Rodno neutralna jezička kontroverza i Biblija

„Ovi svici su rodoslovna hronika Adamova. Onog dana kada je Bog stvorio čovjeka, po obličju Božjem ga je načinio. Stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je blagoslovio i onog dana kada su bili stvoreni nazvao ih je čovjek.“ (Postanje 5:1-2)

Jedna od najkontroverznijih karakteristika nekoliko novijih verzija Biblije bila je upotreba rodno neutralnog jezika. Proteklih godina pojavilo se mnogo članaka i najmanje tri knjige koji se bave ovom problematikom.[1] Može se malo dodati onome što su već rekli naučnici s obje strane ovog pitanja. U ovom članku ćemo dati neke osnovne informacije i kratki istorijat kontroverze za one koji već nisu upoznati s činjenicama.

 

Feminističko porijeklo rodno neutralnog jezika

Rodno neutralan jezik je stil pisanja koji se pridržava određenih pravila koja su prve predložile feminističke jezičke reformatorke na univerzitetima tokom 1970-ih, a koja su prihvaćena kao normativna u mnogim američkim školama od otprilike 1980. Pravila zabranjuju različite uobičajene upotrebe koje se smatraju „seksističkim“, kao što je, na primjer, upotreba riječi „muškarac“ i generička upotreba zamjenica muškog roda, u odnosu na osobe neodređenog roda. Preporučeno je i nekoliko novih riječi, kao na primjer „predsjedavajuća osoba“ (chairperson umjesto chairman), „osoba glasnogovornik“ (spokeperson umjesto spokesman) itd., kao zamjene za „seksističke“ riječi u uobičajenoj upotrebi. Feministkinje su se nadale da će se ovakvim reformama na univerzitetima postepeno reformisati jezik čitavog društva, te da će takvom reformom jezika svijest ljudi biti naklonjenija feminističkim idejama.[2]

Postoje određena neslaganja oko toga kako nazvati ovaj novi stil pisanja. Njegovi zagovornici nazivaju ga raznim imenima i opisima: „inkluzivni jezik“, „rodno-inkluzivni jezik“, „rodno generički jezik“, „neseksistički jezik“ itd. Neki prevodioci su ga čak radije nazvali „rodno tačnim“ jezikom, jer tvrde da će samo upotreba takvog jezika u prevodu tačno odražavati inkluzivnu namjeru originala. Konzervativci su se, naravno, protivili terminu „rodno tačan“. Oni su takođe prigovorili riječi „inkluzivni“ kao opisu novog stila, jer to implicira da generički „muškarac“ i „on“ nisu zapravo inkluzivni. Većina konzervativaca radije je nazvala novi stil „rodno neutralnim“. Neki drugi su ga nazvali „inkluzivističkim jezikom“, što prikladno izražava namjeru reformatora jezika, a da ne implicira bilo kakvo slaganje s njihovim lingvističkim tvrdnjama.

 

Feminizam u teološkim školama

Feminističke pritužbe na engleski jezik skoro su odmah imale odjek kod onih koji su kontrolisali starije protestantske bogoslovije. U uvodniku iz 1975. objavljenom u časopisu Princeton Theological Seminary, Theology Today, urednici su savjetovali svoje saradnike:

„Književno razmatranje od sve veće važnosti za nas ovih dana odnosi se na izbjegavanje isključivog u korist inkluzivnog seksističkog jezika. U poslednjih nekoliko brojeva, tiho smo transponirali jezik specifičan za pol. Ne želimo da budemo legalisti u vezi sa ovim, a citati, biblijski i drugi, uglavnom će ostati onako kako su originalno napisani. Ali mislimo da je ovo književna revolucija od velike, čak i teološke, važnosti. Za naše pisce to će značiti ne samo pažljivu pažnju na gramatiku, već, u mnogim slučajevima, i potpuno novi način pisanja. Ako ne možemo lako da izvršimo promjene u rukopisu, on će biti ili vraćen na reviziju ili ćemo dozvoliti autoru da preuzme odgovornost za podrazumijevanu diskriminaciju. Vjerujemo da je hrišćanska vjera više zainteresovana za osobe nego za ograničavajuće tradicije (ref. Marko 7:9). Ako se neki osjećaju dehumanizovano zato što ih konvencionalni jezik (čak i male zamjenice) isključuju ili vrijeđaju njihovu samosvijest, onda želimo da promijenimo našu sintaksu i ne očekujemo od njih da promijene svoj identitet.“[3]

Tokom kasnih 1970-ih, liberalne glavne bogoslovije generalno su usvojile ova nova pravila upotrebe. Feministkinje u ovim bogoslovijama, međutim, nisu bile zadovoljne rodno neutralnim jezikom koji se primjenjuje samo na osobe, te su insistirale na rodno neutralnom jeziku i u odnosu na Boga; i tako je tokom 1980-ih rodno neutralan jezik u odnosu na Boga postao normalan, pa čak i propisan kodovima govora. Danas učenicima u mnogim školama nije dozvoljeno da koriste zamjenicu „on“ u odnosu na Boga, a čak je i upotreba „God Godself (umjesto „God himself“) postala popularna na ovim mjestima. Feministkinje su insistirale na upotrebi takvog jezika kao veoma važnoj moralnoj dužnosti. Dakle, ukoliko čujete da neko promoviše „rodno neutralnog Boga“, to je u sklopu iste kampanje.

 

Patrijarhalni biblijski problem

Nakon što je do ove promjene jezika došlo u bogoslovijama, sledeći pokušaj je bio promovisanje njegove upotrebe u crkvama u cjelini, putem denominacijskih publikacija. Ali velika prepreka ovoj kampanji bila je činjenica da se sama Biblija nije pridržavala njihovih novih pravila.

Hebrejski i grčki tekstovi Biblije često koriste generičke imenice muškog roda (adam i anthropos, obje znače „muškarac“) i generičke zamjenice muškog roda u smislu koji uključuje rod, u odnosu na osobe neodređenog roda. U poslanicama se vjernici uopšteno oslovljavaju sa adelfoi, „braćo“. Takve upotrebe nisu samo plod „seksističkih“ engleskih prevoda; oni su normalna karakteristika originalnih jezika, baš kao što su normalni u engleskom i mnogim drugim jezicima. U većini slučajeva inkluzivna namjera pisca je očigledna iz konteksta, a kada namjera nije inkluzivna, to je takođe dovoljno očito iz konteksta. Tumač ne smije mehanički nastaviti s idejom da svako pojavljivanje adama i anthroposa treba shvatiti u rodno inkluzivnom smislu, jer Biblija najvećim dijelom bilježi imena i postupke muškaraca, koristi muške primjere, pretpostavlja mušku publiku i uopšteno se fokusira na muškarce i njihove brige dok ostavlja žene u pozadini. Ova karakteristika teksta očito je povezana s kulturološkom situacijom i očekivanjima originalnih autora i primalaca, tako da svaki pokret da se to prikrije u prevodu nailazi na akademsku zabrinutost koju je Bruce Metzger već izrazio 1976.: „Koliko je daleko izvodljivo da se iz drevnog teksta iskorijene ona obilježja koja pripadaju patrijarhalnoj kulturi u kojoj su njeni narativi nastali?“[4] Da bismo ilustrovali obim problema, dajemo nekoliko primjera kako se ove „patrijarhalne“ tendencije manifestuju u biblijskom tekstu.

• U Postanju 2:24, nakon što je Adam izjavio da je Eva „tijelo od moga tijela“, kaže se: „Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i postaće oboje jedno tijelo.“ Komentatori su primijetili da je među Izraelcima za koje je napisan ovaj tekst, zaista žena ta koja je napustila oca i majku. Dovedena je u širu porodicu svog muža, a novo domaćinstvo je osnovano na imanju porodice tog muškarca. Zašto onda čitamo da će „čovjek ostaviti oca i majku“, umesto „ žena će ostaviti oca i majku“? To je zato što ova izjava opisuje radnju iz perspektive muškarca.
• U Postanju 3:23-24 čitamo da je Bog poslao Adama iz Edenskog vrta, ali tekst ne govori ništa o tome da je Eva protjerana. Očigledno moramo shvatiti da su oboje bili prognani, ali pisac smatra prikladnim da opiše ovaj događaj u terminima Adamovog izgnanstva. Ovo je potpuno logično ako znamo da je Adamu bila povjerena konačna odgovornost i da je pad u grijeh kompletiran tek nakon što je Adam podijelio Evino iskustvo jedenja ploda sa drveta spoznaje dobra i zla.
• U Postanju 4:17 čitamo „Kain je legao sa svojom ženom.“ Ali odakle je ova žena došla? Očigledno je bila kći Adama i Eve, ali njeno rođenje se ne spominje, a u narativu njeno postojanje postaje važno samo u vezi sa Kajinovim potomstvom. Genealogije Starog saveza rijetko pominju žene ili majke. Često kada se žena pojavi u narativu, ona se ne imenuje, već se pominje samo kao žena određenog muškarca (npr. Nojeva žena).
• U Postanju 32:22 čitamo da je Jakov „uzeo svoje dvije žene i dvije sluškinje i svojih jedanaest sinova i prešao Jabok.“ Riječ koja je ovdje prevedena kao „sinovi“ je jeladim, za koju se može očekivati ​​da uključuje i sinove i kćeri (uporedi upotrebu u Izlasku 21:4); ali Jakov u ovom trenutku u naraciji ima dvanaestoro djece: jedanaest sinova i jednu kćer. Dinino rođenje se pominje u 30:21, a u 34. poglavlju imamo priču o tome kako su njena braća ubila sve ljude iz Šekema da bi se osvetila za gubitak njenog djevojaštva, ali ovdje u 32:22 ona je izostavljena iz broja Jakovljeve djece.
• Bog se često opisuje kao „Bog Abrama, Isaka i Jakova“ (npr. Izlazak 3:16), ali šta je sa Sarom, Rebekom i Rahelom?
• Tendencija pisaca da se obraćaju posebno muškarcima vidi se u Dekalogu (Izlazak 20). Tamo čitamo: „Ne poželi ženu bližnjega svoga.“ Isto tako, seksualne uredbe u Levitskim poglavljima 18 i 20, iako se odnose i na muškarce i na žene, sve su upućene muškarcima. (Obratite pažnju na pomak iz drugog u treće lice u 18:23, „Ne lezi sa… niti žena smije…“). U Psalmu 128, upućenom „svakome koji se boji Gospoda“, kaže se „žena će tvoja biti kao rodna loza u odajama doma tvoga“. Isto tako, u Ponovljenom zakonu 21:10-13: „Ako izađeš u bitku… i među zarobljenicima ugledaš lijepu ženu i ona ti se svidi pa poželiš da je uzmeš za ženu…“ osobe koje se direktno oslovljavaju zamjenicama „ti“ i „tebi“ ne mogu uključuju žene. U Ponovljenom zakonu 29 čitamo: „Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im … vi danas stojite pred Gospodom Bogom svojim … vaša djeca, vaše žene i stranci koji su usred tvog logora… da biste stupili u savez koji je potvrđen zakletvom,“ gdje zapažamo da se „svi vi“ u ovom kontekstu može odnositi samo na sve muškarce u skupštini. Vidi takođe Izlazak 22:24, 32:2; Ponovljeni zakon 3:19; Jošua 1:14; Nehemija 4:14; Jeremija 44:9, 44:25 i Malahija 2:14. Ovaj jezik orijentisan na muškarce ne može se objasniti time da tekst pretpostavlja okruženje u kojem su bili prisutni samo muškarci, jer nam je na nekoliko mjesta eksplicitno rečeno da su i žene bile prisutne u skupštinama (Ponovljeni zakoni 29:11; Jošua 8:35, 2. Dnevnika 20:13; Joel 2:16). U Jeremijinom 44. poglavlju izričito se kaže da je Jeremija govorio „muškarcima i ženama“ (stih 20), „cijelom narodu i svim ženama“ (stih 24), ali on kaže: „Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: Muževi, i vi, žene njihove!…“ (stih 25). Instrukcije koje ovdje daje uglavnom se odnose na ponašanje žena (koje su kadile „Kraljici neba“), ali, kao i obično, ženama se obraća samo indirektno. Muškarcima se obraća direktno jer ih Bog smatra odgovornim za ponašanje njihovih žena.
• Veliki dio knjige Izreka je upućen mladićima, uz upozorenja da se ne miješaju s prostitutkama i preljubnicama (npr. 7:5), ali nema sličnih savjeta direktno ženama. Čuveni opis „vrsne žene“ u Izrekama 31 dat je u trećem licu.
• U Ponovljenom zakonu 7 postoji dobar primjer kako hebrejski tekst ima tendenciju da kodira patrijarhalne ideje: poglavlje počinje da govori o potrebi da Izraelci protjeraju Hanance, a u 3. i 4. stihu se kaže: „Ne sklapaj brakove s njima. Svoju kćer nemoj dati njihovom sinu, i njihovu kćer nemoj uzeti za svog sina. Jer bi oni odvratili tvog sina od mene, pa bi on služio drugim bogovima.“ Ovdje se u originalu koriste oblici jednine muškog roda jer je fokus na dužnosti oca Jevreja, vjerskim običajima njegovog sina i lošem uticaju paganskog tasta. Djevojčicu (obično u dobi od šesnaest godina) otac njenog novog muža „oduzima“ od njenog oca, u ime njegovog sina, i ona se „daje“ svom novom mužu. Ništa se ne kaže o kćeri koja je data sinu Hananca, jer se podrazumijeva da ona mora obožavati bogove svog muža. Tekst se fokusira na ono što se može dogoditi sinu koji uzme za ženu hanansku kćer, jer će ova povezanost s paganstvom oslabiti njegovu odlučnost da obožava samo Boga svojih očeva. S tim u vezi, posebno je uočljivo da se u tekstu to ne kaže ona (tj. kći Hananca) će odbiti jevrejskog sina, već umjesto toga naracija preskače ženu kako bi se fokusirala na muškarca – „on bi odvratio tvog sina“ (misli se na paganskog patrijarha). Paganska svekrva se ne spominje. Jezičke karakteristike ovih rečenica nisu besmislene slučajnosti hebrejskog jezika, niti su ograničene bilo kakvim gramatičkim zahtjevima jezika; one su odraz patrijarhalnih pretpostavki autora, koje na više načina kontrolišu izbor riječi u ovom tekstu.

Ništa od ovoga se ne mijenja kada dođemo do Novog saveza.

• U Luki 18:29 čitamo Isusovo obećanje: „Nema nikoga ko je napustio kuću ili ženu… radi kraljevstva Božjeg ko neće primiti mnogo puta više.“ On kaže „žena“, a ne „muž ili žena“.
• U Djelima 21:4-5 se kaže da su „učenici“ (μαθηται) u Tiru pratili Pavla „sa ženama i djecom“.
• U Poslanici Galatima, Pavle se obraća cijeloj skupštini sa oblicima množine u drugom licu koji ne mogu uključivati ​​žene: „ako se obrežete, Hristos vam neće ništa koristiti“ (5:2). U 1. Korinćanima 7:27-28 on piše: „Jesi li vezan za ženu? Ne traži razvod. Jesi li slobodan od žene? Ne traži ženu. Ali ako i stupiš u brak, ne činiš grijeh. I ako onaj ko nije u braku stupi u brak, ne čini grijeh.“ U 1. Korinćanima 14:31 on kaže: „Svi možete prorokovati jedan po jedan“, ali u 34. stihu kaže „žene treba da ćute“. Na takvim mjestima postaje očigledno da autori Novog saveza svoje riječi upućuju prvenstveno muškarcima.
• Obično se muškarcima obraća u drugom licu, a ženama u trećem licu. U Luki 15, Isus uvodi jednu parabolu u 4. stihu riječima: „Ako neko od vas ima sto ovaca“ (drugo lice množine), a sledeću parabolu u stihu 8, „ako neka žena ima deset drahmi“ (treće lice).
• Ponekad će do ozbiljnog nesporazuma doći zbog neshvatanja da tekst pretpostavlja mušku publiku. Na primjer, u Mateju 5:31-32 Isusovo upozorenje protiv neozbiljnog razvoda uokvireno je u potpunosti sa stanovišta muškarca — „ko se razvede od svoje žene – osim zbog bluda – navodi je da učini preljubu. I ko se oženi razvedenom, čini preljubu.“ Ovdje se kaže da je nesrećna žena, koja nije kriva za bilo kakvu nepravdu, natjerana na preljubu, nakon što je pogrešno razvedena. U davna vremena žena se morala ponovo udati da bi imala ikakvu sigurnost, pa bi se moglo činiti da je žena koja je bila neopravdano razvedena dovedena u nemoguć moralni položaj. Ali ova hiperbolična izjava je u potpunosti usmjerena protiv muškarca koji se nepravedno razvodi od svoje žene, i nema namjere da se ovdje stigmatiziraju nevine žene. Ideja da je muž „tjera da učini preljubu“ je samo ironičan način da se kaže da Bog na razvod gleda kao na nelegitimni. Isus nije imao namjeru da iko iz ove izjave izvuče bilo kakvo pravilo za razvedenu ženu, jer izjava nije trebala da se čita sa stanovišta žene. Žena se ovdje čak i ne smatra moralno odgovornim agentom.
• Kada su ljudi pobrojani u Bibliji, pobrojani su muškarci. U Brojevima 1:2 „cio zbor“ nalazi se prebrojavanjem „svakog muškarca“. Isto tako u Ezri 2. glava i Nehemiji 7. glava, broj „cijelog zbora“ (Ezra 2:64, Nehemija 7:66) je „broj muškaraca [enašim, ovdje označava obične ljude ili laike] naroda Izraela“ (Ezra 2:2; Nehemija 7:7) plus broj sveštenika, levita i drugih hramskih radnika. U Mateju 14:21 nam je rečeno da je „onih koji su jeli bilo je oko pet hiljada, ne računajući žene i djecu“, a isto tako i Matej 15:38 spominje „četiri hiljade, ne računajući žene i djecu“. U Djelima 4:4 kaže „mnogi od onih koji su slušali njihove riječi povjerovali su, pa je broj ljudi (aritmos ton andron) dostigao oko pet hiljada.“
• Na raznim mjestima Biblija sadrži izraze koji su sasvim neprihvatljivi u modernoj klimi političke korektnosti. U 2. Timoteju 3:6 Pavle se poziva na lažne učitelje koji plijene γυναικαρια „slabe žene“, a u 1. Timoteju 4:7 upozorava Timoteja da nema nikakve veze s bezvrijednim bajkama koje su γραωδεις „svojstvene starim ženama.“ U Isaiji 19:16 prorok kaže „Egipćani će postati kao žene (כנשים) i drhtati od straha“ (slično Jeremija 50:37, 51:30 i Nahum 3:13). U 1. Korinćanima 16:13 Pavle poziva Korinćane da ostanu čvrsti i ανδριζεσθε „drže se muški“. Ovako muškarac razgovara sa muškarcima.

Ukratko, Biblija nikako nije rodno neutralna. Predstavlja od početka do kraja potpuno „androcentričnu“ perspektivu i često ostavlja čitaocu da odluči šta se odnosi na žene ili šta podrazumijeva uključivanje žena.

Ističući ove stvari, svjesni smo činjenice da kršimo nepisani zakon moderne apologetike. Danas je među konzervativnim hrišćanskim piscima tendencija da poriču da je Biblija prvenstveno upućena muškarcima. Iako je to nepobitno tačno, očigledno se smatra da je previše sramotno ili previše skandalozno da bi se o njemu pričalo, pa čak i priznavalo. Čini se da je po ovom pitanju bilo više iskrenosti među liberalnim naučnicima nego među konzervativcima, jer liberalni naučnici nisu toliko zabrinuti šta će ljudi misliti o Bibliji zbog nje – ali činjenica je da su biblijski autori potpuno nesvjesni bilo čega što bi ličilo na moderna pravila uljudne „inkluzivnosti“ u diskursu.

Ako počnemo tražiti mjesta na kojima se u Bibliji direktno obraća ženama, brzo ćemo otkriti da je u takvim slučajevima poruka još uvredljivija za moderni egalitaristički način razmišljanja od bilo čega što je gore navedeno. Ženama se obraća samo da ih podsjeti da nisu jednake:

„Žene neka budu poslušne [grčki „hipotasomai“ – „staviti se na raspolaganju kao podrška“] svojim muževima kao Gospodu, jer je muž poglavar ženi kao što je i Hristos poglavar pozvanima, i on je spasitelj tog tijela. I kao što su pozvani podređeni Hristu, tako neka i žene budu poslušne svojim muževima u svemu.“ (Efescima 5:22-24. Vidi takođe 1. Korinćanima 11:3-16; 1. Korinćanima 14:34-35; Kološanima 3:18; 1. Timoteju 2:11-15; 1. Petrova 3:1-6 itd.)

Očigledno, takvi odlomci predstavljaju ozbiljne probleme za one koji žele ublažiti patrijarhalnost Biblije, a mnoge feministkinje su zaključile da se ne može mnogo dobiti ako se jezik tako sveprisutno patrijarhalne knjige učini „inkluzivnim“. Prema jednoj feminističkoj kritičarki, ovo može biti čak i loša ideja. Nakon što je istakla neke primjere „patrijarhalnih, mizoginističkih i androcentričnih“ osobina koje su samo površno zakamuflirane nedavnim rodno neutralnim verzijama Biblije, ona zaključuje:

„Promjenom jezika patrijarhata dolazimo u opasnost da samo prikrijemo, umjesto da eliminišemo, duboko ukorijenjene obrasce protiv kojih se borimo. Stoga rizikujemo da mizoginistički diskurs još dublje ugradimo u naše metaforičke konstrukcije, dok istovremeno uklanjamo signale koji bi nas mogli upozoriti na njegovo prisustvo… promjena jezika ne uklanja nužno pristrasnost ili seksizam koji ostaje ugrađen u misaone obrasce, slike i metafore koji se, uz jezik, kombinuju da bi formirali dati tekst. Zaista, uklanjanje jezika koji signalizira seksističku pristrasnost može rezultirati prikrivanjem te pristrasnosti do svjesnog prepoznavanja, dok joj se dozvoljava da nastavi da tiho prožima našu kulturnu podsvijest… Muška pristrasnost nije uklonjena; jednostavno je učinjena suptilnijom i stoga opasnijom, jer je teže razaznati i razotkriti… Kada su simbol, slika i metafora tako duboko usađeni u tekst i kulturu kao što je slučaj s Biblijom, možda je vrijeme da prepoznamo da ne možemo lako eliminisati rodne predrasude koje tako često definišu samu suštinu njene misli i usmjerimo našu energiju radije na razotkrivanje tih predrasuda. Jezik je samo simptom dublje ukorijenjenog problema; samim tim mijenjajući jezik, stoga, rizikujemo da samo prikrijemo predrasude koje su inherentne tekstu i njegovom kulturnom stavu. Neprepoznate i neprepoznatljive, te pristranosti postaju još podmuklije, još moćnije. Ovo je posebno opasno s tekstom poput Biblije koji je odigrao temeljnu ulogu u formiranju naše vlastite kulture do te mjere da je njen uticaj toliko suptilan i prodoran da ostaje nepriznat u kulturi koja sebe smatra sofisticiranom i oslobođenom takvih uticaja. Umjesto osnaživanja rodne pristrasnosti time što se ona predstavlja implicitnom, možda je bolje razotkriti njenu skrivenu moć, zadržati jezik koji signalizira njeno prisustvo i eliminisati njegovu snagu izvodeći ga u svjetlo kritičkog i analitičkog diskursa.“[5]

Ipak, većina religioznih feministkinja koje su se zainteresovale za Bibliju smatrala je da treba nešto učiniti da se potisnu njeni patrijarhalni aspekti. Ali šta je trebalo učiniti?

Predloženi lijek bio je dvostruk: (1) revizija Biblije, u kojoj bi se koristio novi metod prevođenja „dinamičke ekvivalencije“ kako bi se tekst uskladio s istim stilskim smjernicama koje su nedavno bile nametnute bogoslovijama, i da bi inače zamaglio „patrijarhalizam“ Biblije usvajanjem feminističkih tumačenja; i (2) eliminacija nerešivih odlomaka o „problemama“ (npr. Efescima 5:22-24) pomoću revidiranog lekcionara (rasporeda čitanja) koji je trebalo da izostavi sve odlomke u kojima se podređenost žena tako jasno podučava da se nije mogla prikriti lažnim tumačenjima. Na ovaj način bi Biblija mogla biti izložena kao primjer političke korektnosti svima koji je slušaju da se čita u crkvama.

Najraniji primjer takvog nastojanja bio je Inkluzivni jezični lekcionar (Inclusive Language Lectionary) koji je objavio Nacionalni savjet crkava 1983. Ovaj lekcionar predstavlja rodno neutralne adaptacije Svetog pisma za čitanja propisana u Opštem lekcionaru (1983, revidiran 1992), koji je isključio 1. Korinćanima 11:3-16, 1. Korinćanima 14:34-35, Efescima 5:22-24, Kološanima 3:18, 1. Timoteju 2:11-15 i 1. Petrova 3:1-6. Adaptacije su bile temeljne i uključivale su rodno neutralan jezik u odnosu na Boga. Ubrzo nakon toga počele su se pojavljivati ​​kompletne verzije Biblije koje su sadržavale umjerenu upotrebu rodno neutralnog jezika. Godine 1985. Biblija Novog Jerusalima, rimokatolička verzija, postala je prva takva verzija. Ali prva verzija koja je koristila rodno neutralan jezik na zaista temeljit i sistematičan način bila je Nova revidirana standardna verzija (NRSV), koja se pojavila 1990. Ova verzija je kreirana pod mandatom nosioca autorskih prava, Nacionalnog vijeća crkava, da eliminiše „seksistički“ jezik. Međutim, nije zamijenila rodno neutralan jezik u odnosu na Boga i nije uključila mnoge od pogrešnih tumačenja koje su predložile feministkinje, pa stoga nije zadovoljila mnoge liberale.

Godine 1991. pojavila se verzija Novog zavjeta koja im se mnogo više sviđala: Contemporary English Version, koju je objavilo Američko biblijsko društvo (kompletna Biblija se pojavila 1995.). Ova verzija nije koristila rodno neutralan jezik za Boga, ali je uključila mnoga feministička tumačenja koja su nadilazila puku upotrebu rodno neutralnog jezika. U Postanju 2:18, Eva se ne naziva „pomoćnicom“, već „partnerom“ Adama; u 1. Petrovoj 3:1, Kološanima 3:18 i Efescima 5:22 ženama se savjetuje da „svoje muževe stave na prvo mjesto“ umjesto da im se „potčine“; u 1. Korinćanima 11:10 CEV kaže da žena treba da nosi pokrivalo za glavu ne samo kao „znak autoriteta“ (koji se obično tumači kao autoritet njenog muža) već „kao znak njenog autoriteta.“ U 1. Timoteju 3:3 i 3:12 od rodno sterilisanog službenika crkve zahtijeva se da bude „vjeran u braku“, a ne „muž jedne žene“.

Idući još dalje, 1994. godine grupa liberalnih rimokatolika objavila je Inkluzivni Novi zavjet, u kojem je u potpunosti iskorišćen princip „dinamičke ekvivalencije“. Tipično za ovu verziju je sledeći prevod Kološanima 3:18-19.

„Vi koji ste u posvećenim vezama, budite pokorni jedni drugima. Ovo je vaša dužnost u Hristu Isusu. Partneri spojeni od Boga, vole jedni druge. Izbjegavajte bilo kakvu gorčinu između vas.“

1995. liberalni protestanti objavili su sličnu verziju u Novom zavjetu i psalmima, Inkluzivna verzija. Obje ove verzije su sadržavale rodno neutralan jezik za Boga, zajedno sa mnogim drugim „politički korektnim“ izmjenama koje su osmišljene da se bore protiv „rasizma“, „homofobije“, „ejdžizma“ [predrasuda protiv starijih osoba], „antisemitizma“ itd. Slobode zauzete tekstom Svetog pisma u ove verzije su, međutim, bile toliko flagrantne da su naišle na podsmijeh u popularnoj štampi. Barem za sada najugledniji liberalni naučnici nisu se usuđivali javno braniti ih kao legitimne prevode, iako ostaje za vidjeti koliko će takve avangardne verzije napredovati u sledećoj generaciji, na šta sigurno računaju njihovi zagovornici.

 

„Evangelistički“ feminizam?

Nijedna od gore navedenih verzija nije proizvela organizacije koje su se izjašnjavale kao evangelističke, a bile su namijenjene publici koja sebe nije smatrala evanđeoskom. Njihova upotreba bila je ograničena na sve manje „glavne“ crkve pod kontrolom liberala. Ali do 1990. godine feminizam je napravio neke prodore i u evanđeoske krugove, a njegov uticaj je bio očigledan u nekoliko bogoslovija i biblijskih agencija koje su smatrane evanđeoskim. Akademici u ovim bogoslovijama i agencijama bili su uključeni u proizvodnju pet rodno neutralnih verzija koje su objavljene između 1986. i 1996. godine, a koje su bile namijenjene evanđeoskom tržištu. Prva od njih, New Century Version, bila je verzija namijenjena maloj djeci. Izdao ju je mali izdavač i nije privukao pažnju. Sledeća je bila Božja Riječ, još jedna malo poznata verzija koja je vrlo oprezno koristila rodno neutralan jezik. Treća je bila Nova međunarodna verzija za čitanje (NIrV), a četvrta verzija je bila The New International Version Inclusive Language Edition (NIVI). Ove posljednje dvije bile su revizije popularne Nove međunarodne verzije (NIV). NIrV je bio pojednostavljenje NIV-a namijenjenog djeci, a njegovi rodno neutralni prikazi su primijećeni tek kasnije. NIVI, koji je veoma ličio na NRSV, prvi put je objavljen u Engleskoj, gdje su ljudi koji sebe smatraju evangelicima mnogo liberalniji nego u Americi, a godinu-dvije je prošao nezapaženo u Americi. Zatim se 1996. godine na tržištu pojavio New Living Translation (NLT), koji je takođe dosledno koristio rodno neutralan jezik; ali, kao i NIrV, ova verzija je toliko koristila metodu „dinamičke ekvivalencije“ da se rodno neutralan jezik jedva primjećivao u opštoj labavosti prevoda.

Godine 1997. pitanje rodno neutralne „dinamičke ekvivalencije“ dramatično je izbilo u prvi plan nakon što je časopis World[6] otkrio da je Međunarodno biblijsko društvo (IBS), koje posjeduje autorska prava NIV-a i očigledno je došlo pod uticaj „evanđeoskih feministkinja“, planiralo uskoro objaviti svoj malo poznati NIVI u Americi, kao novo izdanje NIV-a. Budući da je NIV bio naširoko korišten kao pouzdana verzija u evanđeoskim krugovima, nastala je velika galama, u kojoj je nekoliko konzervativnih hrišćanskih organizacija izvršilo pritisak na IBS da odustane od ovih planova. U maju 1997. James Dobson, uticajni šef Fokusa na porodičnu službu, sazvao nekoliko istaknutih evanđeoskih vođa na poseban sastanak o tom pitanju u Kolorado Springsu. Učesnici su izdali deklaraciju o preporučenim smjernicama koje bi obeshrabrile vještačku upotrebu rodno neutralnog jezika u prevodima Biblije. IBS je nevoljno popustio pred ovim pritiskom i tada je obećao da neće objaviti ovo novo izdanje Nove međunarodne verzije u Americi. Takođe je izdao reviziju (1998.) svog NIrV-a u kojoj je rodno neutralan jezik zamijenjen preciznijim prikazima. Kontroverza ovim, međutim, nije riješena, jer su razni naučnici iznosili argumente za rodno neutralan jezik, izazivajući protuargumente, a onda je IBS najavio da će objaviti svoju rodno neutralnu reviziju NIV-a, pod drugim imenom. Kopije ove revizije, pod nazivom Današnja nova međunarodna verzija, distribuirane su u januaru 2002. Reakcija na nju bila je u velikoj mjeri negativna.

Kontroverza o „inkluzivnom jeziku“ NIV-a proširila se na kritiku i odbranu metode „dinamičke ekvivalencije” koja je generalno omogućila tako nepoželjnu reviziju. Mnogi evangelisti koji su koristili NIV počeli su sumnjati u vjerodostojnost verzije u njenom izvornom obliku.

Iako su liberalne organizacije koje su sponzorisale ranije rodno neutralne verzije jasno priznale svoje ideološke motive za takve revizije, zagovornici revidiranog NIV-a (pisanje za konzervativnu publiku) proizveli su određenu literaturu koja je branila neke od promjena na naučnim ili lingvističkim osnovama. Riječ antropoi se spominje kao riječ u grčkom tekstu koja se ponekad sasvim ispravno prevodi kao „ljudi“. Navedeni su primjeri gdje se čini da množina „oni“ stavljena umjesto generičkog „on“ uopšte ne utiče na značenje, a promjena se branila na osnovu toga da se značenje rečenice koje uključuje rod bolje prenosi takvim „dinamički ekvivalentnim“ prikazom. Ali kritičari su skrenuli pažnju na mjesta gdje je sistematska zamjena množine značajno ometala smisao. Na primjer, u Psalmu 1, jedan čovjek čije je zadovoljstvo u zakonu Gospodnjem postavljen je kao suprotnost sa mnogim bezbožnicima oko sebe. Ali kada se čovjek natjera da nestane u grupi bespolnih ljudi, tada se gubi dio značenja ovog odlomka. Takođe je primjećeno da su mesijanska tumačenja nekih starosaveznih odlomaka eliminisana u potrazi za bespolnim jezikom, kao u Psalmu 8:4, gdje fraza „sin čovječji“ postaje „ljudska bića“ (uporedi sa Jevrejima 2:6 ).

Još jedna debatna tačka bila je u kojoj mjeri se rodno neutralni stil usvojen u novim verzijama može opravdati na osnovu uobičajene engleske upotrebe. Neki su tvrdili da se generička upotreba izraza „čovjek“ i „on“ više ne koristi ili ne razumije, te da prevod koji želi da se razumije mora izbjegavati ove upotrebe. U prilog ovoj ideji pozvali su se na rodno neutralan stil udžbenika koji se koriste u školama, i na televiziji i u novinarstvu, kao reprezentativnog o ljudima u cjelini, i kao dokaz da je rodno neutralan stil postao normalan i u standardnoj ​​upotrebi izvan akademskih krugova u kojima je nastao. Kritičari su odgovorili da je politički korektan jezik školskih udžbenika i novinarstva daleko od toga da predstavlja ustaljenu jezičku upotrebu, ili jezik kako se obično govori. Poslednjih godina otišlo se u smiješne krajnosti u pokušajima da se udovolji zahtjevima feminističkih organizacija.[7]

Treba napomenuti da nisu svi koji su zagovarali upotrebu rodno neutralnih verzija u evanđeoskoj subkulturi to učinili imajući na umu neku skrivenu feminističku agendu. Neki evangelisti zagovarali su ovu promjenu u biblijskim verzijama očito zato što osjećaju veliku nelagodu kada se jezički običaji modernog i pristojnog društva ne poštuju, posebno u mješovitom društvu. Njihova želja da natjeraju Bibliju da govori pristojno nije ništa novo. Već 1833. Noah Webster (poznati američki leksikograf) revidirao je verziju kralja Džejmsa (KJV) kako bi eliminisao mnoge riječi i fraze koje je smatrao „uvredljivim, posebno za žene“. Oduvijek je postojala određena doza nelagode oko izraza u Bibliji za koje se smatralo da su uvredljivi za žene, a još od vremena Vebstera stalno raste zabrinutost zbog osjećaja i mišljenja žena u crkvama. Dakle, ovaj novi trend prema rodnoj neutralnosti može se posmatrati u ovom svjetlu. Ipak, takođe treba napomenuti da u ranijim vremenima ova vrsta snishodljivog uredničkog rada nije pokušavala da sakrije svoju prirodu pod lažnim argumentima o značenju grčkih i hebrejskih riječi. Neki apologeti rodno neutralnih verzija Biblije čak su tvrdili da je grčka riječ aner, što jasno znači „odrasli muškarac“, rodno neutralna riječ. Ovakvi argumenti nisu se mogli pojaviti među naučnicima osim iz želje da se daju ad hok opravdanja za rodno neutralne prikaze.

Dugoročno su važniji bili argumenti koji se odnose na legitimnost „dinamičke ekvivalencije“ kao metode prevođenja. Ova metoda, koja je umjereno korištena u originalnom NIV-u, dugo je bila kritikovana od strane konzervativnijih evangelika, koji su upozoravali na njene opasnosti. Kako se kontroverza NIV-a odvijala, ovi kritičari su bili u jakoj poziciji da tvrde da je NIV od početka oličavao opasne tendencije i da je vrijeme da se evangelici odvrate od njega.

 

Zaključak

Rodno neutralne biblijske verzije nastale su kao pokušaj feministkinja da transformišu i jezik i vjerovanja hrišćana. Bile su dobrodošle u liberalnim krugovima, ali su naišle na snažan otpor među biblijski vjerujućim hrišćanima. U međuvremenu, ova kampanja obuhvatila je sve zemlje pod zapadnjačkim uticajem i nastavlja da se širi u svim porama društva.

 

Hronologija rodno neutralnih prevoda Biblije

• An Inclusive Language Lectionary (1983)
• New Jerusalem Bible (1985)
• New American Bible, revised New Testament (1986)
• New Century Version (1987)
• Revised English Bible (1989)
• New Revised Standard Version (1990)
• Good News Bible, 2nd ed. (1992)
• The Message (1993)
• The Five Gospels (1993)
• The Inclusive New Testament (1994)
• Contemporary English Version (1995)
• God’s Word (1995)
• New International Reader’s Version (1995)
• New International Version, Inclusive Language Edition (1995)
• New Testament and Psalms, An Inclusive Version (1995)
• New Living Translation (1996)
• Today’s New International Version (2002)
• Good As New: A Radical Retelling of the Scriptures (2004)

____________________________

[1] Te knjige su: Donald A. Carson, The Inclusive-Language Debate: A Plea for Realism (Grand Rapids: Baker Books, 1998); Mark L. Strauss, Distorting Scripture? The Challenge of Bible Translation and Gender Accuracy (Downers Grove, Illinois: InterVarsity Press, 1998); Vern S. Poythress and Wayne A. Grudem, The Gender-Neutral Bible Controversy: Muting the Masculinity of God’s Words (Nashville: Broadman & Holman, 2000). A revised and expanded edition of the book by Grudem and Poythress was published in 2005 as The TNIV and the Gender-Neutral Bible Controversy (Nashville: Broadman & Holman, 2005).

[2] Na važnost jezičke reforme za feminističku stvar ukazuje činjenica da se članak na tu temu pojavio kao prvi članak u inauguracijskom broju uticajnog feminističkog časopisa Ms. : Kate Miller and Casey Swift, “ De-Sexing the English Language,” Ms. 1 (proljeće 1972), str. 7. Ova feministička agitacija za jezičku reformu imala je neposredan uticaj na američke izdavače školskih udžbenika. Vidi, na primjer, Guidelines for Equal Treatment of the Sexes in McGraw-Hill Book Company Publications (New York: McGraw-Hill, 1974); i razrađenija — i eksplicitnije ideološka — publikacija Macmillan Book Company: Nancy Roberts, ed., Guidelines for Creating Positive Sexual and Racial Images in Educational Materials (New York: Macmillan Co., 1975). Od tada je preokupacija jezičkom reformom iznjedrila veliki broj knjiga, članaka i stilskih vodiča. Jedan od široko korištenih priručnika rodno neutralnog pisanja za akademske pisce je Guidelines for Bias-Free Writing od Marilyn Schwartz i Radne grupe za jezik bez predrasuda Udruženja američkih univerzitetskih izdavača (Bloomington, Indiana: Indiana University Press, 1995). U osvrtu na ovu knjigu, Denis Dutton primjećuje implikacije njenih preporuka za prevodioce:

„Neki od savjeta… su definitivno uznemirujući. Odjeljak 1.58, o prevodima, počinje: ‘Prevodioci moraju pažljivo prosuđivati ​​u prevođenju teksta na engleskom jeziku.’ Upravo tako, ali se pokazalo da se ‘pažljiva prosuđivanja’ ne odnose na samo preciznost: prevodioci ‘moraju uzeti u obzir čitalačku publiku i svrhu prevoda – bilo da se radi o jednostavnom prenošenju ideja ili da odražavaju stilske ili kulturne nijanse – prije nego što utvrđivanje da li rodno pristrasne karakteristike originalnog naloga opravdavaju replikaciju na engleskom.’ Drugim riječima, prevodioci bi trebali razmotriti uklanjanje rodne pristrasnosti iz stranih spisa gdje je ‘neopravdano’ kopirati ih na engleski i uznemiravati čitaoce beskorisnim i nepotrebnim stilskim ili kulturološkim nijansama. Ne bi trebalo nikoga iznenaditi da ono što počinje pretjeranom brigom da jezik nikada ne smije uvrijediti završava opravdanjem izbacivanja. U Smjernicama se dalje kaže: ‘Prevodioci bi trebali izbjegavati pretvaranje rodno neutralnog u seksistički jezik, kao u nekom biblijskom jeziku.’ Iako se s tim niko ne bi raspravljao, Osobe sa predrasudama upadljivo izostavljaju suprotnu preporuku da tekstove na stranom jeziku koji su rodno pristrasni treba prevesti tako da čitaoci mogu da vide rodnu pristrasnost originala. Tako nas put od kurtoazije vodi, ma koliko lukavo, do cenzure.“ (Denis Dutton, “What Are Editors For?” Philosophy and Literature 20/2 [October 1996])

Upotreba takvih opresivnih „politički korektnih” stilskih vodiča sada je uobičajena čak i među navodno evanđeoskim izdavačima.

[3] Hugh T. Kerr, “How to Write an Article,” Theology Today 31/4 (January, 1975), pp. 290-91.

[4] Bruce Metzger, “Trials of the Translator,” Theology Today 33/1 (April 1976), pp. 98-99.

[5] Catherine Innes-Parker, “Mi bodi henge with thi bodi neiled o rode : The gendering of the Pauline concept of crucifixion with Christ in medieval devotional prose for women,” Studies in Religion, 28/1 (1999).

[6] Susan Olasky, “Femme Fatale”, u WORLD, 29. marta 1997.

[7] Danas se mnogi ljudi muče da definišu pojmove „muškarac“ i „žena“ zbog njihovog sekularnog, anti-biblijskog pogleda na svijet (ili zato što se plaše kulture!), koji nameće ideju da zaista ne postoji nešto kao muškarac ili žena – a muškarci mogu biti žene i žene muškarci ili kako god im padne na pamet da se identifikuju (Medicinenet navodi spisak od čak 72 druga roda, dok se drugi zaustavljaju na brojci od 112 u 2022. godini). Sada je i Cambridge Dictionary ažurirao svoju definiciju „muškarca“ (male) i „žene“ (female) kako bi uključio ovu rodnu ideologiju. Tako pod pojmom „žena“ (female) sada stoji: „odrasla osoba koja živi i identifikuje se kao žensko iako je možda rečeno da ima različiti pol pri rođenju“. Analogna ovoj stoji i definicija „muškarca“ (male).