Mnogi ljudi se zbunjuju oko ovih proročanstava o dvostrukom vremenu u Ezekielu 4. glava. Međutim, ona se mogu lako objasniti. U nastavku će biti prikazani vremenski periodi za svako proročanstvo, značenje grijeha ili bezakonja za Izrael i Judu i ispunjenje ovih proročanstava.
Tada lezi na svoju lijevu stranu i stavi na nju prestup Izraelovog doma. Koliko dana budeš ležao na njoj, toliko dugo ćeš nositi njihov prestup. Za godine njihovog prestupa, ja ti dajem isti broj dana – trista i devedeset. Toliko dana nosićeš prestup Izraelovog doma. Ostani tako sve te dane. Zatim lezi na svoju desnu stranu i nosi prestup Judinog doma četrdeset dana. Neka bude dan za godinu. Dajem ti dan za godinu. Usmjeri svoje lice prema opsadi Jerusalima, otkrij svoju mišicu i prorokuj protiv njega. Vezaću te konopcima da se ne okreneš s jedne strane na drugu, dok se ne navrše dani tvoje opsade. Uzmi pšenice, ječma, boba, sočiva, prosa i krupnika, pa sve to stavi u jednu posudu i napravi sebi od toga hljeb. Ješćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na strani – trista i devedeset dana. Jelo koje ćeš jesti biće na mjeru – dvadeset sikala na dan. Ješćeš ga povremeno. I vodu ćeš piti na mjeru – šestinu ina. Pićeš je povremeno. Hljeb koji ćeš jesti pripremi kao ječmenu pogaču, a zatim ga pred njihovim očima ispeci na suvom ljudskom izmetu.“ Gospod zatim još reče: „Tako će Izraelovi sinovi jesti nečist hljeb među narodima po kojima ću ih rasijati.“ Tada sam rekao: „Jao, Gospode Jehova! Evo, moja duša nije nečista, jer od svoje mladosti pa sve do danas nisam jeo životinje uginule niti rastrgnute, i u svoja usta nisam stavio nikakvo nečisto meso.“ A on mi reče: „Evo ti onda goveđa balega umesto ljudskog izmeta, pa na njoj ispeci svoj hljeb.“ Zatim mi reče: „Sine čovečiji, uništiću u Jerusalimu zalihe hljeba, tako da će oni jesti hljeb na mjeru i u tjeskobi, i vodu će piti na mjeru i sa strepnjom. Ostaće bez hljeba i vode i gledaće zaprepašćeno jedni u druge i istrunuće u svom prestupu.“ (Ezekiel 4. glava)
Većina razumiju proročansku formulu dan za godinu iz ovih proročanstava, a ipak im je teško primijeniti je na sama proročanstva. Uopšteno se smatra da su proročanstva data od stihova 4-6, ali kao što ćemo vidjeti, ona zapravo obuhvataju cijelo poglavlje, pa i sledeće.
Četvrto poglavlje Ezekiela fokusira se na Jerusalim – grad u koji je Bog odabrao da stavi svoje ime. Bogoslužbeni hram pripadao je Jerusalimu. Ipak, ovo poglavlje predviđa žalosne događaje koji će ga uništiti. Prvih nekoliko stihova prikazuje opsadu koja će doći na grad. Zatim stihovi od četiri do šest predviđaju vremena ispunjenja na osnovu dva različita događaja: 1) bezakonja Izraela i 2) bezakonja Jude. Slijedi više detalja o jačini opsade i njenom uticaju na stanovnike grada.
Bezakonje Izraela (sjevernog kraljevstva)
Trista devedeset dana, „svaki dan za godinu dana“, određeno je za bezakonje Izraela. Gospod je tražio od Ezekiela da demonstrira ljudima 390 dana, ležeći na lijevoj strani, kako bi predstavio godine njihovog bezakonja i opsade i uništenja Jerusalima koje slijede. Iako je Izrael sigurno griješio tokom svih tih godina, postoji jedan događaj koji određuje ovaj vremenski period. Evo nekoliko tekstova koji predstavljaju ovaj grijeh Izraela:
„Napustiće Izrael zbog grijeha koje je činio Jeroboam i kojima je naveo Izrael na grijeh.“ (1. Kraljevima 14:16)
„Zbog Jeroboamovih grijeha koje je počinio i kojima je naveo Izrael na grijeh i zbog njegovih uvreda kojima je izazivao Gospoda, Izraelovog Boga.“ (1. Kraljevima 15:30)
„Ali Jehu nije odstupio od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, kojima je naveo Izrael na grijeh, to jest od obožavanja zlatne teladi. Jedno je tele bilo u Bet-Elu, a drugo u Danu… Ali Jehu nije pazio da cijelim srcem postupa po zakonu Gospoda, Izraelovog Boga. Nije odstupio od Jeroboamovih grehova kojima je on naveo Izrael na grijeh.“ (2 Kraljevima 10:29, 31)
„On [Jeroboam, sin Joašov] je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima. Nije odstupio ni od jednog grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, kojima je naveo Izrael na grijeh.“ (2. Kraljevima 14:24)
„On [Menahem] je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima. Cijelog svog života nije odstupio ni od jednog grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, kojima je naveo Izrael na grijeh.“ (2. Kraljevima 15:18)
Jasno je da je Jeroboam, Nebatov sin, naveo Izrael na grijeh. Šta je učinio Jeroboam? Prvo, izazvao je pobunu deset plemena protiv vlasti Davidove kuće otprilike u vrijeme kada je Roboam, Solomonov sin, došao na vlast. Iz Davidove loze Bog je obećao da nikada neće nestati čovjeka na prijestolu sve dok postoji kralj u Izraelu. U određenom smislu, pobuniti se protiv ovog autoriteta značilo je pobunu protiv Boga. Drugo, Jeroboam je načinio uzvišice i zlatnu telad kao idole za deset plemena kojima su se klanjali, i nije želio da Izraelci više bogosluže u Jerusalimu, ili u tamošnjem Božjem hramu. Ovo je značilo potpunije odbacivanje Boga i sistema teokratije (nacije vođene Bogom).
Kraljevi koji su slijedili, preuzeli su Jeroboamovo pobunjeničko vođstvo, a ostalo je istorija. Ali šta je s proročanstvom? Šta to znači?
Obratite pažnju da 390 dana predstavlja 390 godina. Sam Bog to jasno kaže u Ezekijelu 4:6. Pažljivo proučavanje godina nakon Jeroboamove pobune ukazuje na samo 390 godina dok poslednji kralj Jude ne bude svrgnut s prijestola. U isto vrijeme kada su kraljevi Judeje trajno svrgnuti, hram i grad Jerusalim su uništeni. To je postignuto u 19. godini ropstva pod vladavinom Nabuhadnezara od Vavilona koji je opsjedao Jerusalim 18 mjeseci prije nego što je podlegao (586. godine prije n.e.). U ovom trenutku, prvi dio Ezekielovog proročanstva je ispunjen.
Ovdje se možete razložno zapitati kakve veze imaju Judini kraljevi sa grijehom Izraela. Prvo, Juda (koji je uključivao dva plemena, Judu i Benjamina), predstavljao je kraljevstvo Izraela koje je Bog postavio. Juda je održavao te kraljeve iz Davidove loze, s autoritetom prijestola koji je uspostavio sam Bog. Juda je takođe obuhvatao Jerusalim, grad koji je Bog izabrao da tu namjesti svoje ime – što znači hram. Cijeli Izrael, ne samo Juda, trebao je obožavati Boga u tom hramu. Bog nikada nije odobrio neko drugo mjesto za paralelnu ili bilo kakvu drugu službu. Drugo, kraljevi deset izraelskih plemena, koji se u ovom proročanstvu nazivaju jednostavno „Izrael“, pobunili su se protiv Jude, protiv hrama, a time i protiv Boga. Svi ti kraljevi, kaže Gospod, bili su zli. Iako je vlast tih kraljeva nasilno uklonjena mnogo prije nego što je završeno 390 godina (722-21. godine prije n.e. odvođenjem u Asirsko ropstvo), ljudi iz deset plemena i dalje su slijedili bezbožne običaje na koje su ih ti kraljevi navodili u prethodnim vjekovima. Nikada se nisu vratili hramskoj službi kao narod tokom 390 godina probe. Drugim riječima, iako su ostali bez svoje države, još uvijek je postojala opcija da se vrate Bogu i autorizovanom bogosluženju u Jerusalimu.
Juda i Benjamin, koji su trebali učiniti više da vrate svoju braću na bogosluženje u hram, umjesto toga su takođe podlegli paganskim običajima, a neki od Judinih kraljeva takođe su odveli Judu od Boga. Kao rezultat toga, Juda bi doživio istu sudbinu kao i Izrael. Ali ovo se nije moglo dogoditi prije dolaska Mesije i ispunjenja proročenih 70 sedmica probe za ostatak jevrejskog naroda iz Danila 9:24-27!
Judino bezakonje
Božja milost je trajala punih 390 godina sa bezakonjem Izraela prije nego što je stigla kazna. Ali za bezakonje Jude daje se samo 40 godina milosti! Koji je Judin grijeh mogao biti toliko veći od grijeha Izraela da dočeka tako brzu konačnu odmazdu? Kako uopšte znamo da je Judin grijeh premašio Izraelov?
U Svetom pismu, koja je strana, lijeva ili desna, značajnija? Složili biste se, sigurno, da je to desna strana. Desna ruka predstavlja snagu, blagoslov i veličinu. Zbog grijeha Izraela Ezekielu je naređeno da leži na lijevoj strani, dok za Judin grijeh treba da leži na desnoj strani. Ovo pokazuje prioritete i koji je grijeh veći. Redoslijed dva grijeha u odlomku takođe je relevantan. Izraelov grijeh privlači prvu pažnju, a Judin sledeću.
Ne samo da Judin grijeh dolazi nakon grijeha Izraela; on dolazi mnogo kasnije… oko hiljadu godina kasnije da budemo tačni. Moramo razumjeti sastav jevrejskog naroda u vrijeme Hrista da bismo u potpunosti shvatili važnost Judinog grijeha. Tokom vavilonskog ropstva (70 godina) i sedamdeset godina koje su uslijedile (vrijeme Ezre, Nehemije i obnove hrama) deset plemena je gotovo izgubljeno miješanjem i brakovima sa okolnim narodima. Judino pleme, Božjom blagodaću i milošću, sačuvano je kao ostatak Jevreja. U Hristovo vrijeme, Jevreji su mrzili svoju braću iz deset plemena jer se nisu održala čistima. Samarićani su bili uključeni u ovu grupu i, iako su ranije pripadali naciji Izrael, više im nije bilo dozvoljeno da služe u hramu u Jerusalimu zbog mržnje „čistih“ Jevreja prema njima. Dakle, Juda je bio taj za koga se Hrist najviše trudio dok je bio na ovoj zemlji.
„Judin grijeh je zapisan gvozdenom pisaljkom. Dijamantskim vrhom urezan je na ploču njihovog srca i na rogove njihovih oltara.“ (Jeremija 17:1)
Dok je Izrael odbacio kraljeve koje je Bog postavio, Juda je odbacio Kralja nad kraljevima. Dok se Izrael okrenuo od Boga da bi obožavao idole, Juda se okrenuo od Boga da bi obožavao nacionalni ponos i tradiciju. Dok je Izrael zanemario da slijedi Boga, Juda je ubio jedinorođenog Sina Božjeg. Ali i prije Hristovog raspeća definitivna odluka o odbacivanju Mesije bila je donesena od strane vrhovnog vjerskog tijela Jude, tako da ako tražimo punih 40 godina možemo ih imati u takvom razumijevanju stvari (na sličan način možemo pravilno razumjeti proročanstvo o „tri dana i tri noći u srcu zemlje“ iz Mateja 12:39-40).
Dakle, samo 40 godina kasnije, što je jedna biblijska generacija, stigla je kazna. Jerusalim je ponovo bio opkoljen. Opet je nastupila glad. Opet su zidovi srušeni. Hram je ponovo i konačno završio u uništenju i ruševinama.
I tako je ispunjen drugi dio Ezekielovog proročanstva.
Paralele između dva dijela ovog proročanstva daju dokaz da je tumačenje istinito. Izrael i Juda su odbacili Boga. Grijesi su uglavnom isti. Ispunjenje proročanstva je isto. U oba slučaja hram je, zajedno sa gradom Jerusalimom, uništen.
„Jer će ti doći dani kad će tvoji neprijatelji podići šančeve oko tebe i opkoliće te i pritisnuće te sa svih strana. I sravniće sa zemljom tebe i tvoju decu u tebi. Neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi prepoznao vrijeme svog pohođenja.“ (Luka 19:43-44)
Da su Jevreji iz Ezekielovog vremena pažljivo razmotrili značenje njegovog proročanstva, zar ne pretpostavljate da bi mogli znati koje godine će izgubiti svoj dragocjeni hram obožavanja i biti potpuno pod kontrolom Vavilonjana? Jeremija je prorekao ove događaje, ali Ezekielovo proročanstvo predskazalo je godinu. Da su Jevreji Isusovog vremena dobro proučili ova proročanstva, mogli bi znati koje godine će Jerusalim ponovo biti opkoljen i njihovi životi ugroženi u drugom uništenju Jerusalima. Sam Isus je ponovo prorekao uništenje Jerusalima… šta da su bili budni za ova proročanstva?
Razumijevanje ovakvih proročanstava je velika opomena za sve koji misle da će Bog dovijeka podnositi njihov otpad i grijehe i da polažu neopozivo i trajno pravo da se nazivaju Njegovim narodom.
