U pitanju je jedan dodatak Svetom Pismu koji je toliko čuven i dobro poznat da je čak dobio svoje ime. Comma Johanneum je comma, dio rečenice (kratka dopuna) u 1. Jovanovoj 5:7,8, što je „jedini“ pasus u cijeloj Bibliji koji kaže da su troje jedno bez pretpostavki ili nebiblijske ljudske logike. U većini Biblija čitamo: „Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno. I troje je što svjedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.“ (1. Jovanova 5:7,8 VSK)
Postoji naučni konsenzus da je ovaj pasus latinsko podmetanje koje je našlo svoj put u jednom grčkom manuskriptu u nekom ranijem vremenu dok ga nema u drugima. Uznemirujuće je otkriće da ne manjka dokaza koji otkrivaju da je ovaj tekst dodat. Thomas Nelson and Sons Catholic Commentary, 1951, na strani 1186 objašnjava: „Sada se uopšteno smatra da je ovaj pasus, zvani Comma Johanneum, opaska koja se uvukla u Stari latinski tekst i Vulgatu negdje ranije, ali je našla svoj put u grčki tekst tek u 15. ili 16. vijeku.“
Evo kako ispravno glasi tekst u Bibliji Novi revidirani prevod i drugim relevantnim prevodima: „Jer je troje što svjedoči, Duh, voda i krv, i to troje je jedno.“ (1. Jovanova 5:7,8)
Slijede komentari biblijskih skolara.
„Ovaj stih vjerovatno nije vjerodostojan. On nedostaje u svakom manuskriptu ove poslanice pisane prije nego što je izumljena štampa, sa jednim izuzetkom, Kodeks Montfortii, Trinity koledž, Dablin: ostalih koji izostavljaju ovaj stih ima sto dvanaest. On nedostaje u sirijskim, arapskim, etiopskim, koptskim, sahidijskim, jermenskim, slovenskim rukopisima, itd., ili jednom riječju, u svim antičkim verzijama osim Vulgate; a čak ni ovoj verziji ga nema u najstarijim i ispravnim manuskriptima. Takođe nedostaje kod svih antičkih grčkih crkvenih otaca, i u većini kod latinskih.
Riječi koje postoje u svim grčkim manuskriptima, sa izuzetkom Kodeksa Mantfortii, su sledeće:
1. Jov. 5:6. A on, Isus Hristos, došao je posredstvom vode i krvi; ne samo vodom, već vodom i krvlju. I Duh svjedoči jer Duh je istina.
1. Jov. 5:7. Jer je troje što svjedoči:
1. Jov. 5:8. Duh, voda i krv, i to troje je jedno.
1. Jov. 5:9. Božje svjedočanstvo je veće od ljudskog svjedočanstva, koje mi prihvatamo.
Riječi koje izostavljaju svi manuskripti u svim verzijama osim Vulgate su: na nebesima, Otac, [Riječ i Sveti Duh, i ovo troje je jedno, i troje je što nosi svjedočanstvo na zemlji]. Da bi sve bilo jasnije, da svaki čitalac može vidjeti šta je dodato, postaviću ove stihove sa umetnutim riječima u zagradama.
1. Jov. 5:6. I Duh svjedoči jer Duh je istina.
1. Jov. 5:7. Jer je troje što svjedoči: [na nebesima, Otac, Riječ i Sveti Duh, i ovo troje je jedno.
1. Jov. 5:8. I troje je što nosi svjedočanstvo na zemlji], Duh, voda i krv, i to troje je jedno.
Jov. 5:9. Božje svjedočanstvo je veće od ljudskog svjedočanstva, koje mi prihvatamo.“ (Adam Clarke’s Bible Commentary. Adam Clarke LL.D., F.S.A., 1715-1832)
„To je dodala neka preduzimljiva osoba ili osobe koja je osjećala da je Novi Zavjet žalosno manjkav u direktnom svjedočanstvu u prilog doktrine o Trojstvu koju je favorizovao i odlučio da popravi taj nedostatak… Pokušaj čitanja trinitarske doktrine direktno sa stranica Novog Zavjeta je gubljenje vremena.’“ (Reasonable Belief: A Survay of the Christian Faith 1980, Anthony and Richard Hanson, p. 171)
„Ovaj stih zapravo nema podršku među ranim grčkim manuskriptima… Njegova pojava u kasnim grčkim manuskriptima zasniva se na činjenici da je Erazmo bio izložen crkvenom pritisku da ga uključi u svoj grčki NZ 1522, dok ga je izostavio u svoja dva ranija izdanja iz 1516. i 1519. godine pošto nije mogao naći nijedan grčki manuskript koji ga sadrži.“ (The Big Book of Bible Diffficulties, Norman Geisler and Thomas Howe, 2008, pp. 540-541)
„Ovaj tekst vezano za svjedočanstvo na nebesima ne sadrži nijedan grčki manuskript koji je pisan ranije od petnaestog vijeka. Nije ga citirao nijedan duhovni pisac, niti neki rani latinski oci čak ni kad su ih predmeti kojima su se bavili prirodno navodili da se pozovu na njega. Stoga je očigledno krivotvoren.“ (Emphatic Diaglott, Benjamin Wilson)
Erazmo nije uključio neslavni Comma Johanneum iz 1. Jovanova 5:7,8 u svoja izdanja grčkog Novog Zavjeta iz 1516. i 1519. godine, ali je našao svoj put u njegovom trećem izdanju 1522. zbog pritiska iz Katoličke crkve. Nakon pojave njegovog prvog izdanja 1516, podigao se veliki bijes zbog odsustva tog dodatka (comma) tako da je Erazmo morao da se brani. On je naveo da nije stavio Comma trinitarsku formulu zato što je nije našao u grčkim tekstovima koji je uključuju. Jednom kad je neko proizveo tzv. Kodeks 61, koji je napisao izvjesni Roj ili Froj sa Oksforda oko 1520. godine, on je nerado pristao da ga uključi u svom narednom izdanju. Erazmo je vjerovatno izmijenio tekst iz političko-teološko-ekonomskih razloga. (U Erazmovom trećem izdanju Novog Zavjeta takođe se pojavila nepostojeća riječ „crkva“ koja je u ranijim izdanjima bila pravilno prevedena kao „skupština“ – „eklesija“ na grčkom.)
Nema sumnje da drugi dio 1. Jovanove 5:7 i prvi dio 1. Jovanove 5:8 nikad nijesu postojali u originalnoj i nadahnutoj Riječi Božjoj. Tekstualni skolar Bart Ehrman opisao je ovu krivotvorinu na sledeći način: „Ovo predstavlja najočigledniji primjer teološki motivisane korupcije u cijeloj tradiciji manuskripta Novog Zavjeta.“ Engleska Biblija Kralja Džejmsa (KJV), prevedena 1611. godine, zadržala je ovu trinitarsku krivotvorinu ali zato je savremeni relevantni prevodi izostavljaju. I pošto ovaj tekst nije bio od Boga, od koga on u stvari potiče?
