Šta je ili ko je „Logos“ iz Jevanđelja po Jovanu 1:1?

Ovo je ključno pitanje, jer Jovan 1:1 je vjerovatno najvažniji tekst gdje se mora razlikovati Božija riječ kao Božije samoizražavanje od kasnije ideje „Boga Sina“ kao druge suvječne osobe.

Jovan ne kaže: „U početku je bio Bog Sin.“

Ako razmatramo ovaj tekst u užem kontekstu, prva mogućnost bi se mogla izraziti ovako:

I. „Logos“ kao Božiji plan, riječ i mudrost koji se tek u Isusu personalizuje.

U početku je bila Božija Riječ – Božiji stvaralački izraz, mudrost, namjera i objava. Ta Riječ je bila kod Boga, jer je pripadala Bogu i izlazila od Boga. I ta Riječ je bila Bog u smislu da je potpuno izražavala Božiji karakter, autoritet i silu. Ta Riječ se kasnije utjelovila u Isusu Hristu, Sinu Božijem, koji je savršeno objavio Oca.

Međutim, kada uzmemo u obzir široki kontekst i jasnu biblijsku nauku o jednom Bogu Ocu i Njegovom jedinorođenom Sinu Isusu Hristu i više tekstova koji ukazuju na pretpostojanje Sina prije utjelovljenja kao čovjeka, druga mogućnost je mnogo konzistentnija:

II. „Logos“ kao stvarni pretpostojeći Sin Božiji – lični Božiji Izraz, rođen / izveden / poslan od Boga prije utjelovljenja, kroz koga Bog stvara i objavljuje se.

Očigledno druga opcija postaje biblijski najprihvatljivija. Ali ni ona ne vodi nužno Trojstvu. Važno je zapaziti da nijedna opcija nije trinitarna. To je uvijek iznuđeno tumačenje gdje premisa zahtijeva reinterpretaciju značenja biblijskog teksta.

 

1. Jovan 1:1 bi tada značio: pretpostojeći Sin je Božija Riječ

U tom okviru, Jovan 1:1 možemo razumjeti ovako:

U početku, prije stvaranja svijeta, postojao je Logos – Božija Riječ, odnosno pretpostojeći Sin kao savršeni Božiji izraz. Taj Logos je bio sa Bogom, dakle različit od Boga Oca. I taj Logos je bio Bog / božanski u smislu da je nosio Božiju prirodu, autoritet, slavu, riječ i djelovanje kao Sin koji potiče od Boga.

Drugim riječima:

• Logos nije Otac.

• Logos nije nezavisni drugi Bog.

• Logos je Sin koji je „sa Bogom“ i kroz koga Bog djeluje od početka stvaranja (pojam „početak“ je takođe bitna odrednica jer Bog Otac kao Prauzrok svega nema početak).

To čuva dvije stvari istovremeno:

Jovan 1:1 govori o stvarnom pretpostojanju. Ali ne kaže da su Otac i Sin „jedan Bog u tri lica“ u kasnijem dogmatskom smislu.

 

2. „Riječ je bila sa Bogom (ili kod Boga)“ jasno pravi razliku

Ako je Riječ bila sa Bogom, onda Riječ nije ista osoba kao Bog sa kojim je bila. To je veoma važno. Jovan ne kaže: Riječ je bila Bog Otac. Niti kaže: Riječ je bila isti onaj Bog sa kojim je bila. Umjesto toga pravi odnos:

• Riječ je sa Bogom.

• Riječ je okrenuta Bogu.

• Riječ je u zajedništvu sa Bogom.

• Riječ dolazi od Boga.

To se savršeno uklapa u kasnije Isusove izjave:

„Jer sam ja od Boga izašao i dolazim.“ (Jovan 8:42)

„Izašao sam od Oca i došao na svijet.“ (Jovan 16:28)

„A sada ti, Oče, proslavi me svojom slavom koju sam imao s tobom prije nego što je svijet postao.“ (Jovan 17:5)

Ovi tekstovi teško zvuče kao puka ideja u Božijem umu. Oni prirodno ukazuju na stvarno pretpostojanje Sina kod Oca.

Ali opet: Sin je sa Ocem, u Njegovom „naručju“ (Jovan 1:18), prima slavu od Oca, dolazi od Oca i vraća se Ocu. To je odnos Izvora i Kanala-Sina, ne odnos tri jednaka centra iste suštine.

 

3. „Riječ je bila Bog“ znači: Logos je bio božanski, ne Otac lično

Najosjetljiviji dio je: „I Bog je bio Riječ.“

Ako se čita grubo, trinitarac kaže: „Eto, Riječ je Bog.“

Ali cijela rečenica već kaže da je Riječ bila sa Bogom. Zato „Bog je bio Riječ“ ne može značiti da je Riječ ista osoba kao Bog sa kojim je bila.

Bolje značenje je: Riječ je bila božanske prirode / božanskog karaktera / Božijeg reda.

Ne kao sujednaki Bog pored Oca, nego kao Sin koji potpuno potiče od Boga i savršeno ga izražava.

U tom smislu Logos je „Bog“ zastupnički, izvedeno i kvalitativno: on nosi ono što pripada Bogu, jer je Božiji Sin i Božiji jedinstveni posrednik. Ali Otac ostaje „jedini istiniti Bog“ iz Jovana 17:3.

Zato Jovan može reći oboje:

1. Riječ je bila Bog – Jovan 1:1.

2. Otac je jedini istiniti Bog – Jovan 17:3.

To nije kontradikcija ako se „Bog“ u Jovanu 1:1 razumije kao božanski identitet / kvalitet / zastupničko dostojanstvo Logosa, a ne kao izjednačavanje Sina sa Ocem kao istim Konačnim Izvorom.

 

4. Sin je pretpostojeći, ali ne samopostojeći Izvor

Ovdje je ključna razlika. Biblija može učiti da je Sin postojao prije stvaranja svijeta, a da ipak nije Vrhovni Bog kao Otac.

Na primjer: „Za nas postoji jedan Bog Otac, od koga je sve… i jedan Gospod Isus Hrist, kroz koga je sve.“ (1. Korinćanima 8:6)

Ovo je presudno.

Otac je: od koga je sve.

Sin je: kroz koga je sve.

Dakle, Sin može biti uključen u stvaranje, ali kao Božiji posrednik, kanal i izvršilac, ne kao krajnji Izvor.

Isto vidimo u Jevrejima 1:2: Bog „nam u ove poslednje dane govori preko Sina… kroz koga je i eone stvorio.“

Ko stvara? Bog. Kroz koga? Kroz Sina.

To je ista struktura kao Jovan 1:3: „Sve je kroz nju (Riječ / Logos) postalo.“

Ne mora značiti: Sin je isti Vrhovni Bog kao Otac. Može značiti: Bog je stvarao kroz svog pretpostojećeg Sina, Logosa – na šta upravo ukazuju tekstovi u Kološanima 1:15-16 ili u Postanju 1:26 („hajde da stvorimo…“).

 

5. Kološanima 1:15–17 se uklapa u ovo

Pavle kaže za Hrista: „On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja.“ (Kološanima 1:15)

To je vrlo snažan tekst za pretpostojanje. Ali obratite pažnju: Hrist je slika nevidljivog Boga.

Slika nije originalni nevidljivi Bog. Slika objavljuje Boga.

Zatim se kaže da je sve stvoreno kroz njega i za njega. Opet imamo posredničku strukturu.

• Bog je Izvor.

• Sin je Slika (Obličje).

• Sin je Prvorođeni (ovo takođe odgovara Jovanovom „jedinorođeni“).

• Sin je Posrednik stvaranja.

• Sin je ključni faktor Božijeg plana stvaranja.

To je visoka hristologija, ali nije Trojstvo.

 

6. Filipljanima 2:6-11 takođe nije trinitarni tekst

Filipljanima 2:6–11 kaže da je Hrist bio „u obličju Božijem“, ali se ponizio, uzeo obličje sluge i postao čovjek. Zatim ga je Bog uzvisio.

To se može razumjeti ovako:

• Prije utjelovljenja Sin je imao nebesku slavu i božanski status kod Oca.

• Nije se toga sebično držao.

• Ponizio se i postao čovjek.

• Bio je poslušan do smrti.

• Bog ga je zatim uzvisio iznad svega.

Ali ako ga Bog uzvisuje, onda Hrist nije sam po sebi krajnji Izvor vlasti (vidi takođe Matej 28:18). On prima uzvišenje od Boga.

Dakle, i ovdje može postojati pretpostojeći Sin bez Trojstva.

 

7. Jovan 1:14 je trenutak utjelovljenja pretpostojećeg Logosa

„I Riječ postade tijelo.“

Ako prihvatimo pretpostojanje Sina, ovo znači da nije samo Božiji plan postao čovjek nego je pretpostojeći Logos, Sin Božiji, ušao u ljudsko postojanje.

Ali opet, Jovan ne kaže: Bog Otac postade tijelo. Niti: Trojedini Bog postade tijelo. Nego: Riječ postade tijelo.

To je Sin kao Božiji Logos koji postaje čovjek Isus Hrist.

Zato je Isus stvarno čovjek, ali nije samo običan čovjek. On je čovjek u kome je Božiji pretpostojeći Sin došao među ljude.

 

8. Najbolja formulacija u ovom kontekstu

U kontekstu pretpostojanja Sina, Jovan 1:1 možemo sažeti ovako:

Prije stvaranja postojao je Logos, Božiji Sin kao savršeni izraz Oca. Logos je bio sa Bogom, što znači da se razlikuje od Oca i ima odnos sa Ocem. Logos je bio Bog, ne kao isti Bog Otac, niti kao druga osoba Trojstva u kasnijem dogmatskom smislu, nego kao božanski Sin koji potiče od Boga, nosi Božiji karakter, autoritet i slavu, i kroz koga Bog stvara i objavljuje se.

Ili još kraće, Jovan 1:1 ne mora značiti: „U početku je bilo Trojstvo.“ Može značiti: „U početku je bio pretpostojeći Sin kao Božija Riječ – sa Ocem, od Oca, božanski po prirodi i funkciji, ali ne isti Vrhovni Bog kao Otac.“

 

9. Zašto ovo bolje čuva cijelo Jovanovo jevanđelje

Ovo čitanje omogućava da svi tekstovi stoje zajedno:

• Jovan 1:1 – Logos je bio sa Bogom i bio je božanski.

• Jovan 1:3 – sve je kroz njega postalo.

• Jovan 1:14 – Logos je postao tijelo.

• Jovan 1:18 – Sin objavljuje nevidljivog Boga.

• Jovan 5:19 – Sin ne čini ništa sam od sebe.

• Jovan 6:38 – Sin je sišao s neba da vrši Očevu volju.

• Jovan 8:42 – Sin je izišao od Boga.

• Jovan 16:28 – Sin je izišao od Oca i došao na svijet.

• Jovan 17:3 – Otac je jedini istiniti Bog.

• Jovan 17:5 – Sin je imao slavu kod Oca prije svijeta.

To daje vrlo koherentnu sliku:

• Otac je jedini istiniti Bog, krajnji Izvor svega.

• Sin je pretpostojeći Logos, Božiji jedinstveni Sin.

• Bog stvara, govori i spasava kroz Sina.

• Sin postaje čovjek, umire, biva uskrsnut i uzvišen.

• Na kraju sve vodi nazad Ocu.