Prvo pominjanje gorke vode u Bibliji je Izlazak 15:23. Dok su Izraelci putovali pustinjom, došli su do izvora vode. Ali kada su pokušali da je popiju, otkrili su da je voda gorka. Riječ prevedena sa „gorko“ je marah na hebrejskom, i to je postalo ime mjesta. Ta voda je možda imala slan, metalni ukus i bila je nepitka na način na koji je voda okeana nepitka. U tom kraju još uvijek postoje izvori sa gorkom vodom. Bog je čudesno preobrazio vodu Mare iz gorke u slatku (stih 25).
Testiranje bračne vjernosti „gorkom vodom“
Zagonetna upotreba izraza gorka voda nalazi se u 4. Mojsijevoj 5:11–31. Ovaj pasus govori o postupku u kojem muškarac koji sumnja da je njegova žena nevjerna može je odvesti svešteniku i iznijeti zvaničnu optužbu. Sveštenik tada izvodi propisani ritual koji bi rezultirao prokletstvom od Boga ako je žena bila nevjerna dok je tvrdila da je nevina pred sveštenikom i Bogom. Bilo koje fizičke manifestacije koje je pretrpjela utvrdile bi njenu krivicu. Ipak Sveto Pismo ne nudi nikakav primjer sprovođenja ovog rituala u praksi.
Ovo je drugačija vrsta gorke vode od one koja se pominje u Izlasku. Čini se da je gorka voda Mara imala prirodan uzrok, kao što je sediment ili zagađenje iz nepoznatog izvora. Ali gorka voda u Brojevima 5 je čista voda uzeta iz tabernakulskog lavaboa (zbog čega se naziva „sveta voda“, jer je bila namijenjena za posvećenu upotrebu) i pomiješana s prašinom s poda (stih 17).
Sveštenik je tada stavio ženu pod zakletvu da se zakune pod kaznom prokletstva da je nevina za preljubu. Nakon što bi se žena zaklela da je nevina, njena zakletva je bila ispisana na svitku. Zatim bi sveštenik stavio svitak u vodu sve dok mastilo nije iscurilo u vodu (u tom trenutku bi izvadio svitak iz glinene čaše). Zatim je sveštenik uzeo od žene prinos od žita, spalio ga na oltaru i konačno je natjerao da pije gorku vodu. Ako je nevina, onda „gorka voda“ ne bi imala efekta, ali ako je kriva, nastupile bi fizičke posledice. Ako je žena počinila preljubu, nakon što je popila gorku vodu, „stomak će joj oteći, a bedra će joj se osušiti, pa će ta žena postati prokletstvo među svojim narodom“ (Brojevi 5:27). Očigledno nije bilo ničega u vodi što bi joj izazvalo gorak ukus ili izazvalo tako ekstremna fizička stanja. Moć je bila u prokletstvu koje je Gospodnji sveštenik izricao na krivce. Negativnu reakciju izazvao je Gospodnji sud nad nevjernom ženom.
Veoma je bitan pravilan prevod ključnih termina u ovom odlomku, kao što se može vidjeti u opštem slaganju različitih verzija Biblije. Na primjer, hebrejska riječ prevedena kao „stomak“, „abdomen“ ili „utroba“ je בטן (beten) i obično se odnosi na ženinu matericu (Postanje 25:23; Sudije 13:5), ali se može odnositi i na ženski stomak (Pjesma 7:3). A vodeći leksikoni definišu hebrejski glagol צבה (tsabah) kao „nateći“ ili „nabubriti“. Dakle, ovdje se ne radi o pobačaju kao rezultatu prokletstva, kako to neki zagovornici abortusa nastoje sugerisati zloupotrebljavajući ovaj odlomak za svoju propagandu da zametak nije važan.
Stoga prevodilački posao nije uvijek lak jer treba paziti na kontekst kako bismo znali kada se određene riječi koriste kao idiomi ili eufemizmi.
Da bismo bolje razumjeli ovu poteškoću u prevodilačkom radu, pogledajmo jedan prilično duhovit primjer prije nego se vratimo na posledice pravilnog tumačenja Brojeva 5:21–22. U Jeremiji 15:15, prorok govori o Gospodnjoj „sporosti“ na gnjev. Ali hebrejske riječi doslovno govore o Bogu kao da ima „dugački nos“. U stvari, Bog sebe opisuje da ima dug nos u Izlasku 34:6. To jest, on je dugotrpeljiv. Suprotno tome, osoba „brza na gnjev“ je opisana da ima kratak nos (Izreke Solomonove 14:17). U žargonu govorimo o ovoj vrsti osobe kao da ima „kratak fitilj“. Kada se čovjek naljuti, nos mu se raširi i može pocrvenjeti od krvi koja mu juri. Očigledno, ideja koju prenosi hebrejski idiom o dugom nosu je da je potrebno više vremena dugom nosu pocrveni od ljutnje nego kratkom nosu. Dakle, Bog je strpljiv jer mu je potrebno mnogo vremena da se naljuti, dok se nestrpljiva osoba poredi sa nosom koji brzo pocrveni od ljutnje.
Svrha ovog primjera je da ilustruje poteškoće prevodilačkog posla, posebno ako postoji nesigurnost u vezi s tim da li tekst koristi idiom ili eufemizam. Ovo nas vraća na situaciju u Brojevima 5. Pogledajmo dva glavna tumačenja ovog odlomka: možda ih možemo nazvati pogledima na izobličenost i pobačaj. Pozicija izobličenja doslovno uzima opis sušenja bedra i oticanja materice, a pozicija pobačaja ovo vidi kao idiomatski izraz pobačaja.
Pronalaženje pravilnog tumačenja ovog odlomka uključuje nekoliko drugih pitanja na koja se mora odgovoriti. Prvo, zašto je muž osumnjičio i optužio svoju ženu za preljubu? U tekstu se objašnjava da je ovaj ritual trebalo da se koristi kada muž ženu nije uhvatio na djelu i kada se nije javio nijedan svjedok. Stih 14 spominje da je duh ljubomore došao na njenog muža. Možda je muž bio ljubomoran bez razloga, pošto 14. stih spominje da bi mogao biti ljubomoran iako se žena nije onečistila. Ali možda se njen stav prema njemu promijenio ili je nešto što je učinila ili rekla nagovještavalo njenu krivicu. Ili je možda zatrudnjela i pojavila se njena „izbočina“, a muž je posumnjao da dijete nije njegovo.
Drugo, pošto je svešteniku naloženo da ispita neki vanjski znak kako bi potvrdio da li je žena nevina ili kriva, moramo identifikovati kako je to mogao učiniti. Ako je gledište o izobličenju tačno, onda je sveštenik posebno tražio da se ženi trbuh nategne (nabubri) nakon što popije vodu koja donosi prokletstvo i da ima neku vrstu obilježja (kao što su rane ili čirevi) ili unakaženost njenog bedra kako bi je proglasiti krivom. Ili, u nedostatku ovoga, on bi proglasio njenu nevinost.
„Kad joj da vodu da pije, ako se onečistila tako što je bila nevjerna svom mužu, voda koja nosi prokletstvo ući će u nju i biće joj gorka, stomak će joj oteći, a bedra će joj se osušiti, pa će ta žena postati prokletstvo među svojim narodom. A ako se žena nije onečistila nego je čista, nevina je i imaće djece.“ (Brojevi 5:27, 28)
Ako je pogled na pobačaj tačan, onda sveštenik treba samo da vidi da li je žena pobacila. Ako nije pobacila, muž bi mogao biti siguran da je njegova žena bila vjerna njihovom braku i da je nerođeno dijete njegovo. U obje perspektive, ako je žena bila nevina, mogla bi imati djecu nakon ovog iskušenja. Ali ako je bila kriva, ovi stihovi snažno impliciraju da više ne bi mogla imati djecu.
Ako je pogled na pobačaj tačan, onda moramo malo bolje pogledati jer na prvi pogled može izgledati kao da skeptik ima pravo. Ako je kriva žena bila trudna, a kazna za njeno nevjerstvo i laži bila je da joj dijete umre u pobačaju, da li bi to značilo da je Bog oduzeo život u ženinoj utrobi? Čini se da je to slučaj, ali prije nego što odbacite ovo gledište iz tog razloga, razmotrite sledeće detalje iz Svetog pisma.
- Nakon što je David počinio preljubu s Batšebom i ona je zatrudnjela, prorok Natan se suočio s Davidom i rekao: „Ali zato što si svojim postupcima prezreo Gospoda, umrijeće sin koji ti se rodio.“ (2. Samuelova 12:14)
- Nakon svog grijeha uzimanja zabranjenih stvari iz Jerihona, Ahan je kamenovan, a zatim spaljen zajedno sa svojim sinovima, kćerima i stvarima. (Jošua 7:25)
- Kada su se Korej, Datan i Abiram pobunili protiv Mojsijevog Bogom određenog vođstva, Gospod je učinio da se zemlja otvori ispod Koreja, Datana i Abirama zajedno sa njihovim ženama, sinovima i mališanima. (Brojevi 16:27–33)
Kakve veze ove situacije imaju sa našom diskusijom? U svakoj od ovih situacija, djeca su umrla kao posledica grijeha svojih očeva. U Davidovom slučaju, dijete je umrlo nedjelju dana nakon rođenja, a druga dva primjera su možda uključivala trudnice pored one već rođene djece. Poenta je da postoje primjeri u Starom savezu gdje su grijesi oca ili majke direktno doveli do smrti njihovog djeteta ili djece.
Imajući to na umu, preispitajte gledište o pobačaju iz Brojeva 5. Žena je bila trudna zbog preljubničke veze, grijeha koji je obično nosio smrtnu kaznu (Levitski zakonik 20:10). Ali pošto se nijedan svjedok nije javio, ženi je data prilika da spere ljagu sa svog imena i ublaži sumnje njenog muža tako što se pred njim, sveštenikom i Bogom zaklinje da je nevina za preljubu. Ako je lagala u ovoj situaciji, kasniji pobačaj je očito rezultat njene očigledne pobune i lažne zakletve pred Gospodom pored njene preljube, znajući za posledice. Ovdje su takođe prikladne riječi koje je Natan rekao Davidu: „Jer si svojim postupcima prezreo GOSPODA.“ Dakle, odgovornost za djetetovu smrt leži u potpunosti na majci zbog njenih grijeha, kao i na preljubničkom ocu djeteta. Sveštenik nije hirurški pobacio ženino dijete. Umjesto toga, u slučaju u kojem se nisu mogli pronaći svjedoci koji bi utvrdili krivicu ili nevinost, Bog bi otkrio ženinu krivicu tako što je uzrokovao pobačaj i spriječio je da ikada više zatrudni, što bi se u toj kulturi smatralo teškom posledicom.
Dakle, čak i ako je pogled na pobačaj tačan, ne može se koristiti kao opravdanje za pobačaj. Sveštenik ovdje nije izvršio abortus. Odgovorne osobe za gubitak nerođenog djeteta bile bi djetetova lažljiva majka i muškarac koji je s njom bio u preljubničkoj vezi. Umjesto da podržava abortus, ovaj odlomak nam pokazuje da Bog prema nerođenom djetetu postupa isto kao i prema onima koji su već rođeni. Odnosno, u određenim situacijama dijete je umrlo zbog teškog grijeha svojih roditelja.
Zašto tako čudan ritual?
Neki ljudi prigovaraju da su ovaj odlomak i neki drugi rituali propisani u Mojsijevom zakonu jednostavno previše čudni ili bizarni da bi ih savremeni čitaoci shvatili ozbiljno. Dio razloga za prigovor je to što su ove posebne ceremonije strane našoj kulturi. Ali zamislite da ste drevni Izraelac prebačen u Evropu 21. vijeka. Koliko bi vam se mnogi naši običaji mogli učiniti čudnim? Ceremonije diplomiranja, predsjedničke inauguracije i parade profesionalnih sportskih prvenstava vjerovatno bi izgledale prilično bizarne i nepotrebne, ali većina nas ih uopšte ne vidi kao čudne. Da ne pominjemo bizarne običaje oko svadbi, sahrana i sl. Isto tako, starim Izraelcima ovi rituali ne bi bili čudni. Njihov kulturni milje imao je slične rituale, tako da su bili samo dio života koji su poznavali, a Bog je imao razloga da uvede takve obrede kod Izraelaca.
Ova procedura je zapravo postavljena iz najmanje dva razloga. Prvi je bio da zaštiti porodičnu jedinicu, a drugi da zaštiti ženu od sramote da bude izbačena iz domaćinstva i klevetnički označena kao preljubnica. Ako je proglašena nevinom, tada je bila oslobođena krivice i „čista“. U tom kontekstu, ova sloboda je značila da je ona bila slobodna od bilo kakve krivice u ovom slučaju, a njen muž je mogao da je vrati ili se oslobodi ljubomore, znajući da mu je bila vjerna.
Sa svoje strane, takav čovjek nije mogao tvrditi da je obeščašćen. Uz smirenu ljubomoru i sumnje, sada se mogao osjećati sigurnim da ima djecu sa svojom ženom. Ali da je ipak odlučio da je otpusti i razvede se, sveštenici bi imali zapisnik da to nije zbog nevjere, i ona bi se mogla preudati i imati djecu. Zaista, muž koji je podigao ove lažne optužbe protiv svoje žene imao bi neku pripisanu sramotu za svoje postupke i svoje ime (vidi Ponovljeni zakon 22:18–19 za kaznu za podnošenje slične lažne optužbe). Ovo bi služilo kao odvraćanje za muškarce koji neselektivno optužuju svoje žene. Takođe treba napomenuti da nam Brojevi 5:29-30 ne pomažu da odredimo koja pozicija je u pitanju. Stih 29 pominje da je žena zastranila i onečistila se, ali stih 30 spominje duh ljubomore sa strane muža, koji bi se mogao dogoditi čak i da se žena nije okaljala (stih 14).
Dakle, nijedno tumačenje ne pruža nikakvu podršku za oduzimanje života nerođenom djetetu. Pogled na izobličenje uopšte ne uključuje trudnoću. Pogled na pobačaj zaista uključuje trudnoću, ali grijesi roditelja (njihova preljubnička veza i njena lažna zakletva pred Bogom i ljudima) su u potpunosti krivac za pobačaj koji je rezultirao.
Gospod je često koristio prirodne stvari da bi postigao natprirodne rezultate. U ispitivanju žene preljubnice, korišćena je voda pomiješana sa prašinom da otkrije istinu. Tako se koristila „gorka“ voda da donese gorku presudu grijehu.
„Gorka voda“ u simboličkom izražavanju
Otkrivenje 8:10–11 takođe govori o gorkoj vodi u kontekstu treće trube. „Zatrubio je i treći anđeo. I pala je s neba velika zvijezda koja je gorjela kao svjetiljka. Pala je na trećinu rijeka i na izvore voda. A ta zvijezda se zvala Pelen. I trećina voda pretvorila se u pelen, i mnogo ljudi je pomrlo od voda, jer su bile gorke.“ (Otk. 8:10, 11) Otkrivenje je knjiga koja obiluje simbolikom i ovo je upravo jedan takav metaforički opis Božjeg suda. Zapazite da je „zvijezda“ ta koja se naziva „Pelen“. Ona pada i zagađuje „trećinu (pitkih) voda“. U Bibliji se na više mjesta pominje pelen, što nam pomaže da sagledamo cijelu simboliku (vidi 5. Mojsijeva 29:17-19, 24-26; Jeremija 9:13-16; 23:14-17; Amos 5:7). Jasno je da pelen predstavlja lažnu doktrinu, odvraćanje od istine i služenje lažnim bogovima (demonima). Velika zvijezda je gorjela kao svjetiljka, što znači da se predstavlja kao svjetlonoša, vodič narodu. Sotona je ta prvobitna „zvijezda padalica“ koja daje moć i harizmu otpalom religijskom sistemu na zemlji da truje ljude.
Dakle, u Bibliji, gorka voda se može odnositi na vodu koja je zapravo kontaminirana i ima gorak ukus. Takođe se odnosi na vodu koju Bog koristi na natprirodni način da ostvari svoje ciljeve. A gorka voda se može metaforički koristiti za opisivanje života tuge i nemira koji su rezultat neposlušnosti Bogu (Jeremija 9:15).
