Rodoslov od Adama do Noja i njegovih sinova

Ovi svici su rodoslovna hronika Adamova. Onog dana kada je Bog stvorio čovjeka, po obličju Božjem ga je načinio. Stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je blagoslovio i onog dana kada su bili stvoreni nazvao ih je čovjek. (Postanje 5:1-2)

Poglavlje 5 počinje kratkim ponavljanjem Božjeg stvaranja čovječanstva, a zatim daje specifičnu genealogiju potomaka Adamovih preko Seta i narednih generacija do Noja i njegovih sinova.

Stih 1 opisuje ovaj dio kao svitke. U doba originalnog pisanja to je najvjerovatnije značilo glinenu ploču. Ovaj odlomak sebe opisuje kao „rodoslovnu hroniku Adamovu“. Hebrejska riječ ovdje je ā’dām, koja se koristi i za vlastito ime prvog čovjeka, kao i za generički izraz za one koji su došli poslije njega. Ista riječ koja se koristi za čovjeka ili čovječanstvo takođe se prevodi kao Adam kada se govori o ovom prvom čovjeku. Ovo je, dakle, knjiga generacija „čovjeka“.

Prvi stih ponavlja tvrdnju iz Postanja 1:27 da je Bog stvorio Adama, čovječanstvo, po svom obličju. To znači da i sam Bog ima određeni oblik, iako je duhovno Biće (Jovan 4:24). Kao Njegovi predstavnici na zemlji, mi vladamo i pokoravamo Njegovu kreaciju. Ovo takođe nosi ideju da se čovječanstvo suštinski razlikuje od svih životinja koje je Bog stvorio. S Njim dijelimo iskustvo istine, ljepote, smisla, volje i razuma. Konačno, istina da su svi ljudi stvoreni po Božjem obličju znači da svi ljudi imaju ogromnu vrijednost i da su vrijedni velikog poštovanja (Jakov 3:9).

Ovdje je specifično naglašeno da „čovječanstvo“ uključuje muško i žensko, počevši od Adama i Eve. Bog je blagoslovio našu ljudsku rasu i dao joj ime. Bog je to učinio jer je bio Stvoritelj. On je posjedovao čovječanstvo i preuzeo je odgovornost za to. Sa te pozicije moći, On nas je blagoslovio.

U Božji blagoslov uključeni su plodnost i reprodukcija. Važno je zapamtiti da je Bog namijenio čovjeka da se umnoži i napuni zemlju prije Pada (Postanje 1:28).

Kada je Adam imao sto trideset godina, rodio mu se sin, njemu sličan, po njegovom obličju, i dao mu je ime Set. Nakon što mu se rodio Set, Adam je živio osamsto godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Adam živio ukupno devetsto trideset godina, a zatim je umro. (stihovi 3-5)

Adam je imao 130 godina kada se rodio Set. Ovaj stih se povezuje sa prethodna dva stiha u napomeni da je Adam dobio Seta koji mu je bio sličan, po njegovom obličju. Na taj način ljudi nastavljaju obrazac koji je Bog uspostavio kada je stvorio čovjeka na svoju sliku. Obličje Božje nastavlja se prenositi s jedne generacije na drugu. Naslijediti Adamovo obličje u ovom kontekstu uključuje i palu, smrtnu ljudsku prirodu. Dugi životni vijek koji je ovdje opisan takođe bi poslužio još jednoj važnoj svrsi: održavanju života svjedoka istorije kako bi lično podučavali buduće generacije. Gledajući brojeve date u ovom poglavlju, vidimo da Set umire samo 14 godina prije Nojevog rođenja – što je izvanredno očuvanje prošlosti za ljudsku rasu prije Potopa.

Kao što smo vidjeli, Set nije bio Adamov prvorođeni sin. I Kain i Abel su rođeni, odrasli i započeli svoju profesiju prije nego što je Kain ubio Abela. Vjerovatno su Adam i Eva imali mnogo druge djece prije nego što se Set rodio kao zamjena za ubijenog Abela (Postanje 4:25). Setova linija je, međutim, ona koja vodi do Noja i, preko njega, do ostatka ljudske rase kakvu danas poznajemo. Ovo je takođe linija pobožnih Adamovih potomaka.

Adam je živio još 800 godina nakon Setovog rođenja. Ovaj dugi životni vijek izgleda nevjerovatno, ali ima smisla kada se uzme u obzir svijet bez zagađenja, većine bolesti i većine genetskih poremećaja.

Bilo bi neophodno, naravno, da Adam i Eva imaju mnogo, mnogo djece. Bez drugog izvora čovječanstva na planeti, njihova djeca bi stupala u brak jedni s drugima, imala bi još djece, a zatim bi nastavili da se vjenčavaju sa članovima porodice koja se stalno širi. Kasnije je Bog ograničio praksu sklapanja braka sa bliskim rođacima.

Adam je živio 930 godina. Tokom vjekova, neki naučnici su sugerisali da starosti koje su ovdje navedene ne predstavljaju stvarne godine kako ih mi razumijemo. Neki su predložili da su ovi brojevi u mjesecima (12 puta više od stvarne starosti), godišnjim dobima (4 puta više od stvarne starosti) ili desetinkama godina (deset puta više od stvarne starosti). Drugi su nagađali da postoji neki oblik simboličke ili metaforičke namjere autora. Sam tekst, međutim, ne daje eksplicitan odgovor na ovaj ili onaj način, niti bilo kakav poseban razlog za sumnju da je riječ o stvarnim ljudima koji su živjeli izuzetno dugo.

Naučnici su takođe spekulisali da je idealizovano okruženje stvaranja prije Potopa omogućilo ljudima da žive toliko godina. To ne samo da je moguće, već je u skladu sa modernim razumijevanjem genetike. Ukratko, životni vijek živog bića mnogo više zavisi o njegovoj okolini nego o njegovom dizajnu. To znači da je takođe moguće, ako nije vjerovatno, da je Božja odredba da ograniči koliko dugo će dopustiti ljudima da žive bila posebno namijenjena ograničavanju štete koju bi mogli učiniti svojim grešnim životima (Postanje 6:3). Evo nekoliko naučnih razloga za pretpotopnu dugovječnost.

1. Potencijali čovjeka i posle pada u grijeh bili su višestruko veći od današnjih generacija u svakom smislu. Ljudsko tijelo bilo je genetski zdravo, a time i sposobnost regeneracije organizma neuporedivo veća, te su se tako organi znato sporije „trošili“, čime se proces starenja i propadanja jedinke veoma odlagao. Tako sa aspekta današnje nauke ne postoji nijedan poznati biološki razlog zašto ne bi bio moguć životni vijek od 900 i više godina ako je genetski limit bio postavljen na drugačijoj tački.
2. Prije Potopa sve je bilo kvalitetnije i sa mnogo nižom stopom propadanja i kvarenja nego u drastično izmijenjenim uslovima nakon Potopa. Ljudi su sporije sazrijevali tako da su obično u dobi od 70 ili više godina stupali u brak.
3. Pošto se sa aspekta današnje genetike čini da je starenje stvar genetske kontrole, gubitak nekih gena zaduženih za dugovječnost može biti jedan od glavnih razloga za pad životnog vijeka posle Potopa. U situaciji u kojoj je cijeli ljudski rod bio sveden na Noja i njegovu ženu (s kojom posle Potopa više nije imao djece), njegova tri sina i njihove žene, sasvim je moguće da neke forme gena u Noju nijesu prenesene dalje.
4. Štetne mutacije akumulirale su se po znatno većoj stopi posle Potopa. Neke od tih mutacija mogle su, na primjer, uzrokovati gubitak dužine telomera. (Telomera je kratki ponovljeni niz nukleotida na kraju hromozoma eukariota koji štiti hromozom od razgradnje egzonukleazama.)
5. Prema biblijskom izvještaju o Stvaranju, Zemlja je prije Potopa bila zaštićena nekom vrstom vodenog omotača iznad atmosfere (Postanje 1:6,7; ref. Postanje 7:11) koji je ne samo štitio od ultraljubičastih i drugih opasnih zračenja iz svemira, već takođe obezbjeđivao ujednačenu klimu po svoj zemlji. Nakon što se klima radikalno promijenila nakon Potopa, ljudi su prosječno živjeli mnogo kraće do vremena kad se „dobrim životnim vijekom“ počela smatrati dob od 70 ili 80 godina (Psalam 90:10).
6. Fosilni dokazi sugerišu da je nivo ugljen-dioksida (moguće i kiseonika) bio veći u pretpotopnom svijetu. Kvalitet vazduha (posebno kiseonika) radikalno je oštetio efekat koji se danas vještački postiže u hiperbaričnoj komori. Ipak, činjenica da je Noje živio još 350 godina nakon Potopa pokazuje da je genetika pretpotopnih generacija bila programirana tako da je mogla podnijeti čak i nedaće izmijenjenih životnih uslova.
7. Dokaz da date životne dobi u Bibliji nijesu mitovi nalazimo takođe u razumijevanju eksponencijalne stope propadanja prirode. Sve propada po određenoj stopi. Prosječni životni vijek prije Potopa bio je 857 godina. Posle Potopa trebalo je da prođe nekoliko generacija da se dostigne novi životni vijek od oko 70 godina!
8. Promjena kakvoće i režima ishrane svakako je sledeći jako bitni faktor koji je uticao na pad životne dobi posle Potopa. U pretpotopno vrijeme, ljudi su mogli uživati u blagodatima zdrave raznovrsne vegetarijanske hrane, čiste vode i nezagađenog vazduha. Potop je opustošio zemlju, a klimatske, geološke i druge promjene, usled gubitka efekta staklene bašte, uslovile su znatno oskudniji biljni svijet. Iz tog razloga uvedena je i mesna ishrana od čistih životinja. Značajno nezdravija ishrana svakako je fizički oslabila čovjeka, te uzrokovala brže propadanje organizma, veću podložnost bolestima i sve slabije genetsko nasleđe (sa uvećanim brojem oštećenih gena i štetnih mutacija).
9. Posle Potopa ljudi su u radikalno različitom životnom okruženju postali znatno izloženiji stresu i raznim psihičkim i mentalnim problemima i nedaćama, što takođe bitno utiče na kvalitet života i skraćenje životne dobi.

Sa teološkog aspekta, jasno je da progresija grijeha dovodi do uvećanja prokletstva na Zemlji u svakom smislu, te otuda i neophodnost smanjenja sposobnosti i prilika ljudskim bićima da produkuju zlo i samodestrukciju. U tom kontekstu treba shvatiti mehanizme degradacije i drastičnog smanjivanja životnog vijeka čovječanstva posle Potopa, tako da razumijevanje na koji način oni tačno funkcionišu nije nužno.

Kada je Set imao sto pet godina, rodio mu se Enos. Nakon što mu se rodio Enos, Set je živio još osamsto sedam godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Set živio ukupno devetsto dvanaest godina, a zatim je umro. (stihovi 6-8)

Set je dobio sina Enosa sa 105 godina, što nam opet sugeriše znatno dužu dob sazrijevanja. Znamo s kraja 4. poglavlja da je rođenje i život Enosa bila neka prekretnica: „U to vrijeme ljudi su počeli prizivati ​​ime Gospodnje“ (Postanje 4:26).

Još jedna karakteristika ovih rodoslovlja su imena ili imena slična onima iz Kainove loze. Ovo se ne razlikuje od modernog trenda korišćenja uobičajenih imena, ili izvedenica od imena i pojmova. Linija koja vodi od Kaina i linija koja vodi od Seta ne samo da su odvojene, već će se i završavati u različitim datumima. Kainova linija će biti prekinuta nadolazećim Potopom.

Osim bržeg rasta populacije, još jedna prednost ovih dugih životnih dobi je svjedočanstvo svake generacije. U ovom ranom svijetu bilo je moguće da dijete čuje direktno od nekoga ko je vidio i proživio događaje iz prošlih vjekova. Ovo ogromno preklapanje generacija učinilo bi gotovo nemogućim da se istorijske istine izgube.

Rast stanovništva smatra se „neutralnim“ u područjima sa niskim očekivanim životnim vijekom kada prosječna žena ima troje ili četvoro djece u svom životu. Zamislite svijet s mnogo nižim stopama bolesti ili rata, čistijom hranom, vodom i zrakom i dramatično dužim prirodnim životnim vijekom. Nije nerazumno izračunati populaciju zemlje koja eksplodira eksplozivnom brzinom tokom generacija opisanih u ovom poglavlju.

Kada je Enos imao devedeset godina, rodio mu se Kajinan. Nakon što mu se rodio Kajinan, Enos je živio još osamsto petnaest godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Enos živio ukupno devetsto pet godina, a zatim je umro. (stihovi 9-11)

Setov sin Enos sada je otac Kajinana, dovodeći nas do četvrte generacije u Adamovoj liniji preko Seta. Primarna svrha ovog odlomka je dokumentovanje rodoslovlja Noja, kao Setovog potomka. Drugi ponovljeni komentar, koji je izričit od strane autora, je da su svi ovi muškarci umrli. U ovom trenutku u priči Postanja, činjenica da čovječanstvo doživljava smrt je primarna posledica Pada. Dug ili kratak, život svakog čovjeka je predodređen da se završi, na ovaj ili onaj način.

Enos je umro sa 905 godina, u poređenju sa njegovim ocem Setom sa 912 godina i njegovim djedom Adamom sa 930 godina.

Dok stignemo do 32. stiha, vidjećemo da je Nojev otac, Lameh, rođen prije nego što je Adam umro. To znači da su Noje i njegov sin Šem imali priliku razgovarati s nekim ko je bio udaljen samo jedan korak od direktnog očevica porijekla čovječanstva!

Kada je Kajinan imao sedamdeset godina, rodio mu se Mahalalel. Nakon što mu se rodio Mahalalel, Kajinan je živio još osamsto četrdeset godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Kajinan živio ukupno devetsto deset godina, a zatim je umro. (stihovi 12-14)

Kajinan, četvrta generacija od Adama, živio je samo 70 godina prije nego što je rodio Mahalalela. U kontekstu ovog odlomka, čini se da je ovo prilično rano očinstvo!

Zanimljivo je da se Kajinanov život preklapa sa Adamovim za skoro 600 godina. Ovo je važna stvar koju treba imati na umu kada čitate rana poglavlja Postanja. Istorija svijeta, do tog trenutka, nije bila nešto izgubljeno za desetine prethodnih generacija. Bila je živa u obliku iz prve ruke, ili u najgorem slučaju, iz druge ruke, sve do trenutka Potopa. To čini grijeh i zlo koji su preovladavali u Nojevim danima još bezobzirnijim, drskijim i strašnijim.

Kada je Mahalalel imao šezdeset pet godina, rodio mu se Jared. Nakon što mu se rodio Jared, Mahalalel je živio još osamsto trideset godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Mahalalel živio ukupno osamsto devedeset i pet godina, a zatim je umro. (stihovi 15-17)

Mahalalel je dobio Jareda u relativno „mladalačkoj“ dobi od 65 godina. Jared postaje šesti u redu od Adama. Od devet patrijarha koji su prethodili Noju, Jared će biti poslednji koji će umrijeti mnogo prije Potopa. Enoha će Bog na neki način uzeti, prije njegove prirodne smrti (Postanje 5:24), dok će Metuselah i Lameh umrijeti neposredno prije skoro potpunog uništenja čovječanstva.

Uz Enosa i Kajinana, Mahalalel i Jared će takođe živjeti mnogo godina istovremeno s Nojem. Važno je primijetiti da su sva četiri ova čovjeka živjela stotinama godina paralelno s Adamom. U stvari, prema ovom odlomku, prvi patrijarh rođen nakon Adamove smrti je sam Noje. Svjedočanstvo očevidaca o Bogu i Njegovom odnosu prema čovječanstvu još uvijek je bilo živo sve do Potopa.

Mahalalel je imao još sinova i više kćeri i živio je još 830 godina nakon što je postao otac Jareda. Činjenica da se navodi da ima dodatnu djecu važna je iz više razloga. Prije svega, to nas podsjeća da ovdje navedena imena nisu nužno prvorođena osoba bilo kojeg od ovih muškaraca. Ovaj odlomak ima za cilj da prati Nojevu lozu, od Adama. Kao takav, navodi samo ona imena koja su u toj direktnoj liniji. Neki od njih su možda bili prvorođeni, dok su neki mogli biti rođeni kasnije.

Kada je Jared imao sto šezdeset i dvije godine, rodio mu se Enoh. Nakon što mu se rodio Enoh, Jared je živio još osamsto godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Jared živio ukupno devetsto šezdeset i dvije godine, a zatim je umro. (stihovi 18-20)

Jared je postao otac Enoha u dobi od 162 godine. Enoh postaje sedma generacija od Adama preko Setove loze. Jared i Enoh će biti poslednji od patrijarha koji će otići mnogo prije Potopa.

Gledajući životni vijek dat u ovom poglavlju, logično je da mnogi, ako ne i većina, Enohovih vršnjaka vjerovatno nisu bili Božji sledbenici. Moguće je, ako ne i vjerovatno, da su barem nekoliko Enohove braće i sestara, i sigurno mnoge njegove nećake i nećaci, ubijeni kada je Bog poslao uništenje da ukloni to zlo.

Godine smrti onih koje su do sada navedene u ovom Adamovom rodoslovu su sledeće: Adam-930, Set-912, Enos-905, Kajinan-910, Mahalalel-895 i Jared-962.

Izraz „i on je umro“ ponavlja se za svakog od patrijarha koji vode do Noja, osim za Enoha (Postanje 5:24). Ovo je najneposredniji i neumitni efekat Pada: fizička smrt.

Kada je Enoh imao šezdeset i pet godina, rodio mu se Metuselah. Nakon što mu se rodio Metuselah, Enoh je hodio s Bogom još trista godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Enoh živio ukupno trista šezdeset i pet godina. Enoh je sve vrijeme hodio sa Bogom i nestao, jer ga je Bog uzeo. (stihovi 21-24)

Osim Adama, Seta i Noja, dva od najpoznatijih imena u ovom poglavlju rodoslovlja su Enoh i Metuselah. Enoh je rodio Metuselaha u dobi od samo 65 godina, relativno mlada dob za ovaj odlomak. Metuselahovo ime ima dvojako značenje: može se tumačiti kao „čovjek od strijele“ ili kao „njegova smrt donosi presudu“. Prema ovom poglavlju, Metuselah će umrijeti iste godine kada je došao Potop.

Oba muškarca predstavljaju zanimljiv ekstrem u ovom poglavlju.

Enohov životni vijek je najkraći zabilježen za ove patrijarhe. Sa „samo“ 365 godina, bio je na zemlji manje od upola kraće od ostalih u njegovoj porodici. Međutim, Enohova je jedina priča koja se ne završava ponovljenom frazom „i umro je“. Umjesto toga, stih 24 jednostavno kaže da je Bog „uzeo“ Enoha. Iako nismo sasvim sigurni šta to znači, kontrast sa svakim drugim muškarcem navedenim u ovoj genealogiji je upečatljiv. Najvjerovatnije, ovo je bio događaj sličan onome što se događa Iliji na kraju njegove službe: Bog ga je uzeo prije prirodne smrti (2. Kraljevima 2:9-12). Bog je odlučio da ga ukloni sa zemlje prije njegove prirodne smrti.

Metuselahu se, s druge strane, pripisuje najduži životni vijek od bilo koje osobe u Bibliji: 969 godina! Metuselah (poznatiji kao Metuzalem) će takođe biti prvi od ovdje navedenih patrijarha koji će doživjeti godinu velikog potopa.

Svaka generacija nastavlja da prenosi sledećoj vlastitu ljudsku sličnost, kao što je Adam učinio sa Setom i njegovim drugim sinovima i kćerima (Postanje 5:3). Osim toga, čini se da ova Setova linija prenosi predanost pobožne loze. Ovo je važno u kontekstu nadolazeće poplave. Jedini ljudi koji su spašeni od te katastrofe bili su ljudi iz ove loze.

Enoh je „hodio s Bogom“. U Bibliji, izraz „hoditi s Bogom“ odnosi se na nekoga ko je poslušan i odan Gospodu, ko poštuje Boga svojim izborima u svakom aspektu života, što rezultira Njegovom naklonošću. U Enohovom slučaju, ovo je bilo toliko važno da se spominje dva puta: u stihovima 22 i 24.

Ukupni Enohovi dani bili su 365 godina. Do ovog trenutka, najmlađa navedena starost smrti bila je 895 godina. Šta se desilo? Biblija ne daje nikakve detalje, osim što je Bog bio odgovoran, a Enoh nije umro. Jednostavno Bog je odveo Enoha. Jevrejima 11:5 kaže se ovo: „Vjerom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt, i ne nađe se jer ga je Bog prenio. A prije nego što je bio prenesen dobio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.“

Kada je Metuselah imao sto osamdeset i sedam godina, rodio mu se Lameh. Nakon što mu se rodio Lameh, Metuselah je živio još sedamsto osamdeset i dvije godine. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Metuselah živio ukupno devetsto šezdeset i devet godina, a zatim je umro. (stihovi 25-27)

U stihu 25, genealogija nastavlja svoj uobičajeni obrazac. Enohov sin, Metuselah, dobio je sina Lameha u dobi od 187 godina. Važno je napomenuti da ovaj Lameh, iako dijeli isto ime kao i jedan od Kainovih potomaka, nije isti čovjek. Taj čovjek je opisan kao ubica, „rodonačelnik“ poligamije sa dvije žene (Postanje 4:23-24). Lamehova loza je bila preko Kaina, Enoha (takođe nije isto što i Enoh iz ovog poglavlja), Irada, Mehujaela i Matusala (Postanje 4:17-18). Tada, kao i sada, većina ljudi je dobila imena slična ili identična onima koje su drugi već imali.

U vrijeme kada je Metuselah rođen, svi njegovi preci po ocu još su bili živi! Prema godinama datim u ovom odlomku, Adam nije umro sve dok Metuselah nije imao više od 200 godina. I njegov sin, Lameh, takođe je rođen neposredno prije Adamove smrti. Kao što je već rečeno, to znači da je postojao neprekinuti niz istorije očevidaca koji još uvijek napreduje u svijetu. Zli, nepovratno iskvareni svijet iz Nojevih dana tačno je znao kakva je njihova istorija. Zemljom su hodali muškarci i žene koji su živjeli u direktnom kontaktu sa samim Adamom.

Metuselah živi još 782 godine nakon što je postao otac Lameha, dajući mu vremena da postane otac mnogo, mnogo drugih sinova i kćeri. Ovo je takođe važno, iz mnogo tužnijeg razloga. To govori o tome koliko je pokvarenost čovjeka bila raširena u vrijeme Nojevog rođenja. Kainovi potomci slavili su vlastiti grijeh (Postanje 4:23-24). Setova linija je hodala s Bogom (Postanje 5:22-24) i žalostila se stanjem palog svijeta (Postanje 5:29). Nažalost, u ovom trenutku ljudske istorije većina ljudi ne hoda s Bogom. Ogromna većina Metuselahove porodične loze će odbaciti svog Stvoritelja i biti uništena na presudi.

Metuselahovo ime je, u stvari, moglo biti proročanstvo. Može se prevesti ili kao „čovjek od strijele“ ili kao „njegova smrt donosi presudu“. Koristeći proračune iz ovog poglavlja, potop se dogodio iste godine kada je Metuselah umro.

Metuselahov status najstarije osobe zabilježen u Bibliji je razlog zbog kojeg njegovo ime često predstavlja šaljivu uzrečicu. Moderni ljudi ponekad u šali nazivaju veoma staru osobu „Metuzalem“. Sa 969 godina Metuselah (Metuzalem) ne samo da je živio više od 200 godina paralelno s Adamom, već je vidio svijet kakav je bio neposredno prije velikog potopa. Metuselah je takođe nadživeo svog sina Lameha, koji će umrijeti pet godina prije njega. I to je prvi zabilježeni slučaj da otac nadživi sina.

Ono što je takođe intrigantno kod Metuselaha su pitanja o njegovom životu i njegovom karakteru. Jasno je da većina njegove djece nisu bili Božji sledbenici – Bog će spasiti samo njegovog unuka Noja. Strogo govoreći, mi ne znamo ništa o Metuselahu ili njegovom odnosu sa Bogom. Možda je bio pobožan kao njegov otac, a možda i nije.

Šesto poglavlje Postanja opisuje čovječanstvo na kraju Metuselahovog života kao duboko izopačeno (Postanje 6:5). Pa ipak, istorija čovječanstva nije bila izgubljena ili nejasna. Zemljom su hodali muškarci i žene koji su lično vidjeli šta se dogodilo u prošlosti i ko je Bog. To čini dubinu grijeha tokom Nojeve ere još tragičnijom. Ovo takođe potvrđuje da eksplicitno znanje neće spriječiti ljude da griješe i da postanu pokvareni.

Kada je Lameh imao sto osamdeset i dvije godine, rodio mu se sin. Dao mu je ime Noje, rekavši: „On će nam donijeti utjehu u našem poslu i u mukama naših ruku koje nam zadaje zemlja koju je Gospod prokleo.“ Nakon što mu se rodio Noje, Lameh je živio još petsto devedeset i pet godina. Za to vrijeme rađali su mu se sinovi i kćeri. Tako je Lameh živio ukupno sedamsto sedamdeset i sedam godina, a zatim je umro. (stihovi 28-31)

Lameh je deveta generacija od Adama, uprkos tome što je rođen mnogo stotina i stotina godina nakon Adama. Koristeći godine navedene u ovom poglavlju, Adam je još bio živ kada je Lameh imao skoro šezdeset godina!

Lameh je prvi od patrijarha koji je zapravo umro prije svog oca. Dok je njegov djed, Enoh, bio na zemlji samo 365 godina, Bog ga je uzeo prije smrti. Lameh će umrijeti u 777. godini, pet godina prije svog oca Metuselaha.

Lameh je dobio sina Noja. Dato ime govori nam da on oplakuje borbe s kojima se čovječanstvo suočilo od Pada. Ime Noa zvuči veoma slično hebrejskoj riječi za „odmor ili udobnost“ i označava „počinak“ i „utjehu“.

Osim toga, Lameh govori proročanstvo o svom sinu: Iz proklete zemlje, Noje će donijeti olakšanje od bolnog rada i muke ruku svog naroda. Ne znamo šta je Lameh tačno imao na umu. Ali ono što je Bog imao na umu za Nojevog života, međutim, donijelo bi vrlo specifičnu vrstu olakšanja svijetu u obliku razorne poplave koja bi zbrisala posledice tolikog ljudskog grijeha.

Prema brojevima navedenim u ovom odlomku, Lameh je živio još 595 godina nakon rođenja Noja. Pošto nam je u Postanju 7:6 rečeno da je Noje imao 600 godina kada je poplava došla na zemlju, to znači da je Lameh umro samo 5 godina prije potopa.

Kao i kod Metuselaha, čitanje o Lamehovoj mnogobrojnoj djeci ima tužan aspekt. Na ovaj ili onaj način, samo će Noje, njegova žena i njihova porodica biti spašeni od potopa. Ostatak Lamehovog potomstva neće preživjeti.

Smrt Lameha i njegovog oca Metuselaha takođe označava tužnu priliku za ljudsku rasu. Sa njihovom smrću dolazi kraj, u opštem smislu, onih koji su hodali zemljom u isto vrijeme kada i Adam i Set. Barem među imenima ovog poglavlja, Lameh je poslednji koji je rođen prije Setove smrti. Noje je, s druge strane, rođen neposredno nakon što su ovi ljudi otišli. U doslovnom smislu, čovječanstvo bi nakon potopa po prvi put moralo živjeti bez ikakvih direktnih sjećanja na naše najranije pretke.

A Noje kad je napunio petsto godina, rodili su se Noju Sim, Ham i Jafet. (32. stih)

Ovo poglavlje rodoslovlja završava rođenjem još tri sina. Brza priroda ovog poglavlja bez detalja je ovdje u potpunosti prikazana, jer nam je data samo gruba starost kada je Noje dobio ove konkretne sinove. Ne kaže nam se konkretno koliko je Noje imao godina kada je svaki od njegovih sinova rođen, samo da su sva trojica rođeni nakon što je imao 500 godina. Ovo ne znači da su bili trojke, ili da je Nojeva žena imala sve troje u periodu od dvanaest mjeseci. Za potrebe priče, važno je samo znati da je, otprilike u toj dobi, Noje imao troje potomaka koji će ga pratiti na arci.

Zanimljivo je da je Noje prvi patrijarh za kojeg nije eksplicitno opisano da ima druge sinove i kćeri. Tehnički, Biblija ne kaže da Noje nije imao drugu djecu. S druge strane, dob kada je dobio pomenuta tri sina takođe je veoma kasnija u odnosu na druge patrijarhe. Takođe, za sve ostale muškarce na listi je rečeno da su imali više drugih potomaka. Ovo je možda bio čin Božje milosti, zajedno sa smrću Nojevog oca, Lameha, prije potopa. Bilo bi milosrdno, zaista, poštedjeti Noja bola da vidi bilo koje od svoje djece ubijene prilikom Božjeg suda.

Nojevo rođenje poslužiće kao uvod u sledeće poglavlje. Tamo će Bog odgovoriti na sveprisutno, pokvareno zlo čovječanstva (Postanje 6:5, 11).