Ukratko, sposobnost postizanja savršenog karaktera i prihvaćanja Kristovih ovlasti uz puno Božje povjerenje. Završetak i cilj, a ne početak tog procesa duhovnog rasta i razvoja definiraju odabir dionika kraljevstva nebeskog. Ovo je ključan predmet manipulacije svih Crkava, svih sekularnih svjetovnih sustava. Svi oni obećavaju rad i napredak u Božjoj sili, rezultate postizanja savršenstva, raja za čovjeka, ukoliko im se odlučimo pridružiti i sudjelovati u njihovim naporima. Imitacija Božje sile je njihov vrhunski cilj, jer čovjek je stvoren da služi svom Stvoritelju i uživa u okolini koja je stvorena po njegovoj mjeri i koja će savršeno zadovoljiti sve njegove potrebe.
U Djelima apostolskim dana nam je jedna takva situacija:
„Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: ‘Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.’ To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. Zli im duh odvrati: ‘Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?’ I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.“ Djela apostolska 19,13-16
Sinovi Skeve pokušali su imitirati Božju silu istjerivanja zloduha te se tako osvjedočiti pred svijetom kao pronositelji svjedočanstva Isusovog. Njihov pokušaj završio je katastrofalno, tako da su jedva izvukli živu glavu. Upravo zato je nužno poznavati metode i svrhu rada Sina Božjeg, Božji plan spasenja te način na koji se on ostvaruje. Iz toga proizlaze svi Božji darovi čovjeku, kao i sila kojom Bog radi na ostvarenju svog plana.
„Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.“ Luka 9,1
Istjerivanje zloduha je samo jedna od vlasti i ovlasti Božjih odabranika u cilju izgradnje zajednice na Zemlji. Postoje mnogi drugi Božji darovi koji služe kao resurs u razvoju karaktera pojedinca i zajednice vjernika koji jednog dana imaju postati savršeni. Bog je mjerilo savršenstva i što smo više usklađeni s njim, to postajemo savršeniji u svom karakteru. Sve ostalo što nam Bog daje kao dar i pomoć u postizanju tog cilja je ustvari podređeno tome. Božji darovi čovjeku nisu cilj, nego sredstvo postizanja cilja, savršenstva.
„Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ Matej 5,48
„I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.“ Hebrejima 11,39-40
Kristova žrtva bila je nezamjenjivi dio tog puta prema savršenstvu, jer nas je oslobodila okova naše pale prirode i otvorila nam vrata suživota s Ocem. Postavljanje bilo čega ili koga drugoga na to mjesto žrtve Sina Božjeg za palog čovjeka vodi u sigurnu propast.
„Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.“ Hebrejima 10,14
Krist je prvi postigao savršenstvo kakvo traži Otac i po tome postao prvi među budućom braćom. Njegova žrtva postala je ključan resurs i faktor spasenja čovjeka, ali to nam samo po sebi ne govori ništa o zadovoljenju kriterija spasenja pojedinog čovjeka, samo o karakteru Krista i savršenstvu koje Bog traži. Nitko se neće spasiti samo zbog toga što se Krist žrtvovao, iako je to ključan faktor.
„Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.“ Hebrejima 2,10
Bog je obećao vrlo uzvišenu poziciju svima koji uđu u kraljevstvo nebesko. Poziciju koja je iznad one koju imaju anđeli, ili koju je nekada imao Lucifer na nebu. Obećao nam je poziciju Sina Božjeg po karakteru i ovlastima, s tim da će on uvijek biti prvi, naša prvina, a svi ostali će slijediti.
„Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.“ Hebrejima 1,5
„Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?“ Hebrejima 1,14
„Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku.“ 1. Korinćanima 15,23
„Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.“ Jakovljeva 1,18
Upravo u ovome krije se velika zamka za sve koji povjeruju u Krista, jer Lucifer je također želio Kristove ovlasti, ali nije želio imati njegov savršeni karakter poslušnosti Ocu. Želio je moć koju nosi Kristova pozicija, ali da tu moć ne koristi kao sluga i služi drugim stvorenjima, nego da tu moć koristi kao tiran. Krist nikada nije pokazivao takav karakter i svoje sljedbenike nazivao je svojom braćom, sestrama, majkom, smatrao ih svojom obitelji, svojom najužom obitelji koja će jednog dana vladati u raju. To je jedan od ključnih faktora izbora u Božje kraljevstvo.
„Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom“ Hebrejima 2,11
„Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Marko 3,35
Postoji još jedna analogija između Krista kao svećenika i njegovih odabranika kao Božjeg svećenstva. Ovdje se također pokazuje što je konačni cilj Božjeg plana spasenja čovjeka i koji su kriteriji ulaska u Božje kraljevstvo. Krist je začetnik spasenja, jer njegova žrtva omogućila je ljudima brisanje posljedica grijeha njegovim zagovorom, te tako otvorila vrata njihovog ulaska u zajednicu s Ocem koju je Sin imao od početka i koju ima i danas. Tako se očituje ljubav prema čovjeku, jer Bog je napravio sve da ga uzdigne od smrtnog i okaljanog stvorenja do savršenstva Sina Božjeg.
„Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih.“ Hebrejima 5,5
„I, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.“ Hebrejima 5,9-10
„Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.“ Otkrivenje 20,6
Po tome vidimo da su kriteriji spasenja isti od Adama do danas i nema govora o nekakvim dispenzacijama. Božja objava je progresivna, ali to što danas postoji generalno puno više znanja o Božjem planu spasenja nego u nekom drugom vremenskom periodu nema nikakvu ulogu. To što će netko u trenutku uskrsnuća imati 100 puta više znanja kojeg nam je Bog dao od nekoga drugog tko bude uskrsnut pored njega nema ulogu, bitan je kraj, a to je da će jednog dana obojica imati savršen karakter.
Postignuto znanje samo po sebi nije kriterij jer svejedno nitko nema takvu razinu znanja, niti karakter da bi mogao biti savršeni Sin Ocu. Poslušnost djelima Zakona također nije kriterij. Kriterij je uvijek karakter, a ne trenutno stanje izvršenja Božjeg plana ili bilo što drugo. Kriterij je to da li će netko jednog dana moći postati savršeno Božje dijete, jer u ovom životu to nitko osim Mesije nije postao. Zato je bitna poslušnost Kristu vjerom i što je moguće veća razina povlačenja Božjih darova koje nam je Bog omogućio za izgradnju zajednice i za naš rast prema savršenstvu.
Znači li to da smo potpuno nemoćni i da ne bi trebali raditi ništa, nego samo čekati da Bog završi posao?
Hoće li se tako Bog ponašati i u raju?
Hoće li raditi sve raditi sam i bez ikakvih očekivanja za svoje odabrane?
Jesu li naši napori potpuno bezvrijedni u bilo kojem kontekstu?
U kontekstu postizanja našeg spasenja, naši napori su potpuno bezvrijedni, jer ne možemo sami sebe dovesti do savršenstva niti uzdići s razine smrtnih stvorenja i otpale rase. Nemamo niti znanje, niti kriterije za svoj duhovni rast, niti sposobnosti da izbrišemo posljedice grijeha, niti vlast kojom bi to učinili. Zato nam je potrebna pomoć i zagovor Krista. Međutim, treba razlikovati pokušaj spasenja svojim djelima i napor učinjen u promjeni svog načina razmišljanja i ponašanja. To je uvijek naša odluka. Bog sve servira na pladnju, ali mi moramo to prihvatiti ili odbiti.
Djela ne služe za usavršavanje karaktera, za to služe Božja milost i Božji darovi. Djela služe za učvršćivanje karaktera u spoznaji koju smo dosegli, za utjelovljenje duha i istine koja nam je dana, za učvršćivanje vjere u našem biću. Djelima i odlukama mijenjamo svoj karakter, integriramo nove obrasce ponašanja i istine koje su nam dane u svoj karakter, vjera raste u nama. Sve više se oblikujemo po vjeri i prihvaćamo vjeru u svoj karakter, ali nisu naša djela uzrok toga nego su naša djela posljedica rada Duha u nama.
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ 2. Korinćanima 5,17
Tako Krist postaje naša stvarnost, ali ne samo naša stvarnost svojom ulogom Mesije, kao nekoga tko je preuzeo na sebe grijehe svojih odabranih i otvorio im vrata vječnog života, nego i duhovna stvarnost savršene poslušnosti koju Bog očekuje da svi odabrani jednog dana postignu. Žrtva Sina Božjeg nije bila sama sebi svrha, ona je bila sredstvo bez kojeg se to ne bi moglo postići. Tako smo iz stvarnosti smrti u kojoj živimo dobili nadu u stvarnost savršenstva koja se tek ima ispuniti.
Puno o kriterijima odabira govori i to tko će biti izbačen iz kraljevstva nebeskog.
„Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.“ Otkrivenje 21,8
Posebno ću se osvrnuti na prvi kriterij, kukavice. Ukoliko nam je dovoljno samo u sebi prihvatiti Krista, prihvatiti njegovu posredničku službu i u svojoj glavi proglasiti se kršćanom, zašto će Bog odbaciti kukavice? U čemu je njihov kukavičluk?
Kako itko može znati što je naša vjera i napakostiti nam ili progoniti nas zbog toga ukoliko svoju vjeru držimo u intimi jer konačno to i je naša osobna stvar?
Biblija nam daje odgovore:
„Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.“ Jakovljeva 1,22
„Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.“ Jakovljeva 2,17-18
„Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila“ Jakovljeva 2,22
„Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.“ Rimljanima 10,10
Bog traži i od svojih sljedbenika da odrade koliko mogu prema svjetlu koje im je dano. Svjedočenje za istinu, pokušavanje utjelovljenja Duha kojeg su primili, rad na izgradnji zajednice po mjeri čovjeka, itd. su sve djela koja svaki kršćan može prakticirati. Primanje Duha nije samo sebi svrha, nego utjelovljenje Duha u svom karakteru i svojim djelima je svrha Božjeg plana, da možemo raditi Očevom silom što god od nas zatraži uz Očevo puno povjerenje. Tako se manifestira poslušnost Bogu koja će od malih djela narasti do ljudima nezamislivih razmjera ukoliko čvrsto hodamo tom stazom.
„Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’“ Matej 25,23
Također nam je dan i opis zajednice nad kakvom će Bog postaviti svoju odabranu djecu. To govori o kriterijima, jer to je oblik zajednice koji Bog stvara iz svog karaktera. Zajednicu sreće, radosti, blagostanja, bogatstva koje će se stalno umnažati i dostizati sve veću razinu.
„I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ Otkrivenje 21,4
„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ 1. Korinćanima 2,9
Jedino kroz savršenu poslušnost i povezanost s Ocem će to Očevom silom biti moguće postići u raju. Kao što je Sin Božji koristio Očevu silu kada je stvarao vidljivi i nevidljivi svijet, tako će ju koristiti i Božji odabranici da osiguraju zajednicu maksimalne sreće, blagostanja i ispunjenosti za sva bića.
Ljudi danas nemaju predodžbu o tome jer je znanje o Božjoj zajednici i samom Božjem planu za čovjeka napadnuto sa svih strana, a oni koji pokušavaju raditi u tom smjeru progonjeni su od svijeta.
„A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.“ Matej 11,12
Nasiljem se pokušava ugušiti kraljevstvo nebesko u svima koji ga pokušavaju utjeloviti koliko je to moguće na ovom svijetu. Svima onima koji rade zajedno s Ocem i pokušavaju postaviti Božje kategorije ljubavi, vjernosti, istine, pravednosti, milosrđa, dobrote, itd. kao kriterij u svim ljudskim poslovima. Tako se svijet očituje prema Božjem kraljevstvu, ali tako i s druge strane jedan dio ljudi pokazuje da još uvijek cijene Božji karakter i da nisu svi u otvorenoj pobuni.
Sve to skupa može izazvati nedoumice kod čovjeka i što je sve potrebno da se čovjek spasi, jer nama je to samima nemoguće. Čak su i apostoli bili u nedoumici:
„Koji su to čuli, rekoše: ‘Pa tko se onda može spasiti?’ A on će: ‘Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.’“ Luka 18,26-27
Kristova moć u pogledu spasenja čovjeka pokazana je u jednom drugom prizoru:
„Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.’ Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.’ A on će mu: ‘Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju!’“ Luka 23,39-43
Očito je taj zločinac što je bio razapet pored Krista vjerovao da je on pravednik i da je kralj u svom kraljevstvu. Vjerovao je da je Mesija koji je poslan Židovima i javno je svjedočio za tu istinu. Konačno, bojao se Boga jer je znao tko je Bog, a strah Božji je dokaz mudrosti i spoznaje Boga, cijenio je Kristov karakter, znao je da je on nevin osuđen i da se nije bunio protiv toga. Krist je u njegovom karakteru vidio dovoljno potencijala da ga jednog dana u raju preobrazi u savršenog sina Božjeg. To samo svjedoči kolika je ljubav Stvoritelja prema svojim stvorenjima.
„To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin.“ Otkrivenje 21,7
Svi su pozvani, a malo je izabranih. Bog je sve pozvao da krenu tom stazom, da uđu u odnos s njim i tako kroz njegovu pomoć i milost uđu u kraljevstvo nebesko. To je put spoznaje Boga, prihvaćanja njegovog Duha i rast u tom Duhu do savršene punine jednog dana.
„Neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti “ Efežanima 3,16-20
Na nama je odluka, Bog daje milost u izobilju.
„Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Luka 12,34
Vlatko Lacković
