokazuje da je ovo najvažnije pitanje za Boga. Dakle, činjenice su da Bog ima svoj pečat, a sila antihrista i duhovnog Vavilona ima lažni žig. Ova sila antihristove zvijeri promijenila je Božji zakon u dva Uputa koje se pominju u ovom poglavlju o tome kome treba, a kome ne treba da se klanjamo. Uputstva su znak na istom mjestu kao i žig i oni koji ne dobijaju žig drže Božja Uputstva i vjeru Isusovu. Ovo nije spekulacija, ali kompjuterski čipovi jesu. Za detalje vidi knjigu Žig zvijeri.

 

Zaključak

U ovom članku napravili smo kratak pregled nekih od uobičajenih zabluda i jeresi u hrišćanstvu. Nevjerovatno je do kakvih ideja, pogrešnih premisa i pogrešnih zaključaka dolaze ljudi u domenu religije. To nam otkriva postojanje zlih duhovnih sila tame koje neprekidno nastoje da pokvare i, ako bi bilo moguće, osujete i unište Božje djelo i obezvrijede Plan spasenja. Stoga su nepokolebljivo poštenje, lojalnost Bogu i postojana istrajnost u istini od ključne važnosti da zaista izađemo kao pobjednici iz ove bitke za ljudske duše.