„A u vrijeme kraja…“ (Danilo 11:40) je istorijski marker koji ukazuje da proročki scenario prelazi u završnicu, gdje, što se svijeta tiče, počinje da se gradi novo doba, a u pogledu Božjeg plana spasenja uvodi jedna posebna faza antitipskog čišćenja nebeske Svetinje (1844), čiji početak je ustanovljen istekom najdužeg vremenskog proročanstva od 2300 godina. Marker koji označava kraj mračne diktature papstva u periodu od 1260 godina je 1798. godina, što dodatno potvrđuje validnost metode istoricizma u tumačenju biblijskog hronološkog proroštva.
Obilježja ulaska u novo doba
Kraj 18. i početak 19. vijeka zaista je bio velika prekretnica u istoriji čovječanstva nakon koje se radikalno izmijenio svijet. Industrijska revolucija, praćena nizom pronalazaka u oblasti nauke i tehnike, uvela je čovječanstvo u nove oblike i poredak ljudskih poslova, omogućila brze globalne poteze i proširila sfere uticaja svjetskih centara moći do neslućenih granica.
Ali ono što se ne mijenja, ili se, bolje rečeno, mijenja po principu retrogradne evolucije, je ljudski karakter. Što je čovjek slabiji, to mu je potrebno više tehničkih i vještačkih pomagala, baš kao invalidu ortopedskih. Progresija nauke i tehnike u funkciji čovjeka invalida čini ga sve slabijim i istovremeno opasnijim po sebe i druga ljudska bića. U domenu ratnih oruđa i oružja, pružaju mu sve veće mogućnosti za dominaciju ili prijetnju drugima putem sile za masovno uništavanje – od konvencionalnog do atomskog oružja, te biološko-hemijskog; u ekonomiji za „industrijalizaciju“ koja uništava prirodni poredak i za proizvodnju proizvoda od kojih faktički ima više štete nego koristi (mrtva hrana, hemijski preparati, farmaceutski proizvodi i sl.); u obrazovanju i sociologiji za sveobuhvatnije oblikovanje društva po planovima centara moći; u informatici i IT tehnologiji za neviđenu manipulaciju i kontrolu; te u svakodnevnom životu za pretvaranje naroda u hedoniste čije osnovne težnje su sve više usmjerene na udovoljavanje sebičnim prohtjevima, štetnoj zabavi i sve većem izbjegavanju korisnog rada.
Industrija zabave, počevši od „komercijalnih“ pozorišnih predstava, filmova, radio i televizijskog programa, stripova, video igara, muzike, mode, sportskih priredbi, raznih rijaliti programa, kao i praćenja života tzv. selebritija (slavnih ličnosti), ne samo što zaokuplja pažnju i oduzima vrijeme ogromnog broja stanovništva, već takođe diktira njihov životni stil i sistem vrijednosti. Hljeba i igara (latinski: panem et circenses, doslovno: „hljeba i cirkusa“) je popularna metafora za metode kojima se još rimska vlast služila u cilju obezbeđivanja podrške naroda tako što prividno zadovoljava njegove kratkoročne interese i nevažne potrebe, a nauštrb dugoročnih interesa, odnosno da bi mu skrenula pažnju s daleko važnijih problema. Tzv. seksualna revolucija i razvoj industrije seksa u svom širokom dijapazonu praktično profiliše ljude kao seksualne objekte.
Očigledno je da kako vrijeme odmiče, ili preciznije rečeno izmiče, manipulacija sve više sužava zdrave vidike kao smrtni pokrov nad našom planetom. Čovjek sve više dovodi sebe do trajnog ugovora sa smrću.
Ljudi su praktično hipnotisani modernizmom, čiji lažni materijalistički sjaj uništava zdravu percepciju, posebno duhovnu. Jedna od najvećih obmana savremenog društva je da nauka može riješiti probleme čovječanstva. Ova krilatica posebno je bila popularna u drugoj polovini i krajem 20. vijeka. Međutim, praksa je pokazala da je „nauka“ proizvela više problema i donijela mnogo više opasnosti nego što ih je eliminisala. Još jedan naučni „doprinos“ je projektovanje tehnološke misli na univerzum, odakle, po ateističkoj logici, treba očekivati vanzemaljce sa naprednijom tehnologijom, što je otvorilo vrata demonima da se pokazuju i predstavljaju kao vanzemaljci, koristeći se arsenalom iluzija sličnih kao u klasičnom okultizmu (tzv. astralna putovanja, fiktivne „otmice“ i sl.). Zapravo područja gdje nalazimo upadljivu bliskost su „naučna fantastika“ i okultizam. Ove dvije tematike često su vrlo isprepletene tako da je teško razlučiti jednu od druge. To, između ostalog, ukazuje da ista ekipa ideologa stoji iza obije. Tajna društva, masoni, iluminati i drugi najčešće se „potpisuju“ na svojim radovima putem različitih okultnih simbola ili sublimiranih poruka. Primarna svrha proizvodnje takvih „umjetničkih“ ostvarenja preko filmova, video igara i sl. je ispiranje mozga, dovođenje ljudi u zabludu i konfuziju oko osnovnih životnih pitanja, kao i dovođenje ciljne grupe (gledalaca i uživalaca u ovoj mentalnoj drogi) u otvoreniji položaj za demonske uticaje i sugestije. Očekivano, osnovna poruka ovih projekcija je „nema Boga“, ili ako ga u nekoj izvitoperenoj formi ima, onda su Njegovi glavni predstavnici u crkvi.
Treći aspekt tehno obmane je spoj savremene tehnologije i ljudskog organizma u cilju podizanja ili sticanja fizičkih i mentalnih super moći. Ovdje je svakako presudan psihološki efekat koji takva mogućnost ostavlja na um čovjeka invalida u grijehu koji mašta o nadljudskim sposobnostima. Kiborzi, spoj organskih i biomehatronskih djelova. Koliko je filmova, svjetskih blokbastera, snimljeno na ovu temu? Pogađate li zašto su toliko uspješni i gledani? Teleportacija, putovanje kroz vrijeme, telekineza, telepatija, oblici zagrobnog ili „vječnog“ života u vidu vukodlaka, vampira, zombija, reinkarniranih ličnosti, duhova umrlih… sve to ima svoj zajednički imenitelj odnosno korjen u umovima prožetim satanizmom. Suvišno je napominjati da sa ničim od navedenog Bog nema nikakve veze.
Nadzor i kontrola ljudi pomoću savremenih elektronskih uređaja je realnost današnjice. Ugradnja čipova ili elektronskih „bustera“ i pomagala vjerovatno je stvar bliske budućnosti.
Da ni sami kreatori svjetskih trendova nijesu imuni na tehnološku vizuru, pokazuje gradnja HiTech podzemnih skloništa za pripadnike „elitnog“ satanizma, globalnih vođa i ultra bogataša koji znaju da je svjetska kataklizma izvjesna ili je u najmanju ruku očekuju kao mogućnost.
Konačno, šta je moderna tehnologija donijela čovjeku? Još veći jaz u sva tri aspekta oštećenosti prvobitnim grijehom (vidi 1. Mojsijeva 3. glava): čovjek je još otuđeniji od čovjeka, odvojeniji od prirode (koju je uz to opasno ugrozio), a Boga je praktično isključio iz života.
U domenu ljudske duhovnosti takođe su se desile velike promjene. Kada je Biblija konačno postala slobodna i dostupna širokim masama, Sotona je morao pripremiti novu strategiju da poništi i marginalizuje Božje djelo. Kako je on to uradio? Tako što je ponudio čovjeku hedonisti i invalidu različite nove svjetske drangulije, šarene laže, i sredstva koja ne samo što će mu zaokupiti svu pažnju i oduzeti dragocjeno vrijeme, već će ga duhovno potpuno drogirati i izbaciti iz kolosjeka. Generalno, ta strategija razvila se u tri pravca: i) ideološka obmana kroz ateizam i teoriju evolucije; ii) uvođenje velikog industrijskog i naučnog progresa, što otvara prostor za manipulaciju o dolasku slavnog novog doba i iluziju da čovjek može sam riješiti svoje osnovne probleme; iii) degradacija i izvrtanje ruglu religije kroz uvođenje njenih zvaničnih institucija i predstavnika u idolatriju, nemoral i vjerovanje u nebiblijske, nerazumne i duhovno pogubne dogme, koja kao takva lako gubi bitku sa ateizmom.
Konflikt Sjever-Jug kao merizam
Prije nego uđemo u dubinu poslednjeg sukoba „sjevera“ i „juga“, moramo se potruditi da razumijemo njihovu strategiju i ciljeve. Jer doslovni sukob daje nam uvid u duhovni sukob.
„Sjever“ i „jug“ sada pratimo na globalnoj sceni, jer i Božji narod je raširen svuda po zemlji.
Postoji još jedna dimenzija, jedan uopšteni obrazac sukoba sjever-jug u 11. glavi Danila koja se definiše kao merizam. Merizam je retorički termin za par suprotnih pojmova (blizu-daleko, život-smrt, nebo-zemlja, sjever-jug…) koji se koriste da izraze ukupnost ili kompletnost. U Bibliji se takođe koristi na više mjesta (vidi Psalam 89:11,12; Ezekijel 21:4).
Kroz naše proučavanje shvatili smo da ni „sjever“ ni „jug“ ne reprezentuju Božji narod, koji je odvojen i koji se nalazi na vjetrometini tog sukoba, kakve god prirode on bio. I „sjever“ i „jug“ su neprijatelji Božjeg naroda, a njihov sukob, bio on stvarni ili fingirani, hegelijanski[1], ima svrhu uspostavljanja kolektivnog načina razmišljanja koji je okrenut protiv Božjeg koncepta i Njegovog naroda. „I srce obojice kraljeva smišljaće zlo i za jednim će stolom govoriti laž.“ (Danilo 11:27) Dok sjeverni kralj u ulozi antihrista okuplja vjersko-politička tijela koja su neprijateljski orjentisana prema biblijskoj religiji (Danilo 11:32), sa osnovnim ciljem da zatre istinsko bogosluženje i nosioce istine koji su mu najveći oponenti (Danilo 11:33-35), južni kralj ima svjetovne motive. On predstavlja humanizam, ateizam, egzistencijalizam…, oslonac na čovjeka koji sam uređuje svijet. Zajednički napor obojice je otarasiti se istine u ljudskim umovima. Profilisanje se vrši kroz obrazovni sistem i uopšte oblikovanjem društvene paradigme. Kad se to postigne, zabludu je lako nametnuti.
Činjenica da su začetnici ili osnivači ateističkih filozofija i pokreta često bili obučeni jezuiti govori nam da ove dvije sile sarađuju iza scene, ili tačnije da je „sjeverni kralj“ glavni igrač koji kontroliše i usmjerava ostale i koji će na kraju sintetisati sadašnju antitezu (ateizam) i tezu (korporativnu religiju) u jedno tijelo.[2]
U višoj duhovnoj dimenziji, Lucifer takođe ima pretenzije na sjever (Isaija 14:13,14). On je lažni bog sjevera. Na kraju Bog nebeski, stvarni Vladar sa sjevera, uništava lažnog boga sjevera i njegove reprezente na zemlji koji takođe traže obožavanje.
Sjeverni i južni kralj ulaze u poslednji sukob
„A u vrijeme kraja, južni kralj će se bosti s njim, i na njega će sjeverni kralj navaliti kao vihor s kolima i konjanicima i s mnogim brodovima. I ući će u zemlje, preplaviće ih i proći. Ući će i u zemlju divote, i mnogi će pasti. Ali ovi će izmaknuti njegovoj ruci: Edom, Moab i najistaknutiji Amonovi sinovi.“ (Danilo 11:40)
Sekularizam je od početka 19. vijeka zaista imao snažan zamah i izgledalo je kao da je sklonio religiju sa javne scene. Sloboda i jednakost postali su novi slogani društva, na čijim osnovama su izrasle i Sjedinjene američke države. Načela i duh prosvetiteljstva i moderne filozofije osvajala su obrazovne ustanove. Religija nije više bila tlačitelj i došla je sloboda. Uspostavljen je i novi ekonomski sistem.
U isto vrijeme, tajna društva raširila su se po cijelom svijetu, a papstvo koje je trebalo da ispuni proroštvo kao da je nestalo.
Prema Otkrivenju 11:3-12, ateizam će se pojaviti negdje na isteku 1260 godina, zaratiti protiv Biblije i pobijediti je. Ateizam, koji takođe dolazi iz istog izvora kao lažna religija, od zvijeri iz bezdana ili Sotone (Otkrivenje 11:7), ne preza od toga da iskoristi priliku i ubije „dva svjedoka“ (Zakon i Proroke). Ali Bog je takođe djelovao preko svog naroda i visoko uzdigao Bibliju. U tom periodu formirana su dva suprotstavljena tabora koji će biti u sukobu sve do kraja istorije pobune. No bez obzira na sve, Francuska revolucija (1789-1799) bila je snažan zamajac za neviđenu promjenu društvene paradigme.
U vrijeme Napoleona I Bonaparte (1769-1821) pokrenuta je i inicijativa da Jevreji dobiju svoju državu u Palestini, što tada nije bio izvodiv projekat. Činilo se kao da se time nagovještava ispunjenje biblijskog proroštva o velikom povratku Jevreja u svoju zemlju, čime je posijano sjeme za nove protestantske poglede na cijelom zapadu. Ali trebalo je napraviti plan kako da se Jevreji raštrkani po cijelom svijetu i prilično uspješni u svojim mjestima privole da se presele u pustinju gdje nema praktično ničega. Kako da „ispune“ proročanstvo? Po jezuitskoj futurističkoj teologiji, antihrist se treba pojaviti u budućnosti i djelovati u posletku vremena među Jevrejima i zasjesti u hramu. Konačno, Izrael kao država zvanično je stvoren 1948. godine.
Oko 4.000 ljudi sluša obraćanje Menašema Begina na Cionskom trgu u Jerusalimu, 11. avgusta 1948. godine (AP Photo, Ref #: PA.5737179). http://flashbak.com/photos-of-palestine-and-israel-1930-1949-24753/
To se dogodilo upravo zahvaljujući Vatikanu i „nacističkom papi“ Piju XII, Hitleru (koji je istočno evropske Jevreje šikanirao i praktično ih protjerao iz Evrope), Ruzveltu (koji im nije dozvolio da bježe u SAD), Čerčilu koji je čitav ovaj pakleni plan nadgledao i, naravno, porodici Rotšild koja je sve finansirala. Tako je fizički Izrael vješto podmetnut umjesto Božjeg Izraela kao duhovnog entiteta. Nije slučajno ni to što se koristi termin „Jevreji“, jer je to zajednička imenica (slično kao nekada Jugosloveni) za obraćenike u talmudski judaizam, velikom većinom Hazare, koji nijesu fizički potomci nekog od dvanaest plemena drevnog Izraela.
Tzv. protestantski svijet danas vjeruje u dispenzacionalizam, i ne vjeruje gotovo u ništa od onog u šta su vjerovali i što su propovijedali reformatori. Da li je moguće da je sve ovo bio smišljen plan iza javne scene? Sjetimo se da sjeverni i južni kralj sjede za istim stolom i dogovaraju se. Sve što se događa u svije-tu, uključujući i velike ratove, ukazuje upravo na to. Ovo je takođe bila briljantna strategija da se prokazani antihrist sakrije i priča okrene u drugom smjeru.
Islamski svijet je takođe pod kontrolom raznih masonskih loža koje su se u tim zemljama počele uspostavljati još u vrijeme Napoleona Bonaparte.
Što se tiče sekularizma i ateizma, oni mogu biti samo prelazna faza ka uspostavljanju dominacije sjevernog kralja (papstva), jer podstiču dekadenciju morala, čak u tolikoj mjeri se neki devijantni oblici nemorala zakonski nameću kao društveno obavezujući. Na taj način se ljudi bukvalno onesposobljavaju kao kandidati za Božje kraljevstvo, koje im postaje potpuno strano i neprihvatljivo da više čak i ne žele da to uzimaju kao bilo kakvu opciju. Tada lažna duhovnost koja se veže za zemaljsko kraljevstvo može da se pojavi na velika vrata kao „izbavitelj“ svijeta koji propada. Kakav đavolski plan.
Velika ofanziva sjevernog kralja dešavala se praktično iz podzemlja – strategija papstva je promijenjena. Iz teksta u Danilu 11:40 jasno je da sjeverni kralj ima na raspolaganju i vojnu i ekonomsku silu koje rade za njegove ciljeve. Bez kontrole nad ekonomijom i monetarnim sistemom ne bi bilo moguće ispunjenje proročanstva iz Otkrivenja 13:16,17 o sankcijama svima koji odbiju da prihvate obilježja prve zvijeri (papstva), koje nameće njen saveznik poslednjeg vremena, koji takođe mora biti religijsko-politička sila, globalni policajac svijeta – Sjedinjene američke države. Papstvo je uvijek imalo svoje isturene igrače koje je guralo na front, dok je samo ostajalo u sjenci i obezbjeđivalo zaleđinu u slučaju neuspjeha određenog projekta. Od 1980. godine, kada je papstvo prema svjedočanstvu Alberta Rivere stavilo SAD pod punu kontrolu, svi tokovi idu onako kako ono želi.
Interesantno je da svi pomenuti narodi koji uspijevaju da izmaknu velikoj invaziji sjevernog kralja zapravo su Abramovi potomci: Edom, Moab i Amon. U ovom slučaju očito je riječ o duhovnom potomstvu koji se naziđuje u duhovnom Božjem hramu po Njegovoj Riječi i živi po vjeri kao Abram. Nasuprot tome, otpali religijski sistem radi na falsifikatu kakav svijet nije vidio, a koji će po svemu sudeći na samom kraju podrazumijevati i gradnju trećeg hrama u Jerusalimu, u cilju uprave ujedinjenom svjetskom ekumenskom religijom iz tog centra.
„On će posezati rukom za zemljama, i zemlja egipatska neće mu izmaći. On će vladati nad skrivenim blagom zlatnim i srebrnim i nad svim dragocjenostima Egipta. A Libijci i Etiopljani ići će njegovim stopama.“ (Danilo 11:42,43)
Sjeverni kralj će u posletku ne samo pregaziti „Egipat“, već će očigledno preuzeti punu kontrolu nad svjetskom ekonomijom. On koristi taktike zastrašivanja ratovima, ekonomskim kolapsom i sl. On takođe diktira svijetu kolektivni moral. Svijet se ubrzano kreće ka kulminaciji krize, a ljudi su svuda navedeni na pogrešna očekivanja, u tolikoj mjeri da će to biti velika opasnost i za same izabrane. Kao nus pojava, razna sektaška čudna učenja i specifična fanatična gledišta se podižu među onima koji ispovijedaju biblijsku religiju, što doprinosi sveopštoj konfuziji.
Sjeverni kralj sa svojim profilom religije i morala i načina razmišljanja uopšte ulazi u „zemlju divote“ (Danilo 11:41), infiltrira se među one koji se zovu Božjim narodom, i mnogi padaju pod pritiskom sveopšteg zastranjivanja. Ovo se postiže putem kontrole nad teološkim obrazovanjem crkvenog kadra, te različitih ekumenskih programa, sve dubljeg uvlačenja u svjetovnu matricu kako po pitanju teologije tako i moralnosti, što napokon vjerne pojedince koji sve to prepoznaju i podižu glas upozorenja dovodi u poziciju nepoželjne manjine koja mora napustiti duhovni Vavilon. Oni moraju po poslednji put da objave poruku o padu Vavilona: „Pade, pade Vavilon Veliki i postao je prebivalište demonima, stanište svakog nečistog duha i skrovište svih nečistih i mrskih ptica! Jer svi su se narodi opili vinom gnjeva njenog bluda… Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje!“ (Otkrivenje 18:2-4) Ostanak u takvim ustanovama, uprkos jasnim dokazima da su otpale, čini nas saučesnicima u njenim grijesima. „Idu li dvojica zajedno, a da se najprije ne sastanu i ne dogovore?“ (Amos 3:3) To je ono što kaže Božja Riječ. Drugi jaki razlog za izlazak je izbjegavanje velikih nevolja koje će zadesiti ovaj sistem.
Svi putevi vode u Rim
Razna opsežna istraživanja sprovedena od analitičara religijskih, političkih i ekonomskih kretanja u svijetu vode neizbježnim zaključcima da svi putevi zaista vode u Rim, koji preko mreže tajnih društava, međunarodnih bankara, korporativnog i mafijaškog kapitala, upravlja svojim vjekovima gomilanim bogatstvom i usmjerava ga na način da sve glavne resurse i države drži pod svojom kontrolom. Mi nećemo ulaziti u sve te komplikovane i zakulisne detalje, ali za dokaz u prilog iznesenoj tvrdnji dovoljno je pratiti začetke i razvoj najvećih finansijskih baza u svijetu. Te veze unazad mogu se pratiti od američkih Federalnih rezervi (FED) do njihovog začetka u Banci Engleske koju drži familija Rotšild koja je napravila dil sa nekoliko drugih bankarskih divova tog vremena – Morganima, Rokfelerima, Vorburzima i Kuhn, Loeb & Company. Uz pomoć „velike ekonomske krize“ i drugih mehanizama na berzama, oni su stavili sve druge manje banke pod svoju kontrolu. Odakle potiče Engleska banka, Majka kraljica svim bankama? Rimska banka je počela otvarati svoje ekspoziture u Veneciji 1587. godine. Rimska banka = Vatikanska banka koju kontroliše jezuitski general ili „crni papa“. Jezuitska banka je otvorila Englesku banku kao svoj ogranak 1694. godine. Interesantno je da je ime te banke dobilo nacionalnu odrednicu iako u stvarnosti nema ništa sa britanskom vladom i državom, osim što je posjeduje kroz privatno vlasništvo – na osnovu ropstva kroz dug – kao i naslednu krunu koju takođe duguju papi. Taj moćni bankarski kartel ima svoj nezavisni „Grad“ unutar Londona, baš kao Vatikan, gdje svoje glavne urede ima i 70 američkih banaka. Federalne rezerve kontrolišu Malteški vitezovi kroz različite zaloge i sl.
Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku takođe kontrolišu Rotšildi i 30 do 40 najbogatijih ljudi svijeta. Ove ustanove ruše ekonomije i uništavaju vlade, nerijetko kroz bune i građanske ratove, da bi se zatim pojavile kao njihov „spasilac“, pod uslovima koje same diktiraju, što uključuje preuzimanje i kupovinu ključnih državnih resursa (telekomunikacija, izvora energije, ruda…), uz obavezujuću ekonomsku politiku devastacije involviranih nacija, po kojoj nagodbi se korumpiranim političarima dozvoljava da se i sami obogate ili im se isplaćuje mito na tajnim bankarskim računima.[3]
„Da, mi smo u stanju na zemlji da dajemo i uzimamo imperije, kraljevstva, kneževstva, markizate, vojvodstva, dvorove i svojinu svih ljudi…“ (Papa Grgur VII u govoru o papstvu 1073. godine)
Da li je od tada papska moć manja ili veća? Odgovor je logičan sam po sebi.[4]
Onaj ko kontroliše monetarni sistem i svjetski kapital, kontroliše ekonomiju, vojnu silu i sve druge sile.
Vatikan, Jezuitski red, Malteški vitezovi i pripadnici Crnog plemstva (najbogatije familije u Evropi i Americi i visoko rangirani masoni u tajnim ložama) napravili su kompleksnu tajnu mafijašku mrežu globalnih proporcija, koristeći brojne frontalne organizacije kao što su infiltrirane vlade, crkve, obrazovne institucije, tajne službe, razne katoličke ustanove, mega korporacije uključujući farmaceutsku industriju, finansijske institucije, cioniste, slobodne zidare, itd. sa katastrofalnim efektima na živote miliona ljudi. „Cilj opravdava sredstvo“, poznati je jezuitski moto, a cilj je uvijek bio isti: globalno porobljavanje čovječanstva za papstvo.
Da bi se uspostavio Novi svjetski poredak, nadnacionalna agenda globalista, stanovništvu zemlje koje je prezasićeno svim lošim stvarima i prijetnjama svojoj bezbjednosti i egzistenciji, koje su se s kraja 20. vijeka i početkom 21. vijeka umnožile u ekspanziji terorizma – nebitno da li insceniranog ili stvarnog – koji se po pravilu veže za vjerski fanatizam i dodatno sije paniku među ljudima, mora se ponuditi mir i materijalna zadovoljština. Postoji samo jedan faktor u svijetu koji je u stanju izdejstvovati oboje: Rimo-katolička crkva: kreator problema i „spasilac“ po hegelijanskoj dijalektici teza – antiteza – sinteza, ili „iz haosa red“.
Poslednji događaji
„Ali uznemiriće ga vijesti sa istoka i sa sjevera, i izaći će s velikim gnjevom da zatre i pogubi mnoge.“ (Danilo 11:44)
Koje će to vijesti toliko uznemiriti sjevernog kralja da će željeti da satre njihove nosioce?
„A ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedaće se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.“ (Matej 24:14)
Izvorna biblijska poruka propovijedaće se u punoći svoje sile. To naravno nije moguće u nijednoj formi kompromisa kakvi postoje u svim crkvama. Božji narod posletka, koji se nije onečistio sa „ženama“ (crkvama – vidi Otkrivenje 14:4; uporedi sa Isaija 4:1), pronijeće moćnu „glasnu viku“ u sili Duha po svijetu koja će probuditi mnoge iz samrtničke duhovne letargije. To će podići veliki gnjev protiv njih. „Gadost pustošna“ u antitipu izlazi na poslednje djelo zatiranja svojih protivnika. Konačna polarizacija svijeta na dva tabora – jedan pod Hristovom zastavom, i drugi pod zastavom arhi pobunjenika – biće dovršena.
„Kada, dakle, vidite gadost pustošenja stoji na svetom mjestu… bježite.“ (Matej 24:15-20)
Jasni znaci biće dati Božjem narodu, baš kao pred razorenje Jerusalima. Vjerovatno ključni znak biće nedjeljni zakon koji će „ikona zvijerina“ (SAD) nametnuti silom zakona sa univerzalnom primjenom.
„I postaviće svoje dvorske šatore između morâ na svetoj gori divote.“ (Danilo 11:45, prvi dio)
Dva mora između kojih se nalazi sveta gora Božja su Sredozemno i Mrtvo more. Ovaj tekst doslovno se može ispuniti samo na jedan način: papstvo preseljava svoje sjedište u Jerusalim. Jerusalim je sveta gora koju je sam Bog označio kao svoju teritoriju (vidi: 2. Dnevnika 6:6; 12:13; 33:7; Psalam 48:1). Da se ovo ne odnosi samo na vrijeme trajanja zemaljske tipske službe, svjedoči proročko viđenje o Nebeskom Jerusalimu koji će se u vrijeme Izvršnog suda Božjeg spustiti upravo na tom prostoru (Otkrivenje 21:2; Zaharija 14:4), kada će se konačno ispuniti sva Božja obećanja data Izraelu u nasleđu obnovljene planete zemlje.
Papstvo je uvijek imalo pretenzije prema Jerusalimu.
„Kada su Krstaški pohodi započeli, istorija nam govori da su se ti ‘hrišćani’ borili za Boga i papu da oslobode Jerusalim i svetu zemlju od islamske kontrole. Ti vojnici nisu bili hrišćani, u nijednom smislu riječi. Nisu poznavali Boga, ni Bibliju. Bili su to grubi, bezbožni ljudi vođeni sveštenicima da ispune đavolski plan.“[5]
Ono što papstvu nije uspjelo u prošlosti, u završnim prizorima istorije pobune činiće se da su uklonjene sve prepreke.
I tada, prema riječima samog Isusa Hrista, počinje nezapamćeno vrijeme velike nevolje.
„Jer će tada nastati velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta do sada, niti će biti. Kad se ti dani ne bi skratili, niko se ne bi spasao. Ali, radi izabranih će ti dani biti skraćeni.“ (Matej 24:21,22)
„I on će doći svom kraju i niko mu neće pomoći.“ (Danilo 11:45, drugi dio)
Prema proročanstvu iz Otkrivenja 17:16,17, u samoj završnici uspostavljanja papske dominacije, koalicioni saveznici Velike Bludnice (vidi Otkrivenje 17:1-8) će se okrenuti protiv nje, vjerovatno nakon što postanu svjesni kolika je zapravo cijena velike zavjere.
„U to vrijeme ustaće Mihailo, veliki knez koji stoji pomažući sinovima tvoga naroda. I nastaće vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena.“ (Danilo 12:1, prvi dio)
Hrist privodi svoju službu očišćenja kraju i ustaje da izbavi svoj narod i obračuna se sa silama zla (Danilo 2:34,44,45).
Dotle na zemlji, vrijeme velike nevolje dostiže svoju kulminaciju kroz sedam poslednjih zala (Otkrivenje 16. glava).
Zašto Turska ne može biti Sjeverni kralj?
Postoji jedna teološka struja koja uporno insistira na Turskoj kao Sjevernom kralju koji ispunjava proročanstvo iz Danila 11. glava za posledak vremena. Ta tumačenja se uglavnom zasnivaju na stavovima koje je Urija Smit (1832-1903) iznio u svojoj knjizi „Danilo i Otkrivenje“.
Naime, uvjerenje Urije Smita da je Turska Sjeverni kralj diskreditovao je Berlinski kongres održan 1878. Događaji se nisu zbili kako je predviđao Urija Smit tumačeći Danila 11:45 kao izbacivanje Turske iz Evrope i uspostavljanje njenog glavnog grada u Jerusalimu za možda ‘već nekoliko mjeseci’ (Uriah Smith, Thoughts on Daniel, edition 1873, pp. 343, 344).
Imajući u vidu sve prethodno iznijeto o identitetu i djelovanju Sjevernog kralja, navešćemo ukratko razloge zašto Turska ne može biti taj entitet, posebno ne u kontekstu poslednjih događaja.
- Otomanska imperija je završila svoju proročku ulogu u okviru šeste trube iz Otkrivenja koja prethodi Istražnom Božjem sudu (Otkrivenje 9:13-21). Trube predstavljaju Božje sudove na Zemlji kao najavu odlučujućeg suda ili antitipskog Dana pomirenja koje je započeo 1844. godine. Tako je tursko carstvo ispunilo proroštvo vezano za period od 1449-1840. godine, što je 391 doslovnih godina, računatih na osnovu Otkrivenja 9:15 (sat, dan, mjesec i godina = 15 dana + 1+30+360 godina = 391 godinu i 15 dana).[6] Godine 1449. Turska je kontrolisala Istočno rimsko carstvo i Konstantinopolj / Carigrad, i te godine se Konstantin XI Paleolog Dragaš zacario pod patronatom turskog sultana kao poslednji vizantijski imperator. 11. avgusta 1840. Otomansko carstvo je postalo zavisno od četiri velike sile Engleske, Rusije, Austrije i Njemačke (Pruske), čime je okončana njegova uloga suda nad otpalim hrišćanstvom. Uloga Turske nakon ovog proročkog perioda je nebitna sa aspekta biblijskog proroštva.
- I Sjeverni i Južni kralj su dvije sile koje su prijetnja Božjem narodu, svaka na svoj način, kao i kroz njihove međusobne sukobe i borbu za prevlast. Dok je Božji narod bio koncentrisan u Izraelu, identitet obje ove sile bio je usko geografski i politički vezan za doslovni sjever i jug sa Izraelom u sendviču kao referentnom tačkom. Međutim, hrišćanska istorija mijenja taj kontekst, posebno u periodu otkako papstvo postaje vodeća religijsko-politička sila. Širenje hrišćanstva na svim kontinentima i podizanje SAD kao vodeće hrišćanske nacije svakako isključuje svaku mogućnost da Turska bude Sjeverni kralj. Jedina globalna sila koja prijeti hrišćanima kroz entitet Sjevernog kralja može biti samo papstvo, u sprezi sa otpalim protestantizmom (lažnim prorokom), što vodi formiranju Novog svjetskog poretka.
- Biblijsko proroštvo se bavi Sjevernim i Južnim kraljem u vezi sa Božjim narodom. To znači da oba ova entiteta mogu biti stvarne geopolitičke sile sjeverno i južno od Izraela ali kasnije moraju biti globalne sile koje sukcesivno nasleđuju njihove karakteristike i ideologije.
- Važnost sagledavanja ukupne proročke slike za posledak vremena je krucijalna. Mi ne možemo izdvajati određene segmente proročanstva, kao što je Danilo 11:40-45, koja sama po sebi nisu dovoljna jasna, i tumačiti ih tako da urušavamo ili negiramo proročku sliku izgrađenu na čvrstim argumentima iz drugih proročkih lanaca. Ako primjenjujemo simboliku na čitavu knjigu proroka Danila, uključujući 11. glavu, ne možemo odustati od takve egzegeze u određenoj dionici radi dokazivanja naših vlastitih ideja ili pogrešnih ideja drugih autora o značenju proroštva. Dalje, ako je fokus Danila 11 na političkim aspektima tih entiteta, bilo čisto političkim ili kvazi političkim poput političko-religijskih entiteta kakav nalazimo u Katoličkoj crkvi i papstvu kao zemaljskoj imperiji i religijskom lideru, onda nije ispravno nametati opis koji se fokusira na religijskim aspektima iznad opisa koji se fokusira na političkim aspektima, čak i kad se radi o istom vremenskom periodu. Nije ispravno pretpostaviti da je Danilov način opisivanja samo religijski ili samo politički sve vrijeme.
- Ako dionicu u Danilu 11:40-45 shvatimo doslovno, tada sila koja je ovdje predstavljena ne može biti papstvo, prosto iz razloga što Vatikan nema vojnu moć za opisane poduhvate. Ali ako je posmatramo simbolički, što nužno iziskuje ovakav način prenošenja proroštva, to se najbolje može shvatiti kao sila koja obavlja globalni posao za papstvo neposredno prije zatvaranja vremena milosti. Papstvo i njegove ideje moraju biti iza ove sile i podsticanja njezinih pokreta, a ni Turska niti islam koji je odavno izmakao kontroli Rima se nikako tu ne mogu uklopiti, imajući na umu sva ostala proročanstva za poslednje vrijeme iz Danila i Otkrivenja. Papstvo se jako trudi da povrati kontrolu nad islamom, ali ako se napokon i dogodi globalna ekumenizacija svih religija, to opet ne može promijeniti jasnu identifikaciju Sjevernog kralja – papskog Rima – kao vodeće sile.
______________________
[1] Hegelizam, termin koji je dobio naziv po filozofu Hegelu (1770-1831), počiva na principu teza – antiteza i sinteza.
[2] Vidi: Dr Alberto Rivera, Vatikanske ubice.
[3] Za više detalja, vidi sledeću Internet stranicu: http://www.bibliotecapleyades.net/sociopolitica/sociopol_globalbanking208.htm
[4] Za sažeti prikaz različitih sfera aktivnosti Vatikana i jezuita u cilju vladanja svijetom, vidi sledeću Internet stranicu:
http://www.bibliotecapleyades.net/vatican/esp_vatican37.htm
[5] Dr Alberto Rivera, Vatikanske ubice, poglavlje „Kumovi“.
[6] Za detalje vidi knjigu „Otkrivenje života i apokalipsa smrti“, P. Simović, poglavlje 4 „Sedam truba“, podnaslov „Šesta truba“, str. 68-70.
