Često se postavljaju pitanja u vezi sa biblijskim danom, sedmicom, mjesecom i godinom, dok neki to čak smatraju bezvrijednim. Međunarodno prihvaćen kalendarski sistem (poznat kao gregorijanski kalendar) koji je danas u upotrebi nije isti kao biblijski kalendar. Kada je Bog stvorio Sunce i Mjesec, bilo je to za dobrobit čovječanstva, ne samo zbog emisije svjetlosti, već i kako bismo mogli imati vremenske odrednice, Njegova određena vremena, kao i podjele dana i godina kako je On to odredio (Post. 1:14-19).
Proučićemo Sveto pismo i otkriti šta Biblija podrazumijeva pod danom/sedmicom/mjesecom/godinom i istaći razlike i sličnosti standardnog gregorijanskog kalendara, koji je danas u upotrebi, sa biblijskim kalendarom koji je ustanovio Bog.
DAN
Razlike/sličnosti između gregorijanskog dana i biblijskog dana
Standardni kalendarski dan se računa od ponoći do ponoći, dok je biblijski dan od jednog do drugog zalaska sunca. Čini se da se i biblijski dan i gregorijanski dan slažu oko podjele dana u periodu od 24 sata. Moglo bi se pomisliti da je čudno računati dan od 24 sata od večeri do večeri. Zapravo i nije toliko čudno, kada pomislite na gregorijanski dan, koji se računa od jedne ponoći do druge. U slučaju biblijskog dana, on počinje sa zalaskom sunca, dok gregorijanski dan počinje između zalaska i izlaska sunca. Razlog za biblijski način računanja dana potiče iz prve sedmice Stvaranja.
Biblijski dan
- Biblijski dan je bio podijeljen na 12 sati/djelova dana (Jovan 11:9) i vjerovatno 12 sati/djelova noći (Matej 20:6). Naravno to su promjenljive vrijednosti zavisne od godišnjeg doba i geografske širine.
- Biblijski dan počinje po zalasku sunca.
- Božja proročka i tipska imenovanja su trebala biti od večeri do večeri [od zalaska do zalaska sunca] (Izl. 12:18; Lev. 23:32).
- Nehemija naređuje da se vrata Jerusalima zatvore kada je na njih pala sjenka, označavajući subotu koja počinje uveče (Neh. 13:19).
- Zakoni o nečistoći propisuju da osoba koja postane nečista iz razloga kao što je kontakt sa lešom će biti nečista do večeri. Ako osoba postane nečista noću, ona/ona je nečista do sledeće večeri (Lev. 11:24-25; Pnz. 11:23).
- Osoba koja je usmrćena trebala je biti sahranjena prije večeri (Pnz. 21:22-23; Još. 8:29; 10:26-27).
- Samson postavlja zagonetku na koju je trebalo odgovoriti u roku od 7 dana. Filisteji mu odgovaraju prije predvečerja sedmog dana, označavajući da je kraj dana bio na zalasku sunca (Sud. 14:12, 18).
- Subota je trebala početi kada je Isus skinut s krsta u predvečerje (Luka 23:54; Jovan 19:31).
SEDMICA
Razlike/sličnosti između gregorijanske sedmice i biblijske sedmice
I sedmica gregorijanskog i biblijskog kalendara sastoji se od 7 dana. U drevnim vremenima, neke kulture su imale sedmice koje su sadržavale različit broj dana, a neke kulture ih koriste i danas. Iako je broj dana u sedmici jednak u oba kalendara, brojevi dana variraju. (Npr. većina evropskih zemalja ponedjeljak smatra prvim danom u sedmici, dok mnoge zemlje Bliskog istoka smatraju subotu prvim danom.)
Biblijska sedmica
- Biblijska sedmica ima sedam dana.
- Božje stvaranje je trajalo 6 dana i 7. dan odmora, tako da sedmica sadrži 7 dana (Post. 2:1-3; Izl. 20:9-11).
- Praznik sedmica (Pedesetnica – što znači 50 dana) trebao se slaviti brojanjem 7 sedmica (Lev. 23:15-16; Pnz. 16:9-10).
- Broj sedam je povezan sa riječju „sedmica“ u Svetom pismu (Post. 29:27).
- Dani u biblijskoj sedmici nisu imali nazive kao što su ponedjeljak, utorak, itd. Dani u biblijskoj sedmici su numerisani kao 1. dan, 2. dan, 3. dan, 4. dan, 5. dan, 6. dan i 7. dan koji je bio poznat kao subota. (Izl. 16:5,22; Izl. 20:11; Jovan 2:1).
- Sedmi dan u biblijskom kalendaru je dan koji odgovara petku/zalasku sunca do subote/zalasku sunca u gregorijanskom kalendaru.
- Grčka riječ koja se koristi za „subotu“ u originalnim rukopisima Novog saveza „sabato“ je isti naziv koji se na grčkom jeziku koristi i danas! Drugim riječima, u Grčkoj se dan koji se naziva „subota“ i dalje zove „sabato“ – ista riječ koja se nalazi u originalnim grčkim novosaveznim rukopisima. Slična stvar je i u našem jeziku, iako je „nedjeljom“ nazvan prvi dan u sedmici usled teološke indoktrinacije nametnute od strane crkvenih i građanskih vlasti u Rimskoj imperiji.
- Pogledajte sličnosti u nazivima koji se koriste za subotu na drugim jezicima: arapski: sabet, armenski: šabat, bosanski: subota, bugarski: sabota, korzikanski: sàbatu, hrvatski: subota, češki: sobota, grčki: sabato, indonežanski: sabtu, italijanski: sabato, latinski: sabbatum, poljski: sobota, portugalski: Sábado, ruski: Суббота, srpski: subota, slovački: sobota, slovenački: sobota, somalijski: sabti, španski: sabado, sudanski: saptu, ukrajinski: subota.
- Enciklopedija Britanika, 11. izdanje, tom 4, str. 988, kaže nam: „Sedmica je period od sedam dana, bez ikakve veze sa nebeskim kretanjima – okolnost kojoj duguje svoju nepromjenjivu uniformnost… Koristila se od pamtivijeka u gotovo svim istočnim zemljama. Jevrejski narod je govorio o danima u sedmici brojevima, a ne imenom. Jedini dan koji je imao ime bio je sedmi dan koji se zvao Šabat, subota ili dan odmora. Na najmanje 108 različitih jezika naziv za sedmi dan, koji odgovara našoj ‘suboti’, je riječ koja znači ‘dan odmora’.“
- Neki ističu da promjene kalendara u istoriji onemogućavaju da se sazna koji je stvarno dan subota. Ova teorija je netačna. Promjena sa julijanskog na gregorijanski kalendar nije imala nikakav uticaj na redosled dana u sedmici. Zbog toga, promjene kalendara nisu imale efekta prema suboti koja je još uvijek isti dan kao kada su Mojsije ili Isus svetkovali subotu.
MJESEC
Razlike/sličnosti između gregorijanskog mjeseca i biblijskog mjeseca
Sistem gregorijanskog kalendara nema razloga da mjesec bude 28, 29, 30 ili 31 dan. Ovaj sistem je bio glavna karakteristika gregorijanskog kalendara, a napravljen je tako da dani u godini iznose 365 dana. Za razliku od gregorijanskog kalendara, biblijski kalendar zavisi od Mjeseca za izračunavanje početka mjeseca. Potpuna revolucija Mjeseca se smatra mjesecom u biblijskom kalendaru. Nauka utvrđuje da Mjesečeva revolucija traje otprilike 29,5 dana, i zbog toga biblijski mjesec traje 29 ili 30 dana.
Biblijski mjesec
- Biblijski mjesec je povezan s Mjesecom u Svetom pismu.
- U 1. Kraljevima 8:2 stoji: „Tako su se svi Izraelci sakupili kod kralja Solomona na praznik mjeseca etanima, a to je sedmi mjesec.“ Dvije hebrejske riječi prevedene kao mjesec u našim verzijama su „jerah“ i „kôdeš“. „Jerah“ znači „mjesec“, dok „kôdeš“ znači „mlad Mjesec“. Vidi: 1. Kralj. 6:38.
- Postanje 29:14 i Brojevi 11:20-21 sadrže razmak ili „cijeli“ mjesec (mjesec dana), koristeći hebrejsku riječ „kôdeš“, dok 2. Kraljevima 15:13 i Ponovljeni zakon 21:13 sadrže „pun“ mjesec, koristeći hebrejsku riječ „jerah“. Obje ove riječi su jasno povezane, pokazujući odnos od mjeseca do mjeseca, biblijski.
- Mlad mjesec, ili prvi dan u mjesecu, proglašava se kada postoji mlad Mjesec koji je identifikovan prvim vidljivim djelićem Mjeseca.
- Mladi Mjesec (kôdeš) se spominje kao „poseban dan“ u 1. Samuelovoj 20:5,18, 2. Kraljevima 4:23, Ezekijelu 46:1,6 što ukazuje da je to bio dan koji je na neki način proglašen.
- Riječ „hôdeš“ potiče od hebrejske riječi koja se zove H2318-חדשׁ-kâdaš što znači „novi“, „napraviti novo“ ili „obnoviti“. Sam mjesec se ne obnavlja, ali sa lunarnim ciklusom, svjetlost Mjeseca se povećava, postaje puna, smanjuje se i tamni. I ponovo se obnavlja, i ciklus se nastavlja. Na taj način, kada se na Mjesecu ugleda prvi djelić svjetlosti, proglašava se početak mjeseca.
- Neki se drže uvjerenja da je konjunkcija (pun tamni mjesec) mlad Mjesec prema modernoj astronomiji. U ovo je teško povjerovati, jer ljudi u drevnim vremenima ne bi mogli tačno znati dan konjunkcije pošto Mjesec može ostati mračan duže od 2 dana.
- Slično kao što Sunce ukazuje na početak dana, Mjesec ukazuje početak biblijskog mjeseca. Čak je i neobrazovan čovjek mogao da shvati kada počinje novi mjesec, samo gledajući u nebo, sa ovim znakom koji je Bog postavio na nebesima.
GODINA
Razlike/sličnosti između gregorijanske godine i biblijske godine
Sistem gregorijanskog kalendara računa godinu računajući 365 dana (366 dana u prestupnoj godini), što je vrijeme potrebno da se Zemlja okrene oko Sunca, te je stoga poznato kao solarni kalendar. Biblijski kalendar, s druge strane, zavisi od Sunca i Mjeseca kako bi izračunali početak godine, pa je stoga poznat kao luni-solarni kalendar. Iako se 1. januar smatra danom Nove godine u gregorijanskom kalendaru (rimski konzuli u doba Rimskog carstva, daleke 153. godine prije nove ere, prvi put su stupili na dužnost 1. januara), biblijski kalendar je određen potpuno drugačije.
Biblijska godina
- Biblijska godina je počinjala sa mladim mjesecom kada je žetva ječma bila u fazi zrenja koja se u Svetom pismu naziva „aviv“ (ili nisan). Period između biblijskih novih godina ima 12 ili 13 mjeseci ili mladih mjeseci.
- Period između biblijskih novih godina ima 12 ili 13 mjeseci ili mladih mjeseci. Budući da je zbir 12 lunarnih mjeseci za oko 11 dana kraći od solarne godine, periodično se dodaje jedan mjesec kako bi kalendar bio u skladu sa astronomskim godišnjim dobima. U jevrejskoj prestupnoj godini, dodatni mjesec se dodaje nakon mjeseca Ševata i prije mjeseca Adara. Prestupna godina se javlja 7 puta u 19-godišnjem ciklusu, odnosno u 3, 6, 8, 11, 14, 17 i 19 godina ciklusa. To znači da se prestupni mjesec dodaje svake 2 do 3 godine. Ovo omogućava da jevrejsko računanje vremena približno ostane sinhronizovano sa solarnom godinom jednostavnim dodavanjem određene količine punih mjeseci.
- Mjesec aviv se u Svetom pismu naziva prvi mjesec (Izlazak 12:2; 13:4; 34:18).
- Aviv je stanje zrenja u žitaricama. 2. Mojsijeva 9:31-32: „I tako su lan i ječam propali jer je ječam bio u klasu [aviv], a lan je bio u cvatu. A pšenica i krupnik nisu propali, jer sazrijevaju kasnije.“ (H24 – אביב – a-viv’ – stanje zrenja)
- Aviv je stanje koje se nalazi između faze zrenja zrna zelene boje i potpuno zrelih zlatnih pruga zrna. To je faza kada je zrno svijetložućkaste boje.
- Mjesec aviv je takođe poznat kao nisan u Svetom pismu (Est. 3:7; Neh. 2:1).
- Mjesec aviv je obično mjesec u kojem se događa proljećna ravnodnevica.
- Danas su najrevniji u određivanju početka aviva karaiti kako bi utvrdili da li se može proglasiti Prvi mjesec. Na ovaj način, kada je zrno „aviv“ i tračak mladog Mjeseca se pojavi na nebu, proglašava se Prvi biblijski mjesec.
Zaključak
Mogli bismo se zapitati da li je poznavanje „biblijskih tačnih“ podataka zaista važno? Ili ima li ikakve vrijednosti u razumijevanju i proučavanju ovih stvari i poznavanju sličnosti i razlika u našem standardnom kalendaru i biblijskom kalendaru? Kada Bog kaže 7. dan, misli na 7. dan i nijedan drugi dan. Kad kaže 1. mjesec, misli na 1. mjesec i nijedan drugi mjesec. Pogledajmo jedan primjer na početku knjige proroka Ezekiela: „Godine tridesete, četvrtog mjeseca, petog dana u mjesecu, kada sam bio među izgnanicima na rijeci Hevaru, otvorila su se nebesa i imao sam božanska viđenja. Petog dana u mjesecu, pete godine izgnanstva kralja Joahina, Gospodnja riječ dođe Ezekielu…“ (Ezek. 1:1-3) Na osnovu ovih podataka i biblijske hronologije, Ezekiel je dobio svoju prvu viziju 5. tamuza 593. godine prije n.e., što je negdje druga polovina juna po današnjem kalendaru.
Jeroboam, prvi kralj podijeljenog kraljevstva Izraela, pokušao je uspostaviti praznik po sopstvenom nahođenju. Ustanovio je praznik 8. mjeseca, koji je bio nalik Božjem prazniku, kada je Bog posebno rekao ljudima da slave taj praznik u 7. mjesecu (1. Kralj. 12:32-33). Ovo je bio jedan primjer falsifikovanja Gospodnjih uredbi i praznika, što Biblija označava kao idolopoklonstvo.
Kao što je Isus citirao iz Knjige proroka Isaije, rekavši: „Licemjeri! Isaija je dobro o vama prorokovao kad je rekao: ‘Ovaj narod mi se približava svojim ustima, i poštuje me usnama, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me poštuju, učeći naukama i uredbama ljudskim.’“ (Matej 15:7-9; ref. Isaija 29:13). Uvijek je bolje slijediti Boga nego čovjeka. Bolje je slijediti Božju Riječ nego bilo koju čovjekovu riječ.
Međutim, ovo nije sugestija da gregorijanski kalendar treba odbaciti, jer je on priznat kao standard u cijelom svijetu. Astronomija je danas egzaktna nauka koja nam omogućava mnoga precizna saznanja (kao na primjer tačno vrijeme zalaska sunca za svaku lokaciju). Poenta je da svi mi treba da naučimo šta je biblijski kalendar kako bismo mogli shvatiti Gospodnje praznike i uredbe koji su ilustrovali Plan spasenja. Sasvim je jasno da ni danas niti ikada Božji dan odmora – Njegovu Subotu – ne možemo svetkovati po gregorijanskom računanju početka i završetka dana. Nepoznavanje biblijskog kalendara dovelo je do toliko nesporazuma i grešaka u nominalnom hrišćanstvu. To je isti proročki kalendar koji je Isus koristio i ispunio svojom smrću (Pasha), boravkom u grobu (Beskvasni hljebovi), svojim uskrsenjem (Prvine) i davanjem Duha svetog (Pedesetnica). Vrijeme je da popravimo svoje puteve i vratimo se izvornoj biblijskoj vjeri – Isusovoj vjeri.
Prema članku ja sam zaključio da bi se trebali ravnati prema Biblijskom kalendaru!
Isus i učenici pa ni Prva Crkva nisu se ravnali po drevnom Julijanskom kalendaru tako da nije točno da su se sastajali u Subotu nego na Biblijski Šabat. Danas imamo mogućnost pračenja Biblijskog Šabata preko Hebrejskog vjerskog kalendara a ne svjetovnog.
Molim odgovor i na e-mail.
Ne, odgovoriću ovdje. Kao što postoje razni tipovi sektaša koji su opsjednuti određenim predmetom kojem su pridali značaj koji nema, tako postoje i kalendarski fanatici. Kalendar je stvar konvencije, a za Izraelce referentni okvir za računanje je bio Izrael. Danas je to i nepotrebno i nemoguće na globalnom nivou.
Koliko traje biblijska godina, kada se računaju proročanstva, uzima se da traje 360 dana?
Hebrejski kalendar je lunisolarni kalendar.
U prosjeku, mjesec se računa u trajanju od 30 dana, što je očigledno iz proročkih vremena, kao na primjer iz Otkrivenja 11:2-3.
Nadalje, budući da se solarne godine ne mogu ravnomjerno podijeliti na lunarne mjesece, mora se dodati dodatni interkalarni mjesec kako bi se spriječilo da se početni datum lunarnih ciklusa „odluta“ od proljeća, iako se to direktno ne spominje u Bibliji. Međutim, postoje nagovještaji da je prvi mjesec (današnji nisan) uvijek počinjao tek nakon zrenja ječma; prema nekim tradicijama, u slučaju da ječam još nije sazreo, dodao bi se drugi prošli mjesec. Tek mnogo kasnije usvojena je sistematska metoda za dodavanje drugog prošlog mjeseca, današnjeg adara.