Čovjek zapravo ni ne zna šta je sloboda. Znate li možda vi? Pokušajte i ustanovićete da u vašoj riznici znanja nemate jasno shvatanje slobode. Kad kažemo „sloboda“, podrazumijeva se da je suprotnost tom pojmu „ropstvo“. Kako stvari stoje, ne znamo ni čemu robujemo. Ako i znamo, da li smo spremni da to priznamo? Mislite da nema izlaza iz ove zavrzlame? Hajde da vidimo.
Šta umni ljudi kažu za slobodu? Da ne bismo trošili vrijeme u biblioteci, pomoći ćemo se resursima na Internetu.
„Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Sloboda se odnosi, u uopštenom smislu, na tvrdnju biti ‘slobodan’ (neograničen, nezarobljen). Francuzi su ustanovili da je stanje slobode urođeno čovjeku radi činjenice da posjeduje dušu i svijest, s dodatkom da svaki odnos s društvom podrazumijeva donekle gubitak slobode. Sloboda se ne može tačno definisati i svako je drugačije zamišlja.“[1]
Eto, baš kao smo konstatovali na početku ovog razmišljanja, možda je vaše ime Slobodan ali ipak ne znate od čega ste slobodni, niti šta tačno znači biti „nezavisan“ i „samoodređen“.
„No, ideal slobode pokretač je ljudske aktivnosti,“ kaže dalje naš izvor na Wikipediji. U čovjeku, dakle, postoji ideal slobode, kao što postoji ideal ljubavi, pravde ili vječnosti. Otkud to u čovjeku? Kao da smo u svojoj suštini moralna bića, ne čini li se i vama tako? A moralnost čovjeka i naše slučajno porijeklo, kako nas uči zvanična nauka, ni uz veliki napor mašte ne možemo uklopiti zajedno. Ali nećemo sad o tome.
„Sloboda je često bila uzrok revolucijama…“[2] Dodao bih da je uzrok revolucijama i ratovima bio izmanipulisani ideal slobode. Kako znam, vidjećete kasnije.
„Vrlo često ostvarivanje slobode na nasilan način paradoksalno je s njezinom biti. Nasilje i fizički sukobi često prerastaju u rat. Rat je najveće ograničavanje individualne slobode u cilju zaštite prava veće grupe ljudi, odnosno u cilju zaštite ili uspostavljanja nekoga poretka. Od njega teži napad na ljudsku slobodu predstavlja jedino kriminal i nasilje izvan zakona.“[3]
Slažem se sa piscem ove objave da je dolazak do slobode nasilnim putem paradoksalan njenoj suštini. Međutim, krucijalno je važno ako znamo zašto.
„Možda je najbolja definicija slobode – sloboda ljudskog duha. Kod tako relativnog pojma, jasno je da će sloboda za različite ljude podrazumijevati različita stanja i osjećaje.“[4]
Ovim završavamo sa navodima iz Wikipedije za pojam „Sloboda“. Kako god, ovdje je pisac makar nesvjesno priznao da je čovjek prije svega duhovno biće. Sloboda duha? Imamo li je? I da li je to zaista relativan pojam? Ako se, kako nam autor ovih redaka sugeriše, oslanjamo na svoja različita „stanja“ i „osjećanja“, onda je zaista sve relativno.
Međutim, mi sami ne možemo biti parametar ili standard za definiciju slobode, jer smo ne-slobodni. Kad bi zaista znali šta je to sloboda, i kad bi postojali mehanizmi kako da dođemo do nje, mi bismo to učinili. Ili, u najmanju ruku, neki od nas bi to postigli. Ali, u najvećem broju slučajeva, kad bi ljudi, kao pojedinci ili udružene grupe, napokon došli do cilja koji su smatrali svojim oslobođenjem, vrlo brzo bi postajali svjesni da to nije „ono pravo“. Mnogi nijesu znali šta će sa svojom „slobodom“. Nedorečenost i ne-sloboda bi i dalje ostajali njihovi vjerni pratioci, čak i ako se radilo o teškoj ideološkoj indoktrinaciji, gdje se mozak pere do krajnjih granica. U takvim slučajevima ideološka ili vjerska indoktrinacija se održavaju i kontrolišu putem neke vrste sile i manipulacije, a tu naravno ne može biti govora o slobodi. Sjetimo se samo socijalizma koji je, kao društveni poredak, najviše težio idealu jednakosti. Naravno ni u takvom sistemu nije se moglo bez „jednakijih“ od ostalih.
Standard slobode
Postoji li zaista? Apsolutno DA. Kako se on zove? Biblija ga naziva „zakon slobode“.[5] Kako mogu neki zakon i sloboda biti u korelaciji? Odgovor na ovo suštinski važno pitanje takođe nalazimo u Bibliji. Autor teksta na Wikipediji, interesantno, nije citirao Bibliju, osim što se na jednom mjestu osvrnuo na biblijsku istoriju, konstatovavši da je Mojsije izbavio izraelski narod iz Egipta i odveo ga u Slobodu (sa velikim „S“). Ovo, međutim nije cijela istina, ustvari ta izjava uopšte nije tačna. Bog je preko modela oslobađanja Izraelaca, ne dakle Mojsije već Bog, želio ilustrovati jedan mnogo viši nivo slobode do koje se dolazi isključivo na jedan način: saradnjom sa Njim na najvećem projektu svih vremena – Planu spasenja. Kao što možemo zapaziti proučavajući biblijsku istoriju, mnogi Izraelci to nijesu shvatili, ili tačnije rečeno nijesu željeli takvu slobodu, čak ni nakon ulaska u „Obećanu zemlju“ na zemlji. Jer i sama „Obećana zemlja“ bila je ništa drugo do ilustracija, živa pouka, gdje su mogli da se uče sami njeni stanovnici i da, naučeni, budu svjetlost istine drugima oko njih. To je bio Božji plan.
A Mojsije? Ko je u toj priči bio Mojsije? Veliki vojskovođa, vitez, ratnik? Vođa da, ali ne onakav kakve proizvodi jedan drugi moćni natprirodni faktor koji sebe takođe naziva bogom. „A Mojsije je bio smjeran, iznimno krotak čovek na licu zemlje.“ (4. Mojsijeva 12:3) U originalu pridjev „krotak“ ponavlja se dva puta, „izuzetno krotak“. Pojam „krotak“ znači smjeran, ponizan. Mojsije je prošao Božju školu i zato je bio takav. Nema kod Boga „dža“ i „bu“. Zašto nema? Jer takve osobe shvataju gdje se zapravo nalaze, koliko sami mogu, i gdje se tačno nalazi njihova sloboda.
Ali da se vratimo Zakonu. U kakvom srodstvu su Zakon i sloboda? Očigledno Biblija govori o Božjem Zakonu. Šta tačno predstavlja Božji Zakon? Božji Zakon je zapravo poredak života, ustrojstvo koje je sam Tvorac uspostavio u skladu sa svojim karakterom ljubavi, istine, milosti i pravde. Alternativa tome je bezakonje, spoznaja zla, koja automatski uvodi ropstvo umjesto slobode. Ropstvo čemu? Grijehu, zlu ili bezakonju. Satanistički orjentisan čovjek naziva „slobodom“ mogućnost udovoljavanja svojim sebičnim i samodestruktivnim prohtjevima, u šta se lako možemo uvjeriti čitajući različitu ideološku literaturu.
Da li je Biblija u pravu kad konstatuje da smo robovi grijehu i smrti? Možemo li to poreći? Možda i možemo u svom izopačenom umu, ali to je u domenu samoobmanjivačkih i iluzornih tvrdnji. Nema tehnike koja nam može pomoći da izmijenimo činjenično stanje.
Mesija oslobodilac
Isus Hrist je imao velikih problema kao čovjek na zemlji oko jednog posebnog pitanja. Naime, Jevreji su smatrali i očekivali da će njihov Mesija biti veliki vođa koji će ih konačno osloboditi od okupatora, u tom istorijskom okviru od Rimljana. Toj snažnoj predrasudi robovali su čak i njegovi najbliži učenici. I oni su očekivali konkretne koristi i položaje ovdje i sada, u tadašnjoj Judeji odnosno novom Izraelu. S naše tačke gledišta, sa stanovišta onih koji poznaju Bibliju, možemo se pitati kako su mogli biti u tolikoj zabludi. Ali mi smo „generali“ poslije bitke, i veliko je pitanje kako bismo sami reagovali na njihovom mjestu.
Da li je Isus govorio o slobodi? Jeste i On je dao najveću moguću izjavu o tome. Čitamo u jevanđelju po Jovanu 8. glava. Da bismo to razumjeli u potpunosti, treba uzeti malo širi kontekst.
Isusovi govori i djela bili su dočekivani uglavnom na negativan način od strane Njegovih velikih oponenata, zvaničnih sveštenika tog vremena. Narod se nalazio pod velikim njihovim uticajem, ali mnogi su prepoznali željenog Mesiju u Isusu. Jednom prilikom, nakon nekih „tvrdih“ izjava, Isus se obratio svojim sledbenicima: „Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici.“ Logično, ako ne ostanete ili napravite neke devijacije po svom nahođenju, ili tačnije po instrukcijama svoje pale prirode, to neće biti slučaj (vidi 5. Mojsijeva 12:32; Isaija 8:20). Shvatate li šta je problem lažirane religije?
„ I upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Jovan 8.32) Ovo je jedna od najmoćnijih izjava u cijeloj Bibliji. Ovdje za nas na zemlji, u stanju kakvom jesmo, neophodna je SPOZNAJA ISTINE da bismo bili slobodni. Bez spoznaje istine, naš put ka slobodi ostaje zatvoren, a mi zarobljenici različitih zabluda, pseudo prioriteta, pseudo ideala i raznih drugih „pseudo“.
„A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život.“ (Jovan 5:40) Tragično je blaga riječ.
Jedini put do slobode vodi kroz Vrata. „Ja sam vrata. Ko uđe kroz mene, biće spasen.“ (Jovan 10:9). Nesreća kakav je čovjek na ovo reaguje obično ovako: „Kuda ono reče? Gdje su ta vrata? Aha, vrata crkve, to je mislio. Da se ja za svaki slučaj obratim nekom crkvenom velikodostojniku, on će najbolje znati, a tu je i moj lokalni svetac zaštitnik kuće.“
Komentar Jevreja o slobodi koju je Isus ponudio:
„A oni su mu rekli: ‘Mi smo Avramovo potomstvo i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postaćete slobodni’?“ (Jovan 8:33) Prihvatanje svog stvarnog stanja je nemoguća misija za palu nepokornu prirodu. Ta priroda će grčevito braniti svoju poziciju, makar bila koliko miš. JA, junak od junaka, sledbenik prave vjere, čistokrvni vitez, vojvoda, serdar… hej, znaš li ti s kim pričaš!? Goli „junak“ nabacio skupe krpice i lažno samopouzdanje i paradira. Tragikomično, ali to smo mi.
„Isus im je odgovorio: ‘Zaista, zaista, kažem vam, svako ko čini grijeh, rob je grijeha… Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.’“ (stihovi 35. i 36.)
Eto čiji ste robovi i odakle NE želite da se oslobodite. To ropstvo je korjen svakom drugom robovanju, patnji i nesreći. Koliko na zemlji ima robova grijeha?
„Jer SVI su sagriješili i lišeni su Božje slave.“ (Rimljanima 3:23)
Preduslov slobode
Već smo vidjeli da je sloboda neizostavno povezana sa istinom kakva je u Hristu, u Bogu koji je apsolut svake vrijednosti. Možemo još dodati da je sloboda takođe neraskidivo vezana sa ljubavlju, pravdom i milošću. Napokon, sloboda je sam život, ne ovaj nego vječni!
Spoznajom istine kakva je data u Božjoj Riječi, spoznajom Plana spasenja, mi se oslobađamo ropstva zabludi. Ali puna sloboda se ne može postići bez oslobođenja od ropstva grijehu. Biblija uči da kad upoznamo istinu o kojoj je Isus govorio, mi tada bivamo začeti Duhom Božjim u novi život. Mi zapravo prelazimo iz smrti u život (vidi Jovan 5:24)! SLOBODA MORA BITI POVEZANA SA ŽIVOTOM KOJI JE BOŽJI ŽIVOT I VJEČNI ŽIVOT. I TO JE SLOBODA KOJU VJERNI BOŽJI NAROD OČEKUJE! To naravno ne znači da se desila promjena naše tjelesne prirode, osuđene na propadanje i biološku smrt. Mi, u ovom životu, vjerom primamo Božji dar oslobođenja i rastemo u karakteru po Božjem obličju. Idemo uskim putem.
Kada se onda dešava konačno oslobođenje?
„Jer materija iščekuje otkrivanje Božjih sinova. Jer materija je podložna ništavosti – ne svojom voljom, nego preko onoga koji ju je pokorio u iščekivanju; jer i sama materija će biti oslobođena iz ropstva raspadljivosti u slavnoj slobodi Božje djece. Jer znamo da sva tvorevina stenje, naprežući se u patnji zajedno s nama. I ne samo to, nego i mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo, očekujući posinjenje, otkup tijela našeg.“ (Rimljanima 8:19-23)
„Ali ovo kažem, braćo: Tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost. Evo, govorim vam tajnu: Nećemo svi zaspati smrtnim snom, ali svi ćemo se preobraziti, u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk poslednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti. Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost.“ (1. Korinćanima 15:50-53)
Može li biti jasnije? Dakle, u konačnici realizacije Plan spasenja, ne samo što ćemo mi biti oslobođeni propadanja i smrti, već kompletna materija na zemlji i univerzumu!
To je SLOBODA u punom smislu te riječi! Kao što vidite, itekako možemo znati šta je sloboda, odakle potiče, zašto smo je izgubili i gdje se ona nalazi, osim ako namjerno ne zatvaramo oči i valjamo se u blatu grijeha toliko da ne želimo izići iz kaljuže više nego svinja.
Protivnici Božji takođe će dobiti svoju slobodu, ali ona se nalazi u vječnom uništenju svih i svega što nepovratno stremi samodestrukciji. Svi će na kraju priznati Božju pravednost, čak i izgubljeni, što je takođe sasvim logično, iako se mnogima to čini nestvarno i daleko.
Zašto nam ovo nijesu objasnili Sokrat, Platon, Hegel, Niče…? Jer su svi oni govorili i djelovali u „mudrosti“ pale ljudske prirode, koju Božja Riječ naziva ludošću (vidi 1. Korinćanima 1:20).
Pouka? Znate gdje da tražite odgovore na „najteža“ pitanja.
Pavle Simović
_________________
[2] Isto.
[3] Isto.
[4] Isto.
[5] Vidi Jakov 2:12.
