Matej 22:23-33, Marko 12:18-27 i Luka 20:27-40 bilježe ovaj događaj.
Moderni judaizam uključuje više grupa sa vrlo različitim vjerovanjima. Isto je bilo i u Isusovoj eri; tokom svoje zemaljske službe on je stupio u interakciju s različitim političkim i vjerskim perspektivama u zavisnosti od uključene frakcije.
Sadukeji su jedna sekta judaizma, poput fariseja, esena i zilota. Oni vjeruju u izuzetno doslovno tumačenje Starog saveza i poriču postojanje duha, suda nakon smrti ili zagrobnog života. To jasno utiče na njihov način života. Osim najosnovnijih aspekata judaizma, sadukeji su bili suprotnost farisejima. Živjeli su prvenstveno u i oko urbanog okruženja Jerusalima. Sadukeji su slijedili pet Mojsijevih knjiga, ali nijedan drugi starosavezni spis. Nisu imali koristi od farisejskog vanbiblijskog usmenog zakona. Smatrali su fariseje nerazumno naprednom grupom. U duhovnom smislu, sadukeji su bili mnogo svjetovniji i utilitarniji. Nisu prihvatili uskrsenje mrtvih niti besmrtnost duše. Njihova sekta je bila u prijateljskim odnosima sa okupatorskim Rimljanima zbog finansijske koristi. Naučnici vjeruju da su većina sveštenika u Isusovoj eri bili sadukeji.
Isus još nije bio previše na radaru sadukeja. Do ove tačke, većina Isusovih kontroverzi dolazi kroz njegovo odbacivanje vanbiblijskih zakona pismoznalaca i fariseja (Marko 2:18-28; 7:7-13). Poput herodovaca, jedina briga sadukeja je Isusov uticaj na rimske vladare. Ako on, kao i drugi prije njega, podstakne narod na pobunu, Rimljani mogu poslati vojsku da povrate kontrolu. To će u najmanju ruku poremetiti položaj sadukeja, a u najgorem uništiti Jerusalim. Strah sadukeja će se ostvariti 70. godine nove ere, ali ne Isusovom rukom.
Sada njihovi predstavnici pokušavaju uhvatiti Isusa u teološkom paradoksu. Njihovo „pitanje“ je zaista izazov koji navodno pokazuje apsurdnost uskrsnuća. Pokušavajući da dokažu da Isus nije dobar duhovni autoritet, sadukeji pitaju o tradiciji leviratskog braka u odnosu na uskrsenje mrtvih. Leviratski brak bio je uobičajena kulturna praksa koja se nalazi u Mojsijevom zakonu (Ponovljeni zakon 25:5-6). Zemlja je, uz plodnost, bila jedan od najvećih Božjih blagoslova za Jevreje. Posjedovanje zemlje je svojstveno nastavku genetske linije čovjeka.
Najdetaljniji primjer leviratnog braka nalazi se u priči o Judi i Tamari (Postanje 38). Juda, jedan od Jakovljevih sinova, dao je svoju snahu mlađem bratu kada je stariji sin, njen muž, umro. I taj sin je umro, a nijedan nije dobio naslednika. Juda je odbio dati svog trećeg sina Tamari; tvrdio je da čeka da sin sazri. Tamara je brzo shvatila da je ovo laž. Na kraju je prevarila Judu da je oplodi, a on je priznao da se prema njoj nije ponašao pošteno.
Sadukeji predstavljaju sličnu situaciju o ženi koja se legitimno udala za više muškaraca prije vlastite smrti. Po njihovom scenariju, žena se udaje za najstarijeg od nekoliko braće, ali on umire bez djece. Kao što Mojsijev zakon nalaže, ona se udaje za sledećeg mlađeg brata, koji joj je dužan dati sina koji će naslijediti mjesto svog brata u porodici. Ali i on umire. To se ponavlja iznova i iznova, sve dok se nije udala za sedmoro braće prije nego što je umrla. Sadukeji će na kraju upitati: „Dakle, kad bude uskrsenje, kome će od njih biti žena?“ (Luka 20:33).
To zapravo nije „pitanje“, već tvrdnja da je situacija smiješna. Pomisao na ženu sa sedam muževa je nedokučiva, kao i misao da muškarac dijeli ženu sa šestoro braće. U njihovim umovima, ovo dokazuje da je Isusovo učenje o uskrsnuću glupo, tako da ne bi trebali da ga slijede. Sadukeji pokušavaju dokazati da je Mojsijev zakon nespojiv sa uskrsenjem mrtvih.
Kao i drugi kritičari prije njih (Luka 20:1-26), ovi ljudi pokušavaju odvući obične ljude od Isusa. Previše njih počinje da ga slijedi. Sadukeji su toliko zaokupljeni svojim sektaškim i kulturnim uvjerenjima da ne vide jednostavne istine.
Isusa ne zavara navodni paradoks koji nude sadukeji. Umjesto toga, on pokazuje da ono što oni vide kao kontradikciju je nesporazum. Zapravo, Isus oštro kritikuje njihovo (ne)poznavanje i Svetog pisma i Boga (Matej 22:29). Njegov odgovor će ispraviti njihovu zabludu. To će takođe okrenuti situaciju na njima, koristeći iste tekstove za koje tvrde da ih poštuju kako bi dokazali da uskrsnuće ne mora biti stvarno. Sadukeji su bili skloni da ignorišu sve religiozne spise osim Petoknjižja: prvih pet knjiga Starog saveza, takođe poznatih kao Mojsijev zakon. Pošto te knjige ne definišu direktno uskrsnuće ili zagrobni život, sadukeji su mogli da se drže svog uvjerenja o nedostatku uskrsnuća. Da su primili spise proroka kao Božje otkrivenje, ovi vjerski vođe bi pronašli mnoge reference na uskrsenje (Isaija 26:19; Danilo 12:2; Jov 19:25-27). Isus takođe kaže da sadukeji nisu poznavali Božju moć. To je bilo tačno u širem smislu: sadukeji su bili znatno sekularniji od fariseja i nisu vjerovali da je Bog posebno uključen u svakodnevni život. Za očekivati je da nisu mogli zamisliti stvarnost izvan one koju su viđali na redovnoj osnovi. Da su proširili svoju ideju o tome koliko Bog može biti moćan, možda bi mogli prihvatiti ideju o nezamislivo divnoj vječnosti za Božji narod.
Sadukeji su se nadali da će razotkriti Isusa kao učitelja s besmislenim vjerovanjima, i stoga ga nije vrijedno slijediti. Kao i mnogi današnji skeptici, nisu uvidjeli greške u vlastitom svjetonazoru. Oni su takođe zanemarili posledice ako je Isus u pravu. Jer ako je Isus u pravu, bez obzira na naše sumnje, nesporazume ili moguće greške koje nalazimo u Svetom pismu, uvijek postoji odgovor.
No Isus strpljivo odgovara na njihovo pitanje. Sada, na zemlji u ovom dobu, sinovi – muški potomci poglavara porodice – se žene. Ali ako se utvrdi da su dostojni uskrsenja, neće se ženiti. Nema braka u doba uskrsenja. Oni su kao anđeli u tom pogledu. Nije da je brak besmislen ili nevažan. Umjesto toga, riječ je o tome da se „brak“ ne odnosi na iskustvo po uskrsenju (Luka 20:35-36).
Isus ovom izjavom razoružava napad sadukeja. Međutim, jako je važno zapaziti da je njegov odgovor limitiran trik pitanjem sadukeja. On kaže da će tada uskrsli biti kao anđeli. Očigledno je da se Isus ovdje bavi pitanjem dokazivanja uskrsenja i ne ide dalje od toga. On svojim oponentima najprije kaže da ne poznaju ni Sveto Pismo ni Božju silu. Zatim navodi šta će se događati s ljudima u kontekstu uskrsenja i na Nebu.
Važno je napomenuti šta Isus ovdje ne kaže, jer je često izvučeno iz konteksta i pogrešno citirano. Isus ne kaže da će ljudi nakon smrti postati anđeli. Anđeli i ljudi su potpuno različite vrste bića. Isus samo kaže da će ljudi biti „kao“ anđeli, i to samo na jedan način: neće stupati u brak na Nebu. U suprotnom će ljudi i anđeli ostati jedinstvene i različite Božje kreacije.
Jedno od pitanja iz tzv. „sive zone“ gdje ne postoji eksplicitno Božje otkrivenje, gdje Biblija „ćuti“, odnosi se na postojanje braka i porodice na obnovljenoj Zemlji. Izraz „obnovljena Zemlja“ podrazumijeva ovu planetu nakon realizacije Plana spasenja i život na njoj.
Dakle, na osnovu Isusove izjave sadukejima i otkrivenja Svetog pisma, da li će se ustanova braka i porodice nastaviti ili neće?
Iz knjige Postanja vidimo da je prva ustanova na Zemlji među ljudima bio brak kao zajednica muškarca i žene, a nad porodicom i njenim množenjem izrečen je blagoslov (Postanje 1:27-28).
Kad je stvorena žena, Adamova reakcija otkriva nam sav značaj, snagu i čvrstinu Božje ustanove braka i porodice:
„Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa. Neka se zove čovječica, jer je uzeta od čovjeka.“ (Postanje 2:23)
Ovo direktno implicira na Nebesku Porodicu, na odnos Oca i Sina koji je proistekao od Oca, te prema tome dijeli s Njim istu božansku prirodu, baš kao što je Eva dijelila Adamovu prirodu.
„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo.“ (Postanje 2:24)
Izraz „jedno tijelo“ ukazuje na najprisniju moguću vezu ljubavi koja može postojati među dvoje ljudi, što je takođe slika veze na mnogo uzvišenijem duhovnom nivou između Oca i Sina. Zbog materijalne komponente, muškarac i žena su „jedno tijelo“. Ostavljanje oca i majke ukazuje na model daljeg širenja porodice u potomstvu koje se stvara reprodukcijom u braku.
Zaključujemo da je Bog uspostavio brak i porodicu prije Pada u grijeh, i da je Božji plan podrazumijevao da čovjek živi vječno, naravno pod uslovom lojalnosti Božjem poretku života (Postanje 2:16-17). Posle Pada, uloga porodice kao osnovne jedinke društva takođe je od suštinske važnosti za očuvanje Božje namjere i moralne slike ljudskog roda.
Vraćajući se našem pitanju, moramo uzeti u obzir ključne faze Plana spasenja, kao i činjenicu da će biti dva uskrsenja. Jedno je uskrsenje života o drugom Hristovom dolasku, a drugo uskrsenje suda (Jovan 5:29; Danilo 12:2; Otkrivenje 20:5, 6, 9, 10-15). Uskrsenje suda je nebitno za kontekst rasprave između Isusa i sadukeja. Ali ono što je bitno je saznanje da će po uskrsenju života spaseni biti odvedeni na Nebo, Božje prebivalište (Jovan 14:2,3; 1. Solunjanima 4:14-17), i provesti hiljadu godina na Nebu prije povratka na Zemlju, nakon čega slijedi izvršni Božji sud (vidi Otkrivenje 20. glava) i obnova zemlje i univerzuma. Dakle, Plan spasenja se konačno završava tim događajima, i Božji Izrael tada prima svoje konačno i vječno nasleđe. Tada će sva Božja obećanja biti konačno ispunjena.
Otuda nije teško zaključiti da neposredno nakon uskrsenja i u periodu milenijuma na Nebu nije ni vrijeme ni mjesto za uspostavljanje bračnih veza i porodice. Na Nebu ljudi će živjeti onako kako žive i anđeli, autohtoni stanovnici Neba, i baviti se stvarima predviđenim za taj period. Život poput anđela na Nebu svakako ima konotacije pravednog karaktera i posebnog uvida kakav imaju anđeli (vidi 2. Samuelova 14:17,20; 19:27), ne i doslovnog postanka poput anđela koji su bića drugačijeg reda i svrhe življenja. Isus nije rekao da ćemo postati anđeli, već da ćemo na Nebu živjeti kao anđeli.
Brak i porodica biće opet mogući samo na mjestu gdje je Bog prvobitno i namjestio čovjeka, a to je ova planeta!
Kakvi će ljudi uskrsnuti? Opisi Isusovog i drugih uskrsnuća u Bibliji navode nas na zaključak da će ljudi biti uskrsnuti u život onakvi kakvi jesu, ali bez tragova prokletstva grijeha. Muškarci će biti muškarci, žene će biti žene ili majke, djeca će biti djeca. I svi će moći da prepoznaju jedni druge. Možete li zamisliti situaciju da uskrsli budu svi nalik anđelima sa muškim likom? Ili da uskrsli muškarci zadrže fizionomiju muškarca, a uskrsle žene fizionomiju žene, dok su i jedni i drugi bespolni? Naravno da je to potpuna besmislica.
Kao što vidimo, nemamo nikakvog biblijskog osnova za vjerovanje da će uskrsli u život biti bespolna bića. Zapravo postoje biblijska proročanstva u kojima je prikazan novi poredak na Zemlji sa porodicom i djecom!
„U to vrijeme namnožićete se i narodićete se u zemlji’, govori Gospod. ‘Nećete više govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg saveza’, i nećete više o njemu razmišljati, nećete ga se sjećati, niti će vam nedostajati i nećete ga više praviti. U to vrijeme Jerusalim će se zvati Gospodnji presto i svi će se narodi sakupljati u Jerusalimu da u njemu hvale Gospodnje ime i neće više slijediti svoje tvrdokorno i zlo srce.“ (Jeremija 3:16-17)
„Vuk će boraviti s jagnjetom, leopard će ležati s jaretom, tele i mladi lav i uhranjena životinja zajedno će biti, a mali dječak vodiće ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a njihovi mladunci zajedno će ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dijete koje sisa igraće se nad kobrinom rupom, dijete koje je prestalo da sisa stavljaće ruku na rupu zmije otrovnice. Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna znanja o Gospodu kao što je more puno vode.“ (Isaija 11:6-9)
Vrlo je važno da primijetimo da se u ovom viđenju ne pominju samo mala djeca, već takođe i mladunci životinja! Sve to nedvosmisleno govori da se Božja prvobitna namjera sa životom na Zemlji nije promijenila.
„Neće više prijatelj prijatelja učiti niti brat brata, govoreći: ‘Upoznajte Gospoda!’ Jer će me svi poznavati, od najmanjeg do najvećeg, govori Gospod.“ (Jeremija 31:34)
„Oni će graditi kuće i stanovaće u njima, sadiće vinograde i ješće njihov rod. Neće oni graditi, a neko drugi se naseliti, neće oni saditi, a neko drugi jesti. Jer će dani mom narodu biti kao dani drvetu, i moji će izabranici uživati u plodovima svojih ruku. Neće se uzalud truditi niti će rađati djecu koju će nevolja snaći, jer su oni potomstvo koje je Gospod blagoslovio, oni i njihovi potomci. Prije nego što me prizovu, ja ću im se odazvati; dok još budu govorili, ja ću ih uslišiti.“ (Isaija 65:21-24)
Koje su konsekvence ideje o nepostojanju porodice na novoj Zemlji?
1) Sve prednosti i blagoslovi koje je Bog namijenio ustanovi braka i porodice bili bi poništeni (izloženi u uvodnom dijelu).
2) Ljudski život bio bi obesmišljen i lišen kreativnog obnavljanja Božjeg obličja.
3) Međuljudski odnosi bili bi lišeni napretka u radosti novog života i novih ciljeva.
4) Nasleđe čovječanstva postalo bi „fiksno“ i obesmišljeno.
5) Sama ličnost i karakter, za koje znamo da se prenose na Nebo, bili bi drastično modifikovani primanjem bespolnosti. Zar ta ideja zapravo nije bliska satanističkoj filozofiji koja se bori protiv porodice i polnih razlika?
6) Sam Bog bi u takvom poretku „priznao“ da eksperimentiše sa čovječanstvom, te da Njegova prvobitna zamisao nije bila dobra.
7) Bog bi porekao osnovni koncept nebeske Porodice odričući se koncepta zemaljske porodice.
Sada se možemo vratiti zaključku Isusovog odgovora sadukejima. Isus koristi metodu biblijske interpretacije egzegeze. Egzegeza razumije odlomak u kontekstu, onako kako je predstavljen i namijenjen, i izvodi duhovne istine iz samog odlomka. Isus insistira da je Bog jevrejskih otaca Bog živih, a ne mrtvih. Poziva se na Izlazak 3:6 (Luka 20:37). Mojsije je čuvao ovce svog tasta i vidio je grm koji je bio u plamenu, ali nije sagoreo. Anđeo Gospodnji u grmu se otkrio kao „Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev“. Uključivanje Abrama, Isaka i Jakova ne treba samo da navede značajne patrijarhe. Ovo su ljudi kojima je Bog dao svoj savez (Postanje 12:1-3; 15:1-21; 26:1-5; 28:13-15), ali nisu vidjeli njegovo ispunjenje (Jevrejima 11:13-21). Ako nisu iskusili ispunjenje Božijih obećanja, ne mogu ostati mrtvi. „On nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi živi.“ (Luka 20:38) Bog je sam život, tako da Njegov narod mora biti živ. Ovo nije podrška dogmi o zagrobnom životu, već izražavanje ideje da Bog namjerava obnoviti život. Kontekst je uskrsenje!
Mnoštvo ljudi je svjedočilo ovim razmjenama, sve više i više impresionirani Isusom. Sada su zapanjeni njegovim briljantnim i otkrivajućim odgovorima sadukejima. U stvari, pismoznalci – bilo iz farisejske sekte koja je vjerovala u uskrsenje ili iz sekte sadukeja – bili su impresionirani Isusovim odgovorom (Luka 20:40-41). Posmatranje Isusa kako se suočava sa ovim grupama ljudi s toliko moći nad životima svakodnevnih Izraelaca možda je bilo prilično zadovoljavajuće za bilo koga od onih svakodnevnih ljudi koji gledaju kako se to događa. S druge strane, to je bilo sve više zastrašujuće za same vjerske vođe. Oni uviđaju da su poraženi; nema hvatanja Isusa u zamku njihovim pitanjima. Ako žele da unište Isusa, moraće da rade svoj posao daleko od očiju gomile.
Napomena: Ovi članci se objavljuju u sklopu serije Komentara Novog saveza.
