Biblija je najprodavanija i najčitanija knjiga svih vremena. Dosad je prevedena na preko 1700 svjetskih jezika. Biblija se razlikuje od drugih knjiga. Obično su knjige plod jednog autora. Međutim, Bibliju je pisalo najmanje 40 ljudi, u razdoblju od 1500 godina, u više različitih zemalja, na tri različita jezika: hebrejskom, aramejskom i grčkom.
Biblija potiče sa prostora Bliskog istoka, odakle su i korjeni ljudske civilizacije.
To je jedinstvena poruka koju je Bog uputio ljudima. Ona stoga ne dokazuje postojanje Boga, već to uzima kao gotovu činjenicu (kao što ne bi bilo normalno da autor neke knjige dokazuje svoje postojanje, jer se to podrazumijeva). Poruke Biblije su sveobuhvatne: važe za sve ljude u sva vremena, jer se tiču vječnih istina. Istinu zapravo nije moguće razumjeti na bilo koji drugi način osim pomoću otkrivenja našeg Tvorca u Njegovoj Riječi. To znači da je ispravno teološko obrazovanje osnova za svaku drugu nadogradnju znanja. Biblija odgovara na sva bitna životna pitanja, i što je dublje proučavamo, to su nam vidici širi, uključujući spoznaju i vrednovanje svih drugih stvari na ovom svijetu i izvan njega. Važnost poznavanja Boga i Njegove volje ne može se prenaglasiti, jer od toga zavisi ne samo kvalitet našeg sadašnjeg života, već i budući obećani vječni život.
Osim toga, Biblija sadrži jasne i radikalne objave u pogledu ljudske egzistencije i sudbine, kakve se ne nalaze u nijednoj drugoj knjizi. Sam Isus Hrist, prepoznat kao obećani Spasitelj, davao je snažne izjave, koje ne ostavljaju mjesta kompromisu i koje prosto mogu biti ili najsvečanije istine ili najveće laži koje je ljudski rod ikada čuo. Ali On je sve što je kazao potvrdio na djelu u takvom svjedočanstvu i skladu demonstracije istine da sve sumnje ostaju u domenu zlonamjere.
Zbog velike pažnje koja je posvećivana spisima prepoznatim kao bogonadahnutim, Sveto Pismo je sačuvano gotovo istovjetno originalnim rukopisima. Svi biblijski pisci tvrdili su da poruke koje prenose dolaze od Boga, kao Njegova nadahnuta riječ (vidi 2. Samuelova 23:2; 24:11, 12; 2. Kraljevima 20:4-6; 2. Dnevnika 24:20; 2. Timoteju 3:16; 2. Petrova 1:21; Jeremija 1:9; 26:1, 2; Djela 1:16; 2. Mojsijeva 4:14-16; 4. Mojsijeva 22:35, 38; Jovan 12:49).
Međutim, savremene generacije nalaze se pod velikim pritiskom ateističke ideologije i indoktrinacije na svim poljima, te se stoga sve vrijednosti relativizuju i izopačuju. Pored toga, vjekovima su prenošena i nadograđivana velika zastranjenja u samoj religiji i njenim institucijama. To konkretno znači da članstvo u nekoj vjerskoj zajednici nije istovremeno nikakva garancija da Bog to odobrava i podržava. Biblija ne samo što nas savjetuje da pažljivo provjeravamo i ispitujemo ideološka i duhovna pitanja, već tvrdi da imamo potrebu za duhovnim novorođenjem da bismo se našli i stajali na Božjoj strani. (Mi smo u problemu, i, shodno tome, postoji i druga strana koja je suprotstavljena Bogu i životu, na kojoj se VEĆ u svojoj tjelesnoj prirodi nalazimo.)
Kako da znamo šta je istina? U prvom koraku svaki čovjek na osnovu zdravog razuma, logike i naučnih činjenica treba i lako može ustanoviti da postoji Stvoritelj, dok u drugom provjerava Božju poruku. Gdje i kako nam Bog govori? Nesumnjivo će svaki iskreni tragalac za istinom prepoznati Bibliju kao Božju Riječ, iako spoznaje njenih istina mogu da budu bolne, prvenstveno zbog jasne osude grešnih sklonosti čovjekovog srca. Ali istina zaboli samo jednom, a laž cijelog života, od čijih posljedica se na kraju umire u gluposti i bijedi.
Biblija je jedinstvena kao Knjiga, ona nije odobreno ili autorizovano djelo, nego zbirka više knjiga ili spisa, koja iza sebe ima Božji autoritet. Stoga se na osnovu standarda koje Bog postavlja u Bibliji mogu procjenjivati sva pitanja istine ili zablude. Ali poruke, pouke i standardi života, vjere i moralnosti ne smiju se izvlačiti iz konteksta sveukupne Božje namjere. Takođe, treba imati na umu da su Božji zakoni dati za čovjeka u USLOVIMA POBUNE, kako u primjeni tako i u konsekvencama, i da je njihov osnovni cilj popravljanje i izgradnja karaktera po Božjem obličju i prvobitnoj namjeri za život.
Dakle, osnovna poruka Biblije je da smo mi stvorena bića na planeti Zemlji i u univerzumu koji je Tvorac stvorio za nas, da je nastao problem među određenim Božjim stvorenjima koja su zloupotrijebila slobodnu volju (bez koje ljubav nije moguća), okrenula se protiv Boga i težište pobune prenijeli na Zemlju, uvukavši čovječanstvo u probleme koji se mogu isključivo riješiti putem realizacije Božjeg Plana spasenja. Sve ostalo što piše u Bibliji u tom je kontekstu, od prve do poslednje strane.
Kao što Biblija nije skup mitova drevnih naroda i ljudi, tako nije ni obična knjiga ili lektira, iz koje se putem jeftinog lukavstva sekularnog obrazovnog sistema izvuku neki „neutralni“ segmenti, kao na primjer Solomonova „Pjesma nad pjesama“, i zatim predstave kao obično književno djelo, čime se u umove učenika i studenata utiskuje ideja da su obrazovni sistem i njihovi vlastiti stavovi superiorni nad Biblijom i njene poruke u istoj ravni sa običnim književnim djelom.
Zašto Biblija?
Na pitanje zašto preferiramo Bibliju između svih tzv. svetih spisa, odgovor bismo mogli sažeti u nekoliko redaka:
i) Biblija odgovara logici, nauci, iskustvu, poznatoj istoriji, savjesti i zdravom razumu. Ona je tačna i pouzdana sa nekoliko različitih aspekata: veliki broj naučnih dokaza potvrđuje Bibliju; proroštvo potvrđuje Bibliju; ona je tekstualno dokaziva, kao što to potvrđuju najstariji otkriveni manuskripti; istorijski posvjedočena, ne samo od Jevreja i ljudi koji su živjeli u Hristovo vrijeme, već i relevantnih istoričara, arheologa i drugih.
ii) Biblija otkriva transparentnog Stvoritelja i Iskupitelja, koji na jasan način obznanjuje sebe.
iii) Sam Bog ostavlja svjedočanstvo da je to Njegova Riječ, što je Isus potvrdio.
iv) Moralno i etički Biblija je superiorna u odnosu na ostalu literaturu.
v) Biblija ima silu da radikalno utiče na naše živote; otuda proizilazi da je ona živa Božja Riječ.
vi) Iako je Sveto Pismo kompilacija nastala sabiranjem djela oko 40 različitih pisaca, raznih profila i vremenske distance, njeno jedinstvo je fascinantno.
vii) Biblija je gotovo savršeno sačuvana kroz vrijeme.
viii) Biblijski pisci su uglavnom bili progonjene ili osporavane ličnosti zbog onoga što su otkrivali, što opet dokazuje da su te poruke od Boga, nepoželjne za izopačenu i manipulantsku ljudsku prirodu koja nalazi narkomansku zadovoljštinu u konceptu mješavine dobra i zla.
ix) Biblija nije knjiga koja je nastala kao plod ljudskog umovanja, prosto zato jer ne odgovara psihološkim potrebama (palog) čovjeka. Ne izmišlja se na takav način, niti bi se našao iko ko bi zbog laži bio spreman na najveće žrtve kao što su bile neke biblijske ličnosti i sam Isus.
x) Biblija ne ugađa ljudskoj sujeti niti uljepšava stvari, već prikazuje ljude i događaje onakvima kakvi jesu.
Savjeti za početnike
Na prvo čitanje, Biblija se može učini komplikovanom, teško razumljivom i dosadnom knjigom. Ne dajte da vas zavaraju ti utisci.
Prijemčiv, otvoren i ponizan pristup su jako važni. Neka vam Biblija ne služi za dokazivanje vlastitih predrasuda ili stavova vaših omiljenih autoriteta. Zašto? Jer nam govori Onaj koji je zaista Autoritet. Ali kako možemo znati da nije lažni? To dolazi vremenom, jer Bog sebe stavlja na probu, na preispitivanje, za razliku od lažnih autoriteta (posebno vjerskih). Mi možemo jednostavno kazati: „Bože, ako te ima, dokaži mi da je ovo tvoja poruka za mene.“ Ako pošteno, od srca, tražimo istinu, izvjesno ćemo je dobiti. Ona će apelovati na naš razum, savjest, iskustvo, javiće nam se kroz nauku, istoriju, sociologiju… zapravo povezaće kompletno znanje u jedan veliki smisleni mozaik. Otvoriće nam duhovne vidike i za ono što ne opažamo svojim čulima.
Konačno, na subjektivnom planu, postaćemo neuporedivo bolji i kvalitetniji ljudi, koji tačno znaju šta su prioriteti u životu, i koje je veoma teško obmanuti i zavesti na bilo koji način. Takvi mjerljivi rezultati ne postoje ni u jednoj drugoj ideologiji ili religiji. Ali imajte na umu da to nije poželjno za sistem koji vas najviše voli imati duhovno i mentalno drogirane (doze se prilagođavaju profilu i potencijalima ličnosti).
Ideološki izgrađena osoba ima razumnu religiju, čiji klasični „vjerski“ aspekt se sastoji u jednostavnom povjerenju da će Bog ispuniti sva svoja obećanja, od kojih najvažnije – konačna realizacija Plana spasenja – pripada budućnosti. Druženjem sa Biblijom, neminovno ćete doći do te tačke, s tim što se subjektivna iskustva razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Evo nekih osnovnih principa za čitanje i proučavanje Biblije:
Ko govori? U kojem kontekstu? Kome je poruka upućena? Da li se radi o direktnoj Božjoj objavi, poruci putem ilustracija, vizija, proročanstvu? Moramo naučiti da razmišljamo, razlikujemo tematiku i termine, te predmete i prioritete.
Biblija sadrži brojne opise istorijskih događaja, od kojih neki mogu djelovati čudno zbog miješanja natprirodnih sila, kao i individualna iskustva. Kako je i zašto došlo do toga? Da li su te osobe postupale po Božjoj volji? Odobrava li Bog opisane oblike djelovanja? Kakvu pouku i poruku ti događaji imaju za nas?
Ukratko, analitičko razmišljanje za koje nam je potreban skup alata. Ti alati se sastoje u razumnom razlikovanju stvari, i određenom predznanju. Da bismo razumjeli Bibliju, moramo steći i druga znanja, posebno iz istorije, kulture antičkih naroda i jezika. Ali najvažnije je duhovno prosvjetljenje koje daje sam Autor (vidi Jovan 14:26; 1. Korinćanima 2:11, 14; Psalam 119:18; Izreke Solomonove 2:3-5; Efescima 1:17; Luka 8:11; Jovan 6:63, 68…).
Kad steknete određeni pojam o Bibliji i njenom sadržaju, najbolji način proučavanja je po tematskim cjelinama, imajući pri tome u vidu njenu ključnu poruku, o čemu smo govorili u uvodnom dijelu. Šta je Plan spasenja, od čega nas Bog spasava, kako znamo da nam je potrebno spasenje, porijeklo i posljedice grijeha, ko je Isus Hrist, šta ga kvalifikuje kao Spasitelja čovječanstva, šta su proročanstva i zašto su ona data, koje vrste proročanstava nalazimo u Bibliji, kako je nastao čovjek i od kojih elemenata, kakva je razlika između života i smrti, zašto je smrt sastavni dio ljudskog iskustva, ima li zagrobnog života, šta je Božji Zakon i kakve vrste zakona pominje Biblija, kakva je Božja priroda i karakter, šta je Duh Božji, postoje li anđeli i demoni, ko je Lucifer ili Sotona, da li je on stvarno biće ili metafora, koju vjersku službu Bog odobrava, kako će Bog suditi čovječanstvu, postoje li raj i pakao, šta se podrazumijeva pod novorođenjem, itd. Poenta je u objedinjavanju biblijskih tekstova koji govore o istom predmetu, što je metod koji je koristio sam Isus (vidi Luka 24:25-27)!
Da li je pametno pitati druge za objašnjenja ukoliko nam nešto nije jasno iz Biblije, a izvjesno će biti takvih slučajeva? Da, ali pod uslovom da znate osobu kojoj je Biblija autoritet, a ne dogme i mišljenja različitih vjerskih ustanova i njihovih istaknutih predstavnika, u očiglednom ili prikrivenom sukobu sa Božjim otkrivenjem. U protivnom, to bi bilo kao da tražite novac na pozajmicu od falsifikatora. Logično, prije ili kasnije, s takvim „kapitalom“ ćete nagrabusiti.
Ne očekujte da vam sve odmah bude jasno, jer niko nije toliki kapacitet, naročito ne ako uzmemo u obzir našu mentalnu, duhovnu i fizičku oštećenost i retardaciju od posljedica grijeha. Kao što se proces istinskog fizičkog ozdravljenja vrši zaustavljanjem i vraćanjem mehanizama koji su doveli do bolesti, što iziskuje identifikaciju uzroka bolesti, slično tome iscjeljenje na duhovnom planu takođe je proces, koji Bog može drastično ubrzati ukoliko to potrebe pojedinca zahtijevaju. U oba slučaja, neophodan je naš voljni pristanak za cjelovit tretman.
Napokon, nemojte kalkulisati kao sitni trgovci šta dobijate a šta gubite na kratkoročnim osnovama. Bog ne nudi polovična rješenja: samo spasenje ne može biti polovično, kao ni naš udio u tome. Kasnije, kad sa vremenske distance pogledate na svoje prošlo iskustvo, lako ćete uvidjeti da ste odbacili samo ono što vam šteti i što vas vodi u smrt, a sve dobro umnožili. Na primjer, kad pušač ostavlja svoj porok pušenja tog narkotičkog korova, ako je ozbiljan, on ili ona neće čuvati karton svojih omiljenih cigareta u vitrini „za svaki slučaj“, već jednom za svagda raskrstiti s tim.
Da li je svaka Biblija ista?
Koje Biblije su pouzdane? Generalno, sva stara izdanja, prevedena na osnovu Prihvaćenog teksta, kao recimo Daničić – Karadžić na srpskom jeziku, osim crkvenih izdanja u koja su, pored 66 prihvaćenih knjiga Starog i Novog Saveza, ubačeni i apokrifi. Mnogi savremeni prevodi su dijelom izmanipulisani, što prosječan čitalac obično neće primijetiti, te i takve Biblije ne treba kupovati.
Pošto ni stari prevodi nijesu bez grešaka, a pored toga sadrže brojne arhaične izraze, to se kao najbolja opcija nameće savremeni prevod, oslobođen namjernih i nenamjernih grešaka, koliko je to moguće. Kao takav kvalifikuje se Biblija – Novi revidirani prevod. Pored insistiranja na jasnoći, tačnosti i izvornom značenju teksta i biblijskih termina, ovaj prevod odlikuje se i velikim brojem stručnih referenci u fusnotama koje naučno i na druge načine pojašnjavaju određeni predmet ili upućuju na njegovo objašnjenje po principu da Božja Riječ tumači samu sebe.
Autor Biblije je Izvor života i tvoj najbolji Prijatelj
Prijateljstvo nastaje putem upoznavanja i sticanja povjerenja. A za to je potrebno odvajanje vremena i druženje. Istinski prijatelj je onaj ko nam želi stvarno dobro, ko je spreman da se žrtvuje za nas, ko nas postojano voli, ko nas vodi u život umjesto u smrt. To je naš Tvorac i Iskupitelj, naš Otac u punom smislu te riječi. Da li je pošteno ignorisati i odbaciti Njegovo Pismo? Ili ga podrediti lažiranim ideološkim i religijskim „poslanicama“ onih koji ni sami sebi ne mogu pomoći, a nas žele izmanipulisati i iskoristiti za svoje sebične ciljeve? Niko umjesto vas ne može obaviti tu provjeru.
Pavle Simović
Odlican tekst Pavle.