Reinkarnacija (ponovno utjelovljenje) je vjerovanje po kome je sadašnji život pojedinca samo jedna od mnogobrojnih inkarniranih (utjelovljenih) formi, koje čovjek mora da prođe na svom putu ka savršenstvu. Po tom vjerovanju smrt nije pravi kraj života, nego je to samo kraj jedne inkarnacije (utjelovljenja) i početak drugog utjelovljena. Ta uzastopna utjelovljena mogu biti u vidu svega što trenutno živi na zemlji. Sledeće utjelovljene može biti u formi biljaka, insekata, ptica, životinja ili čovjeka. Forma koju će čovjek dobiti u svojoj sledećoj inkarnaciji zavisi od kreativnosti duše, kao i od principa karme.
Karma je princip po kome je sadašnji život nagrada ili kazna za riječi i djela u našem pređašnjem životu. Cilj ovog procesa je dolazak u stanje savršenog života oslobođenog od tijela i oslobađanje od kruga reinkarnacija. Po nekima, broj uzastopnih inkarnacija može biti 8.400.000!
Koncept istorije u hinduizmu, a kasnije i u budizmu, jeste cirkularne prirode. Po tome već vidimo da ideja o reinkarnaciji ne daje odgovor kako je svijet nastao, ko je stvorio život, nego se već polazi od stanja gdje svijet postoji onakav kakav jeste. Vjeruje se da postoji neka vrsta vječnog kruga gdje se ponavljaju određene stvari. Oslobođenje ili „mokša“ postiže se kada individua shvati da je „atman“, to jest „ja“ ili „moje biće“ isto što i „brahman“, dakle, apsolutno biće od kojeg sve potiče. Dakle, oslobođenje će se dogoditi u onom trenutku kada ja shvatim da sam ja ustvari isto što i „brahman“, da sam dio tog svemirskog principa koji sve ujedinjuje, da sam dio boga. Da bi došlo do ove promjene, nude se određene metode.
S druge strane, u hrišćanstvu koncept istorije je linearne prirode. Ovaj svijet ima svoj početak, on nije proizvod slučaja, on ima svoju progresiju i ovaj svijet ima svoj kraj. Bog djeluje u ljudskoj istoriji, i na taj način Bog pokazuje kakvo će biti Njegovo djelovanje na kraju istorije čovječanstva.
Ko vjeruje u reinkarnaciju?
U reinkarnaciju vjeruju hinduisti, budisti, pristalice različitih filozofija i istočnjački obojenih religija (antropozofija, teozofija, svjesnost Krišne, i dr.), nju ejdžeri, kabalisti, razni okultisti, itd. Stotine miliona ljudi vjeruje u reinkarnaciju. Veliki broj intelektualaca prihvata teoriju o reinkarnaciji. Prema jednoj anketi, 75% ljudi u Holivudu vjeruje u reinkarnaciju, i čak jedna trećina Amerikanaca. Neki hrišćani smatraju da se teorija o reinkarnaciji može pomiriti sa biblijskim učenjem. Još prije desetak godina 21% Evropljana, od kojih su 1/4 hrišćani, vjeruju u reinkarnaciju. Među ekolozima je često vjerovanje u reinkarnaciju. Metode koje praktikuju ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju bliže su okultizmu nego povjerenju u Boga.
Međutim, ne postoji jedno učenje o reinkarnaciji. Ima raznih pravaca i shvatanja, pa ćemo govoriti o najraširenijim shvatanjima.
Prividne prednosti učenja o reinkarnaciji
Zašto ljudi prihvataju učenje o reinkarnaciji? Ova teorija nudi pokušaj da se riješi problem smrti. Smrt je jedan od najbolnijih, ako ne i najbolniji fenomen ljudskoga života. Osnovna potreba čovjeka jeste da živi. Međutim, kako da čovjek riješi problem smrti? Teorija o reinkarnaciji nudi čovjeku da riješi problem smrti na bezbolan način. Ako je neko vama blizak umro, nema potrebe brinuti se za njega. On u stvari nije mrtav, on je samo promijenio formu života. Ako je živio moralno, budite bez straha, on je nagrađen jednim novim, ugodnijim životom, a možda čak i savršenim životom, jer ko zna nije li ovo njemu bila poslednja reinkarnacija prije spajanja sa „brahmanom“. Ako je umrlom potrebno da još malo napreduje, on će za to imati koliko god je potrebno prilika u njegovom budućem životu. Potrebno je samo strpljenje, sve je samo stvar vremena.
„Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udela ni u čemu što se čini pod suncem…. jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.“ (Propovjednik 9:5,6,10) Ovdje se Biblija radikalno razlikuje od teorije o reinkarnaciji. Po Bibliji čovjek ima samo svoje danas. Danas je dan spasenja, danas je vrijeme da se odlučim za Boga, danas je trenutak da se čovjek pokaje za ona zla koja čini, jer posle smrti nema mogućnosti da čovjek mijenja svoje odluke. Biblija ne govori o velikom broju mogućnosti da čovjek mijenja svoj život. „Danas ako glas Njegov čujete, nemojte da vam srce otvrdne“, kaže Biblija (Jevrejima 3:7,8). Ovdje je sudar ova dva koncepta. Po teoriji reinkarnacije vi ćete imati bezbroj mogućnosti. Biblijski tekst kaže: „danas, sada“. Danas pred sobom imaš vrijeme da mijenjaš ono što bi želio da promijeniš. Kada čovjek umre, više ne postoji mogućnost za promjene.
Druga privlačna strana teorije o reinkarnaciji jeste njen stav o moralu. Kako ne biti solidaran svim živim svijetom koji živi oko nas, sa biljkama, životinjama i ljudima, ako ne postoje granice među njima? Kako onda ne biti solidaran? Konačno, i mi sami možemo obući jednu od tih formi u svom budućem životu. Ako se to nije dogodilo u našim prethodnim postojanjima, to se može dogoditi u budućim. Ko zna nećemo li mi postati biljka, životinja ili čovjek. Ovo shvatanje da u biljkama, životinjama i ljudima postoji dio božanskog je panteizam.
Ovaj stav podstiče ljude da budu solidarni sa cjelinom živoga svijeta. Među pristalicama reinkarnacije ima dosta ljudi koji se bave ekologijom, i bore se za očuvanje prirode, za zaštitu životinja, a protiv rasizma. Međutim, pobuda koja pokreće ljude da se bore za ove pozitivne stvari nije zato što vole biljke, životinje i ljude, nego strah od kazne u sledećem životu. Ljudi se boje da će, ako postanu biljka da se uguše od smoga, ili će neko da ih maltretira kao životinju ili drugu rasu. Bog nas poziva da volimo prijatelje i neprijatelje, životinje i biljke, ne zato što bi nas On kaznio ako ih ne volimo, nego zato što smo shvatili da je za nas zaista dobro da tako živimo.
Ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju smatraju da je grijeh ubiti komarca koji ti pije krv, ili miševe i insekte koji ti uništavaju kuću, ali neće nimalo da se bore protiv svoje oholosti, sebičnosti ili mržnje.
Prema teoriji reinkarnacije, kada se rodi dijete sa defektom, to znači da je u prošlom životu nešto skrivilo pa je sada kažnjeno.
U teoriji reinkarnacije postoji pokušaj da se pravda zadovolji tako što naša budućnost zavisi od naše sadašnjosti. To je čak i strpljiva pravda jer nam ona daje više od jedne mogućnosti za popravljanje. Reinkarnacija nam čak daje sigurnost da ćemo imati onoliko prilika koliko nam je potrebno da bismo stigli na cilj. Ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju tvrde da ćemo svi stići na cilj. Ovo nije učenje Svetoga Pisma. Biblija kaže da na žalost nećemo svi stići na cilj. Bog će na sudu nekima reći: „Idite od mene prokleti u oganj vjekovni… I ovi će otići u kaznu vjekovnu, a pravednici u život vjekovni.“ (Matej 25:41-46) „I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ (Otkrivenje 20:15). Biblija uči da čovjek nema više utjelovljena da bi promijenio ono što je loše u njegovom životu. Čovjek ima samo mogućnosti u ovom jednom životu.
Teorija reinkarnacije pokušava da objasni misteriozne fenomene koje naizgled drugačije ne možemo objasniti. Postoje osobe koje se sjećaju svojih prošlih života. Neka žena smatra da je bila kći faraona, da je živjela na njegovom dvoru, i sjeća se svega kako je to bilo. Jedna djevojčica iz jedne indijske porodice vrlo se brižno držala svoje religije. Iznenada, kada je imala samo 6 godina, počela je da priprema jelo sa goveđim mesom, mada se u njenoj kući nikada nije jelo meso, a posebno ne goveđe. Događali su se i drugi fenomeni koji su davali utisak da se radi o osobi koja ima sasvim različite životne navike, potpuno različite od navika porodice u kojoj je odrasla. Jednog dana djevojčica je kazala da njena prava porodica živi blizu željezničke pruge, daleko od tog mjesta. Njeni roditelji su je odveli kod psihijatra koji ju je saslušao. Posle indikacija koje je ona dala, odveli su je u selo u kojem ona nikada ranije nije bila. Ona je prepoznala i identifikovala kuću svoje prave porodice. Kada su razgovarali sa članovima porodice koja je tu živjela, saznali su da je djevojčica istog imena izgubila život u željezničkoj nesreći prije nekoliko godina. Od tada, u cijelom selu se čvrsto vjeruje da je ova djevojčica reinkarnacija poginule djevojčice.
Međutim, većina ljudi koja se sjeća svojih navodnih reinkarnacija, sjeća se da su bili plemići, kraljice, knezovi, naučnici, pesnici. Rijetka su sjećanja da su bili obični ljudi ili životinje. Kako objasniti da desetak osoba tvrdi da su reinkarnacija Kleopatre? Bar njih devet laže, a prije će biti da su svih deset lažne.
Što se tiče nauke, ona ove slučajeve stavlja u domen religioznog i filozofskog, ali nema definitivan odgovor na ovakve fenomene. Da li postoji još neki način da se objasne ovi fenomeni?
Nelogičnosti
Mi možemo da objasnimo ove fenomene i sa biblijske tačke gledišta. Ali mi ne možemo samo uzeti Bibliju i reći da biblijski tekstovi pokazuju da reinkarnacija nije tačna. Zato ćemo pokušati da vidimo da li postoje nelogičnosti unutar same ideje o reinkarnaciji. Ako bi pokušali da kritikujemo indijsku filozofiju Biblijom, to bi bilo slično kao kad bi poistovjetili jabuke i narandže, dvije različite stvari. Zato ćemo u kritici poći sa tačke gledišta ove teorije, a kasnije ćemo vidjeti šta piše u Bibliji.
Reinkarnacija ipak ne odgovara zadovoljavajuće na neka osnovna pitanja:
1) Zašto su slučajevi sjećanja na prethodni život izuzeci? Istorija živih bića na našoj Zemlji je duga, i mi sigurno ne živimo u prvoj inkarnaciji pa da nemamo sjećanja na prošle živote. Zašto se onda samo mali broj ljudi sjeća prošlih života? Svaka inkarnacija trebalo bi da mi bude dragocjeno iskustvo, da ne bi ponavljao greške koje sam činio u prošlom postojanju, da bi mogao da napredujem ka savršenstvu. Ako se uopšte ne sjećam prethodnog života, zašto onda uopšte postoje naredne inkarnacije? Kako ćemo napredovati bez korisnih iskustava koje smo stekli u prošlom životu?
2) Ako smo mi danas ko zna koja inkarnacija, i ako smo živjeli mnogobrojne prošle živote, morao bi u istoriji da postoji moralni progres čovječanstva. Međutim, ne samo da nema progresije, nego postoji dekadencija morala. Sve je više zločinaca, a sve manje plemenitih i časnih osoba. Danas se više ne haje za pravdu i istinu, ni za određene moralne principe u životu. Čovječanstvo opada u moralu. Ne samo da ne postoji napredak, nego postoji srozavanje morala.
Isti problem ima teorija evolucije. Ako je evolucija tačna, mi bi morali da napredujemo na moralnom planu. Na žalost, mi degradiramo. Zato je reinkarnacija samo jedna obeshrabrujuća teorija, jer ponovo proživjeti milione uzastopnih inkarnacija bez napretka, izgleda kao raditi Sizifov posao, koji je po grčkom mitu mnogo puta uzalud kotrljao kamen uz planinu, da bi kamen svaki put ponovo pao u podnožje.
3) Depersonalizacija. Ako nemam sjećanje na prošle živote, da li sam to ja? To izgleda kao život lišen svih karakteristika vezanih za moju ličnost. Oni koji vjeruju u reinkarnaciju kažu da je jedan element uvijek konstantan, dok se drugi mijenjaju. Međutim, naše ličnosti imaju ugrađene vrijednosti prijateljstva, rodbinskih veza, i dr. Svaki čovjek je neponovljivo biće, unikat. Ako se ne sjećam ni prijatelja, rođaka, poznanika, da li sam to ja? Kada milujete svoje dijete mogli bi da pomislite da to i nije vaše dijete, nego neka druga osoba iz davne prošlosti. Teorija reinkarnacije ukida ličnost u svakom sledećem životu.
Ono što je još zabrinjavajuće jeste da po reinkarnaciji, kada bi se završio krug reinkarnacija za sve živo, nastala bi situacija gdje više nema ličnosti, postoji apsorpcija svih ljudi u sve, fuzija. Dakle, kada konačno dostignemo cilj ka kome težimo, onda će doći do fuzije, do stapanja svih u sve. To je potpuna depersonalizacija, tu ja više ne prepoznajem ni druge, ni samoga sebe. Psiholozi kažu da čovjek mora da cijeni svoju ličnost da bi bio sposoban za jedan konstruktivan život, da bi pronašao neku vrstu duhovne ravnoteže.
Za jedan uravnoteženi, harmonični život potrebno je da realno pokušamo da gledamo na sebe, da znamo svoje dobre strane, svoje mogućnosti, i svoje slabosti. Ova teorija uči ljude da vjeruju u lišavanje bogatstva individualnog života. Život posle smrti nije vrijedan pažnje ako ne nastavlja najljepše aspekte sadašnjeg života.
Jov kaže: „Ali ja dobro znam da je živ otkupitelj moj, da će posle mene doći i nad prahom stati. I ako se ova koža moja raščini, opet ću u tijelu vidjeti Boga, njega ću ja gledati, njega će vidjeti oči moje, a ne oči stranca.“ (Jov 19:25-27). Jov kaže da ćemo po vaskrsenju imati tijelo, i to ovo isto tijelo, samo što će biti besmrtno i neraspadljivo, biće bez grijeha. Ja isti vidjeću Boga po vaskrsenju, dakle nisam stopljena ličnost sa živim svijetom.
4) Postoji vještačka podjela između ljudskoga tijela i ljudske duše. Biblija ne pravi radikalnu podjelu na tijelo koje je zlo, prolazno i materijalno, koje će nestati jednom zauvijek, i na dušu koja je dobra i koja će vječno živjeti. Biblija kaže da čovjek nema dušu, već da je čovjek duša (1. Mojsijeva 2:7). Cio čovjek je stvoren po slici Božjoj, i cio čovjek ima vrijednost u Božjim očima. Na primjer, kada je neko zatrovan drogama ili alkoholom, da li je zatrovano njegovo tijelo ili njegov duh? I jedno i drugo. S biblijske tačke gledišta, nemoguće je napraviti rez i reći: ovo je tijelo, a ovo je duša, kao između kapi vode i ulja. Biblija govori da ne postoji besmrtni element u čovjeku. „Koja duša zgriješi, ona će umrijeti.“ (Ezekiel 18:20) Ako duša po Bibliji umire, onda ne može da se reinkarnira u neku drugu osobu.
Međutim, teorija o reinkarnaciji pravi radikalnu razliku između tijela i duše. Na tijelo se gleda kao na vremensku realnost koja nestaje prilikom smrti, kao nešto što je ograničeno, nešto što je zlo. Tijelo je nešto što će nestati kada čovjek doživi savršenstvo. Duša će se tada konačno osloboditi tijela.
Kada posmatram svoje tijelo, kada gledam spektar mogućnosti koje ima ljudski mozak, savršeniji od bilo kog kompjutera koji danas postoji, kada vidim djecu kako zrače od radosti, jednostavnosti i nježnosti, sve u nama govori da je ljudsko tijelo načinio jedan izvanredan Konstruktor. Bez tijela, kada ga smrt uzme, ja više nisam ništa. Ne sjećam se ničega, ne razmišljam, nisam svjestan svijeta oko sebe, ne postojim.
Po teoriji reinkarnacije duša je, navodno, bolja od tijela, ona je besmrtna, čak vječna. To je navodno dio boga u čovjeku. Ona je jedino što vrijedi, ona je odsjaj božanskog u životu čovjeka. Duša navodno nastavlja da živi kada se oslobodi od tijela. Duša je sjedište svih moralnih i duhovnih vrijednosti.
Ovdje postoji nešto suprotno logici. Ako su naše duše svo dobro koje postoji u nama a tijelo svo zlo, zašto onda Stvoritelj primorava te dobre duše da se nastane i da uđu u zlo tijelo toliko puta? Kako i zašto je tijelo postalo zlo, izopačeno? Reinkarnacija je optužba protiv Boga, da je Bog loše stvorio ljude i da sad hoće da ih pročišćava.
Tvrdi se da naše duše nisu baš potpuno dobre, i da su zato nastanjene u tijelu, da bi se postepeno očistile i od tog zla koje imaju u sebi. Međutim, tu smisao za pravdu kod reinkarnacije prestaje. Tvrdi se da postoje dva vječna principa, principi dobrog i zlog, i da će oba vječno postojati. U tom slučaju, pravednije je materijalističko shvatanje svijeta po kome se sve završava smrću, jer je tu konačno kraj zla koje činim. Bilo bi strašno živjeti u svemiru gdje bi zlo vječno postojalo.
Drugi problem je kako očistiti dušu stavljajući je u tijelo koje je zlo, koje je još više zlo od same duše? Čak i kad bi se inkarnacija ponovila više miliona puta, kako bi se duša očistila boravkom u zlom tijelu? Duša se može samo još više opoganiti u zlom tijelu. Neki ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju vjeruju da je zlo neka vrsta protivteže dobru, koja je neophodna, i postoji u samom Bogu. Bog koji je zao može biti samo lažni bog, đavo koji sebe naziva „bogom“. Ako on ne može sebi da pomogne da se oslobodi zla, onda ne može ni nama. Samo pravi Bog koji je apsolutno dobar, apsolutno pravedan i milostiv može da nas izbavi od zla koje je u našem tijelu i umu.
Niko ne može da me ubedi da je zlo dobro. Recite jednom bračnom paru čije dijete boluje od smrtonosne bolesti da je zlo dobro, da zlo ima neku pozitivnu vrijednost. To je zaista nerazumno. Po teoriji reinkarnacije smrt nije neprijatelj, nego Božji dar ili dar prirode, jer mi dozvoljava da uđem u novi život. Međutim, sve u čovjeku se buni protiv ideje da smrt nije neprijatelj. Smrt nije blagoslov za čovjeka. Kada smrt okrutno, iznenada, pokaže svoju gvozdenu ruku na djetetu punom života, djetetu koje je bilo radost svojim roditeljima i čija budućnost je izgledala korisna i blagotvorna za druge, onda na smrt ne mogu da gledam kao na nešto što je dobro. Smrt je protiv nas i mi smo protiv smrti.
Na osnovu čijeg autoriteta bi trebalo da povjerujemo u reinkarnaciju? Bog u Svetom Pismu govori suprotno reinkarnaciji. Svaki ljudski autoritet će propasti, prije ili kasnije. Ko vam garantuje da se posle smrti selimo u drugo tijelo? Za vaskrsenje nam je garancija vaskrsenje Isusa Hrista koji je lično pobijedio grob, i koji je vaskrsavao druge ljude. Bog nam je pokazao da On ima moć da nas vaskrsne. Bog nam je pokazao šta je dobro i nudi nam snagu da živimo tako. Samo treba da imamo povjerenje u Boga.
Reinkarnacija ne zadovoljava ni ljudski razum, ni ljudsko srce, a suprotna je biblijskom stavu koji je dao Tvorac čovjeka koji najbolje zna šta se dešava kad čovjek umre.
Karma i pravda
Ako bi čovjek bio pasivan, ako ne bi radio ništa dobro i ništa loše, po reinkarnaciji bi bio spasen. „Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.“ To je ljudska ideja. Bog je rekao: „Čini drugima ono što želiš da oni tebi čine“ (Matej 7:12). Jedino aktivan život pomaganja ljudima oko sebe je po Božjoj volji.
Za ljude koji vjeruju u reinkarnaciju pravedna kazna je ako čovjek pretrpi u sledećem životu isto zlo koje je učinio nekom drugom u prošlom životu. Ako udarim nekoga, neko će me udariti i biće neriješeno. Ali postoje ljudi koji vole da se biju. Ako se potuku dva prgava čovjeka i zadaju jednak broj udaraca jedan drugome, da li je pravda zadovoljena? Ne vjerujem, jer oni i dalje žele da se tuku, i dalje mrze jedan drugoga. Mržnja kao pobuda je ostala, pa će ostati i tuča kao manifestacija mržnje.
Kada bi zakon karme bio stvaran, ljudima bi jedini motiv za pravedan život bio da izbjegnu posledice svog zla koje su učinili, a ne da stvarno vole ljude. Ljudi bi samo čekali trenutak da im ne prijeti kazna, pa bi nastavili da čine zlo.
Ako sam sebičan, da li će mi pomoći ako neko drugi bude sebičan prema meni? Neće sigurno. Pomoći će mi jedino ako sretnem osobu koja je potpuno nesebična, voli i neprijatelje, pomaže iako nema korist od toga – Isusa Hrista.
Promjena pod pritiskom kazne je površna. Promjena pod uticajem ljubavi je trajna.
Zamislite da vam vaša voljena osoba kaže ružnu riječ. Po zakonu karme, da bi ona postala bolja, vi joj kažete istu ružnu riječ. Ona vas udari, vi udarite nju. Da li će to učvrstiti vašu ljubav, ili će doći do raskida?
Da li sam pravedno kažnjen ako se ne sjećam svog prošlog života, niti se sjećam šta sam loše učinio u prethodnom životu? Lažni bog koji je izmislio reinkarnaciju ustvari kaže ljudima: „Kažnjavaću te sve dok ne budeš živio po mom. Nemaš izbora. Na kraju ćeš morati da se stopiš sa mnom.“
Pravi Bog ne prisiljava ljude čak ni na spasenje. Pravi Bog ne kažnjava da bi smo ga voljeli. Pravi Bog nas spasava od robovanja zlu i daje nam snagu da živimo po Njegovoj volji da bismo ga voljeli.
Zakon karme je da svako mora da plati svoj dug, i da niko ne može umjesto tebe da pati za tvoju krivicu. Ovo je očigledan napad na Božji plan za spasenje ljudi. Isus Hrist je posrednički preuzeo naše grijehe, a to po zakonu karme ne bi bilo moguće.
Po reinkarnaciji Isus Hrist ne bi mogao da posreduje za nas, nego bi svako morao da podnese kaznu za svoje grijehe. Na taj način nijedan čovjek ne bi bio spašen.
U ideji o reinkarnaciji postoji dilema da li doktor onda smije da liječi bolesnog čovjeka, jer mu na taj način skida karmu. Vjerovanje u reinkarnaciju je razlog što je u Indiji visoka smrtnost djece. Činjenica je da nijedan bogati guru nije dao svoj novac da bi napravili bolnicu i pomogli bolesnima. Ovo vjerovanje je suštinski različito od Boga ljubavi koji je u tijelu čovjeka, uzeo našu krivicu na sebe i umro na krstu, da bi mi koji smo se pokajali za svoje grijehe mogli da živimo novi život bez grijeha.
Iskustva reinkarnacije
Mnogi ljudi su začuđeni kada polupismena osoba počne da piše u stilu čuvenog umrlog pisca, pa joj čak i rukopis postane identičan rukopisu tog pisca.
Neki naučnici su pokušali da prouče ljude koji tvrde da se sjećaju ranijih života. Profesor Stivenson, šef apartmana psihijatrije na Medicinskom univerzitetu u Virdžiniji, u toku 25 godina ispitivao je više od 1600 slučajeva ljudi koji su tvrdili da su reinkarnirani. On je nazvao svoje djelo: „Dvadeset slučajeva sugestivne reinkarnacije“, i on je dao ovaj zaključak: „Nema dakle ništa nelogičnije od teorije mnogostrukih, ponovnih rađanja.“
Jedna grupa indijskih istraživača takođe je ispitivala oko 80 slučajeva. Većina od njih bila su djeca ispod 15 godina, a sjećanje na prošli život im je nestajalo sa godinama. Oni su zaključili da reinkarnacija nije potvrđena, nego ostaje na domenu religioznog vjerovanja.
Postavlja se pitanje zašto se sjećanja na ranije živote nisu pojavila prije nego što je nastala ideja o reinkarnaciji? Prvo je smišljena ideja o reinkarnaciji, a tek onda su počela da se događaju sjećanja na prošle živote.
Svi natprirodni fenomeni mogu imati samo dva izvora: Bog ili Sotona. Bog je u Svetom Pismu vrlo jasan: „I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom sud.“ (Jevrejima 9:27) Dakle, ljudi ne umiru više puta, nego samo jednom, a posle tog jednog jedinog života izaći će na Božji sud. U Bibliji piše da će oni koji su izabrali Boga vaskrsnuti na vječni život kada Isus bude došao ponovo, a oni koji su odbacili Boga biće za vječnost mrtvi. (Otkrivenje 20:4-8)
Kako se dešavaju čuda? Cilj Sotone i demona jeste da ljude navedu da nemaju pravu predstavu o Bogu i da nemaju povjerenje u Njega. Ako neko odbaci Boga, demon može da ga opsjedne i kroz njega imitira ponašanje neke ličnosti iz prošlosti. Čudo djeluje na ljude tako što steknu povjerenje u neku osobu, ili stiču pogrešna stavove i pogrešna očekivanja. Čovjek koji vjeruje da će imati još mnogo života da bi došao do cilja sigurno nije motivisan da se pokaje sada kada ima jedinu priliku za to. Tako čovjek umire vjerujući u zabludu koja ga vodi u vječnu smrt. Bog nam je dao razum da napravimo razuman izbor, ali je na nama da li ćemo da koristimo razum koji nam je dat.
Gurui
Smatra se da ne možeš da izađeš iz kruga reinkarnacija tako što ćeš da pročitaš informaciju kako da pobijediš zlo u sebi i prihvatiš je, nego guru mora da te uputi na pravi put. Dakle, ovdje ne postoji svjesno, razumno prihvatanje istine, nego mistični doživljaj na koji upućuju ljudi. Danas su mnogi gurui kompromitovani. Guru Bagvan Šri je sakupio na desetine automobila marke Rols Rojs koje je dobio na poklon od svojih sledbenika. Bitlsi su bili duboko razočarani Mahariši Maheš Jogijem, kada su saznali da je on mnogo više zainteresovan za tijelo jedne od djevojaka na zabavi gdje su svi bili zajedno, nego za duhovne stvari. Oni su priznali: „Načinili smo grešku jer smo slijedili ovog vođu.“
Ako nije dovoljno da ti bilo koji čovjek objasni istinu, nego da moraš da istinu čuješ od određene osobe, to je onda kult ličnosti, a ne povjerenje u Boga. Način spasenja je jednostavan i lako shvatljiv. Postoje komplikovanija znanja za duhovno napredovanje koja imaju ljudi koji se dublje bave religijom, ali shvatanje spasenja je lako shvatljivo svakom vjerniku. Isus je umro na krstu, da ja ne bih morao da umrem zbog mojih grijeha. Bog mi je oprostio grijehe radi Hrista i pozvao me da od sada živim u skladu sa Božjim načelima sažeto otkrivenim u Dekalogu.
Meditacija
Ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju koriste meditaciju da bi došli do cilja svog vjerovanja. Meditacija je razmišljanje ni o čemu. Pri meditiranju ljudi ponavljaju neki besmisleni slog dok ne isprazne svoj um i doživljavaju ugodna osjećanja. Ugodna osjećanja prikrivaju osjećanje krivice i nezadovoljstvo sobom, ali se oni vraćaju ponovo jer je to samo prikrivanje problema a ne rješenje. Onda je potrebna nova meditacija, pa ponovo povratak u stvarnost, pa ponovo bjekstvo u trans, i tako u krug.
Bog nam nije rekao da imamo božansku suštinu koju treba da otkrijemo meditacijom ili nekom drugom tehnikom. Bog kaže: „Ako ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe.“ (Matej 16:24) To znači da je u nama grijeh, nepoštovanje Boga, a ne „bog“ kojeg treba otkriti. Meditacija je izgovor da bi se oslanjali na sebe a ne na Boga.
Meditacijom može da se promijeni samo forma ponašanja, da spolja ljudima izgledamo dobri, ali ne može da se promijeni naša suština, da stvarno budemo dobri. Posle meditacije čovjek će osobu koju ne voli da otjera ljubaznim riječima umjesto vikom i svađom, ali će ipak da je otjera. Osjećaće se dobro, ali će drugima i dalje da čini nažao. Bog nas mijenja tako da volimo svoje neprijatelje, da pokušamo da se sprijateljimo s njima u dobru.
Neki kažu: „Kako znaš da je meditacija nešto loše kad nisi probao? Probaj pa ćeš osjetiti da djeluje.“ I Sotona je ponudio Evi samo da proba plod s drveta poznanja dobra i zla, i obećao joj da će joj se otvoriti oči. I to je djelovalo. Ta proba je koštala Evu života, jer je imala razum koji joj je govorio da Bog koji ju je stvorio bolje zna šta je dobro za nju nego neki nepoznati čudotvorac koji govori kroz zmiju. Ne moramo sve da probamo da bi znali da je nešto loše. Postoje tuđa loša iskustva, postoje razumni savjeti koje je dao Bog koji ne griješi. „Uklanjati se od zla je razum.“ (Jov 28:28) Ako pokušate da isprobate sve loše da bi otkrili šta je dobro, upropastićete sebe pa vam dobro više neće biti ni od kakve koristi.
Da li su iz Biblije izbačeni tekstovi o reinkarnaciji?
Da su u Bibliji postojali tekstovi koji podupiru reinkarnaciju, oni bi bili u suprotnosti sa ostalim tekstovima u Bibliji koji očigledno tvrde suprotno. Neprekidan proces pojedinačnih reinkarnacija je suprotan opštem vaskrsenju koje se ne dešava stalno, nego će se desiti u jednom trenutku, prilikom drugog Hristovog dolaska (1. Solunjanima 4:14-17; Jovan 5:28,29).
Da li je crkva promijenila Sveto Pismo? Bog sigurno želi da sačuva svoju istinu, pa sigurno ne bi dopustio promjenu svoje poruke ljudima. Najstariji manuskripti su 99% jednaki današnjem tekstu Biblije.
Zašto onda tradicionalističke crkve, koje vjeruju u pogrešnu teoriju da je duša besmrtna, nisu izbacile tekstove iz Biblije koji govore da je duša smrtna? „Koja duša zgriješi ona će poginuti.“ (Ezekiel 18:4,20) Bog je „odredio dan u kom namjerava da sudi svijetu po pravdi“ (Djela 17:31). Umjesto da presuda bude neka nova inkarnacija svaki put kad se neko rodi, Bog je postavio jedan dan u kojem će nad cijelim svijetom da izvrši presudu, prilikom Hristovog drugog dolaska.
Zaključak
Indija je kolijevka reinkarnacije, pa ipak Indija je jedna od najbjednijih nacija u svijetu. Iako su ljudi inteligentni i vrijedni, a prirodni resursi obilni, mnogi ljudi umiru od gladi. Bezbrojne gradske blatnjave ulice su ispunjene prosjacima, a patnja se zapaža svugdje. Sa hiljadama godinama „savršene reinkarnacije“ i mnogobrojnim guruima i „svetim“ ljudima, zašto Indija nije zvijezda vodilja ljudskog progresa i duhovne evolucije?
Istina je da reinkarnacija ne nudi nadu, ne pruža odgovore, ignoriše jasne dokaze, kontradiktorna je razumu i Bogom datom savješću. To je demonski nadahnuta filozofija sa namjerom da zadrži svoje pristalice robovima grijehu do smrti.
Biblija u potpunosti odbacuje reinkarnaciju. „I kao što je ljudima određeno da jednom umru, a zatim sud.“ (Jevrejima 9:27) Vjerovanje da se „besmrtna“ duša seli iz tijela u tijelo daje lažnu nadu da postoji nova šansa osim ovog života. Možemo da biramo samo ovdje i sada. Ko čeka sledeći život da započne nešto bolje, čeka vječnu smrt.
Premda postoje osobe koje tvrde da se sjećaju svojih prošlih života, Biblija otkriva da pali anđeli (demoni) egzistiraju vjekovima na zemlji – još od Pada čovjeka. Oni su u stanju da projektuju misli u umu čovjeka u svrhu obmane (1. Dnevnika 21:1; 1. Timoteju 4:1-2; Otkrivenje 12:9; 16:14; itd.) i da do sitnih detalja oponašaju osobe koje su živjele u prošlosti (1. Samuelova 28:7-21).