Herbert Benson, doktor medicine
Autor i istraživač koji nije psiholog, ali je postao dobro poznat u medicinskom svijetu; kardiolog i osnivač Medicinskog instituta za um/tijelo u Opštoj bolnici Masačusets, u Bostonu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu na Harvardu i tamo radi kao vanredni profesor. Autor je i koautor mnogih naučnih publikacija, a autor je i brojnih knjiga koje su se prodale u više od 4 miliona primjeraka, na nekoliko jezika. Bio je među inicijatorima uvođenja spiritualnosti u medicinsku praksu. Njegov rad je bio most, povezujući medicinu sa religijom, Istok sa Zapadom, um sa tijelom i vjeru sa naukom. Njegova istraživanja i spisi imali su značajan uticaj na polju medicine.
Dr Benson i njegov rad bili su uključeni u poglavlje Ajurveda, odsjek meditacija. Želim da razmotrim njenu ulogu u terapiji uma, njen doprinos oblasti psihologije.
Disciplina poznata kao relaksacioni odgovor (The Relaxation Response), koju je donio Herbert Benson, imala je značajan uticaj na medicinsku zajednicu. Dr Benson je sproveo kvalitetna medicinska istraživanja, proučavao je fiziološke promjene u autonomnom nervnom sistemu sledbenika Mahariši Maheš Jogija (Maharishi Mahesh Yogi), dok su praktikovali transcendentalnu meditaciju, i onda je ta fiziološka dejstva transcendentalne meditacije nazvao relaksacioni odgovor. Zapamtite, bila je potrebna meditacija, da bi se proizveo relaksacioni odgovor. On je u svojoj istraživačkoj laboratoriji na Harvardu proučavao dejstva ove relaksacione tehnike na različitim medicinskim poremećajima. Mogao je da pokaže korisna dejstva za visok krvni pritisak, pomoć u smanjenju upotrebe nedozvoljenih droga, za migrenu, smanjenje nivoa holesterola, savladavanje nesanice, stimulisanje kreativnosti, olakšavanje raznih simptoma bola i razne anksiozne poremećaje.
Dr Benson je takođe načelnik Odsjeka za bihejvioralnu medicinu u novoengleskoj bolnici Dikones (Deaconess) u Bostonu. Njegova knjiga, Relaksacioni odgovor (The Relaxation Response), prodala se u milionima primjeraka. Naišla je na široku prihvaćenost od strane medicinske zajednice, zato što je pokazala prednosti u testiranjima pod kontrolisanim uslovima, koja su zadovoljila medicinske standarde istraživanja. Metode koje je Benson predstavio su jednostavne i bez troškova. On je ovu metodu smatrao bezopasnom za fizičko tijelo. Međutim, ona nije ocijenjena po pitanju dugoročnog učinka na duhovno zdravlje. Vilijam A. Nolen (William A. Nolen), doktor medicine, napisao je sledeću saglasnost za relaksacioni odgovor:
„Drago mi je što je neko konačno odstranio besmislice iz meditacije… Bez potrebe da troši stotine dolara na takozvane ‘kurseve’, čitalac zna kako da meditira – i kako da usvoji tehniku koja mu najviše odgovara. Ovo je knjiga koju svaka razumna osoba – bez obzira da li pripada istočnoj ili zapadnoj kulturi – može svesrdno da prihvati.“[1]
Ne samo da su medicinski stručnjaci prihvatili relaksacioni odgovor dr Bensona kao kvalitetnu nauku, već je to učinila i ustanova za mentalno zdravlje i mnogi terapeuti su počeli da koriste njegovu tehniku. Godine 1975. oružanim snagama je predstavljena „meditativna tehnika, očišćena od ideologije“ i naišla je na oduševljenje admirala i načelnika pomorskog obrazovanja. Ona je postala standard za indoktrinaciju novih regruta u oružanim snagama. Svi osnovni programi obuke je koriste, zbog njenog dejstva kao alternative upotrebi droge.
Šta je relaksacioni odgovor koji je doktor učinio tako popularnim? Benson je pregledao prošle i sadašnje svjetske religije, uključujući prakse šamana iz primitivnih plemena širom svijeta, tražeći i birajući određene prakse koje se koriste u liječenju, a koje mogu biti zajedničke svima. Saznao je da meditacija, slična transcendentalnoj meditaciji, sadrži principe koji se nalaze u iscjeliteljskim praksama na koje se on osvrnuo u svojoj studiji o različitim drevnim religijama, kao i o određenim današnjim religijama.
Svi nehrišćanski i mistični hrišćanski sistemi imaju neki oblik istočnjačke vrste meditacije u svojim religioznim praksama. Hrišćanstvo na apostolski način to nema, ono ima praksu onoga što mi nazivamo proučavanjem i molitvom, kao svoju posebnu metodu zajedništva sa Bogom.
Međutim, unutar hrišćanskog pokreta postojala je mistična grana, koju je Benson pratio. Ona je počela sa Avgustinom (354-430) i nastavila se preko monaha iz pustinje (pustinjskih otaca) tokom ranog srednjeg vijeka, koristeći mantru kao formu molitve.
„Meditativne prakse i pravila za život ovih najranijih hrišćanskih monaha imaju snažnu sličnost sa onim što praktikuju njihova hinduistička i budistička odbačena braća iz nekoliko kraljevstava na istoku… meditativne tehnike koje su oni usvojili za pronalaženje svog Boga ukazuju ili na pozajmljivanje sa Istoka ili na njihovo spontano ponovno otkriće.“[2]
Knjiga nepoznatog autora, pod naslovom Oblak neznanja (A Cloud of Unknowing), napisana vjerovatno u 14. vijeku, promovisala je upotrebu pasivnog uma, kako bi se postigao kontemplativni um (meditacija). Postoje zapisi o ljudima iz hrišćanske vjere, poznatim kao hrišćanski mistici, koji su vjekovima praktikovali neki oblik meditacije. Danas u hrišćanskoj zajednici imamo naslednike ovog pokreta, koji uče sličnoj praksi, a koja se spominje kao kontemplativna molitva.
Relaksacioni odgovor se sastoji iz četiri elementa, koji su ranije navedeni, u poglavlju o ajurvedi, ali je važno razmotriti ih u ovom trenutku: 1) tiho okruženje; 2) neka stvar na kojoj ćete se zadržati, riječ ili zvuk u ponavljanju (mantra), odnosno predmet ili simbol u koji ćete gledati; 3) pasivni stav, pražnjenje uma od svih misli, olakšano dubokim, ritmičkim disanjem; 4) prijatan položaj koji omogućava istu poziciju najmanje 20 minuta.
Medicinska istraživanja su potvrdila da postoje vrlo jasna dejstva na naš nervni i endokrini sistem, upotrebom ovih metoda. Autonomni nervni sistem reaguje na mnoge metode relaksacije i smanjenja stresa. Brzina metabolizma će se za nekoliko minuta usporiti za 20% ili više, što se otkrilo smanjenom upotrebom kiseonika. Nivo mliječne kiseline u krvi opada, pokazujući da su mišići u opuštenijem stanju, krvni pritisak će postati niži, srčani ritam se usporava, brzina disanja se usporava, a moždani talas se mijenja iz beta režima u alfa režim, što je sporija brzina električnih moždanih talasa. Sve ove promjene dovode do poboljšanja različitih medicinskih stanja, kao što je spomenuto u prvom pasusu ovog odjeljka.
Ako je relaksacioni odgovor tako jednostavan, jeftin, siguran, pristupačan i djelotvoran za probleme koji ne reaguju uvijek na ljekove, zašto je onda odjeljak o relaksacionom odgovoru smješten u ovo poglavlje koje otkriva Sotonine prevare, koje prodiru u oblast mentalnog zdravlja? Zato što je relaksacioni odgovor podmukao, obmanjujuć i spiritualistički. Dr Benson je predložio ovu tehniku kao prirodnu metodu između nauke i religije, promjenom riječi meditacija u relaksacioni odgovor, a predlaže i upotrebu hrišćanskih izraza u mantri. Mnogi zdravstveni stručnjaci su je prihvatili. Neke duhovne vođe vjeruju da neće učestvovati u njenoj spiritualističkoj, paganskoj doktrini, ako odluče da koriste ovu metodu.
Meditacija i joga su činovi bogosluženja i običaja koji se sprovode za paganske bogove. Transcendentalna meditacija je posebna metoda joge u kojoj se izvodi tajna mantra, koju nikada ne treba dijeliti ni sa kim. Ta mantra je u stvari ime hinduističkog boga i, kada se koristi mantra, meditant zauzvrat poziva tog hinduističkog boga da ga posjedne.
Neki možda sumnjaju u gore navedenu tvrdnju. Podijeliću sa čitaocima jedno nedavno iskustvo, koje mi jasno pokazuje da je to tako. Vodio sam seminar o temama ove knjige u Masačusetsu, u martu 2010. i podijelio sam gore navedenu tvrdnju sa prisutnima. Nakon predavanja, jedan mladić mi je prišao sa pitanjem – kako sam znao tu činjenicu da je mantra, koja se izvodi u transcendentalnoj meditaciji, ime hinduističkog boga i da njeno ponavljanje znači pozivanje tog boga da posjedne meditanta? U tom trenutku nisam se mogao sjetiti gdje sam to saznao, međutim, on mi je rekao da sam u pravu, da je to tajna koja ne treba da se otkriva. On je nekada radio za veliki ašram za trancendentalnu meditaciju, blizu Lankastera u Masačusetsu, i bio je uveden u transcendentalnu meditaciju; saopšteno mu je tajno ime hinduističkog boga i u toj inicijaciji se poklonio pred dva oltara hinduističkih bogova. Godinu i po dana kasnije, predao je svoj život Isusu Hristu i postao kršteni hrišćanin.
Relaksacioni odgovor je naziv koji je dr Benson dao fiziološkim promjenama zabilježenim na transcendentalnim meditantima, koje je on koristio u svom istraživanju. Ova meditacija koju je on procjenjivao imala je isti odgovor nervnog sistema, kakav se javlja i kao rezultat meditacije istočnjačkih religija, šamanizma, hrišćanskih mistika, zapadnog okultizma, joge itd. Zasigurno postoje stvarna dejstva, stotine eksperimenata i studija potvrđuju da to nije varka; postoji neka sila u tim praksama. Kako hipnoza donosi promjene u našem nervnom sistemu, do stepena da se obavi bezbolna operacija, dok je osoba pod njenim uticajem, ili bezbolna operacija, dok se pacijent akupunkturom održava u budnom stanju? Ljudi su u stanju da hodaju ili trče po užarenom ugljevlju, a da im ne izgore ni koža ni odjeća. Da li je to odgovor?
„Ove Sotonine sluge tvrde da liječe bolesti. Oni svoju moć pripisuju električnoj energiji, magnetizmu ili tzv. ‘simpatetičnim ljekovima’,[3] dok su, zapravo, samo kanali za Sotoninu električnu struju. Na taj način on baca čini na ljudska tijela i duše.“ (Znaci vremena, 24. mart 1887.)
Ono što je relaksacioni odgovor učinilo tako obmanjujućim jeste promjena naziva. Veći dio ljekarske branše, u vrijeme kada je dr Benson obavljao svoja istraživanja, odbacivao je prakse koje su vodile porijeklo iz istočne misli. Prikazujući fiziološke promjene do kojih je došlo zbog meditacije, kao i promjenu naziva, predrasude su prevaziđene. Jedan od istraživača dr Bensona, Darma Sing Kalsa (Dharma Singh Khalsa), doktor medicine, dijeli sa nama potvrdu o načinu na koji je dr Benson uspio da pridobije ljekarsku branšu za svoju terapiju relaksacionog odgovora.
„…Transcendentalna meditacija, koju su Bitlsi (The Beatles) učinili popularnom, i relaksacioni odgovor, koji je popularisao dr Herbert Benson sa Harvarda. Dr Benson, koji je vodio postdiplomske studije koje sam ja pohađao na Medicinskom fakultetu na Harvardu, uglavnom se bavio izdvajanjem najočiglednijeg iscjeliteljskog aspekta meditacije i stoga je svoje istraživanje fokusirao gotovo isključivo na jednostavnu, bezbrižnu relaksaciju. Time je meditaciju učinio prihvatljivom za medicinsku zajednicu.“[4]
Dr Kalsa je autor knjige Meditacija kao medicina (Meditation as Medicine), u kojoj poredi relaksacioni odgovor i transcendentalnu meditaciju sa svojom metodom – meditacijom kao medicinom. On komentariše da su vizualizacija, imaginativna psihoterapija (simboldrama – emotivno doživljavanje prikazanih slika), progresivna relaksacija i afirmacija, sve oblici meditacije, ali nemaju vrijednost niti potpuno dejstvo, koje on vidi u svojoj metodi – meditaciji kao medicini. On se prema relaksacionom odgovoru odnosi kao prema vrtić verziji medicinske meditacije. Kalsa ističe da medicinska meditacija ima jedinstvene osobine i u njoj se koriste posebni obrasci disanja; posebno je i držanje, čak i položaj ruku i prstiju; koriste se i posebne mantre koje proizvode izabrane zvukove, kao i poseban mentalni fokus. Šta čini razliku između prakse na nivou vrtića i one sa vrhunskom efikasnošću? Odgovor: duhovna osjetljivost rukovodioca ili, drugačije rečeno, bliska povezanost rukovodioca sa okultnim silama.
Posle knjige Relaksacioni odgovor, dr Benson je objavio i njen nastavak, Iznad relaksacionog odgovora (Beyond Relaxation Response), koja donosi dodatne oblasti interesovanja, koje nisu spomenute u prvoj knjizi, Relaksacioni odgovor. U toj drugoj knjizi on naglašava faktor vjere. Govori o dva moćna duhovna kanala: 1) meditaciji; 2) ličnim vjerskim uvjerenjima. U knjizi je navedeno da upotreba relaksacionog odgovora treba da izgradi most između dvije discipline, prakse i umjetnosti meditacije i vaše tradicionalne vjere. Kako čovjek staru praksu, koja je namijenjena promjeni nečijeg nivoa svesti i povezivanju čovjeka sa svijetom duhova, spaja sa hrišćanskom vjerom?
Dok sam čitao ovu malu knjigu, ubrzo mi je postalo jasno da je knjiga napisana da ubijedi čovjeka u jedno od vjerovanja istočne misli, odnosno, da čovjek vodi porijeklo od hipotetičke energije, a ne od Svetog bića – Boga Stvoritelja. Kroz knjigu se oprezno, na majstorski način, uvode doktrine budizma, sugerišući spajanje ovih načela sa drugim religijama, uključujući hrišćanstvo, upotrebom tehnike (istočnjački stil meditacije) o kojoj smo govorili kao o relaksacionom odgovoru.
Treća Bensonova knjiga, Maksimum vašeg uma (Your Maximum Mind), pomijera čitaoca još jedan korak dalje ka promjeni njegovog pogleda na svijet i stvarnost. U ovom tekstu Benson preporučuje svoju tehniku relaksacionog odgovora:
„…Naše istraživanje je pokazalo da, za prelazak u takozvano hipnotičko stanje, prvo treba da se izazove relaksacioni odgovor. Zatim hipnotizer može sugerisati različite stvari pojedincu kojeg hipnotiše.“[5]
Navedeni citat nam govori da, sve što je potrebno nakon što se stigne do relaksacionog odgovora, jeste da hipnotizer iznosi sugestije, a meditant će odgovarati u skladu sa tim. Zar to nije potpuna hipnoza kada se stigne do relaksacionog odgovora? Još jedno pitanje mi pada na pamet: kakva je razlika između hipnotizera i bilo koje druge osobe koja bi mogla da upućuje sugestije meditantu, koji je postigao relaksacioni odgovor? Odgovor je sledeći: hipnotizer je sebe stavio pod kontrolu okultnih sila. A šta je sa osobom koja je postigla relaksacioni odgovor?
Ako odlučim da koristim relaksacioni odgovor zbog stresa ili nekih drugih razloga, kako ću znati kada sam dostigao potpun odgovor? Dr Benson odgovara u Maksimumu vašeg uma, na stranama 38 i 39:
„Zanimljivo je da mnogi ljudi koji su iz sebe izvukli relaksacioni odgovor – i iskusili veću komunikaciju između dvije strane mozga – to iskustvo objašnjavaju kao neku vrstu ‘cjelovitosti’. Oni koriste termine poput ‘neograničenosti’, ‘beskonačne povezanosti’, ‘blagostanja’ i ‘intenzivne budnosti’. Takođe, oni koji su u tom stanju obično imaju mnogo veću svijest o obilju detalja koji se nalaze u njihovom okruženju.
Ljudi često samo kažu da je to stanje neopisivo; ono je iznad riječi i jezika i samo se može osjetiti, a ne opisati. U svom najintenzivnijem obliku, ova vrsta iskustva je poznata kao ‘vrhunsko iskustvo’ – bez obzira da li govorite o duhovnom uvidu, naporu da se pobjedi u sportu ili nekom ličnom intelektualnom napretku.“
Benson u tom istom poglavlju spominje dr Stenlija R. Dina (Stanley R. Dean), profesora psihijatrije na univerzitetima u Majamiju i Floridi, koji iznosi sledeći komentar o ovom vrhunskom iskustvu. Kao onaj koji:
„…proizvodi nadljudsku promjenljivost svijesti koja prkosi opisu. Um, opijen božanskim, doslovno se tetura i spotiče o sebe, tražeći i boreći se za riječi koje su dovoljno uzvišene i veličanstvene da prikažu transcendentalnu viziju. Još uvijek nemamo odgovarajuće riječi.“
U istraživačkoj laboratoriji, kada je postignuto stanje potpunog relaksacionog odgovora, praćenje moždanih talasa otkriva alfa i teta moždane talase u obe hemisfere. To su talasne dužine usporene moždane aktivnosti, koja je rezultat pasivnog uma, a teta je posebna brzina koja se pokazuje u biofidbeku i hipnotičkom transu.
Bensonova knjiga Maksimum vašeg uma ima za cilj da sa čitaocem podijeli uvjerenje dr Bensona da se mozak, upotrebom relaksacionog odgovora, može podesiti da iznese svoj pun potencijal. On iznosi priču o istraživanju koje je njegova laboratorija sa Harvard univerziteta sprovela na Tibetu, prateći tibetanske monahe dok su meditirali. Jedna grupa monaha je ušla u prostoriju sa 5 stepeni celzijusa, uzeli su vlažne tkanine, uvili ih oko svojih tijela. Pristupilo se stilu meditacije koji se zove tumo joga. Vlažna, hladna odjeća je u roku od tri do pet minuta počela da isparava, a za trideset do četrdeset minuta odjeća je bila suva. Ponovili su ovaj postupak nekoliko puta.
Druga grupa monaha koja je živjela na 5.000 metara visine, u ranim večernjim časovima je hodala do 6.000 metara, obuvena u sandale, sa suknom oko bedara i tankom pamučnom tkaninom prebačenom preko tijela. Skinuli bi sandale u čučnju, sa glavom oslonjenom na zemlju ispred njih i pristupili bi tumo jogi. Temperatura je bila oko -17 stepeni celzijusa. Tako bi proveli noć, a da nisu ni drhtali, ujutro bi ustali, stresli snijeg koji ih je pokrio tokom noći i otišli nazad u svoj manastir.
Dr Benson sa nama dijeli svoje uvjerenje da je sposobnost monaha da to čine rezultat relaksacionog odgovora – meditacije i dubokog oslanjanja na njihovu budističku vjeru. Zar to ne bi mogla biti ista sila koja sprječava spaljivanje odjeće i kože onih koji hodaju 12 metara kroz užareno ugljevlje?
U knjizi Maksimum vašeg uma Herbert Benson otkriva kako, upotrebom relaksacionog odgovora, možemo povećati svoje sposobnosti u školskim aktivnostima, muzici, zdravlju, kreativnosti, duhovnosti itd. Mi to činimo uvođenjem sebe u puninu relaksacionog odgovora, a zatim upuštajući se u te poduhvate koje želimo da nadmašimo. Nivo dostignuća u toj umjetnosti će biti mnogo viši, nego što smo u stanju da postignemo bez upotrebe ove tehnike. Zašto ne iskoristiti prednost toga?
Možemo li u Bibliji naći neki nagovještaj da je to način da obogatimo svoj duhovni život? Naprotiv, nalazimo savjet da tražimo mudrost od Boga. Solomon je tražio mudrost od Boga i bio je blagosiljan njime. Mi ne možemo služiti dva gospodara u isto vrijeme, uvijek postoji samo jedan. Da li je to duhovno bezbjedno? Hrišćanin će način za svoj rast naći u sposobnostima i mudrosti koje dolaze od Boga, Stvoritelja univerzuma, a nisu skrivene u njegovoj svijesti, čekajući da izađu putem okultne sile.
„Da se utješe njihova srca povezana u ljubavi i u svakom bogatstvu pune sigurnosti razumijevanja u spoznaji tajne Božje, i Oca i Hrista. U njemu su sakrivena sva blaga mudrosti i znanja.“ (Kološanima 2:2,3)
Herbert Benson dalje komentariše:
„Dakle, kada se nalazite u tom stanju pojačane komunikacije između lijeve i desne hemisfere, lakše je obraditi informacije i sagledati situacije na neki nov i inovativan način. Drugim riječima, dolazi do kognitivne (spoznajne) prijemčivosti ili kognitivne plastičnosti, u kojoj vi, zapravo, mijenjate način na koji posmatrate svijet.“[6]
Benson je rekao L.A. Tajmsu:
„…u njegovom kliničkom iskustvu, oko 60-70% onih koji počnu da praktikuju neku vrstu meditacije iz medicinskih razloga (često na preporuku svog ljekara), usvajaju učenja (budizma).“ (L.A. Times, Umirite um, izliječite tijelo, 12.1.2003.)
Lažna nauka o liječenju uma
Filozofija je, još od vremena Sokrata i Platona, razmatrala djelovanja uma i tumačila čovjekovo razumijevanje tog djelovanja. Čovjek je dograđivao čovjekove ideje; Sveto pismo nije konsultovano u pokušaju da se objasni um, a psihologija je postala sopstvena disciplina. Sveto pismo nije prihvaćeno i stav protiv Stvoritelja, protiv Boga je bio prisutan kroz vjekove. Ljudska tradicija je pomogla u izradi mnogih koncepata i dogmi koji su oblikovali savremene nauke o umu. Nesumnjivo je da je u naukama o umu bilo i važnog napretka u znanju, koji je dragocjen i nije povezan sa spiritističkim uticajima. Važno je naglasiti da postoje psiholozi i psihijatri koji ne koriste tehnike koje imaju veze sa izloženim metodama. Međutim, važno je da razumijemo ova načela, tako da, ako se odlučimo za profesionalnu pomoć što se tiče mentalnog zdravlja, da budemo pametni i prepoznamo prakse koje su izopačene.
Pavle kaže: „Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.“ (Kološanima 2:8). Ovaj tekst je posebno primjenjiv kao upozorenje protiv modernog spiritualizma. Ako um počne da juri putem frenologije i životinjskog magnetizma, gotovo je sigurno da će izgubiti ravnotežu. „Prazna prevara“ ovladava imaginacijom. Mnogi misle da postoji takva sila u njima samima, da ne shvataju svoju potrebu za pomoći od više sile. Njihovi principi i vjera su „po ljudskoj tradiciji, po načelima svijeta, a ne po Hristu“. Isus ih ovome nije učio. On ne usmjerava umove ljudi ka njima samima, već ka Bogu, Stvoritelju univerzuma, kao izvoru snage i mudrosti.
Zaključak
Svrha i cilj ove analize je potraga za sjemenom spiritualizma u oblasti psihologije/liječenja uma. Nauke označene kao frenologija, mesmerizam (hipnoza) i psihologija poslužile su za polaganje temelja za spritualizam. Ova potraga se nastavila vođena definicijama spiritizma, a to su: čovjekova svijest u stanju smrti (besmrtnost); duhovi mrtvih se vraćaju da služe živima; nema razlike između pravednosti i grijeha; čovjek će suditi sam sebi; ljudi su nevini polubogovi (božanstvo unutar sebe, panteizam); principi teozofije, teorija o životinjskom magnetizmu (koja uključuje univerzalnu energiju, univerzalni um, božanski um, sopstvo i/ili božansko sopstvo, svijest, nesvesno i sve sinonime).
Hiljade ljudi je bilo uključeno u oblast psihijatrije i psihologije i različite oblike liječenja uma, ali ovdje je predstavljeno samo nekoliko imena onih koji su istaknutiji u psihološkoj literaturi, pošto su formulisali teorijske pojmove koji su uticali na oblast psihologije/liječenja uma tokom poslednjih 120 godina. U okviru ove analize prikazani su temeljni principi istočnih religija i misticizma, kao i zapadnog okultizma (teozofije). To su ukratko: čovjek vodi poreklo od miješanja univerzalne božanske energije, stoga čovjek ima božanstvo u sebi – sopstvo; čovjek svojim djelima napreduje prema božanskom; vjerovanje u reinkarnaciju i da čovjek na kraju postiže nirvanu (duhovni raj).
Da li smo pronašli bilo koji od gore navedenih aspekata spiritualizma u psihologiji? Pogledajmo: koncept života posle smrti (besmrtnost) nalazio se u filozofskim spisima kroz vjekove; Frojdove teorije o podsvjesnom; Jungova kolektivna svijest; sopstvo većine drugih psihologa… sve su, zapravo, sinonimi za doktrinu istočnog misticizma i zapadnog okultizma. Oni se prikazuju kao da su odvojeni od religije, a u stvari predstavljaju maltene religiju, sa istom onom suštinskom dogmom istočnih religija, a to je – božanstvo u nama.
Ovaj zaključak se ilustruje praćenjem postepene promjene u konceptima psihologije tokom proteklog vijeka. Frojd je bio protivnik religije i poricao je postojanje duhova sve do svojih poznih godina; međutim, promovisao je doktrinu o inteligenciji u nesvjesnom. Jungov život je bio ispunjen kontaktima sa svijetom duhova i, po njegovim sopstvenim riječima, ovaj uticaj mu je pomogao da formuliše svoje psihološke teorije, naročito onu o kolektivnom nesvjesnom, koja je ista kao i istočnjačka svijest. Rodžers i Maslov su bili predvodnici humanističke psihologije, koja čovjeka stavlja u položaj onoga koji posjeduje božanstvo u sebi; Maslov je otišao dalje od Rodžersa ka istočnjačkom misticizmu, što se vidi u njegovom interesovanju za ono što se zove transpersonalna psihologija, a to je stavljanje naglaska na duhovnost, ali ne na biblijski usmjeravanu duhovnost. Asađoli je bio orijentisan na psihologiju, ali je prihvatio i parapsihologiju (okultne manifestacije) u disciplini transpsihologije. Herbert Benson, naučnik, preuzeo je istočnjačku praksu meditacije, upakovao je kao relaksaciju i povezao je sa religijom, radi liječenja stresa, anksioznosti i raznih medicinskih poremećaja.
Sotona nije samo kontrolisao privrženost paganskog čovjeka njegovim lažnim učenjima o spasenju djelima, već i veliki dio hrišćanske civilizacije, najvarljivijom doktrinom, koja se nalazi u sekularnoj psihologiji, doktrinom o sopstvu. Niko ne tvrdi da se svi psiholozi ili psihijatri vode ovom neistinitom doktrinom u svojim terapijama. Postoje, nesumnjivo, praktičari koji slijede biblijski model „istinske nauke o liječenju uma“ ali u malom broju.
Zakon univerzuma je: Bog daje sve Sinu, koji daje stvorenim bićima, koji, zauzvrat, uzvraćaju ljubav Sinu, a Sin Bogu, upotpunjujući veliki krug blagostanja. Sotona je predstavio sopstvo (sebično usmjerenje na sebe), kao zamjenu za Božju ljubav.
Sotona je pozvao da se jede plod sa drveta poznavanja dobra i zla, da bi čovjek postao mudar kao Bog – da bi u sebi imao svaku sposobnost iscjeljenja i mudrost univerzuma. To je predmet Sotonine lažne priče o Božjem stvaranju i spasenju.
Pavle u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima 2:9-12 podstiče da se bude na oprezu i da se ne odstupa od vjere. On govori o Hristovom dolasku kao događaju koji će uslijediti neposredno nakon Sotoninog djelovanja u spiritualizmu, i to ovim riječima: „Njegova pojava, koju Sotona omogućuje svojim djelovanjem, propraćena je svakom silom i znacima i lažnim čudima, i svakim zavođenjem u nepravdi među onima koji propadaju zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi bili spaseni. I zato Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi verovali laži, kako bi svi oni bili osuđeni jer nisu vjerovali istini, nego su voljeli nepravdu.“
Iz knjige Razotkrivanje spiritualističke prakse u savremenoj sekularnoj psihologiji, Edwin A. Noyes (adaptirano)
___________________________
[1] Benson, Herbert M.D., Klipper, Miraiam Z., The Relaxation Response, Wings Books, a Random House Company, New Jersey, (1975), cover of book.
[2] Goleman, Daniel, The Meditative Mind (Los Angeles, CA: Tarcher/Putman Inc. 1988), p. 53; Reported in Youngen, Ray, A Time of Departing, Lighthouse Trails Publishing, Silverton, Oregon, (2002), p. 42.
[3] Pretpostavlja se da postoji povezanost između kosmosa i čovjeka i da se kosmička energija, putem nekih metoda (akupunkture, joge itd.) može koristiti u svrhu liječenja. Takođe, smatra se da je tzv. simpatetička medicina zapravo magična medicina, koja koristi ljekove, u pojmovnom smislu povezane sa bolešću. Na primjer, u starom Egiptu se sljepilo liječilo pravljenjem smjese čiji je jedan od „čarobnih“ sastojaka bilo svinjsko oko. Ljudi su se vodili time da, ako je pacijent slijep, njegove oči nisu dovoljno snažne; zato ćemo napraviti lijek, u njega staviti silu svinjskog oka, ona će se prenijeti na oči pacijenta i njegove oči će ponovo dobiti snagu. U 17. vijeku se iz Kine u Evropu prenijela upotreba tzv. „oružja melema“, kada se magičan prah, koji je služio kao melem, nije stavljao na ranu, već na oružje koje je tu ranu napravilo, jer se smatralo da postoji kosmička energija između oružja i rane i da će upravo ta energija, na taj način, i iscijeliti ranu. Sve ti ljekovi se nazivaju simpatetički ljekovi.
[4] Khalsa, Dharma Singh M.D., Meditation as Medicine, Stauth, Cameron, New York, NY, (2001), p. 7.
[5] Benson, Herbert M.D., Your Maximum Mind, Times Books, Division of Random House, Inc., New York, (1987), p. 38.
[6] Ibid.
