Sjećanje koje Bog traži od nas

Brojna istraživanja i ankete potvrdili su da je najpopularniji oblik modernog skepticizma negiranje biblijskog izvještaja o Stvaranju. Ovdje nije riječ samo o ateističkoj nauci, već o onima koji se deklarišu kao hrišćani. Preko 70% ispitanika među službenicima protestantskih crkava ne vjeruje u doslovni izvještaj o Stvaranju.

Zanimljivo je primijetiti da je Bog očito predvidio mnogo kontroverzi oko zapisa iz Postanja o stvaranju Riječju po naredbi. Njegove tvrdnje da je proizveo svu zaprepašćujuću masu materije samo joj zapovijedajući da postoji (Psalam 33:9) mogu da izazovu sumnje i nevjerstvo. Pa čak i oni koji su o tome čitali i vjerovali uskoro će zaboraviti tu čudesnu činjenicu pod zbunjujućim uticajem lažnih religija i ideologija koje će preplaviti svijet.

Stoga je Bog učinio nešto kako bi sačuvao znanje o svom moćnom činu stvaranja. Ta moć da govori nebu i zemlji da dođu u postojanje razlikuje ga od svih krivotvorenih bogova i njihovih varljivih tvrdnji. Dakle, Bog je učinio nešto da neprestano usmjerava čovječanstvo na središnu tačku sedmice stvaranja čime je zauvijek uspostavio svoj božanski autoritet.

 

Stvaranje kao znak Božjeg suvereniteta

Bog je odabrao memorisanje tog uvjerljivog pokazivanja stvaralačke sile odvojivši sedmi dan sedmice stvaranja kao sveti dan odmora i sjećanja. To je metoda zaštite Božjeg suvereniteta – znak Njegovog prava da vlada kao jedini pravi Bog, dok bi istovremeno to stajalo kao razorno sredstvo razotkrivanja svakog lažnog boga koji nije stvorio nebo i zemlju.

Spisi starosaveznih proroka zasićeni su podsjetnicima na Božje osobite moći stvaranja. David je napisao: „Jer su svi bogovi drugih naroda bezvrijedni, a Gospod je nebesa načinio.“ (Psalam 96:5) Jeremija je to ovako izrazio: „Ali, Gospod je zaista Bog. On je živi Bog i vječni Kralj… Bogovi koji nisu načinili nebesa i zemlju nestaće sa zemlje i ispod nebesa. On je svojom silom zemlju načinio, mudrošću svojom plodno tlo je učvrstio i razumom svojim nebesa razapeo.“ (Jeremija 10:10-12)

Bog je pokazao nužnost u održavanju istine stvaranja živom pred očima svijeta. I to u tolikoj mjeri da je u srce svog velikog moralnog Zakona zapisao obavezujuću obavezu svake žive duše da svetkuje subotu i tako priznaje Njegov božanski autoritet. Unutar tih vječnih principa koji čine temelj Njegove vladavine i odražavaju Njegov vlastiti savršeni karakter, Bog je napisao ove riječi: „Sjećaj se subotnog dana i smatraj ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmi dan je Subota posvećena Gospodu, tvom Bogu. Ne radi nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj rob, ni tvoja robinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji živi u tvom gradu. Jer je za šest dana Gospod stvorio nebesa i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmog dana je počinuo. Zato je Gospod blagoslovio subotni dan i posvetio ga.“ (Izlazak 20:8-11)

Kakav čin da se naglasi svemoćno djelo stvaranja! Jednom sedmično, dok se Zemlja okreće oko svoje ose, podsjetnik na subotu putovao bi oko zemlje dosežući svakog muškarca, ženu i dijete s porukom trenutnog stvaranja. Zašto je Bog rekao da se sjećamo? Jer zaboraviti subotu znači zaboraviti i Stvoritelja.

 

Obraćenje – stvaralačka sila na djelu

Paralelno s izvještajima o fizičkom stvaranju, nalazimo zapis o Božjoj moći da ponovno stvori ljudsko srce. Očito, oba procesa proizlaze iz istog svemogućeg izvora. Potrebna je jednako toliko snage da se izvrši konverzija ili rekreacija kao da se nešto stvori u stvaranju. Apostol Pavle je rekao: „Da se obnovite u duhu uma svojega, i da obučete novog čovjeka, koji je po Bogu stvoren u pravednosti i istinskoj svetosti.“ (Efescima 4:24). Budući da je obraćenje i novorođenje najosnovnija odlika prepoznavanja istinskog vjernika, nije ni čudo što nas pisci Biblije neprestano podsjećaju na stvaralačku silu koja istinitog Boga razlikuje od svih krivotvorina.

Koliko je to usko povezano, svjedoči i ovaj proročki tekst: „Dao sam im i svoje Subote, da budu znak između mene i njih, da bi znali da sam ja Gospod, onaj koji ih posvećuje.“ (Ezekiel 20:12).

Imajte na umu da je posvećena subota trebala biti pečat posvećenog naroda. Riječ „posvećivati“, što znači izdvojiti za svetu upotrebu (dan koji govori o Božjoj stvaralačkoj sili), služi i kao podsjetnik da Bog može izdvojiti ljude za svetu upotrebu regeneracijom ili rekreacijom.

U svjetlu ovih činjenica, lako je shvatiti zašto je đavo vodio trajnu, očajničku bitku protiv sedmog dana subote. Šest milenijuma radio je kroz ponos tradicije, na dezinformacijama i religijskom fanatizmu u cilju uništavanja svetosti posebnog Božjeg znaka vlasti – subote.

Kao znak Božjeg prava na vladavinu, subota predstavlja izazov za Sotonino hvalisanje da će zauzeti Božje mjesto (Isaija 14:13, 14). Sotona je zapravo želio obožavanje. Da bi to postigao, morao je oboriti Božju tvrdnju kao zakonitog vladara. Božji autoritet počivao je na Njegovoj tvrdnji da je Stvoritelj, a subota je bila znak te vlasti. Uništavajući subotu, Sotona bi pripremio način za uspostavu krivotvorene vlade zasnovane na krivotvorenim tvrdnjama vlasti simbolizovanim krivotvorenim danom bogosluženja.

 

Bitka za autoritet

Fascinantno je osvrnuti se kroz vjekove i vidjeti kako se odvija velika borba između Hrista i Sotone. Sporenje se uvijek fokusiralo na pitanje autoriteta.

Strategija zloga bila je dvostruki napad na Božju tvrdnju da je Stvoritelj. Prvo, vjekovnim naporima da se uništi poštovanje sedmog dana, obilježja stvaralačke moći, a drugo ateističkom teorijom evolucije sa njenom humanističkom doktrinom prirodne selekcije.

Možemo samo reći da je svaki od ovih paklenih pokušaja diskreditacije Božjeg autoriteta donio gorak uspjeh iznad svih očekivanja. Milioni su pretvoreni u religiozne skeptike i agnostike zbog Darvinove doktrine organske evolucije. Poričući pad čovjeka koji bi zahtijevao Spasitelja od grijeha, evolucija je pogodila Plan otkupljenja kao i činjenicu stvaranja.

Na sličan način, Sotonini napadi na subotu doveli su milione da ne poštuju jedan Uput u Dekalogu koji je Bog učinio posebnim testom poslušnosti čitavom Zakonu.

Uspješan plan potkopavanja lojalnosti miliona koji su bili odani pravom Bogu zahtijevao je remek-djelo satanske strategije. To je uključivalo vjekove varljivog izopačavanja uma. Od pada čovjek ima sklonost ka nezavisnosti i uzdizanju sebe i svojih ustanova na nivo božanskog autoriteta te tako postaje relativno laka ili čak voljna žrtva sotonskih obmana. Sklonost ka „modifikovanju“ religije i svojeglavosti postala je uočljiva odmah kod Adamovog sina Kaina. Međutim, nikad se ne događa dramatičan zaokret od služenja Bogu ka služenju Sotoni. Tajna se nalazi u osvajanju poslušnosti vjerskim podmetanjima koja ugađaju paloj prirodi. Sotona je razumio načelo iz Rimljanima 6:16 mnogo prije nego što je Pavle ikad napisao riječi: „Zar ne znate da ako se nekome dajete u ropstvo i obavezujete na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate?“

Poslušnost je najviši oblik odanosti i obožavanja. Ako je Sotona mogao stvoriti problem zbog kojeg bi ljudi bili neposlušni Bogu, imao je čak šansu pridobiti njihovu pokornost svojoj stvari. Odlučujuće nadmetanje odigralo se oko Božjeg zakona. To je predstavljalo temelj Božjeg poretka i vladavine. Kako bi Sotona mogao uništiti povjerenje u Zakon i natjerati ljude, stvorene po Božjem obličju, što znači sa sviješću i savješću o moralu čak i posle Pada, da mu se pokoravaju? I koji Uput je trebao napadati? Očito, onaj koji je ukazivao na Božju stvaralačku silu i Njegovo pravo na vladavinu. Kao identifikacioni znak pravog Boga, subota je uvijek bila predmet sotonske mržnje. Bog je izabrao subotu kao test odanosti svom zakonu u Starom Savezu: „Da ih iskušam i da vidim hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.“ (Izlazak 16:4)

 

Probna tačka Zakona

Budući da je Bog subotu odredio kao test svih deset Uputa, Sotona se odlučio da je uništi. Uništavanjem subote, Sotona se spremao da pokrene svoj super-plan da zahtijeva pokoravanje krivotvorenom danu bogosluženja. U starom svijetu on je to postigao kroz razvoj mnoštva paganskih religija koje su se uglavnom zasnivale na obožavanju Sunca – simbola iza kojeg se skrivao. Tradicionalni paganski „dan sunca“ bio je prvi dan u sedmici – nedjelja. Kasnije, manipulišući slabošću kompromitovanog hrišćanstva koje je polako potpalo pod paganskim uticajima, Sotona je postavio svoje remek-djelo – svjetsku crkvu-državu – koja će nemilosrdno nametati poštovanje njegovog krivotvorenog sistema obožavanja.

Tokom više od hiljadu godina, počevši od takozvanog obraćenja paganskog cara Konstantina, odvijala se mračna istorija otpadništva. Gotovo prvi čin novopriznatog hrišćanskog cara bio je donošenje zakona protiv držanja subote i uspostavljanje drugih zakona koji zahtijevaju odmor prvog dana u sedmici, starog solarnog praznika posvećenog paganskom obožavanju sunca. Samo nekoliko godina kasnije, isti taj pseudohrišćanski lobi započeo je zvaničnim uništavanjem biblijske teologije o Ocu i Sinu i nametati pagansko misteriozno trojstvo.

Postepeno, tokom četvrtog i petog vijeka, prvi dan u sedmici je uzvišen papskim dekretom da se istisne prava subota Biblije.

Nažalost, čak i kad je Biblija vraćena u narod, predrasude i lažne informacije dovele su do toga da su hiljade hrišćana zatvorile oči pred ogromnim istorijskim dokazima ove zamjene. Korijene njihovih predrasuda nije teško prepoznati. Sotona je predugo radio na svom opozicionom sistemu da bi dozvolio da se lako odbaci. Kroz vjekove je usavršio niz suptilnih lažnih argumenata kako bi ojačao poslušnost svom krivotvorenom danu obožavanja. On još uvijek mrzi subotu koja identifikuje istinskog Boga.

Dok izlažemo ove napade na sedmi dan subotu, možemo shvatiti zašto milioni nastavljaju poštovati ​​prvi dan u sedmici, dan za koji ne postoji nijedan podržavajući biblijski tekst. Niko ne osporava značenje Božjom rukom napisanog zakona: „Sedmi dan je Gospodnja subota… u njemu nećeš raditi nikakav posao.“ Ipak, milioni ga ne poštuju. Niko ne može opovrgnuti ogromne dokaze o paganskom porijeklu nedjelje, ali milioni je drže umjesto jasnog naloga za subotu iz Dekaloga. Zašto? Pored nespremnosti ustanova koje sebe nazivaju „crkvama“ da priznaju svoje zablude, razlog je ukorijenjen u lukavim Sotoninim argumentima koji su stvorili klimu predrasuda protiv svete Gospodnje subote. Sada ćemo ispitati neke velike zablude tih argumenata.

 

Glavna zabluda br. 1 – Subota je napravljena samo za Jevreje

Ta laž je stekla takvu snagu da je mnoštvo hrišćana naziva „jevrejskom subotom“. Ali nigdje ne nalazimo takav izraz u Bibliji. Zove se „Gospodnja subota“, ali nikada „Jevrejska subota“ (Izlazak 20:10). Luka je bio neznabožački pisac Novog Saveza i često se pozivao na stvari koje su bile posebno jevrejske. Govorio je o „jevrejskoj naciji“, „jevrejskom narodu“, „jevrejskoj zemlji“ i „jevrejskoj sinagogi“ (Djela apostolska 10:22; 12:11; 10:39; 14:1). Ali imajte na umu da Luka nikada nije spomenuo „jevrejsku subotu“, iako je subotu više puta spominjao.

Hrist je jasno poučavao da je „subota stvorena za čovjeka“ (Marko 2:27). Činjenica je da je Adam bio jedini čovjek koji je postojao u vrijeme kada je Bog načinio subotu. Na svijetu nije bilo Jevreja najmanje 2000 godina nakon stvaranja, tako da Subota nikada nije mogla biti načinjena samo za njih. Isus je upotrijebio izraz „čovjek“ u generičkom smislu, misleći na čovječanstvo. Ista se riječ koristi u vezi sa institucijom braka koja je takođe uvedena prilikom stvaranja. Žena je stvorena za muškarca kao što je i subota stvorena za ljude. Svakako niko ne vjeruje da je brak sklopljen samo za Jevreje.

Činjenica je da je sam Bog osnovao dvije predivne, izvorne institucije prije nego što je grijeh ikad došao na svijet – brak i subotu. Oboje su stvoreni za čovjeka, oboje su primili poseban blagoslov Stvoritelja i oboje su i dalje danas jednako sveti kao kad su bili posvećeni u Edenskom vrtu.

Takođe je zanimljivo primijetiti da je Bog bio taj koji je načinio subotu u prvoj sedmici zemaljskog vremena. Ne smijemo previdjeti činjenicu da je Bog stvorio svijet i načinio subotu kroz Isusa Hrista (vidi: Jovan 1:1-3, 14; Kološanima 1:15,16). Jovan je imao viziju o „Gospodnjem danu“, prema Otkrivenju 1:10. Taj dan je morao biti subota. To je jedini dan koji je Bog odredio kao svoj u Bibliji. Pišući Dekalog, Bog ju je nazvao „Gospodnjom subotom“ (Izlazak 20:10). U Isaiji stoji citat: „Subota, moj sveti dan“ (Isaija 58:13).

Za prave hrišćane odvojiti Isusa od subote tragična je pogreška. Jer On je imao izvršnu ulogu u ustanovljavanju i posvećenju subote. Propustiti blagoslov koji je dao tog dana znači odreći se i Božjeg i Hristovog autoriteta.

Lažni argument da je subota samo jevrejska ustanova naveo je mnoge da vjeruju da je subota postojala samo ograničeni vremenski period nakon stvaranja. Ali da li je to činjenica? Zapravo, subota nikada nije mogla biti samo tip ili sjena bilo čega, iz jednostavnog razloga što je napravljena prije nego što je grijeh ušao u ljudsku porodicu. Određene sjene i tipski obredi uspostavljeni su kao rezultat grijeha i ukazivali su na izbavljenje od grijeha. Takve su žrtve korištene da simbolišu smrt Isusa, Jagnjeta Božjeg. Ne bi bilo žrtvovanja životinja da nije bilo grijeha. Ove su žrtve ukinute kad je Hrist umro na krstu, jer su tipovi našli svoje ispunjenje (Matej 27:51). Ali nijedna sjena nije postojala prije nego što je grijeh ušao na ovaj svijet; stoga subota nije mogla biti uključena u ceremonijalni zakon o tipovima i sjenama.

Pavle je za privremeni sistem uredbi u Kološanima 2:14-16 rekao da je bio „protiv nas“ i „protivio nam se“. Vezao ga je za mesne darove, pića i godišnje praznike zakona koji je „izbrisan“. Tačno je da se u ovom tekstu pozvao i na „šabate“, ali imajte na umu da ih je nazvao „šabatima koje su sjena onog što predstoji“. Da li su neki šabatni dani poništeni na krstu? Da, bilo je najmanje četiri godišnja šabata koji su dolazili u određene dane u mjesecu i bili su prikovani na krstu. Bili su sjene i zahtijevali su određenu ponudu mesa i pića. Ovi godišnji šabati opisani su u Levitskom zakonu 23:24-36, a zatim sažeti u stihovima 37 i 38: „To su Gospodnji praznici koje ćete oglašavati u određeno doba godine kao svete zborove, da se prinese žrtva koja se spaljuje pred Gospodom: žrtva paljenica, prinos od žita zajedno sa životinjskom žrtvom i žrtva levanica, kako je određeno za svaki dan, osim Gospodnjih subota, osim vaših darova, osim svih vaših zavjetnih prinosa i dobrovoljnih prinosa koje dajete Gospodu.“

Sveto Pismo pravi jasnu razliku između godišnjih, sjenovitih subota i sedmičnih „Gospodnjih subota“. Ceremonijalni (obredni) šabati su izbrisani na krstu, jer su i bili dodati kao posledica grijeha. Ali subota iz Dekaloga bila je svetkovana od samog početka, prije ulaska grijeha, a kasnije je ugrađena u veliki moralni zakon napisan Božjim prstom. Ona je vječna po samoj svojoj prirodi.

 

Glavna zabluda br. 2 – Samo držite bilo koji dan u sedmici

Ovim argumentom Sotona je pripremio svijet da prihvati zamjenu za subotu koju je Bog uspostavio. Na kamenim pločama Bog je napisao veliki, nepromjenjivi zakon vjekova. Svaka je riječ bila ozbiljna i značajna. Nijedan redak nije bio dvosmislen ili misteriozan. Grešnici i hrišćani, obrazovani i neobrazovani, nemaju problema s razumijevanjem jednostavnih, jasnih riječi Dekaloga. Bog je mislio ono što je rekao i rekao je ono što je mislio. Niko nije pokušao da poništi taj zakon kao previše složen za shvatanje.

Većina moralnih instrukcija Dekaloga započinje odrečnim riječima „nemoj“, ali upravo u srcu Zakona nalazimo četvrti Uput koji je uveden riječima „Sjećaj se“. Zašto je ovaj drugačiji? Jer ih je Bog obavezao da se sjećaju nečega što je već postojalo, ali je zaboravljeno i zanemareno. Postanje opisuje porijeklo subote ovim riječima: „Tako su bili dovršeni nebesa i zemlja i svi njihovi elementi. Do sedmog dana Bog je dovršio svoje djelo koje je načinio, i sedmog dana je počinuo od svih djela koja je načinio. I Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je tog dana počinuo od svih svojih djela koja je Bog stvorio i načinio.“ (Postanje 2:1-3).

Koji je dan Bog blagoslovio i posvetio? Sedmi dan. Kako je trebalo biti svet? Odmaranjem. Može li neki od ostalih šest dana biti svet? Ne. Zašto? Jer Bog je naredio da se tih dana ne odmara već da se radi. Da li Božji blagoslov ima razlike? Naravno. Zbog toga se roditelji mole da Bog blagoslovi njihovu djecu. Oni vjeruju da to čini razliku. Sedmi dan se razlikuje od svih ostalih šest dana, jer ima Božji blagoslov.

Još nekoliko pitanja: Zašto je Bog blagoslovio taj dan? Jer je On stvorio svijet za šest dana. Bio je to rođendan svijeta, spomen na moćan čin. Može li se spomenik subote promijeniti? Nikad. Jer upućuje unazad na ostvarenu činjenicu. Ni vaš rođendan se ne može promijeniti. To je spomen na vaše rođenje koje se dogodilo određenog dana. Istorija bi se trebala ponovno proći da biste promijenili svoj rođendan ili promijenili subotni dan. Drugi dan možemo nazvati subotom, ali to ga ne čini takvim.

Da li je Bog ikada dao čovjeku privilegiju da sam bira dan odmora? Nije. U stvari, Bog je u Bibliji potvrdio da je subota uređena i zapečaćena Njegovim vlastitim božanskim odabirom i da se ne smije falsifikovati. Pročitajte Izlazak 16. glava u vezi s davanjem mane. 40 godina Bog je svake sedmice činio tri čuda da pokaže Izraelu koji je dan svet. Sedmog dana nije pala nikakva mana. Nisu je mogli zadržati preko noći bez kvarenja, ali kad su je držali preko subote, ostajala je slatka i svježa.

Ali neki Izraelci imali su istu ideju kao i mnogi moderni hrišćani. Smatrali su da će bilo koji dan od sedam biti u redu da se drži svetim: „Ali sedmog dana neki iz naroda izašli su da kupe, ali ništa nisu našli. Zato je Gospod rekao Mojsiju: Dokle ćete odbijati da držite moja uputstva i moje zakone? Ne zaboravite da vam je Gospod dao subote.“ (Izlazak 16:27-29)

Ti ljudi su mislili da je svejedno koji je dan u sedmici. Ali šta se desilo? Bog ih je dočekao i optužio da su prekršili Njegov Zakon odlaskom na posao sedmog dana. Da li bi Bog rekao isto to onima koji danas krše subotu? Da. Jer je isti juče, danas i zauvijek – ne mijenja se. Bog je vrlo jasno rekao da su, bez obzira na njihova osjećanja, oni koji idu raditi subotom krivi za kršenje Njegovog zakona. Na neprikosnovenost ove Božje vječne uredbe ukazuje i propis za primjenu smrtne kazne nad onima koji namjerno krše subotu. Ovo je Gospod kazao Mojsiju neposredno prije nego što mu je predao ploče sa Dekalogom (vidi Izlazak 31:13-17)! Jakov objašnjava da je grijeh prekršiti čak i jedan od Deset Uputa: „Jer ko god drži celi Zakon, pa ipak zastrani u jednom, postao je odgovoran za sve. Jer onaj koji je rekao: Ne učini preljubu, rekao je i: Ne počini zločin ubistva. Ako dakle ne učiniš preljubu, a počiniš zločin ubistva, kriv si za prestupanje zakona.“ (Jakov 2:10, 11)

 

Glavna zabluda br. 3 – Ne možemo odrediti koji je pravi sedmi dan

Ovo je zabluda koja tješi mnoge zbog neposlušnosti prema četvrtom Uputu. To jednostavno nije istina. Evo četiri pozitivna dokaza koji identifikuju istinsku subotu danas:

1. Prema Pismu, Hrist je umro u petak, a uskrsnuo je u prvog dana u sedmici.

Praktično sve crkve priznaju ovu činjenicu poštujući Uskršnju nedjelju i Veliki petak. Evo biblijskih dokaza: „Otišao je kod Pilata i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo ga je, umotao u fino platno i položio u grob isklesan u stijeni, u koji još niko nije bio položen. A bio je dan pripreme [petak – dan pripreme za subotu] i bližilo se veče, početak Subote.“ (Luka 23:52-54).

Evo dokaza da je Isus umro dan prije subote. Nazvan je „pripremnim danom“, jer je bilo vrijeme pripreme za subotu. Pročitajmo sledeće stihove: „Žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to i vidjele grob i kako je položeno njegovo tijelo. Zatim su se vratile da pripreme mirisna ulja i druge mirise. A u Subotu su mirovale, prema propisu.“ (Stihovi 55, 56)

Imajte na umu da su se žene odmarale u subotu „prema zakonu“. Zakon kaže: „Sedmi dan je subota“, tako da znamo da su svetkovale subotu. Ali već sledeći stih kaže: „A na prvi od šabata, vrlo rano, otišle su na grob, i neke druge [žene] sa njima, noseći mirise koje su pripremile. Ali našle su kamen odvaljan sa ulaza u grob.“ (Luka 24:1, 2)

Vrlo jasno su opisana ova tri uzastopna dana. Umro je u petak, pripremni dan, koji se obično naziva Veliki petak. Počivao je u grobu sedmog dana, u subotu. Bila je to sedmična subota. Onda je prvog dana u sedmici Isus ustao iz groba. U originalu ovaj dan je nazvan „prvi od šabata“, jer je to bio početak računanja sedmica do praznika Pedesetnice koji su nazivani „šabatima“ u množini. To je ujedno bio praznik Prvih snopova ili prvina (vidi: 3. Mojsijeva 23:15,16).

Svako ko može pronaći Veliki petak i dan Hristovog uskrsenja neće imati apsolutno nikakvih poteškoća u pronalaženju istinske subote.

2. Kalendar nije promijenjen tako da poremeti dane u sedmici.

Možemo biti sigurni da je naš sedmi dan isti dan koji je Isus držao kada je bio na zemlji. Papa Grgur XIII je napravio promjenu kalendara 1582. godine, ali to nije poremetilo sedmični ciklus. Naš današnji gregorijanski kalendar dobio je ime po njemu kada je izvršena ta promjena 1582. godine.

Šta je papa Grgur učinio s kalendarom? Prije 1582. godine bio je na snazi ​​julijanski kalendar, koji je ustanovio Julije Cezar oko 46. p.n.e. Ali julijanski kalendar računao je dužinu godine kao 365 i 1/4 dana, a godina je zapravo jedanaest minuta manje od 365 1/4 dana. Tih jedanaest minuta se akumuliralo, a do 1582. numerisanje kalendara bilo je deset dana u neskladu sa Sunčevim sistemom. Grgur je tih deset dana jednostavno izbacio iz numeracije kalendara. Bio je četvrtak, 4. oktobra 1582. godine, a sledeći dan, petak, trebao je biti 5. oktobra. Ali Grgur je umjesto toga postavio 15. oktobar, ispuštajući tačno deset dana kako bi kalendar vratio u sklad sa nebeskim tijelima.

Jesu li dani u sedmici bili pobrkani? Ne. Petak je uslijedio nakon četvrtka, a subota je uslijedila posle petka. Ostao je isti sedmi dan, a sedmični ciklus nije bio ni najmanje poremećen, jer ionako nema veze sa astronomijom. Kada držimo sedmi dan u subotu, mi poštujemo isti dan koji je Isus držao i to je činio svake sedmice prema Luki 4:16.

3. Treći dokaz za istinsku subotu najočitiji je od svih. Jevrejski narod je držao sedmi dan od vremena Abrama i drži ga i danas.

Ovdje je čitava nacija – milioni pojedinaca – koji su hiljadama godina pedantno odbrojavali vrijeme, iz sedmice u sedmicu, bez ikakvog kalendara. Da li su im mogli izgubiti trag?

Nemoguće. Jedini način na koji su mogli izgubiti dan bio bi da je cijela nacija prespavala dodatnih 24 sata i da im niko poslije o tome nikad nije rekao.

Nije bilo promjene ni gubitka subote otkako ju je Bog stvorio u Postanku. Porijeklo sedmice nalazi se u izvještaju o stvaranju. Ne postoji naučni ili astronomski razlog za mjerenje vremena u ciklusima od sedam dana. To je Božji raspored i čudesno je sačuvan iz jednog razloga – jer sveta subota ukazuje na stvaralačku silu jedinog istinskog Boga. To je znak Njegove suverenosti nad svijetom i nad ljudskim životom; znak stvaranja i iskupljenja.

Nije li to razlog zbog kojeg će Bog sačuvati poštovanje subote tokom cijele vječnosti? U Isaiji 66:22, 23 čitamo: „Jer kao što nova nebesa i nova zemlja koje stvaram stoje preda mnom, govori Gospod, tako će stajati i vaše potomstvo i vaše ime. I od mladine do mladine i od Subote do Subote svako će tijelo dolaziti da se pokloni preda mnom, kaže Gospod.“

Subota je toliko dragocjena Bogu da će Njegov narod da je poštuje cijelo vrijeme koje dolazi na prekrasnoj novoj zemlji. Ako je Njemu tako dragocjena, zar ne bi trebala biti dragocjena i za nas? Ako ćemo je tada zadržati, ne bismo li je trebali držati i sada?

U doba lažnih bogova, ateističke evolucije i tradicija ljudi, svijet treba subotu više nego ikad kao test naše odanosti velikom Bogu Stvoritelju i znak našeg posvećenja Njegovom silom.

4. Dokaz broj četiri leži u činjenici da preko sto jezika na zemlji koristi riječ „subota“ za sedmi dan.

Na primjer, španska riječ za subotu je „Sabado“, što znači subota. Šta ovo dokazuje? Dokazuje da kada je tih stotinu jezika nastalo davno, davno, subota je prepoznata kao dan odmora i ugrađena je u samo ime dana.

 

Glavna zabluda br. 4 – Subota je bila samo spomen na oslobođenje iz Egipta

Ova neobična ideja izvedena je iz jednog teksta u Starom Savezu i iskrivljena da bi protivrječila mnogim jasnim izjavama o pravom porijeklu subote. Tekst se nalazi u Ponovljenom zakonu 5:14, 15: „A sedmi dan je Subota Gospodu, tvom Bogu. Ne radi nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj rob, ni tvoja robinja, ni tvoj bik, ni tvoj magarac, ni sva tvoja stoka, ni stranac koji živi u tvom gradu, da bi se tvoj rob i tvoja robinja odmorili kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u egipatskoj zemlji i da te je Gospod, tvoj Bog, izveo odande snažnom rukom i podignutom mišicom. Zato ti je Gospod, tvoj Bog, dao uput da praznuješ Subotu.“

Neki ljudi iz ovog teksta izvlače da je Bog dao subotu kao spomen na Izlazak iz Egipta. Ali zapis iz Postanja o stvaranju subote (Postanje 2:1-3) i formulaciji četvrtog Uputa od samog Boga (Izlazak 20:11) otkriva subotu kao spomen na stvaranje.

Ključ za razumijevanje ova dva stiha počiva u riječi „rob“. Bog je rekao, „Sjeti se da si bio rob u egipatskoj zemlji.“ I u rečenici prije ove podsjeća ih „da se tvoj sluga i tvoja sluškinja mogu odmoriti kao i ti.“ Drugim riječima, njihovo iskustvo služenja u Egiptu podsjetilo bi ih da se pravedno ophode sa svojim slugama dajući im odmor subotom.

Na sličan način Bog je dao uput: „Ako među vama živi stranac koji se naselio u vašoj zemlji, ne postupajte s njim loše. Stranac koji živi s vama neka vam bude kao i čovjek koji je poreklom Izraelac. Volite ga kao samog sebe, jer ste i vi bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Gospod, vaš Bog.“ (Levitski zakonik 19:33, 34).

Nije bilo neobično da se Bog vratio egipatskom izbavljenju kao poticaju da se povinuju drugim uputima, kao na primjer u Ponovljenom zakonu 24:17, 18.

Ni obavezivanje da budu pravedni niti da se subota drži nije spomen na Izlazak, ali Bog im je rekao da Njegova dobrota što ih je izveo iz zarobljeništva predstavlja snažan dodatni razlog za ljubazno postupanje sa slugama u subotu i pravedno postupanje prema strancima i udovicama.

Na isti način, Bog im je govorio u Levitskom zakonu 11:45: „Jer sam ja Gospod koji vas je izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite sveti jer sam ja svet.“ Sigurno niko ne bi insistirao na tome da svetost nije postojala prije Izlaska ili da će ona poslije biti ograničena samo na Jevreje, kao uspomena na njihovo izbavljenje.

 

Glavna zabluda br. 5 – Držite nedjelju u čast Uskrsnuća

Tačno je da je Isus uskrsnuo prvog dana u sedmici, ali nigdje u Bibliji nema ni najmanjeg nagovještaja da bi iko mogao taj dan držati svetim. Osnova za držanje subote je direktni Božji Uput rukom napisan.

Mnogi su se divni događaji zbili određenih dana u sedmici, ali mi nemamo nalog da ih držimo svetima. Isus je umro za naše grijehe u petak. To je vjerovatno najznačajniji događaj u cijeloj zabilježenoj istoriji. Označava trenutak kada je naša smrtna kazna preinačena i naš spas osiguran. Ali nijedan biblijski tekst ne nagovještava da bismo trebali obilježavati ovaj dan od tako velikog značaja.

Bio je to dramatičan trenutak kada je Isus uskrsnuo iz groba ujutro u prvi dan sedmice, ali nema nijedan biblijski dokaz da bismo ga trebali držati u čast uskrsnuća. Isus je time ispunio tipski Praznik prvina. Nijedan slučaj svetkovanja nedjelje ne nalazi se u Svetim pismima.

Postoji, naravno, spomen na uskrsnuće koji je zapovjeđen u Bibliji, ali to nije održavanje nedjelje. Pavle je napisao: „Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hristos uskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života.“ (Rimljanima 6:4)

Krštenje je spomen na Hristovu smrt, pokop i uskrsnuće. Oni koji vjeruju da je svetkovanje nedjelje počast Njegovom uskrsnuću, navode sastanak učenika u gornjoj sobi istog dana kada je ustao iz groba. Po njima taj skup je bio proslava Njegovog uskrsnuća. Ali kada čitamo biblijski zapis o tom događaju, otkrivamo da su okolnosti bile sasvim drugačije. Luka nam kaže da, iako su se učenici suočili sa pričom očevica Marije Magdalene, oni „nisu vjerovali“. „Zatim se pokazao u različitom obličju dvojici od njih dok su išli u polju. Oni su se vratili i javili to ostalima. Ali ni njima nisu vjerovali. Kasnije se pokazao jedanaestorici dok su bili za stolom i prekorio ih je zbog toga što nisu imali vjere i zbog okorjelosti njihovog srca, jer nisu vjerovali onima koji su vidjeli da je ustao iz mrtvih.“ (Marko 16:12-14)

Očigledno je da niko od tih učenika iz gornje sobe nije vjerovao da je On uskrsnuo, pa nisu mogli radosno slaviti uskrsnuće. Jovan objašnjava njihov razlog zajedništva ovim riječima: „Vrata su bila zatvorena tamo gdje su se okupljali učenici zbog straha od Judejaca“ (Jovan 20:19).

Dakle, ispitali smo glavne argumente koji se koriste protiv poštovanja Božje svete subote. Niti jedan prigovor ne daje ni traga dokazima da se Bog ikada predomislio u vezi sa subotom. Kada je u četvrtom Uputu napisao riječ „Sjećaj se“, to se odnosilo na isti sedmi dan koji se pojavljuje u našem kalendaru. Niko ne može poništiti validnost tog vječnog moralnog zakona, bez obzira na šta se poziva.

Neka Bog podari svakome od nas hrabrosti da poštujemo Uput o suboti kao poseban nebeski test naše ljubavi i odanosti. Jer kad se Isus vrati, držaćemo tu istu subotu s Njim u vjekovima bez kraja.