Snovi i njihovo značenje

Prije nego se upustimo u kraće istraživanje fenomena sanjanja, odmah na početku treba konstatovati dvije veoma važne činjenice:

i) Područje čovjekove duhovnosti, psiholoških aspekata i funkcija ličnosti nedovoljno je istraženo i uglavnom se bazira na hipotetičkim postavkama.
ii) Sam čovjek nalazi se u stanju oštećene fizičke, mentalne i duhovne prirode.

Ako pozovemo u pomoć nauku i logiku, o spavanju i snovima možemo izvući nekoliko korisnih zaključaka:

a) Spavanje je stanje promijenjene (redukovane) svijesti, kada organizam odmara i miruje.
b) Spavanje svodi većinu tjelesnih funkcija na minimum, uključujući i nervni sistem.
c) Psihička aktivnost tokom spavanja takođe je smanjena i značajno promijenjena, a javlja se u obliku povremenih snova.

Da ne bismo pravili nepotrebnu famu od snova, najprije treba da analiziramo kakvi smo u budnom stanju. Već smo rekli da je naša ličnost ozbiljno oštećena u svim svojim aspektima. Da nije tako bilo bi nam dobro, a isto tako znamo da relativno „dobro“ koje imamo uveliko zavisi od toga koliko svrsishodno se ponašamo. Našu svrhu određuje Tvorac, koliko god htjeli ili ne to prihvatiti. No činjenica je da što smo realniji i spremniji da se suočimo sa stvarnošću, to ćemo bolje, efikasnije, lakše i smislenije tretirati sebe i svoje probleme. Većina ljudi, na žalost, uporno ignoriše suočavanje koje dovodi u poznanje istine i posežu za različitim oblicima narkomanskih „uživanja“ koja upravo imaju za cilj izbjegavanje realnosti. U takvoj situaciji, čovjeku je zaista teško pomoći i „podići“ ga da vidi dalje iz brloga svakodnevne kolotečine.

Možemo zaključiti da kad budni nijesmo baš „svoji“, koliko je realno očekivati da to budemo u stanju spavanja. Kao što smo u budnom stanju podložni različitim uticajima, stresovima, utiscima, sugestijama, neurotičnim problemima i dr., zar nije sasvim očekivano i logično da se slična situacija dešava u stanju promjene biološkog ritma – spavanja? To znači da snovi mogu biti proizvod ili odraz naših fizičkih i psihičkih problema, strahova, nadanja, maštarija i sl. Vjerovatno na pojavu i sadržaj naših snova utiču i električne struje, moždani talasi i impulsi u mozgu, ali time se ne možemo detaljno baviti, prosto zato jer nemamo adekvatno znanje, što je naročito slučaj kada se zađe u područje duhovnosti.

 

Snovi i natprirodni uticaji

Ako negiramo uticaj natprirodnog na snove, naći ćemo se u ćorsokaku ateizma. S druge strane, ako snovima pridajemo natprirodni značaj kada ga nema, najvjerovatnije ćemo završiti u okultizmu. Okultizam možemo definisati i kao duhovnu narkomaniju, odnosno upuštanje u svijet skrivenog znanja o magiji, astrologiji, hermetizmu, okultnoj medicini, alhemiji, kao i raznim vrstama proricanja odnosno tumačenja, uključujući i snove. Tako nalazimo različite „sanovnike“, „vječite kalendare“ (pamtim jedan koji je čuvan u našoj kući kao posebno vrijedna knjiga) i sličnu literaturu koja se bavi tumačenjem snova. Ne mali broj vračara, gatara i astrologa takođe se bavi snovima. Kao i svi nemoralni trgovci ljudskim dušama, oni ne prezaju da odvuku svoje žrtve u najveće zablude i bace ih u vrtlog magije i izloženosti zlim uticajima koji se često i pored najbolje volje ne mogu objasniti „prirodnim“ putem.

Ovdje dolazimo do još jedne potvrde tačnosti i neprikosnovenosti Biblije koja nam otvara riznice pravog znanja i dovodi u poznanje istine koja je mjerilo za sve pojave s kojima se susrećemo u životu. Svaka teološki pismena osoba – poznavalac Biblije – zna da Tvorac zabranjuje sve okultne aktivnosti koje nas mogu dovesti do izloženosti uticaju duhovnih bića, pobunjenih anđela ili demona, svemirske bande koja je svoje uporište u borbi protiv Boga našla na planeti Zemlji i među njenim stanovnicima takođe navedenim na pobunu. Važno je zapaziti da smo u svakom slučaju izloženi uticajima i pokušajima pridobijanja ovih bića za svoju stvar, ali to nipošto nije isto što i direktno izlaganje kroz razne oblike okultizma i nemorala, kada oni mogu potpuno zarobiti čovjeka pod svoju vlast, opsjednuti ga i učiniti oruđem za uništavanje drugih ljudi.

Za borbu protiv natprirodnih sila potrebna nam je natprirodna pomoć. Takvu vrstu pomoći možemo dobiti isključivo stavljajući se pod okrilje našeg Stvoritelja i Spasitelja na način objašnjen u Bibliji. Možemo mudrovati i filozofirati koliko god hoćemo, možemo pozvati u pomoć najcjenjenije ateističke naučnike, pisce i mudrace, ali i dalje će stajati činjenica da Bog definiše put u život i put u smrt.

 

Paraliza sna

„Budim se u krevetu… U uglu sobe su dvojica muškaraca. Ne mogu ih vidjeti, ali znam da su tamo i kako izgledaju. Čujem ih kako razgovaraju. Pričaju o ubistvu. Ne mogu se pomaknuti. Jedan od muškaraca dolazi i staje direktno iznad mene… Pljuje, a njegova pljuvačka završava u duplji mog zatvorenog oka. Osjećam udar, vlažnost, trag sluzi.“

Ovo možda zvuči kao scena iz Dosijea X, ali zapravo je lični prikaz stvarnog iskustva – ispričanog kao dio projekta o paralizi sna. Ovo je neobično stanje u kojem se osoba budi noću, nesposobna da se pokrene i često doživljava širok spektar bizarnih i zastrašujućih halucinacija.

Paraliza sna je osjećaj da ste svjesni, ali ne možete se pomaknuti. To se događa kada prelazite između faza budnosti i sna. Tokom ovih prelaza, možda se nećete moći pomaknuti ili govoriti od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Takođe možete osjećati pritisak ili osjećaj gušenja ili imati halucinacije. Paraliza sna može se javiti s drugim poremećajima spavanja, poput narkolepsije. Narkolepsija je neodoljiva potreba za snom uzrokovana problemom sa sposobnošću mozga da reguliše san. Ali mnogi pojedinci pate od paralize sna bez ikakvog vidljivog psihijatrijskog ili neurološkog stanja.

Postoje tri kategorije halucinacija. Halucinacije uljeza sastoje se od osjećaja prisutnosti zla u prostoriji, što se takođe može manifestovati u hiperrealistične multisenzorne halucinacije stvarnog uljeza. Halucinacije inkubusa često se javljaju zajedno s halucinacijama uljeza i opisuju osjećaj pritiska na prsima i osjećaj gušenja. Treća kategorija uključuje takozvane vestibulo-motorne halucinacije, koje se obično ne javljaju s druge dvije, a sastoje se od „iluzornih iskustava kretanja“ poput lebdenja iznad kreveta.

Savremena zapadnjačka medicinska misao kaže da se paralize u snu dešavaju kad se mozak budi iz REM stanja (Rapid Eye Movement – brzi pokreti oka u polubudnom stanju), ali tijelo je u stanju paralize za koju kažu da sprječava tijelo u izvođenju pokreta koji se čine u snu subjekta i izaziva halucinacije koje se uglavnom vežu za neko zlo prisustvo u sobi. Ipak oni priznaju da se vrlo malo zna o psihologiji paralize sna i da su najbolji pokušaji da se ona objasni ništa više od nagađanja.

Postoji nekoliko problema sa ovom teorijom. Jedan je da se to uopšteno vezuje za osjećaj da postoji nešto zlo u prostoriji, i ako je to samo rezultat snova ljudi čak iako su njihova tijela i dalje u stanju spavanja, zašto nema više osoba koje svjedoče o raznim vrstama vrlo različitih snova kako bi se to moglo očekivati, nasuprot gotovo identičnim iskustvima sa ovim zlom. Ista priča, isti osjećaj i ponekad isti entitet se opisuju od ljudi koji nisu imali kontakt jedni sa drugima ili čak ikad čuli za paralizu sna. Na ovom mjestu korisno je čuti šta druge kulture vjeruju o paralizi u snu stotinama godina.

Možda ste veći sami pretpostavili do sada da je paraliza spavanja uzrokovana demonskim prisustvom u sobi. Imaju dobre i loše vijesti o tome. Loša vijest je da su demoni pametni i varljivi i vrlo zli, a dobra da postoji način da se to okrene protiv njih i da oni postanu žrtve prilikom vašeg sledećeg susreta kako bi se sve okončalo za vaše dobro.

Šta su stvarni uzroci paralize spavanja. Postoji nekoliko opštih uzroka:

(1) Najčešći uzroci su kod ljudi koji su na neki način bili uvučeni u različite nivoe, čak i u vrlo naizgled bezazlene okultne prakse, kao što su ploče za prizivanje duhova, tarot karte, određeni tipovi meditacije, kanalisanje, a čak i opsesivno istraživanje svijeta okultizma, fenomena NLO. Generalno, što osoba dublje zalazi u okultizam, otvara više vrata, i demoni zadobijaju više vlasti nad njom, što može dovesti do ozbiljnih fizičkih napada. Važno je shvatiti da demoni stiču veću vlast nad vama što dublje idete, tj. postajete aktivniji u okultnom. To se događa čak i preko „hrišćanskog“ spiritizma – uključenosti u harizmatske aktivnosti, vjerovanja da se Bogu moramo obraćati u molitvi određenim imenom (Jehova, Jahuah i sl.).

(2) Drugi uzrok je određeni oblik generacijskih vrata koja su otvorena za tu osobu, obično preko roditelja ili djedova i baka. Jedan primjer je ako je djeda bio uključen u masonske rituale višeg ranga. Ovo se takođe može dogoditi ako su roditelji ili djedovi i bake bili upleteni u neki vid okultizma. To je obično slučaj sa osobama koje su imale paralizu spavanja od svoje rane mladosti.

(3) Sledeća ne tako česta mogućnost je da postoji visoko demonizovani ili ritualno posvećeni predmet u sobi. Ovo može da zvuči čudno ali nekim predmetima se može pripojiti demonsko prisustvo u određenim ritualima. To mogu biti kristali, okultne knjige, kipovi, krstovi, pentagrami i drugi okultni simboli, talismani, tzv. sveti predmeti ili relikvije itd. U stvari nešto može biti demonizovano čak iako osoba koja pripaja demonsko prisustvo misli da samo privlači energiju ili nešto drugo… Dakle, ovo su možda rjeđi slučajevi ali takođe vrlo mogući, naročito u sredinama gdje se praktikuju crna i bijela magija, ili idolopoklonička religija bilo koje vrste.

U najkraćem, ovakva iskustva mogu se zaustaviti kroz autoritet stvarnog Isusa Hrista. Sumnje koje možda imate oko ovoga će nestati kad vidite reakciju demona na ovaj autoritet. Sam Isus je osposobio svoje sledbenike za takva djela:

„Zatim je sazvao dvanaestoricu i dao im moć i vlast nad svim demonima i moć da leče od bolesti.“ (Luka 9:1)

„Ko čini grijeh, od Đavola je, jer Đavo griješi od početka. Zato je došao Sin Božji, da uništi Đavolova djela.“ (1. Jovanova 3:8)

„Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpijama i na svaku neprijateljsku silu, i ništa vam neće nauditi. Ali ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što je vaše ime zapisano na nebesima.“ (Luka 10:19-20)

Dakle, ono što nas stvarno može sačuvati od demonskih smicalica i maltretiranja je biblijska religioznost, molitva i oslanjanje na Božju zaštitničku brigu. I da ne bi bilo zabune, to ni u kojem slučaju nije nikakva čarobna formula, puko izgovaranje Isusovog imena ili mantranje bilo koje vrste, već živa vjera u pokornosti Bogu i protivljenju đavolu (vidi Jakov 4:7).

„Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela.“ (4. Mojsijeva 23:23)

 

Šta Biblija govori o snovima?

Da li se ikada Bog obraća ljudima putem sna?

„I reče im: Čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u viziji i govoriću s njim u snu.“ (4. Mojsijeva 12:6) Bog ovdje jasno kaže da proročke objave mogu biti date putem sna. Ali kako mi možemo pouzdano znati ko je izvor takve natprirodne objave?

„Ako se među vama pojavi neki prorok ili čovjek koji sanja snove i on ti pokaže neki znak ili učini neko čudo, pa se taj znak obistini ili se dogodi čudo o kom ti je govorio, i on ti kaže: ‘Hajde da idemo za drugim bogovima, koje ne poznaješ, i da njima služimo’, ne slušaj riječi tog proroka ni čovjeka koji je sanjao taj san, jer vas Gospod, vaš Bog, iskušava da bi znao da li volite Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom. Za Gospodom, svojim Bogom, idite i njega se bojte, njegovih se zapovijesti držite i njegov glas slušajte, njemu služite i njega se držite.“ (5. Mojsijeva 13:1-4) Mjerilo je, dakle, Riječ Božja.

Ova dva biblijska odlomka dovoljna su da shvatimo da mogu postojati dva natprirodna izvora naših snova: Božji i demonski. Ali u uvodu ovog članka vidjeli smo da sve snove nipošto ne treba posmatrati kao proizvod natprirodnih uticaja.

Putem sna Bog ne daje samo proročka viđenja (Postanje 37:5-11, Danilo 2, 4, 7) već takođe opominje, obavještava, savjetuje, upozorava (vidi Matej 1:20; 2:12, 13; Postanje 20:3-7; 1. Kraljevima 3:5-15), ohrabruje (Sudije 7:13-15)…

Da li su snovi od Boga samo stvar prošlosti ili se mogu događati sada i u budućnosti? „A posle toga izliću svoj Duh na svako tijelo, i prorokovaće vaši sinovi i vaše kćeri. Vaši starci sanjaće snove, a vaši mladići imaće vizije.“ (Joel 2:28; Djela 2:17)

Biblija nam takođe pomaže da bolje shvatimo svrhu i ulogu snova.

„Bog govori jedanput, i dvaput – iako čovjek na to pažnju ne obraća – u snu, u vizijama noćnim, kada dubok san padne na ljude, kada na postelji drijemaju.“ (Jov 33:15) San od Boga isto je što i noćna vizija.

„Jer san dolazi od velikog posla, a bezuman govor od mnoštva riječi.“ (Propovjednik 5:3) Biblija nas ovdje upućuje da snovi mogu biti posljedica fizičkih i mentalnih aktivnosti, što se savršeno slaže sa zaključcima koje smo ranije izveli (vidi takođe Isaija 29:8).

Za one koji žele istražiti još mjesta na kojima Biblija pominje snove, evo daljih referenci: Jeremija 23:28; Danilo 1:17; Zaharija 10:2; Postanje 41:15, 16; 46:2; Djela 16:9…

 

Suštinska razlika između sanjača i snova natprirodnog porijekla

Već smo naučili iz 5. Mojsijeve 13:1-4 kako da testiramo da li san za čiji uzrok, sadržaj i značenje možemo razložno zaključiti da su natprirodnog porijekla, dolazi od Boga ili demona. Važno je zapaziti kako su Bogu vjerni ljudi iz prošlosti nastupali kao tumači snova, bilo svojih ili tuđih.

Kada je vavilonski kralj Nebuhadnezar zatražio od mudraca tumačenje svog neobičnog sna pod prijetnjom smrtne kazne u slučaju neuspjeha (od svake prevare bio se obezbijedio tako što je zahtijevao da kažu i šta je sanjao), Danilo i njegovi drugovi su se molili Bogu za otkrivanje te tajne (Danilo 2:17-23) i Njemu pripisali sve zasluge za takvo saznanje, što je Danilo takođe izričito naglasio pred carem (Danilo 2:26-30). Mnogo godina ranije, Josif je pred egipatskim faraonom dao isto svjedočanstvo (Postanje 41:14-16). Ovo je veoma važno da znamo.

Demonski projektovani snovi i vizije takođe mogu sadržati viđenja nekih događaja iz budućnosti (ovo je moguće kad demoni kontrolišu više osoba u određenom okruženju i predvide njihov kontakt i interakcije). Takvi sanjači su obično „kontaminirani“ demonskim uticajem, bilo kroz upražnjavanje magije ili nekog oblika okultizma, čitanjem okultne literature, držanjem okultnih predmeta i relikvija na sebi ili u svome domu, sudjelovanjem u nemoralu bilo direktno ili indirektno putem mašte, preko audio-vizuelnih sredstava satanističke sadržine (muzika, filmovi, video igre, nemoralni materijali na Internetu i sl.), kroz druženje sa okultistima ili na neki drugi način koji odvaja čovjeka od Boga. Oni koji padnu dublje mogu da dožive  tzv. astralne projekcije (navodna vantjelesna iskustva), izrazito košmarne snove i noćne more[1] koje izazivaju demoni tlačitelji u namjeri da što više izmuče čovjeka, raspamete ga i dovedu u beznadežno stanje. Poznati su i slučajevi tzv. kliničke smrti koje demoni takođe u nekoj vrsti prividnog vantjelesnog živopisnog putovanja koriste za objavu izopačenih duhovnih poruka, čiji cilj je zavođenje na stranputicu od jasne nauke Božje Riječi. Takve priče obiluju spiritualnim susretima sa navodnim anđelima, samim Bogom, viđenjima raja, pakla, čistilišta i sl.

Osim toga, stvaranjem problema prilikom spavanja, demoni nas takođe lišavaju neophodnog odmora i regeneracije organizma.

I kao što je sam Isus rekao: „Po rodovima njihovim prepoznaćete ih.“ (vidi Matej 7:15-23)

„Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.“ (1. Jovanova 4:1)

Pavle Simović