Sedam poslednjih zala

„I vidio sam na nebu jedan drugi, veliki i čudesan znak: sedam anđela sa sedam poslednjih zala, jer se njima dovršava Božji gnjev.“ (15:1)

Sedam zala predstavljaju vrhunac ili gornju granicu kazni Božjih koje će pogoditi zemlju i njene stanovnike u eshatološkom periodu pred Drugi Hristov dolazak. Po obrascu koji smo već imali prilike uočiti, ovog puta dvostruki uvodni prizor u Nebeskom Svetilištu prethodi opisu sedam zala.

„I vidio sam nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom, i one koji su pobijedili zvijer i njen lik i žig i broj njenog imena kako stoje na staklenom moru s Božjim harfama. I pjevali su pjesmu Mojsija, Božjeg sluge, i Jagnjetovu pjesmu: ‘Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože, Svemoćni. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Kralju svetih. Ko da te se ne boji, Gospode, ko da ne slavi ime tvoje, jer si jedino ti vjeran! Jer će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer su se pokazali sudovi tvoji.’“ (15:2-4)

Prizor slavlja pred nebeskim prestolom na prostoru, očito ogromnom, koji Jovanu izgleda kao „stakleno more pomiješano sa vatrom“. Zbog čega slavlje? Jer su se pokazali sudovi Božji.

Jedan od najupečatljivijih događaja u istoriji desio se prilikom Božjeg izvođenja Izraelaca iz Egipta. Bog je čudom otvorio prolaz kroz Crveno more svom narodu, a Egipćane koji su ih gonili potopio kada su pokušali proći istim putem. Tom oslobađanju prethodilo je deset zala koja su pogodila Egipat kao Božji sudovi. U 2. Mojsijevoj 15. glava, zabilježena je pjesma hvale Bogu zbog oslobođenja i suda. Analogija je jasna, iako zla nijesu ista.

„Nakon toga vidio sam kako se na nebu otvorio hram – tabernakul sa svjedočanstvom. I sedam anđela sa sedam zala izašli su iz hrama. Bili su obučeni u čist i sjajan lan i oko grudi su bili opasani zlatnim pojasevima. Jedno od četiri bića dalo je sedmorici anđela sedam zlatnih posuda punih gnjeva Boga, koji živi u vjekovima vjekova.“ (15:5-7)

Svetinja nad svetinjama se otvara i sedam svetih anđela dobija od jednog od četiri bića sedam čaša Božjeg gnjeva.

 

Vremenski okvir. – Sledeći redak nam pomaže da shvatimo vremenski okvir: „Od Božje slave i od njegove moći hram se ispunio dimom i niko nije mogao da uđe u hram dok se nije završilo sedam zala sedmorice anđela.“ (15:8) Analogiju nalazimo u zemaljskom svetilištu (vidi 2. Moj. 40:34; 5 Moj. 33:2; 1 Kralj. 8:10; 2. Dn. 5:14).

Šta ovo zapravo znači? Posrednička Hristova služba u Hramu je završena, što znači da je vrijeme milosti odnosno mogućnosti za pokajanje takođe završeno. Sedam zala izlivaju se kao Božji gnjev, nepomiješan sa milošću. Sedmo zlo neposredno prethodi Drugom Hristovom dolasku. Neka zla izgleda i da su kombinovana.

Ovo vrijeme velike nevolje opisano je u knjizi proroka Danila 12:1: „I nastaće vrijeme teskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. U to će se vrijeme tvoj narod izbaviti, svako ko se nađe zapisan u knjizi.“

„I začuo sam jak glas iz hrama kako govori sedmorici anđela: ‘Idite i izlijte na zemlju sedam čaša Božjeg gnjeva!’“ (16:1)

Ovaj Veliki glas pripada Bogu Ocu, jer Hrist tada kao naš Prvosveštenik istupa iz svoje posredničke službe između Boga i čovjeka. Kad bi se zemaljski hram napunio Božjom slavom, sveštenici nijesu mogli više da služe.

Četiri anđela su zadržavala vjetrove razdora na zemlji (Otkrivenje 7:1), ali sad je došlo vrijeme da ih puste i izlije se sedam zala.

 

Šta se u periodu sedam zala događa sa Božjim narodom? – Baš kao što je Božji narod u starozavjetna vremena bio zaštićen Božjom slavom u dimu i oblaku, tako će i oni koji prođu vrijeme velike nevolje biti zaštićeni od sedam zala. Koliko zaštićeni i na koji način?

Oni će morati stajati bez posrednika, što znači da je hristoliki karakter već izgrađen. Oni su zapečaćeni Božjim pečatom, iako toga nijesu svjesni, ponajviše iz straha da je možda ostao neki grijeh ili karakterna mana zbog koje bi bili odbačeni i nanijeli sramotu Bogu. Slava Božja mora se ogledati nad njima.

Pored sopstvene muke u borbi vjeri, koja ima svoj tip u Jakovljevim mukama (vidi Jeremija 30:7; uporedi sa 1. Mojsijeva 32. glava), oni će biti optuženi za zla koja pogađaju zemlju zbog nepokornosti ujedinjenoj svjetskoj religiji i odbijanja žiga zvijeri, zbog čega će se podići progonstvo i oni se morati sklanjati u manje naseljena i pusta mjesta. Tada, u plimi sveopšteg zla, oni će se čvrsto morati uhvatiti za Božja obećanja, i Bog će se na poseban način brinuti za njihove životne potrebe (Isaija 4:6; 26:20, 21; 33:15, 16; 41:17; Psalam 91:3-10; 121:5-7; uporedi sa 1. Kraljevima 17:2-9).

 

Svrha zala. – Šta je svrha zala ako se zli neće pokajati? Prvi razlog je što se oni spremaju za odsudnu bitku protiv Boga za koju ih priprema Sotona sa svojim glavnim agencijama. To podrazumijeva i namjeru da potpuno zatru Božji narod koji nikakvim drugim sredstvima nijesu uspjeli pridobiti na svoju stranu. Drugi razlog je da se pokaže stanovnicima univerzuma da nikakva kazna, čak ni najteža, ne bi promijenila izbor zlih. Oni i dalje hule na Boga. Treći razlog je prikazivanje kako stvarno izgleda i šta donosi vladavina demona, udruženih sa zlim ljudima, bez posredovanja Božje milosti. I konačno, Bog pokazuje svemiru realnost sile obraćenja i posvećenja svog naroda.

 

Doslovna ili simbolična? – Za tumačenje sedam zala, izvjesno je da određena simbolika postoji, ali našu punu pažnju treba da usmjerimo na analogije i paralele sa onim što je Bog već činio u prošlosti, jer u protivnom može nam se desiti da izvučemo pogrešne zaključke. Vidjećete zašto. Takođe treba imati na umu da Bog u svom miješanju u zemaljske poslove koristi postojeće resurse i tvorevinu, iako mi najvećim dijelom ne razumijemo i ne poznajemo te mehanizme.

 

Prvo zlo. – „I prvi je otišao i izlio svoju čašu na zemlju. I pojavili su se bolni i teški čirevi na ljudima koji su imali žig zvijeri i koji su se klanjali njenom liku.“ (16:2)

Oni koju su, kako se to popularno kaže, prodali vjeru za večeru, tj. za svoju udobnost i privilegije koje sistem nudi, jednom će na vrlo bolan način shvatiti da ih on ne može zaštititi od boleština koje će pogoditi svijet kad se povuče Božja milost. Čirevi ne samo što su vrlo bolni, već pogađaju estetski izgled kojem savremeni muškarci i žene posvećuju posebnu pažnju, hraneći tako bolesni egoizam i stvarajući lažnu sliku o sebi pred drugima. Savremena medicina pokazaće se nemoćnom. U Bibliji se pominje termin „farmakea“ u uskoj vezi sa vračarstvom, hedonizmom, nemoralom i idolatrijom (Galatima 5:19-21). „I nisu se pokajali za svoja ubistva, ni za svoja vračanja, ni za svoj blud, ni za svoje krađe. …Jer su tvoji trgovci bili zemaljski velikaši i tvojim su vračanjem bili zavedeni svi narodi.“ (Otkrivenje 9:21; 18:23) Ovdje nalazimo da je farmacija jedno od glavnih zavodničkih sredstava za sluđivanje čovječanstva kojim se služi duhovni Vavilon. Ali „zmija“, lažni ljekar, sad im ne može pomoći.

Šta zapravo štiti Božji narod od ovog zla? Samo anđeli? Ne, jer oni su se kroz zdravstvenu reformu, koja je desna ruka jevanđelja, vratili, koliko je to moguće, Božjim zakonima zdravlja i izlečenja.

 

Drugo zlo. – „I drugi anđeo je izlio svoju čašu na more. I ono se pretvorilo u krv, kao što je krv mrtvaca, pa su izginule sve žive duše, sve što je bilo u moru.“ (16:3)

Ovo podsjeća na zlo kojim je Gospod udario Egipćane (vidi 2. Mojsijeva 7:17), ali ogromnih, planetarnih razmjera. Slučaj u Egiptu dokazuje da Bog ima mehanizme da zaista pogodi velike okeanske bazene zlom od kojeg će slane vode poprimiti kakvoću mrtvačke krvi, što će značiti istrebljenje života u njima.

 

Treće zlo. – „I treći anđeo je izlio svoju čašu na rijeke i izvore voda. I oni su se pretvorili u krv. I čuo sam anđela koji ima vlast nad vodama kako govori: ‘Pravedan si Gospode koji jesi i koji si bio, i koji ćeš biti, jer si tako presudio. Jer oni su prolivali krv tvojih svetih slugu i proroka, pa si im dao da piju krv. To su i zaslužili.’ I začuo sam drugoga iz oltara kako govori: ‘Da, Gospode Bože, Svemoćni, istinite su i pravedne tvoje presude.’“ (16:4-7)

Pretvaranje slatkih voda u krv takođe asocira na pomenutu kaznu Egipćanima. Za razliku od prethodnog zla, ova krv nije kao krv mrtvaca, tj. nema istu funkciju. Dok prva izaziva opšti pomor u slanim vodama, ova je namijenjena da je piju umjesto vode oni koju su prolivali krv Božjeg naroda. Dobrovoljnim pristankom na obožavanje satanskih agencija, ljudi su preuzeli krivicu i za njihove i svoje zločine, te je stoga i presuda adekvatna.

 

Četvrto zlo. – „I četvrti anđeo je izlio svoju čašu na sunce. I suncu je bilo dopušteno da prži ljude vatrom. I velika vrućina pržila je ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nisu se pokajali da bi mu dali slavu.“ (16:8, 9)

Poremećajima u prirodi koje Bog sada dopušta, sunce ima svoju disfunkciju i prži ljude nesnosnom žegom. „Bog sunca“ se pokazuje nemoćnim da zaštiti svoje sledbenike. Pored patnje izazvane ekstremnom vrućinom, takođe će biti drugih efekata. Mnogi potoci i rijeke će presušiti (Joel 1:17-20), uzrokujući umiranje vegetacije i veliku glad (Joel 1:10-12; Amos 8:3). Oni koji su željeli da uskrate Božjem narod pravo da kupuje i prodaje za životne potrebe sada gladuju i žedne.

Ali hljeb i vodu pravednicima Bog će pripraviti na čudesan način (Isaija 33:15, 16; 41:17). „Hiljadu će ih pasti pored tebe, i deset hiljada zdesna tebi, ali tebe se neće dotaći. Samo ćeš očima svojim gledati, i vidjećeš platu zlih.“ (Psalam 91:7, 8).

 

Peto zlo. – „I peti anđeo je izlio svoju čašu na presto zvijeri. Tada je njeno carstvo potamnjelo. I ljudi su grizli svoje jezike od bola, ali su hulili na Boga nebeskog zbog svojih bolova i čireva, i nisu se pokajali za svoja djela.“ (16:10, 11)

Zvijer je vjekovima širila tamu zablude nad čovječanstvom. Oni koji su pristali na bezrodna djela tame (vidi Efescima 5:5) sada mogu da posmatraju tamni pokrov nad prestolom Zvijeri, koja ni sama sebe ne može zaštititi. Pogođeni prethodnim pošastima, zli hule na Boga, čime demonstriraju osnovnu tendenciju nepokajanih da prebacuju svoju krivicu na drugoga još od Pada u Edemu (vidi 1. Mojsijeva 3:12, 13).

 

Šesto zlo. – „I šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. I voda joj je presahnula kako bi se pripremio put za careve sa sunčevog istoka.“ (16:12)

Ovdje imamo simboliku koju treba protumačiti. Šta znači da je voda rijeke Eufrat presušila? U Danilovo vrijeme, odnosno u vrijeme jevrejskog ropstva u Vavilonu, taj grad je zauzela vojska persijskog cara Kira tako što su ušli riječnim koritom u vrijeme niskog vodostaja. Vavilon je pao, a Kir je oslobodio jevrejske prognanike i dozvolio im da se vrate u Judeju. Život grada Vavilona praktično je zavisio o Eufratu.

Duhovni Vavilon nije samo jedan grad. To je sistem, koji ćemo razmatrati u 18. glavi. U Otkrivenju Vavilon se poredi sa bludnicom koja sjedi na mnogim vodama, a za vode se kaže da su narodi, plemena i jezici (17:15). Dakle, presušivanje „vode“ duhovnom Vavilonu predstavlja otkazivanje podrške ključnih igrača i preokret, opisan takođe u 17. glavi, 16 redak, kada se „deset rogova“ okreću protiv bludnice. Zašto će se to dogoditi? Najprije će biti da se radi o sukobu interesa.

Ko su „carevi sa sunčanog istoka“? Hrist i Njegove vojske anđela. Na koji način im ovo „presušivanje rijeke“ priprema put? Stanovnike zemlje u uslovima pobune i nesloge ujedinjuje samo jedan zajednički cilj: mržnja na Boga. Ova pometnja i unutrašnji problemi bezbožnika ne samo što će izazvati međusobno krvoproliće, već će takođe pomoći Božjem narodu da se skloni i dobije na vremenu prije izdavanja dekreta da se pobiju.

 

Tri nečista duha i Armagedonska bitka. – „I vidio sam kako tri nečista duha, kao žabe, izlaze iz usta aždaje i iz usta zvijeri i iz usta lažnog proroka. To su demonski duhovi koji čine znake i odlaze carevima cijelog svijeta, da ih sakupe za bitku na veliki dan Boga Svemoćnog… I sakupili su ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Armagedon.“ (16:13, 14, 16)

Žabe su simbol nečistote. Tri nečista duha izlaze iz usta tri ključne poluge satanskog sistema. Aždaja je Sotona, što znači da se i njegove „duhovne“ aktivnosti veoma intenziviraju u eshatološkom periodu pred Armagedon. To je vrijeme kad će sam Sotona imitirati Hrista i Njegov dolazak, i na taj način potpuno hipnotisati umove zlih odanih sistemu. Božji narod neće biti prevaren, jer znaju Gospoda i kako će On doći. Zvijer u ovom vremenskom okviru možemo definisati kao izvršnu vlast koja je u rukama vodećih svjetskih satanskih agencija, na čelu sa liderima Novog svjetskog poretka, papstvom i Amerikom, dok lažni prorok predstavlja lažnu ekumensku religiju, razvodnjenu na takav način da je svima prihvatljiva.

Zašto su ovi duhovi prikazani baš kao žabe? Odgovor bismo trebali tražiti u načinu kako žabe hvataju svoj plijen, a to je jezikom. Jezik simboliše govorne aktivnosti. Zapazite da duhovi svima izlaze iz usta. Božja Riječ nam dalje kaže da su to demonski duhovi. Ovo, između ostalog, može predstavljati new age i harizmatski pokret koji ističu spiritizam i čudo govorenja nepoznatim jezicima, čime uvlače mase u obmanu. Ali generalno, demonske zablude su ono što se nameće svjetskim vladarima kako bi se svi ujedinili za odsudnu bitku protiv Boga. Kako to oni izvode u praksi? Vrbovanjem i uključivanjem lidera i uopšte ljudi od odluke i velikog uticaja u tajna društva ili davanjem instrukcija koje prenose medijumi, direktno ili preko njihovih nadređenih u hijerarhiji moći. Tako se globalna zavjera objedinjuje u mrežu, gdje svi mogu biti na liniji istog zadatka, a da istovremeno niži rangovi malo ili nimalo znaju šta zapravo rade i kome služe.

Gdje je i šta je Armagedon? Nijedno mjesto pod tim imenom nije postojalo u biblijska vremena. Postojao je utvrđeni grad zvani Megido na uzvišici južno od doline koja se obično nazivala Ezdrelon. Ta ravnica u knjizi proroka Zaharije nazvana je „polje megidsko“ (12:1), koje je trouglastog oblika, površine oko 300 km². Kako god bilo, vladari svega svijeta sa svojim vojskama nikako ne bi mogli stati na tom dijelom močvarnom terenu, a na kraju ne znamo ni šta bi tu uopšte dolazili.

Stoga će nam jedna druga biblijska knjiga pomoći u određivanju ovog lokaliteta. U spisima starozavjetnih proroka na više mjesta govori se o sudu Božjem i njegovim različitim aspektima. Često se uzima lokalna slika koja ima globalnu primjenu.

„Objavite ovo među narodima: ‘Pripremite se za rat! Podignite junake! Neka pristupe! Neka dođu svi ratnici! Prekujte svoje raonike u mačeve i svoje srpove u koplja. Ko je slab, neka kaže: ‘Jak sam.’ Pomozite jedni drugima, dođite, svi okolni narodi, skupite se. Gospode, tamo dovedi ratnike svoje.

Neka se dignu narodi i neka dođu u Josafatovu dolinu, jer ću tamo sjesti da sudim svim okolnim narodima.

Zamahnite srpom, jer je žetva sazrela. Dođite, siđite, jer se vinska presa napunila. Bačve se prelivaju, jer je njihova zloća velika. Mnoštva, mnoštva su u dolini odluke, jer je blizu Gospodnji dan u dolini odluke. Sunce i mjesec će potamnjeti, a i same zvijezde će povući svoj sjaj. Gospod će sa Siona kao lav riknuti, iz Jerusalima će pustiti glas svoj. Nebo i zemlja će se zatresti, ali Gospod će biti utočište svom narodu i tvrđava Izraelovim sinovima.“ (Joel 3:9-16)

Nije li ovo prikaz istih događaja o kojima upravo raspravljamo? Jasno da jeste! Svi narodi se skupljaju, žetva je zrela, natprirodni događaji se smjenjuju, Gospod izlazi sa svog mjesta kao „lav riknuvši“. Zapazite da će On biti utočište svom narodu. To smo već pokrili u našem proučavanju. Ima i još nešto!

Sada prelazimo na ono najvažnije. Gdje kaže prorok Joel da će biti ovo sabiranje? U dolini Josafatovoj! Koja je to dolina i gdje se ona nalazi? Ko je Josafat?

Josafat je bio jedan od najupečatljivijih Judinih careva, jer je povezan sa jednim od najimpresivnijih događaja opisanih u 2. knjizi Dnevnika 20. glava. Jerusalim je bio pod teškom prijetnjom neprijateljske vojske, bez realnih izgleda da se izvuče. Onda su branioci na čelu sa Josafatom uputili molitvu vjere i Bog je preko proroka najavio pobjedu. Na koji način? „Ne bojte se i ne plašite se tog velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji… Nećete se vi boriti u ovom boju. Zauzmite svoja mjesta, stojte i gledajte kako će vas Gospod spasti.“ (2. Dnevnika 20:15-17)

Sledećeg jutra, umjesto vojnog manevra, Judejci su odali hvalu Bogu. Kada su stigli do uzvišenja koje je otvaralo pogled na dolinu sa neprijateljskom vojskom, vidjeli su da se oni međusobno sukobili i istrijebili. Bog je dobio rat za njih!

I kao što nije poznata tačna lokacija Armagedona, tako niko ne zna gdje se zapravo nalazi Josafatova dolina o kojoj govori prorok Joel kao mjestu poslednjeg velikog sukoba. Nema ni potrebe da se zna jer je to simbolika velikih pokreta posletka vremena na planetarnom nivou, i velikog Božjeg obračuna sa njima.

Da bi se odigrala stvarna Armagedonska bitka, morale bi postojati dvije sukobljene strane – Božji narod i Božji neprijatelji. Ali niti je Božji narod ratnički nastrojena i oružana sila, niti je to uopšte njihova bitka, već Božja. To smo već jasno vidjeli. Strašni prizori će se odigrati, jer je to vrijeme šestog zla, pred sam dolazak Hristov, sa elementima nesputanog zla na sceni, ali ostaje činjenica da velika većina religioznih i svjetskih ljudi imaju potpuno pogrešne ideje o Armagedonu. A pogrešne ideje dolaze iz pogrešnih teoloških premisa.

Evo sažetka odnosno glavnih tačaka:

• Armagedonska bitka je Božja bitka i dešava se u sklopu izlivanja šestog od sedam poslednjih zala tj. Božjeg nepomiješanog gnjeva. To je vrijeme kada Božja spasonosna blagodat više nije primjenljiva za ljudski rod, jer je Hrist okončao svoju posredničku službu u nebeskom Svetilištu, što ujedno i znači završetak Istražnog predadvetnog suda na Nebu.
• Bitka kod Armagedona uključuje „kraljeve zemaljske i cijelog svijeta“ (16:14), koji nikako ne bi mogli stati u dolinu Megido.
• Fokus Otkrivenja je „nebeski hram“ (16:17), koji nije navodno uskoro obnovljeni jevrejski hram na zemlji koji je nastao iz papske kontrareformacije, jezuitskog tumačenja proročanstava.
• Posljedice bitke kod Armagedona su globalne, daleko izvan Bliskog istoka (16:18-20).
• Primarni sistem identifikovan kao uništen u bici kod Armagedona je duhovni „Vavilon“ (16:19), a ne Rusija, Kina ili Sirija.

U suštini, „Armagedonska bitka“ prikazuje poslednju bitku između kralja Isusa i Njegovih nebeskih vojski (19:11-19) protiv sotonskih snaga širom svijeta koje se u Apokalipsi pominju kao „Misterijski Vavilon“.

 

Sedmo zlo. – „I sedmi anđeo je izlio svoju čašu po nebu. Tada je snažan glas došao iz hrama nebeskog, od prestola, i rekao: ‘Izvršeno je!’ I nastale su munje i glasovi i gromovi i desio se strahovit zemljotres kakvog nije bilo otkako je ljudi na zemlji – tako je silan bio taj zemljotres, tako jak. I veliki grad se raspao na tri dijela i gradovi naroda srušili su se. I sjetio se Bog Vavilona Velikog, da ga napoji čašom vina svog žestokog gnjeva. I sva su ostrva nestala i gore su iščezle. I veliki gràd, težine oko jedan talant, spustio se s neba na ljude. I ljudi su hulili na Boga zbog zla koje je nanio taj gràd, jer je to zlo bilo veoma veliko.“ (16:17-21)

Ovaj opis je toliko realističan da mu nije potrebno veliko tumačenje. Ipak, zadržaćemo se na nekim bitnim stvarima. Šta znače riječi „izvršeno je“ i ko ih upućuje? To smo mogli već shvatiti kad smo naišli na sliku Nebeskog Hrama punog dima. Hristovo posredničko djelo je završeno i On to objavljuje snažnim glasom. Po završetku tog djela, događa se još jedan važan segment ispunjenja tipologije iz zemaljske svetinje. O tome ćemo govoriti kad dođemo do 20. glave Otkrivenja. Imajte to na umu, jer je jako bitno da sklopimo jednu sveobuhvatnu razumljivu sliku, kao veliku slagalicu.

Kataklizmične scene smjenjuju se na zemlji. Razarajuće sile zemaljskih i nebeskih elemenata su pokrenute. Djela ljudskih ruku kojima su se narodi ponosili bivaju sravnjena sa zemljom. Vavilon Veliki prima čašu gnjeva Božjeg, kao odmazdu za čašu otrovnog vina kojim je vjekovima pojio narode. Gràd nezapamćene veličine (talant je težio oko 20 kg) pustoši zemlju, što izaziva hule zlih na Boga.

Veliki Vladar univerzuma se obračunava sa stanovnicima zemlje i dolazi po svoje.

Nastavak >>>