Proizvodnja antitijela dio je imunog sistema koji je stvorio Bog, a pomaže našem tijelu da se „sjeti“ kako se boriti protiv infekcija. Antitijela imaju dvostruku ulogu. Ona lociraju antigen i obilježavaju ga kako bi ga antitijelno zavisne ćelije (makrofagi, granulociti, monociti) mogle uništiti. Druga uloga je ta da se vezuje za receptore na antigenima i onemogućava njihove replikovanje u živim ćelijama (postoje intra i ekstracelularni patogeni). Intracelularni su pretežno virusi, i oni moraju da se ugrade u ćeliju domaćina kako bi se razmnožavali. Antitijela su efikasna prije nego što se virus ugradi u ćeliju domaćina. Antitijela ne mogu da pomognu ukoliko se virus replicira u ćeliju domaćina. U teoriji vakcine pokušavaju trenirati naš imunološki sistem dajući mu „ciljanu praksu“.
Konvencionalna medicina vrlo je problematična sa mnogih aspekata, ali može i pomoći, pa je ljudima potrebno da razumiju nauku i istovremeno se odvrate od ideja koje bi mogle biti štetne ili čak smrtonosne. Kao hrišćani, želja da pomognemo ljudima svakako nije upitna. Ali nije uvijek lako predstaviti i razlučiti najbolje informacije i najbolje argumente.
Zbog ogromne količine nesporazuma i kontroverzi oko mnogih različitih tema, potrebno je otvoreno govoriti o COVID-19 vakcinama koje su trenutno u proizvodnji i najavi za masovnu vakcinaciju svjetske populacije. Razumljivo, ovo je strastvena tema za neke ljude te je stoga potrebno izložiti stvari na što je moguće objektivniji način, bez namjere da se na svaki način omalovaži ili diskredituje vakcinacija. Iz iskustva otkrivamo da značajan dio antivaks informacija ne dolazi iz dobro informisanih izvora i da je uveliko povezan sa širenjem različitih „teorija zavjere“ u negativnom smislu tog izraza. To ne znači da su sve te informacije loše ili netačne, naprotiv, ali obmanjujući argumenti se neprestano zaobilaze. To bi trebalo da nas brine, posebno kad se razmatra koliko su takvi argumenti česti u hrišćanskim krugovima. Čak i ljudi koji uglavnom nisu pod uticajem zavjereničkog umnog sklopa, imaju puno pitanja o novim vakcinama. Ali takođe znamo da se na pitanja i prigovore često može odgovoriti jednostavnim iznošenjem činjenica koje se pravilno istražuju. Nakon što se sve razmotri, ljudi se onda mogu sami odlučiti kako žele postupiti prema datim informacijama. Primijenićemo rigorozan pristup pitanju i pokušati iskreno procijeniti poznate nalaze.
Šta su RNK vakcine i kako djeluju?
Trenutno postoji mnogo različitih vakcina protiv COVID-19. Većina njih nikada neće ugledati svjetlost dana. Tri, međutim, prednjače. Ne samo da su najdalje otišle, već koriste novu tehnologiju koja se nikada ranije nije koristila na ljudima. Sve tri pokušavaju unijeti RNK u ljudske ćelije i zatim pustiti da ćelije proizvode virusni protein. Ovaj protein tada može „vidjeti“ imunološki sistem, koji će onda početi proizvoditi antitijela na taj protein. Ako sve funkcioniše kako treba, primalac bi sada trebao biti imun na bolest.
Virusi su mikroorganizmi koji se ponašaju kao paraziti, sadrže omotač i unutar njega DNK ili RNK informaciju uz pomoć koje vrše dalje proizvodnju virusa. Preživljavaju tako što po ulasku u ćeliju domaćina koriste svoju genetičku informaciju za širenje virusa, i hranljive supstance domaćina za preživljavanje.
Kompanija AstraZeneca razvila je vakcinu koja koristi virus za unošenje RNK u ćeliju. To ljude zabrinjava zbog potencijala za genetski inženjering, ali virusi već sami dostavljaju RNK ili DNK u naše ćelije i mi to ne nazivamo „genetskim inženjeringom“. Istina, prirodna aktivnost virusa razlikuje se od namjerne aktivnosti naučnika vakcinaša, ali oni pokušavaju replicirati važan dio ciklusa infekcije, koristeći inteligentno dizajnirane sisteme za odbacivanje budućih infekcija. Takođe, virus u vakcini nije sposoban, odnosno ne može pokrenuti talas zaraze jer uključuje samo jedan ili dva gena koji kodiraju proteine. Međutim, primjena takvih tehnika transfekcije na ljude potencijalno je problematičnija od proizvodnje GMO Zlatne riže[1] i slično, i moralno i s obzirom na potencijalne (čak i malo vjerovatne) nepredvidive dugoročne posljedice. Do danas ne postoje pokazatelji da je ova strategija opasna i čini se sve da se to procijeni, ali nemamo dugoročnih eksperimentalnih podataka.
Međutim, ova vakcina nije toliko dobra kao druge dvije, pa možda ne bi bila vrijedna brige. Jedan od razloga što se nije otišlo daleko je taj što su ispitivanja vakcina jedno vrijeme bila zatvorena nakon što se jedan od učesnika dobrovoljaca prilično razbolio. Bilo je otvoreno pitanje zašto. Djelovali su ispravno i zaustavili probe dok ne saznaju više. Ovo je zapravo dokaz da ne žurimo s tim stvarima na štetu ljudskog zdravlja. Ovakvi slučajevi događaju se u svim medicinskim ispitivanjima. A, kako je sve veći broj ljudi uključen u kasnije faze ispitivanja, očekuje se da će se neki ljudi razboljeti iz razloga koji možda nemaju nikakve veze sa vakcinisanjem. Ljudi mogu čak i umrijeti od bolesti ili drugih prirodnih uzroka. Ovo se očekuje da će se dogoditi kada desetine hiljada ljudi budu uključeni. Tada je na statističarima da utvrde ima li broj oboljelih ljudi veze sa vakcinom. S obzirom da se radi što je brže moguće na proizvodnji COVID-19 vakcina, otvara se pitanje da li će svi sigurnosni protokoli biti poštovani ili čak da li će se voditi naučne javne rasprave o ovoj problematici.
Moderna i Pfizer razvili su konkurentske vakcine koje, iako su još uvijek „RNK vakcine“, koriste drugačiji sistem isporuke od onog koji je izabrala AstraZeneca. Umjesto živog virusa, ova druga cjepiva koriste RNK koja je inkapsulirana u kapljicama lipida (masti) nanometarskih razmjera. Ne, ovo nije „nanotehnologija“. Ovo je jednostavno razmjera u kojoj ćelije djeluju.[2] Ideja postoji od barem kasnih 1990-ih kada se radilo na projektu dostavljanja određenog lijeka do ćelije pomoću kapljica lipida. Kad te kapljice lipida nalete na ćeliju, one će se unijeti, zajedno sa svime što se nalazi unutra. Dakle, u slučaju ovih RNK vakcina lipidi i RNK se uzimaju zajedno, u nekoj vrsti strategije trojanskog konja.
RNK koja slobodno pluta u krvi brzo se razgrađuje. Ne pretvara se u protein, pa tijelo ne bi stvaralo antitijela na virus. To je jedan od razloga zbog kojeg RNK mora biti umotana u masti. Ali slobodna RNK unutar ćelije takođe može izazvati imunološki odgovor. Kad se otkrije, ćelija će pomisliti da je napadnuta i podići će signal na vanjskoj ćelijskoj membrani. Kada T ćelija to vidi, rasprsnuće otvor ćelije, sprečavajući proizvodnju bilo kakvog „virusa“. Ova programirana ćelijska smrt (tehnički nazvana „apoptoza“ ) važan je sistem regulacije u tijelu. Apoptoza – programirana ćelijska smrt zbog starosti nema veze sa planiranom smrti ćelije od strane imunološkog sistema tj. T ćelijama ubicama. Kada se nalazi virus u ćeliji ukoliko izvan nje postoje signali T ćelija ubica dođe i uništi je, problem nastaje kad nema indentifikacije kad ćelija izgleda spolja u redu a unutra katastrofa. Međutim ukoliko izvan ćelije imuni sistem posredstvom raznih hemijskih informacija tipa interferona identifikuje virusom inficiranu ćeliju, ubija je i dalje upozorava organizam. Nadalje virus se izbacuje iz organizma kompletnom eliminacijom svih inficiranih (kada je klinička slika oboljelog baš akutna) ili se jednostavno zaključa odnosno stopira virusna proizvodnja na osnovu molekularnih operacija. Ovaj drugi način ostavlja uvijek rizik ponovnog aktiviranja virusa, i miješanja genetskog materijala virusa sa genetskim materijalom tj. genomom domaćina, što vrši mutacije i izaziva potencijalni karcinom. Upravo zbog ovog jeste opasno bilo koje genetsko prezasićenje posebno virusnog porijekla. Zbog toga je RNK stvorena da prevari ćeliju da je ne vidi kao virusnu RNK. Mnogi od uracila (jedno od četiri ‘slova’ RNK) zamijenjeni su analogom za uracil tokom procesa proizvodnje. Ćelija i dalje može koristiti nit za proizvodnju proteina, ali to tehnički nije ‘RNK’. Dakle, ako ćelija apsorbuje kapljice lipida i ako modifikovana RNK izbjegne razgradnju, ćelija će tek tada početi proizvoditi željeni protein.
Dio tog proteina na kraju će se probiti do vanjske ćelijske membrane. Kad ih ćelije imunološkog sistema vide, počeće stvarati antitijela za taj protein. Međutim, problem kod vakcina jeste taj da se unose na mjesta gdje je najmanje regrutovanih ćelija imuniteta. Napad od strane virusa ili bakterija vrši se preko usta, nosa, rana, itd. Upravo na tim područjima se i nalazi najviše ćelija imuniteta koje šalju alarm organizmu i koje djeluju na prvu liniju odbrane da ne dođe do infekcije. Dok se vakcine daju u mišić, čime se automatski zaobilazi prirodni imunološki prvi odgovor. Ali tijelo takođe misli da su ove ćelije zaražene, pa će naići makrofag (vrsta bijelih krvnih zrnaca) i proždrijeti ćeliju. Da, bilo koja ćelija koja unese virusni RNK lanac će umrijeti. Ali s obzirom na to da se to stalno događa u našem tijelu i s obzirom na to da u tijelu imamo milijarde ćelija, žrtvovanje nekoliko da bi se stvorilo zaštitno antitijelo je nebitno.
Međutim, ovo će i dalje unositi stranu RNK u ljudsko tijelo. Niko ne može reći da postoji nula posto vjerovatnoće da RNK u transficiranim ćelijama ne može skočiti na druge somatske ćelije, što bi u tom slučaju moglo dovesti do ozbiljnijih autoimunih komplikacija. S druge strane, ne možemo sa 100% pouzdanosti reći da se to neće dogoditi prirodno kada je osoba izložena bilo kojem virusu u prirodi. A ako bolje razmislite, ciklus uvođenja RNK u ćeliju, navođenje ćelije na ekspresiju stranih proteina i posmatranje tjelesnog odgovora na te proteine zapravo je prirodniji od starijih tehnologija vakcina. Proteini se ne ubrizgavaju u krvotok. Umjesto toga, tijelo pažljivije prati ono što se događa tokom normalne virusne infekcije, koja se nužno događa unutar ljudskih ćelija. Vakcina se ubrizgava u mišić, ne krvotok, ne stavlja se u vensku ili arterijsku krv, već u mišić odakle se lagano raznosi mjesecima i stalno nadražuje imunološki sistem, što je još jedan od okidača nastanka autoimunih bolesti.
Kako Moderna i Pfizer prave svoje RNK vakcine?
Bez obzira postignu li ili ne fazu u kojoj su raspoređene, postupak proizvodnje novih vakcina je vrlo sofisticiran:
- Naučnici započinju sa DNK kodom otkucanim u računar i za njegovu izradu koriste sintetizator DNK (u osnovi ‘DNK štampač’). Zatim ubace segment DNK u kružni komad DNK koji se naziva plazmid i prevare bakteriju E. coli da ga apsorbuje. Kako bakterije rastu, prave mnogo kopija.
- Ova DNK se sakuplja i zatim pretvara u RNK u epruveti pomoću bakterijskih enzima.
- Koristeći niz hemijskih reakcija, RNK se omotava lipidnim omotačima, dok je još uvijek u epruveti, i čuva na –80°C da bi se spriječio raspad RNK.
- Kad se ubrizgaju u mišićno tkivo, ćelije unose sitne kapljice masti, donoseći tako i RNK. Sinteza proteina započinje, ali ako ćelija otkrije stranu RNK, ona izvrši samoubistvo (apoptoza), djelovanjem T ćelija. Apopotoza nastaje kad membrana ćelije pukne i u nju uđe voda izvan ćelije.
- Ako RNK izbjegne ćelijsku detekciju, pretvoriće se u protein.
- Dio proteina trebao bi se probiti do vanjske ćelijske membrane, gdje će pokrenuti imunološki odgovor, proizvodnju antitijela i smrt ćelije uzimanjem makrofaga (bijelih krvnih zrnaca).
- Barem jedna od ovih RNK vakcina uključuje dio DNK iz alfavirusa koji kodira samo-replikaciju. Ova „samo-amplificirajuća RNK“ (saRNK) zahtijeva manju dozu jer ćelija će stvoriti više kopija RNK nakon što stigne, ali ćelija će i dalje biti predviđena za uništavanje čim počne proizvoditi strane proteine.
Vakcine Moderna i Pfizer sada su u trećoj fazi ispitivanja. U svakoj ima oko 60.000 ljudi, od kojih polovina dobiva placebo. Tako je oko 50.000 ljudi do danas primilo RNK vakcinu. Do sada (statistički) nije zabilježen nijedan problem. Kažemo „statistički“, jer će u bilo kojoj određenoj kohorti te veličine neki ljudi umrijeti, oboljeti od raka ili se na neki drugi način razboljeti tokom nekoliko mjeseci.
Može li RNK vakcina promijeniti našu DNK?
Budući da je ovo potpuno nova tehnologija, ljudi ozbiljno brinu o sigurnosti. Na vrhu liste su pitanja o genetskom inženjeringu, sve prisutnijem u savremenoj medicini. Je li moguće da bi vakcina mogla promijeniti našu DNK? Ponavljajući neke od gornjih informacija, evo liste razloga zašto je vjerovatnoća mala:
- Virusi već ubrizgavaju DNK i RNK u naše ćelije. Uz rijetke izuzetke, ovaj materijal ne ulazi u naš genom. Strana DNK i RNK stalno ulaze u naše ćelije. Upravo tako djeluju virusne infekcije. Ipak se naša tijela gotovo uvijek bore protiv njih. Zapravo smo svakodnevno bombardovani virusima. HIV virus je poznat po tome što pravi svoje kopije koje se zatim ugrađuju u našu DNK, ali za to imaju specifične mehanizme i genetske sekvence. RNK u novim vakcinama nema nijednu od tih karakteristika. Iako ovo može učiniti i divlja verzija virusa koja se koristi u vakcini AstraZeneca, nije poznato da uzrokuje bilo kakve bolesti. Uprkos tome, RNK sadrži samo jedan ili dva gena koji kodiraju proteine. Ovo nije dovoljno informacija da bi se išta učinilo u ćeliji.
- Naše ćelije već proizvode ogromne količine RNK. To ide od jezgra do citoplazme, gdje se prevodi u protein. Nema dokaza za široko ponovno uključivanje RNK u ljudski genom. U stvari, cijeli bi se sistem urušio da nema zaštitnih mjera koje bi to spriječile.
- Količina RNK koja se koristi je minimalna.
- Imuni sistem će ubiti svaku ćeliju koja zauzme strani gen proteina. U najmanju ruku, to je ono što bi trebalo da se desi i zaista je ono što se događa u gotovo svim slučajevima. Osoba čije tijelo ne reaguje na ovaj način u velikom je riziku od smrti od bilo koje infekcije, a RNK vakcina nije zarazno sredstvo. Imuni sistem je izuzetno složen i ne možemo reći da će svaka osoba reagovati na isti način. Ali ako je ovo zabrinjavajuće, to bi trebalo biti zabrinutost i za sve virusne infekcije.
- Mišići ruku su daleko od polnih žlijezda. Dakle, čak i ako neke ćelije ugrade RNK (u obliku DNK) u svoje genome, biće teško to prenijeti sljedećoj generaciji. Opet, niko ne može reći da je to nemoguće, ali malo je razloga da se smatra vjerovatnim. Pa opet, ponekad nas iznenadi biologija.
Uzimajući u obzir sve ove stavke zajedno, imamo razloga da vjerujemo da je rizik od „genetskog inženjeringa“ ljudi u ovom slučaju izuzetno mali – što prema tome nije dovoljno da opravda zaustavljanje ovih ispitivanja vakcina. Uvijek se možemo iznenaditi, ali sve što znamo nam govori da bi nova tehnologija trebala biti sigurna. I to je važno razmatranje. Čak i kada djelujemo iz obilja opreza, konačne odluke moramo donositi na osnovu pozitivnog znanja, a ne straha od potencijalnih nepoznanica. To se odnosi na svakodnevni život. Ako ne možemo donositi odluke na osnovu onoga što znamo, bili bismo paralizovani od straha i ne bismo mogli ništa učiniti. Ne bismo mogli jesti iz straha od trovanja hranom. Ne bismo mogli voziti iz straha od pijanih vozača. Stoga je cilj proučiti ovu novu ideju dok se ne riješi svaka značajna briga. Nakon toga možemo nastaviti oprezno, dok u svakom koraku preispitujemo svaku ozbiljnu zabrinutost.
Prednosti i nedostaci nove tehnologije
Uključivanje bilo koje nove tehnologije dolazi sa kompromisima. Ovo je neizbježna činjenica ljudskog postojanja. Nove vakcine se ne razlikuju.
Za:
- Nisu potrebne fetalne ćelije! Srećom, za prethodno opisane korake ne koriste se ćelije fetusa. Međutim, samo za potrebe testiranja, vakcina Moderna koristila je ćelijsku liniju HEK293, koja je izvedena ili izbornim pobačajem ili spontanim pobačajem u Nizozemskoj 1973. HEK293 je postao radna snaga u laboratorijama širom svijeta. Podsojevi su čak stvoreni genetskim krojenjem ćelija za određene svrhe. Postoje alarmantni argumenti o korišćenju ‘dječjih djelova’ u vakcinama. Ne možemo garantovati da ove ćelije nisu korištene negdje u lancu opskrbe ili da neki značajni napredak koji je omogućio konačni razvoj vakcine nije napravljen pomoću ovih ćelija. S druge strane, ovo je korak u pravom smjeru. Upotreba fetalnih ćelija bila je svedena na minimum, a u samoj vakcini nema djelova fetusa.
- Sada se za nekoliko dana može od DNK sekvence postati održiv kandidat za vakcinu. Stoga će veći dio vremena za razvoj vakcine biti u fazi testiranja. Ovo je veliki napredak. To bi takođe trebalo imati jasne ekonomske uticaje.
- Upotreba pomoćnih sredstava može biti svedena na minimum. Dodatak je nešto osmišljeno da stimuliše imuni sistem. U osnovi budi imunološki sistem tako da počinje tražiti strane antigene. Trenutno su soli aluminijuma odabrani dodatak u mnogim vakcinama (na fiziološki nebitnim nivoima). Još jedan uobičajeni dodatak je skvalen koji se može dobiti iz jetre određenih ajkula. RNK vakcine možda neće trebati nikakve dodatke, iako se lipidna presvlaka može prilagoditi za takve svrhe, ako je potrebno. RNK koja slobodno cirkuliše takođe djeluje kao pomoćno sredstvo, čineći da imuni sistem vjeruje da se događa infekcija.
- Potreba za konzervansima (npr. živom ) se eliminiše. Budući da je RNK tako krhka (razgrađuje se u vodi 100 puta brže od DNK), ionako se mora čuvati na vrlo hladnim temperaturama. Stoga je dodavanje dodatnih konzervansa nebitno.
Protiv:
- Naivno bi bilo vjerovati da se možemo slobodno prepustiti pozitivnim namjerama i dobroj savjesti javnih i tajnih vladara svijeta koji kontrolišu sve važne poslove na zemlji, uključujući i visokoprofitabilnu farmako industriju. U stvari problemi koji se mogu otvoriti u perspektivi su najveća briga, što uključuje dalje i sve „smjelije“ korake u medicinskim tretmanima ljudskog genoma i primjene genetskog inženjeringa (igranja boga). S druge strane, ta opreznost i sumnja ne smije se pretvoriti u paranoju.
- Ovo je nepoznata tehnologija. Nećemo znati šta će se zaista dogoditi dok to ne pustimo u javnu arenu. Međutim, to je uvijek istina sa svime što radimo. Koristeći zdrav razum i prošla iskustva, većina potencijalnih problema može se izbjeći.
- Ne znamo da neće biti nula dugoročnih problema. U praksi postoji mnogo primjera farmaceutskih proizvoda koji su prošli kroz svaku fazu testiranja, a tek kada su odobreni za upotrebu, pokazale su se strašne nuspojave. Ipak, to bi se moglo reći za bilo koji novi proizvod u bilo kojem području društva. Međutim, postoji razlika između tostera i vakcine, zbog čega ove kompanije troše toliko miliona dolara na sigurnosna ispitivanja.
- Zahtjev za temperaturom znači da će je biti teško distribuirati na mnogim mjestima u svijetu. Međutim, navodno je cjepivo Moderna stabilno na normalnim temperaturama zamrzivača i traje do mjesec dana u hladnjaku.
- Ne postoji način da se sazna da se cjepiva nisu razgradila. Budući da su toliko labilni (jer je RNK tako osjetljiv molekul), ovo predstavlja ozbiljnu zabrinutost.
- Treba imati na umu da će sama vakcina kod nekih ljudi vjerovatno proizvesti blagu temperaturu, blagu hladnoću i lagani osip u blizini mjesta uboda. Moguće je da se pacijent može osjećati loše dan ili dva nakon primanja vakcine. Međutim, ovo je dokaz snažnog imunološkog odgovora. Tijelo sakuplja svoje resurse za napad na opaženog napadača i ti simptomi su rezultat. Ipak, simptomi nisu sami COVID-19, jer čovjek jednostavno ne može dobiti bolest imunizacijom. Neće biti prisutnog virusa.
Po čemu se RNK vakcina razlikuje od starijih tehnologija vakcine?
Većina vakcina koristi ubijene ili oslabljene organizme. Neki od nedavno razvijenih koriste genetski modifikovani kvasac ili E. coli za uzgoj gomile antigena (molekula koji mogu izazvati imuni odgovor) koji se zatim mogu ugraditi u vakcinu. Strategija je bila ubrizgavanje proteina ili lanaca šećera u osobu koja bi tada mogla pokrenuti proizvodnju zaštitnih antitijela.
Kada su vakcine prvi put razvijene, ljudi nisu ni znali šta su virusi. Sve što su znali bilo je da uzmu gnoj iz kraste boginje i ubrizgaju ga u ruku neke osobe. Kontroverzni engleski priučeni ljekar i vješti prevarant Edward Jenner je prvi to učinio 1798. godine, započevši eru vakcinacije (od latinske riječi vacca koje znači krava). Luj Paster (1822–1895) takođe je razvio atenuirane (odnosno žive, ali neživotne / onesposobljene viruse) vakcine protiv antraksa i kolere. Druga rana cjepiva (npr. tetanus i difterija) koristila su bakterijske toksine denaturirane formaldehidom, čineći ih bezopasnima, ali i dalje sposobnima da proizvedu snažan imunološki odgovor. Rane vakcine korištene su za smanjenje tereta bolesti u društvu, ali svakako ne bi mogle proći moderne sigurnosne standarde.
Pedesetih godina prošlog vijeka razvijena su dva konkurentska cjepiva protiv dječje paralize. Salk vakcina koristila je mrtve viruse. Bila je široko korištena i vrlo efikasna. Ali pala je u nemilost nakon što dva proizvođača nisu uspjela pravilno deaktivirati virus, uzrokujući više slučajeva dječje paralize, pa čak i nekoliko smrtnih slučajeva pacijenata. Vakcina Sabin koja ju je zamijenila koristila je žive oslabljene viruse. Najmanje jedna verzija cjepiva protiv dječje paralize ubrizgana je u niz mozgova miša i štakora. Na kraju ovog serijskog procesa, (sada oslabljeni) virus više nije mogao zaraziti ljudske nervne ćelije. Danas je dječja paraliza u svijetu gotovo iskorijenjena, ali su uočeni problemi sa vakcinom protiv dječje paralize. Oni se javljaju nakon što ljudi u vakcini prime živi oslabljeni virus. Korišćenje oslabljenih virusa nije ni blizu savršenog rješenja, tako da se traže nove ideje, možda poput RNK vakcine.
Istorijski gledano, najčešće korištena cjepiva protiv gripe uzgajaju se u pilećim jajima. To je istina više od 70 godina. I ubijena vrućinom (deaktivirana) i živa (oslabljena) verzija vakcina napravljene su od virusa uzgajanih u jajima. Međutim, od 2020. godine gotovo sve vakcine protiv gripe uzgajaće se u ćelijskoj kulturi sisara. To su vjerovatno VERO (afrički zeleni majmun) ili ćelije miša, jer bi upotreba ljudskih ćelija (poput HEK293) proizvela virus koji lako može zaraziti ljude. Postoje i vakcine protiv rekombinantne gripe. Ovdje je mikroorganizam (kvasac ili E. coli ) stvoren da eksprimira virusni protein, koji se zatim sakuplja i ugrađuje u vakcinu.
Sve ove tehnologije vakcina imaju nedostatke u poređenju sa novim RNK vakcinama.
Ostale potencijalne brige
- Operacija Warp Speed (koju je odredila američka vlada) postavlja pitanja o rizicima po ljudsko zdravlje. Požurujemo li stvari? Siječemo li previše uglova? Krećemo li se prebrzo? To su iskrena pitanja koja treba postaviti. Ipak, veći dio vremena provedenog u razvoju vakcina uključivao je ogromne količine papira, duge periode za vladinu provjeru i slične stvari. Ovo nije rasprava o kapitalizmu slobodnog tržišta, ali napredno društvo trebalo bi biti sposobno da djeluje efikasno. Svaka vladina politika koja pomaže osloboditi više kreativnog potencijala trebala bi biti neto pozitivna. Naravno, skraćivanje uglova i ukupna sigurnost uvijek su zabrinjavajući, ali Operacija Warp Speed dizajnirana je da smanji birokratiju, a da pritom ne smanji sigurnost. Tek će se vidjeti koliko efikasno postiže ove ciljeve. Moderna je nova kompanija koja je prihvatila novac američke vlade za pomoć u razvoju vakcina. Pfizer nije koristio državna sredstva za razvoj vakcine, ali je prihvatio veliku iznos za izgradnju industrijske infrastrukture potrebne za brzu proizvodnju do milijardu doza.
- Super pandemija koja izmiče kontroli: Neki ljudi su zabrinuti da bi vakcina u stvari mogla da izazove goru bolest nego što je predviđena da spriječi. Ipak, nijedan virusni strukturni protein nije kodiran u RNK. Oni ciljaju samo na jedan protein (protein za kačenje) i on je modifikovan (drugim riječima, to nije verzija koja se prirodno javlja). Ne postoji način da se od tog jednog gena napravi kompletan virus, a svaki virus koji je preuzeo modifikovani gen vjerovatno bi ionako bio neispravan.
- Postoje i druge potencijalne brige koje nemaju nikakve veze s novom tehnologijom. Puno se nagađa o njima, tako da nam ta pitanja često padaju na pamet. Možemo li odbaciti tvrdnje o zavjeri koja uključuje „aerogele“, „biočipove“ ili žigosanje (tetoviranje) ljudi vakcinom? Kako stvari stoje za sada se ništa od toga ne odnosi na trenutne kandidate za vakcinu. Kruže neke glasine oko „tetovaža vakcinama“, ali čak i ako se primijene, javno prihvatanje takve stvari biće vrlo, vrlo nisko. Pretpostavka je da bi se mogao generisati kod u obliku nevidljivih tačaka od titan-dioksida koji prekrivaju niz mikroiglica. Kada se niz igala nanese na kožu, tačkice bi ostale iza i mogle bi se otkriti nekoliko godina nakon toga. Većina odraslih osoba srednje dobi koji su kao djeca primili vakcinu protiv malih boginja još uvijek imaju malo izdignuto područje na koži. Pa šta? Tada se činilo da niko nije bio zabrinut da je ovo neki marker koji će ubrzati kraj svijeta. Što se tiče ‘biočipova’, to su oznake PIT (pasivni integrisani transponder) koje se rutinski koriste u stočarstvu i za identifikovanje kućnih ljubimaca. Da, oni su mali i da, mogu se umetnuti ispod kože. Ali postoje fizička ograničenja za tehnologiju predajnika i baterija. Ne mogu postati puno manji nego što već jesu, a oznake su pasivne. Oni jednostavno ne mogu sami prenijeti nikakav signal. Detektori takođe ne rade kada su udaljeni više od nekoliko centimetara. Za sada nemamo razloga da se bojimo da će to biti učinjeno protiv naše volje.
Dakle, u najboljem slučaju, stavljajući na stranu sve tvrdnje o zavjeri i podmetanju, razvoj vakcina trebao bi biti jednostavno pitanje primjene operativne nauke na lošu situaciju.
Nova tehnologija RNK vakcine jednostavno koristi nešto što već postoji, sistem koji je dizajnirao Bog. U određenom smislu, ovo se malo razlikuje od uzimanja vitamina i ljekova, jer su oni dizajnirani da rade s biologijom koju je stvorio Bog. Pali svijet nikad ne može biti savršen, ali moramo činiti najbolje što možemo s onim što nam je dato.
Pandemija i vakcine u kontekstu znakova vremena i eshatologije posletka
Mnogi ljudi se bave pitanjima vezanim za eshatologiju poslednjeg vremena, što se povezuje sa ovom pandemijom i žurbom za proizvodnjom vakcina. Koliko god se trudili da budemo racionalni i objektivni, vrlo se teško oteti utisku da postoji skrivena globalna agenda iza cijele ove neviđene javne kampanje oko jednog virusa koji u skorijoj prošlosti vjerovatno ne bi bio ni percipiran kao opasnost. Pored toga, mora se primijetiti da je ovaj tip virusa gotovo idealan za naduvavanje statistike, jer mu se mogu pripisati mnogi smrtni ishodi za koje je objektivno „kriv“ koliko i najbezazlenija prehlada. Svakodnevno smo zatrpani izvještajima o broju novooboljelih i umrlih od „posledica koronavirusa“ kao da su svi drugi neuporedivo ozbiljniji uzorci smrti nestali ili postali marginalni. Konstantna kampanja koja tendenciozno cilja na ljudske strahove i uvodi cijelu populaciju u određene obrasce asocijalnog ponašanja i otuđenja i trenira ljude na bespogovornu slijepu poslušnost globalnim autoritetima ne može biti normalna, šta god mislili o svemu ovome, bili ateisti ili religiozni. Teško je i naslutiti kakav se „reset“ iza kulisa dešava u nagomilanim problemima svjetske ekonomije i politike i šta „vođe čovječanstva“ zaista namjeravaju.
Drugi set zabrinutosti bazira se na činjenicama o nepredvidivim posledicama infekcije virusom koji bi prirodno trebao biti na nivou običnog gripa, kao što su zgrušavanje krvi, izazivanje teških upala pluća i dr. To navodi na sumnje, iznijete iz više izvora, da se virusom korone laboratorijski manipulisalo, a ako je zaista tako, to bi značilo da se nalazimo u bio-hemijskom ratu kao zamorci u novoj realnosti. U prilog ovome govore još dvije činjenice. Po prvi put u istoriji pronalaženja vakcina ljudi se koriste za isprobavanje iste, a do sada su istraživanja rađena na životinjama, i sama istraživanja trajala su godinama. Druga činjenica jeste da se proizvela vakcina za virus za koju doktori još uvijek tvrde da nemaju puno informacija o njegovim karakteristikama.
Treća grupa osjetljivih pitanja vezana je za vjernike koji poštuju biblijska načela o izbjegavanju svega nečistog. Ukoliko striktno insistiramo na ovim stvarima, može se lako dogoditi da zastranimo u fanatizam, slično kao što se to dogodilo Jehovinim svjedocima po pitanju transfuzije krvi, dok je ista vjerska grupacija veoma liberalna oko stava o validnosti Božjeg moralnog Zakona, što je samo po sebi potpuno izvrtanje prioriteta. Uzimanje lijeka u zdravstvene svrhe svakako ne možemo poistovjetiti sa konzumiranjem nečiste hrane, iako takav lijek moguće sadrži supstance uzete od „nečistog“ ili čak na etički problematičan i neprihvatljiv način (kao na primjer od već pomenutih fetusa beba). Ako nemamo opšti striktni negativni stav prema vakcinaciji (odbijanje svake vakcinacije), teško da ovi razlozi, koji se inače nalaze u sivoj zoni rasuđivanja između ispravnog i pogrešnog, mogu da budu validni argumenti protiv. Kao što je pisao apostol Pavle u svojim poslanicama, to su pitanja savjesti i subjektivnog stava odnosno ličnog uvjerenja.
Konačno, najvažnije pitanje za nas biblijski religiozne je da li ovaj zli i pobunjeni svijet ulazi u završnicu koju će obilježiti globalni totalitarizam i nametanje žiga zvijeri najavljenog u Otkrivenju 13:15-17. Pravilno prepoznavanje i razlikovanje znakova vremena je od ključne važnosti. Mi znamo da će biti nametnut žig zvijeri koji podrazumijeva lojalnost satanističkim silama suprotstavljenim Bogu, što znači sigurnu diskvalifikaciju iz okrilja spasenja zarad privilegija koje će nuditi sistem. Činjenica je da su ljudi sve zavisniji od sistema i sve podložniji različitim kolektivnim pravilima i mjerama kontrole. Ono što ne znamo pouzdano je koji će mehanizmi biti upotrijebljeni za nametanje žiga zvijeri. Ali iz sadašnje perspektive to se može pretpostaviti sa velikom vjerovatnoćom tačnosti. Karika koja spaja aktuelnu kampanju oko COVID-19 i budući žig zvijeri su najave o uvođenju Covid-pasoša i potvrde o vakcinaciji kao svojevrsne propusnice za putovanja, prisustvovanje javnim manifestacijama i sl. Ako tome dodamo sve izvjesniju mogućnost povlačenja novca i uvođenja elektronskih transakcija, „neposlušni“ i „nepodobni“ sistemu mogu biti ugašeni na jedan klik. To direktno asocira na žig zvijeri: „I prisiljavala je sve ljude, male i velike, bogate i siromašne, slobodne i robove, da prime žig na svoju desnicu ili čelo i da niko ne može ni kupovati ni prodavati osim onoga ko ima žig ili ime zvijeri ili broj njenog imena.“ (Otk. 13:16,17) Umni sklop uvježban određenim obrascima mišljenja biće izvjesno najveća prepreka ljudima da zauzmu ispravan stav u odsudnim trenucima. Ako ste ogrezli u svjetovnosti i materijalizmu, bićete najveći pobornici sistema koji Bog osuđuje na propast. Ono što će imati privid „opšteg dobra“ za svijet može biti zlo po čovjeka i neprijateljstvo Bogu (1. Solunjanima 5:3).
Onda kad se otvore karte, kad sve ovo postane pitanje moralnog izbora između otkrivene Božje volje i Njegovog Zakona nasuprot lojalnosti „zvijeri“, tada je vrijeme za vrlo jasno i odlučno opredjeljenje, bez obzira na posledice. Mi ćemo to svakako znati, a i svijet će znati šta odbacuje.
Mnogi ljudi pogrešno zamišljaju da će se svojom silom oduprijeti i zauzeti pravu stranu i zbog toga su im prijemčive teorije o nanočipovima ili vakcinama kao žigu zvijeri. Ali ponavljamo da će to biti pitanje vjerskog i moralnog izbora i stvar karaktera koji smo dotle gradili po Božjem ili satanskom obličju.
Međutim, čak i ako je ova kampanja sa p(l)andemijom dio seta događaja ili agende koja nas ubrzano uvodi u završnicu ovog doba, mi ne smijemo biti žrtve panike, neracionalnih strahova ili obuzeti kojekakvim zavjerama, sa tendencijom lične duhovne i mentalne neuravnoteženosti i kontaminacije i posledično širenja pogrešne slike o biblijskoj vjeri. Naša glavna briga treba biti koncentrisana na postojanu stabilnu vjeru i odnos sa Bogom koji vodi i koji će dobiti bitku za nas.
Institut za izučavanje religije
_______________________
[1] Zlatni pirinač je genetski inženjerska verzija Oriza sativa (pirinač) koja proizvodi beta karoten u endospermu (skrobni dio koji ljudi vole da jedu). Pirinač već proizvodi beta karoten, ali samo u lišću. Naučnici su uzeli gen od narcisa, a drugi od bakterije (za šta se kasnije pokazalo da je nepotreban) i ubacili ih u genom pirinča pored promotora koji kontroliše gene koji se izražavaju samo u endospermu. Rezultat je soj pirinča koji proizvodi obilne količine supstance koja nedostaje u ishrani značajnog dijela svjetske populacije. Da li će ova količina beta karotena imati bilo kakav pozitivan efekat na ljudsku ishranu, tek treba da se utvrdi.
[2] 1 nanometar (nm) = 10-9 metara. Tako je 1 mm = 1 milion nm!
