Poznati primjeri psihografije
Od ranih dana spiritualizma, automatsko pisanje je prihvaćeno kao način za medijume u transu, a ponekad i za obične ljude, da primaju komunikacije iz duhovnog svijeta.
Automatsko pisanje je u suštini pisanje koje se vrši u izmijenjenom stanju svijesti, što se pripisuje duhovima mrtvih. Neki vjeruju da duhovi doslovno manipulišu priborom za pisanje u rukama medija kako bi komunicirali, jer pisac često nije svjestan šta piše i često čak ispisuje tekst rukopisom koji se znatno razlikuje od njegovog. Drugi vjeruju da duhovi možda komuniciraju i formiranjem poruka u umu medija, koje se reprodukuju na stranici. Najvjerovatnije je, međutim, da medij piše nesvjesno, a poruke se formiraju iz materijala u podsvijesti ili iz sekundarne ličnosti koja je navodno obdarena ekstrasenzornom percepcijom. Jedna od najpoznatijih američkih medija, Leonora Pajper, smatrala je da njene neobične sposobnosti možda potiču od takve ličnosti, što se manifestovalo u automatskom pisanju kasnije u njenoj karijeri.
Medijumi su tvrdili da automatskim pisanjem proizvode poruke od poznatih ličnosti iz istorije, preminulih autora, pa čak i kompozitora klasične muzike. Tokom 1850-ih, Džon Vort Edmonds, sudija Vrhovnog suda Njujorka, zainteresovao se za spiritualizam nakon smrti svoje supruge. Nakon seanse sa sestrama Foks, zainteresovao se za pokret i javno je priznao svoju podršku, uprkos potencijalnoj šteti za njegovu pravnu karijeru. Najviše se zainteresovao za komunikaciju s duhovima i počeo je ohrabrivati prijatelja medija, dr. Džordža T. Bakstera, da pokuša kontaktirati poznate i književne ličnosti koje su preminule. U kratkom vremenu, Edmonds i njegov mali krug spiritualista primali su govore od Frensisa Bejkona i Emanuela Svedenborga, ili kako je švedski vidovnjak insistirao da piše njegovo ime prilikom komunikacije sa sudijom – „Sweedonborg“.
Materijal koji su proizvele ove sesije nije nimalo nalikovao zemaljskom radu koji su obavili bilo koji od njih i opisan je kao pompezan, vještački, pomalo ponižavajućeg tona i često je zvučao kao da je cijela ličnost autora eliminisana. Kao što je Vilijam Džejms izjavio: „Jedna zanimljiva stvar u vezi s izjavama u transu je njihova generička sličnost kod različitih pojedinaca… Izgleda kao da je jedan autor napisao više od polovine trans izjava, bez obzira na to ko ih je izgovorio.“
Uprkos činjenici da je sudijina komunikacija bila sumnjiva, njegov rad je inspirisao druge da komuniciraju s drugim poznatim preminulim osobama, od Bendžamina Frenklina do čak i samog Hrista. Književni duhovi diktirali su nova djela, knjige, romane i hiljade stihova poezije. Olovke su bile uobičajeni alati, ali neki mediji su koristili ploče, pa čak i pisaće mašine kako bi pratili brzi protok materijala. Možda najpoznatiji primjer diktiranja duhova bio je slučaj Pearl Curran, domaćice iz Sent Luisa koja je uspjela stupiti u kontakt s entitetom po imenu Patience Worth. Njih dvoje su godinama sarađivali i napisali čitave romane i hiljade pjesama, sve ispunjeno materijalom o kojem neobrazovana Kuranova nije mogla ništa znati.
Neki dokumentovani incidenti automatskog pisanja uključuju i druge aspekte natprirodnog. Početkom 1900-ih, poznata pripadnica visokog društva Marguerite Du Pont Lee počela je tvrditi da je snimala jezive fotografije duhova na osnovu poruka koje je primala putem automatskog pisanja. Li, kćerka porodice Delaver Du Pont, bila je besprekornog porijekla, besprekorne reputacije i očigledno dobrog senzibiliteta. Nakon što je njen prijatelj, episkopalni sveštenik Kemper Bokok, umro 1904. godine, Li je počela imati epizode automatskog pisanja za koje je pripisivala da dolaze od Bokoka. Zapisi su joj govorili da počne fotografisati, što je i činila, obično stavljajući svoj ili Bokokov portret u stolicu i fotografišući ga. Neke od rezultirajućih fotografija prikazivale su neobjašnjive mrlje svjetlosti i spektralna lica, neka mutna, a druga jasna. Neke od njih su izgledale kao mrtvi sveštenik.
Otprilike u isto vrijeme, Li je počeo da fotografiše William M. Keeler, navodni stručnjak za spiritualnu fotografiju. Uz Kilerovu pomoć, Bokokovo pojavljivanje se dramatično povećalo i ubrzo su se pojavile fotografije na kojima pleše, propovijeda i još mnogo toga. Zabrinuta Li je 1919. godine kontaktirala Jamesa H. Hyslopa, filozofa i istraživača vidovnjaka. Izjavio je da ne vjeruje da je bilo ikakve prevare s fotografijama Lijeve, ali da s Kilerom nije mogao biti siguran. Hislop je preminuo 1920. godine, a Walter F. Prince je počeo istraživati slučaj. Do tada je Kilerovih fotografija bilo preko 4.000, a Prins nije imao sumnje da su na djelu podmukle metode.
Iako je bio pun poštovanja prema Li, Prins je jasno smatrao Kilera prevarantom i primijetio je da se na svim Bokokovim fotografijama glava sveštenika pojavljivala okrenuta oko jedne trećine van centra, desno ili lijevo, ili gotovo u profilu, desno ili lijevo. Dvije poze su bile nevjerovatno slične jedinim dvjema postojećim Bokokovim fotografijama dok je bio živ. Prins je takođe primijetio da je statična Bokokova glava često bila u suprotnosti sa alarmantno pokretnim Bokokovim tijelom – koje se pojavljivalo kao debelo, mršavo, visoko, nisko, s dugim vratom ili bez vrata. Prins je vjerovao da su fotografije očito bile lažne.
Zbog očiglednih trikova povezanih s Kilerovim fotografijama, nikada nećemo saznati šta se dogodilo s fotografijama koje je snimila Li – a koje su možda prikazivale stvarne fenomene!
Drugi oblici automatskog pisanja idu dalje od pukih poruka i uključuju crtanje i slikanje, pa čak i muziku koja je navodno inspirisana mrtvima. U nekim slučajevima, mediji ili osobe s malo ili nimalo umjetničke obuke iznenada će se osjećati primoranim da slikaju ili crtaju u prepoznatljivim, profesionalnim stilovima. Osjećali su se vođeni duhom, kao da druga ruka vodi njihovu vlastitu. U nekim slučajevima, slike su prepoznatljive u stilu poznatog umjetnika.
U Engleskoj, medij Rosemary Brown postala je poznata po muzičkim kompozicijama za koje je tvrdila da su joj ih diktirali poznati kompozitori. Njene medijumske sposobnosti manifestovale su se u djetinjstvu, a sa 7 godina, 1924. godine, primila je poruke od pokojnog kompozitora Franca Lista koji joj je rekao da će se, kada odraste, vratiti i donijeti joj muziku. Godine 1952. Rozmari se udala za Čarlsa Filipa Brauna, slobodnog novinara s hroničnim zdravstvenim problemima. Umro je mlad i ostavio Rozmari da se brine o njihovo dvoje djece 1961. godine. Nekoliko godina kasnije, 1964. godine, zadobila je nekoliko slomljenih rebara u nesreći i bila je prisiljena da se oporavlja kod kuće. Da bi prekratila vrijeme, sjela je za klavir, iako nije svirala više od 12 godina, i iznenada je postala svjesna duha Franca Lista pored sebe, kako vodi ruke preko tipki klavira.
Kada se ponovo vratio, List je upoznao Braunovu s brojnim poznatim kompozitorima koji su joj željeli diktirati, uključujući Baha, Bramsa, Šopena, De Busija, Mocarta, Rahmanjinova, Šuberta i druge. Vijest o njenom medijumstvu dovela je do javnih nastupa, a do kraja 1980-ih održala je više od 400 javnih nastupa. Neki kritičari kažu da ona zaista pokazuje stilove raznih preminulih majstora, dok drugi tvrde da se samo oslanja na podsvjesno znanje kako bi oponašala njihove stilove.
Slučaj Džejmsa i Helen Padžet
Džejms Padžet (James E. Padgett, 1852-1923) bio je advokat iz Vašingtona koji je 1914. izgubio suprugu Helen. Helen je imala samo 51 godinu kada je umrla. Gospodin Padžet je bio skrhan gubitkom svoje žene. Ubrzo je počeo posjećivati spiritističke grupe nastojeći primiti bilo kakvu poruku iz duhovnog svijeta u vezi s njegovom suprugom.
Na jednoj seansi, Padžetu je rečeno da i on ima medijumske vještine – dar automatskog pisanja.[1] Rečeno mu je da razvije svoje vještine i moći će direktno komunicirati s duhovima.
Padžet je intenzivno proučavao sve što je mogao pronaći na temu spiritualizma, medijuma i drugih knjiga u vezi s komunikacijom sa duhovima. Međutim, još uvijek se bavio pravom i pokušavao zaraditi za život u političkoj areni Distrikta Kolumbija, u to vrijeme relativno maloj pravnoj zajednici. Budući da je još uvijek bio advokat, Padžet je privatno studirao kod kuće i počeo vježbati svoju vještinu primanja duhovnih poruka automatskim pisanjem.
Kad je prvi put počeo primati poruke, Padžet je mogao vidjeti samo škrabotine, koje je opisao kao „udice za ribu“ i „vješalice“. Nakon daljnjeg proučavanja i malo prakse, na kraju je Padžet uspio razabrati kratki odlomak, a to je bila poruka njegove supruge Helen.
Od tog trenutka nadalje, Padžet je nastavio primati poruke. Gotovo svakodnevno, Padžet bi posvetio vrijeme primanju poruka od duhova, ponekad primajući poruke od nekoliko duhova u jednoj sesiji. Od 1914. godine do trenutka kada je umro 1923. godine, Džejms Padžet je automatskim pisanjem primio gotovo 3.000 poruka od stotina duhova, uglavnom koristeći samo olovku i bilježnicu. Ovo djelo, oko 3.000 poruka ili više, postalo je kolokvijalno poznato kao „Padžetove poruke“.
Da li se i po čemu Padžetove poruke razlikuju od poruka koje su primili drugi medijumi?
Ovo je dobro pitanje. Medijumi postoje od davnina. I danas postoje poznati, „pop“ medijumi, kao što je Theresa Caputo, koja ima hit televizijsku emisiju pod nazivom „The Long Island Medium“. Postoje i drugi, kao što su John Edward, Lisa Williams, John Holland i James Van Praagh. Svi oni imaju medijumske vještine različitog stupnja, ali svi imaju dar primanja poruka iz duhovnog svijeta.
Najveći faktor razlikovanja između popularnih medija današnjice i Džejmsa E. Padžeta su duhovi s kojima je Padžet komunicirao. Svi govore i primaju poruke od duhova, ali pop medijumi uglavnom razgovaraju s rođacima i voljenima klijenata i članova publike. Padžet je primao poruke nekih od najpoznatijih duhova ljudi iz istorije čovječanstva, a posebno Isusa iz Nazareta, Adama i Eve i drugih.
Zbirka ovih razgovora sa „Isusom“ i mnogim nebeskim duhovima, kao što su njegovi brojni apostoli, Marija i drugi poznati biblijski duhovi, kao i američki predsjednici, Neron, Cezar i mnogi, mnogi drugi duhovi, zarobila je srca onih koji su čitali Padžetove poruke. Treba li napominjati da su duhovi „Isusa iz Nazareta“ i „biblijskih ličnosti“ negirali i podrivali nauku Svetog Pisma i promovisali razne fantazije i nebuloze?
Prije nego što je Padžet umro, poruke su proslijeđene kolegi advokatu Eugenu Morganu, koji je takođe posjedovao medijumske vještine. Eugen Morgan i dr. Lesli Stoun (Leslie R. Stone) često su bili prisutni kad je Padžet primao poruke od duha. Svojom voljom, Eugen Morgan je sve Padžetove poruke, kao i svoje poruke, ostavio dr Stounu. Dr Stoun je imao zadatak da objavi poruke.
Objavljivanje Padžetovih poruka bio je zastrašujući zadatak jer su to bile rukom napisane poruke primljene darom automatskog pisanja. Padžet je primio hiljade ovih rukom napisanih poruka od „Isusa“, nebeskih duhova i mnogih duhova iz tzv. niže ili tamnije sfere. Procjenjuje se da je dr Stoun morao prebroditi preko 10.000 stranica pojedinačnih, rukom napisanih poruka koje su se protezale u poslednjih devet godina Padžetovog života.
Ali dr Stoun se nikada nije pokolebao u tim naporima i 1941. godine objavio je prvi svezak Padžetove poruke u svoje ime. Dr. Stoun je želio stvoriti fondaciju u čast svog dragog prijatelja, ali nakon prigovora porodice Padžet osnovao je Fondaciju dr. Leslie R. Stone 1955. godine. Međutim, zbog poteškoća u dobivanju statusa oslobađanja od poreza za fondacije u svoje ime, napokon je formirana Fondacija Crkve novog rođenja (FCNB) koja je osnovana u januaru 1958.
Kako je duh Padžetove žene Helen komentarisao knjigu „Velika borba“?
14. januar 1917.
Helen komentariše knjigu koju je gospodin Padžet čitao [Velika borba, od Elen G. Vajt] i kaže da se autor kaje zbog njenog sadržaja.
Primio Džejms Padžet.
Washington DC
Ovdje sam, tvoja istinska i voljena Helen.
Dakle, vidim da čitaš knjigu [Velika borba, adventistička publikacija koju je napisala Elen G. Vajt] koja je puna grešaka i neistina i od čijeg čitanja nećeš imati koristi. Autorka te knjige sada zna da su mrtvi itekako živi i da je spiritizam istina i da duhovi koji komuniciraju nisu Sotonini đavoli, kako ih ona naziva. Takvo čitanje nije vrijedno vremena koje trošiš na čitanje i ne vidim zašto želiš trošiti vrijeme na takvu literaturu.
Gospođa Vajt je sada u duhovnom svijetu i shvata veliku štetu koju je njena knjiga nanijela i koju sada nanosi čovječanstvu, i velike pogreške u koje toliko njezinih sledbenika vjeruje i pokušava ih slijediti kao svog vodiča u religijskim vjerovanjima. Ona će doći u neko vrijeme i pisaće ti, jer moram ti reći da kad si posudio tu knjigu i spomenuo njenog autora, pokušala sam saznati gdje je njeno boravište i uspjela, jer sam željela da ona dođe k tebi i ispriča ti krajnju neistinu onoga što je napisala. Bila je ovdje večeras i zna da si čitao njezinu knjigu i shvata da mora učiniti nešto kako bi ispravila, ako je moguće, neistinita učenja koja knjiga sadrži. Dakle, kao što rekoh, vrlo brzo će doći k tebi i napisati poruku u vezi s istim.
Vidim da se danas osjećaš bolje i da si se relativno oslobodio svojih briga, i drago mi je, jer to uveliko mijenja tvoje stanje uma i omogućava nam da se bliže povežemo u vezi s duhovnim istinama. Nekoliko duhova bilo je večeras ovdje koji su očekivali da će pisati, ali kad si počeo čitati tu knjigu, shvatili su da neće imati priliku i otišli su, jako razočarani. Moj savjet je da ne gubiš vrijeme na daljnje čitanje te knjige, jer ti neće donijeti ništa.
Volim te svim srcem i dušom, i želim da budeš srećan i da se oslobodiš misli koje će možda odvratiti tvoj um od nas i posla koji moraš obaviti. Jedine informacije koje će ti trebati dobićeš u porukama koje će ti biti napisane, tako da ćeš lako uočiti da nema šanse da čitaš knjige karaktera one koja je sada pred tobom. Doći ću uskoro i napisaću svoje obećano pismo i znam da ćeš u njemu naći više sreće nego u cijelom svijetu prepunom knjiga koje spekulišu o budućem životu i učenjima o istinama duhovnih stvari koje nikada ne bi trebalo znati i nagađati o njima.
Pa, reći ću ono što sam toliko često govorila da te volim predano, a vole te i svi drugi duhovi koji ti dolaze i koji su često s tobom sa svojim uticajem, pokušavajući ti pomoći u razvoju svoje duše i uzrokujući ti povećanu sreću. Učitelj je bio ovdje i kaže da će uskoro napisati svoju očekivanu poruku i samo čeka da budeš u dobrom stanju da je primiš.
Tvoja istinska i voljena,
Helen.
Vrlo je moguće da je interesovanje za spise Vajtove pokrenuto zbog njenih tvrdnji da prima poruke natprirodnim putem preko vizija i od anđela pratioca.
Komunikacija sa duhovima – gadost pred Bogom
Iz ovog primjera vrlo dobro se vidi kako demonski duhovi pristupaju ljudima i zadobijaju ih preko osjećanja i pogrešnih vjerovanja u zagrobni ili onostrani život koja ne promovišu samo okultisti već gotovo sve crkve i religije svijeta! Nasuprot njima, Sveto pismo jasno upozorava:
Poznati, „prijateljski“, lični ili familijarni duhovi su navodni „kućni služitelji“ okultista (lični demoni) ili duhovi koji vjerno oponašaju prizivane mrtve osobe radi kanalisanja poruka i informacija (vidi: 1. Samuelova 28:7-20; 2. Kraljevima 21:6; 2. Dnevnika 33:6; Levitska 19:31; 20:6; Isaija 8:19; 29:4).
Možemo zaključiti da duhovi iz onostranog svijeta u suštini podučavaju i podstiču vjerovanje da smrt zaista ne znači predstanak života i da postoji svjesni duhovni zagrobni život. To je upravo suprotno od onoga što uči Sveto pismo, ali se zato slaže sa naslijeđenim dogmama većine hrišćanskog svijeta po imenu. I to je izvjesno jedna od najvećih demonskih prevara ikada.
_________________________
[1] AUTOMATSKO PISANJE (PSIHOGRAFIJA) – čin pisanja bez direktnog učešća svijesti ili volje čovjeka, za koje se vjeruje da potiče iz podsvijesti ili od nekog duhovnog ili natprirodnog izvora. Vezuje se za spiritizam i karakteristično je za medije kod kojih se ta pojava najčešće tumači kao primanje poruka od pokojnika ili kao očitavanje nadsvijesti te kao oblik telepatije. Haotično i nasumično pisanje javlja se takođe kod histerika i mjesečara (somnabula). (Rječnik okultizma, Institut za izučavanje religije)
