Kako hrišćanin, biblijski religiozna osoba, treba da odgovori na zlo i nepravdu u svijetu? Kako da se postavimo u svakodnevnim situacijama? Da li treba da se odupiremo zlu i kako?
Osnovne smjernice
Osnovno polazište u pravilnom razumijevanju stvari mora biti biblijsko otkrivenje o svijetu u kojem živimo. Biblija najbolje objašnjava realnosti u kojima živimo i egzistencijalne probleme s kojima smo suočeni. Određeni istorijski događaji zabilježeni u Postanju objašnjavaju savremene realnosti kao što su ljudska smrtnost i ljudska izopačenost, postojanje zla, itd.
Sveto Pismo otkriva da je zlo „imputirano“ u ljudsku prirodu prilikom pobune protiv Boga. Ono govori o postojanju duhovne dimenzije sukoba između nosilaca dobra i zla. U toj borbi uključena su bića koja ne opažamo svojim čulima – Božji anđeli i Lucifer tj. Sotona sa svojim palim anđelima koji djeluju kao neka vrsta duhovnih mentora, inicijatora i kreatora zla, u savezu sa zlim ljudima. Prema Bibliji, demoni su tuđi lažni bogovi to jest pali anđeli (Juda 1:6), duhovna nebeska bića, potčinjena Luciferu (Isaija 14:12-15; Otkrivenje 12:9), pobunjenom heruvimu zaštitniku (Ezekiel 28:12-19), koji je uspio da zavede trećinu anđela (Otkrivenje 12:3-4, 7-17) koji djeluju kao Božji neprijatelji koristeći pali ljudski rod (Postanje 3. glava) za svoje ciljeve (1. Petrova 5:8; 2. Korinćanima 4:4; 11:14-15; 12:7). Biblija ih takođe opisuje kao zle (Matej 10:1) i nečiste duhove (Marko 1:27; Otkrivenje 16:13), kosmičke vladare tame (Efescima 6:12).
Božji odgovor na pobunu sažet je u Planu spasenju koji je osmišljen zbog ljudskog roda kao konačno i trajno rješenje problema grijeha i obnove čovjeka i materije koji propadaju. Božji narod, tj. svi oni koji prihvataju Boga i Isusa Hrista kao svog Gospoda i Spasitelja, aktivno sudjeluju u Planu spasenja prema uputima i smjernicama koje je Bog dao. Te pouke uključuju i najveći primjer ikad dat čovječanstvu kroz Isusov život, kao i iskustva Božjih ljudi kroz istoriju.
Na tim osnovama temelje se vjerovanja, moralni kodeks, stavovi i djelovanje biblijski religiozne osobe. Naučeni mudrosti koja ima potvrdu i odobravanje u božanskim instrukcijama, mi bismo trebali biti osposobljeni da adekvatno reagujemo ne samo na duhovne aspekte borbe između dobra zla u nama i u svijetu, već takođe i na konkretne životne situacije i izazove.
Vrijeme u kojem živimo zaista stavlja na teška iskušenja sve kojima je istina i pravda na srcu. Nameću se nedoumice da li i u kojoj mjeri hrišćani trebaju podržati razne oblike otpora i u kom pravcu djelovati.
Ispravna svijest o duhovnoj borbi na dva fronta
Duhovna borba koju ljudska bića vode protiv đavola i demona je stvarnost. Bitka protiv grijeha i nepravednosti u životu ima jedan aspekt u unutrašnjoj borbi, a drugi je veoma stvarna borba koja takođe uključuje stvarne bitke između ljudi i Sotone i zlih duhova. Mi moramo razumjeti da je ovo područje gdje se vodi glavna borba, i ako u tom domenu nemamo jasnu predstavu stvari, to će izvjesno rezultirati pogrešnim odgovorima i pogrešnim rješenja konkretnih problema s kojima se svakodnevno suočavamo.
Dakle, ako znamo šta je pozadina, okvir za problem grijeha i borbe na život i smrt ljudi protiv Sotone i njegovih anđela, moramo biti svjesni činjenice da ako želimo stati na Božju stranu mi postajemo aktivni sudionici velike borbe i vodimo rat protiv sila tame. To isključuje pasivnost ili bilo kakvu vrstu neutralnosti kao opciju. Rat koji treba voditi protiv sila tame je toliko temeljni princip ljudskog postojanja da je jedan od sotonskih ciljeva da zaslijepi ljudske umove za ovu činjenicu. „Jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovnih poglavara, protiv sila, protiv kosmičkih vladara tame ovog doba, protiv zlih duhovnih sila na nebesima.“ (Efescima 6:12)
Sa sviješću da su pali anđeli stvarna bića koja rade kao glavni zavjerenici protiv dobrobiti ljudskog roda, i da nam jedino Bog može zaista pomoći, naš pogled na svijet nikad ne može biti isti kao kod osoba koje odbacuju Boga i svoju ideologiju temelje na ljudskoj filozofiji i naturalističkoj nauci.
Stoga je potrebna velika opreznost. Među Božjim narodom ne smije biti duhovne gluposti. Zli duhovi su aktivno angažovani u nastojanju da kontrolišu umove ljudskih bića. Svrha tog angažovanja je da se pogrešno i krivo protumače riječi Božjih slugu, da se suprotstave izgradnji kraljevstva Božjeg, da unesu snažan duh nevjerstva, da se suprotstave i ponište uticaje Duha Božjeg, da zavedu ljude od njihove odanosti Bogu, da obmanjuju, da pokušaju Božju istinu učiniti neefikasnom, i konačno, da kritikuju, pogrešno primjenjuju i pogrešno tumače poruke Svetog Pisma.
Postoji interakcija zlih duhova sa ljudskim bićima. Iako većina ljudi koji su zarobljeni zlim duhovima jako pati, postoje i oni koji dragovoljno primaju moć koju su ti duhovi obećali i stoga nisu u sukobu s njima već zajedno sarađuju i „profitiraju“ iz te saradnje. Neki biblijski primjeri iz ove klase bili su oni koji su posjedovali duh proricanja – Simon Mag, Elima čarobnjak i djevojka koja je slijedila Pavla i Silu u Filipi. To znači da postoji razlika između onih pojedinaca koje sotona maltretira i onih koje je on opsjeo. Oni koji su opsjednuti su kontrolisani, često protiv njihove volje. Ova kontrola može imati i fizičke i mentalne aspekte. Takođe svi koji teže pravednosti mogu ponekad biti ozbiljno uznemiravani od strane neprijatelja, kao što je bio Isus u svojim iskušenjima u pustinji. Ovo uznemiravanje od strane neprijatelja ne znači da je osoba opsjednuta ili pod kontrolom neprijatelja. Stoga možemo očekivati da će Sotona ići do granice svoje moći da uznemirava, iskušava i obmanjuje Božji narod.
Sotona ima veću moć nad ljudskim rodom kako se bliži kraj istorije pobune. Stanje stvari u svijetu pokazuje da su teška vremena pred nama. Ljudska podlost i pretvaranje dostižu kulminaciju. Najgori karakteri olako dolaze na pozicije vlasti i odlučivanja. Krađe i ubistva se vrše na sve strane. Muškarci opsjednuti demonima oduzimaju živote muškarcima, ženama i maloj djeci. Ljudi su postali opčinjeni porokom, a svaka vrsta zla prevladava. Globalna sprega sila tame čini se nikad nije bila veća.
Tačno je da samo Božja sila kroz zasluge Isusa Hrista ima moć da oslobodi ljude ropstva palim anđelima. Međutim, moramo se dobro čuvati drskog polaganja prava da „istjerujemo“ demone, predstavljajući to kao instant rješenje problema. Prvo, moguće je da je nečiji neprikladan i nezdrav uticaj na umove naveo pojedince da vjeruju da su opsjednuti. Drugo, oni koji stvarno pomažu drugima hode ponizno i ne bi vodili takve sesije kao spektakl. Iako se mogu pozivati na Bibliju i na Hrista kao podršku ovoj službi, treba razlučiti da li je to pogrešna primjena Svetog pisma i ima li pokazatelje fanatizma i težnje za sopstvenom slavom.
Stalna poniznost, mudrost i velika obazrivost su nužni u našoj borbi protiv sila tame. Evo nekih načela kojima se dobro rukovoditi prilikom sučeljavanja sa nosiocima satanizma.
- Debata sa spiritualistima, ateističkim filozofima ili promoterima pseudo religija često nije po Božjoj volji, nije je potrebna a u najgorem slučaju može biti kontraproduktivna. Koliko god da smo sposobni i puni znanja, ne smijemo biti previše uvjereni u vlastite sposobnosti jer se može desiti da postanemo upravo ono protiv čega se borimo.
- Ukoliko zaista nismo povezani sa Bogom, pali anđeli će prije ili kasnije okrenuti naše sposobnosti protiv nas samih i protiv istine.
- Kad zaista moramo ući u sukobe, to trebamo učiniti s velikom poniznošću, skromnošću i u društvu drugih pobožnih ljudi koji nas mogu podržati i moliti se sa nama dok se borimo ne samo protiv ljudi nego i demona koji govore kroz te ljude.
- Ako nismo adekvatno opremljeni Božjim oružjem (Efescima 6:11-18), sukob sa silama tame kada smo i sami opterećeni nedoumicama i sumnjama ne samo što neće imati efekat na one čija učenja nastojimo pobiti nego će moguće imati kontra efekat na nas same koji može završiti otpadom od Boga.
- Ako zaista ne sarađujemo sa Bogom, naša percepcija biće pogrešna i naše odluke pogrešne.
Kako se suprotstaviti zlim duhovima?
Iz Svetog pisma i iz iskustva drugih pobožnih osoba možemo naučiti mnogo o djelovanju zlih duhova i njihovoj interakciji sa ljudskim bićima. Borba protiv njih je stvarna, fundamentalna za hrišćansko iskustvo, i nikada je ne treba shvatiti olako, kao nevažnu ili trivijalnu. U otvorenom ratu protiv Sotone i njegovih zlih anđela, pored gore navedenih smjernica treba imati na umu sledeće stvari.
- Potrebna je najveća moguća opreznost prema onima koji tvrde da imaju dar oslobađanja ljudi od demona kao svoj jedinstveni dar ili službu, jer takve manifestacije same po sebi mogu biti obmana neprijatelja. Ovo se odnosi uglavnom na visoko ritualne i formalne usluge egzorcizma. To takođe znači da nije svakom ko je bio oruđe neprijatelja potreban egzorcizam (posebno ne kao instant rješenje) da bi se oslobodio uticaja Sotone. Sličan oprez važi i za navodne druge darove natprirodnog karaktera koje mnogi tvrde da posjeduju.
- Na sposobnost istjerivanja đavola „u Hristovo ime“ ne smije se gledati kao na magičnu formulu koja se koristi kao zamjena za propovijedanje Jevanđelja.
- Sveto pismo je primarni element koji se koristi u razbijanju đavolskih lanaca. Bitka je uglavnom bitka za kontrolu uma, a čista i nepomiješana istina je ta koja oslobađa um od satanskih laži. Kroz propovijedanje istinskog jevanđelja, Sotona i njegovi anđeli bivaju izbačeni iz umova ljudi. Kroz vjeru u propovijedanu Riječ ljudima je omogućeno da ostvare pobjedu, a đavo ih tada gubi. Sotona će na kraju izgubiti svoju moć nad svima koji istraju u autentičnoj vjeri u Boga. Sotonino kraljevstvo se koleba i pada pred iznošenjem posvećene istine.
- Kada se Božji ljudi suoče sa zlim duhovima, nikada ne bi trebali raditi sami. Hrist je veći i Sotona je poraženi neprijatelj, ali hrišćani nisu Hrist i podložni su greškama i ponosu.
- Zlim duhovima treba se suprotstaviti otvoreno samo kada je to nužno i to treba činiti sa puno poniznosti, vjere u Hrista i u društvu drugih koji se mogu moliti sa i za slugu Božijeg.
- Krajnji cilj oslobađanja onih koji su pod kontrolom demona je da se pojedinac navede da razumom i vjerom shvati Isusovu i Božju silu i tako bude oslobođen; nijedan demon ili sam Sotona ne može nikoga držati u svom okrutnom stisku kada se ta duša u vjeri drži Isusa, Spasitelja svih koji mu dolaze u vjeri. Kada se duša preda Hristu, pobjeda je zadobijena. Da bi to postalo stvarnost, neophodno je raskidanje svih veza sa prevarantom i obmanama. To uključuje i lične predrasude, samopravednost, ponos, ogorčenje i druge stvari koje nas udaljavaju od predanja sebe Bogu.
Odnos prema svijetu: pasivni posmatrači ili aktivni sudionici?
Ako znamo da demonstracija nepravde i zla u ovom svijetu mora da se događa, da je to proročeno, i da je poznat glavni scenario završnih događaja u istoriji pobune, da li to znači, pošto smo sami nemoćni da promijenimo stvari, da trebamo zauzeti stav pasivnih posmatrača, sklanjajući se od zla koliko je to moguće?
Odgovor je složen i naša ispravna reakcija nije stalni obrazac za sve situacije. Postoji nekoliko činilaca koje treba uzeti u obzir. Božji narod je pacifistički nastrojen i oslanja se primarno na konačnu apsolutnu pravdu koju će Bog postići kroz realizaciju Plana spasenja i sud (Rimljanima 12:17-21). To znači da mi po svaku cijenu ne treba da jurimo pravednu zadovoljštinu na pobunjenoj zemlji, jer to nije ni moguće postići. Drugo, tačno je da se pobožni čovjek radije sklanja od zla, umjesto da na zlo odgovara recipročnom i „pravednom“ protivmjerom. Treće, hrišćanin je u službi ljudima, ne svojoj sebičnosti, što podrazumijeva požrtvovanje za druge. Posrednička molitva često je najdjelotvornija moguća pomoć koja dovodi ljude u položaj da mogu donijeti razumne i ispravne odluke u životu. Četvrto, mi takođe moramo prepoznati vrijeme i način za akciju umjesto pasivne podređenosti stihijama svijeta. I konačno, mi smo obavezni da predočavamo svijetu istinu do samog kraja velike borbe, dok god postoji mogućnost da je neko prihvati i promijeni svoj put, a to se ne može raditi bez dovođenja sebe u opasnost. U nekim situacijama žrtva je dobra, a nekad je nepotrebna, i mi moramo prepoznati razliku, što nije uvijek lako.
Ako slijedimo hrišćanska načela ličnog života bićemo u velikoj mjeri osposobljeni da adekvatno odgovorimo na spoljašnje izazove.
- Naš cilj je mir a ne sukob.
- Načelo težnje za mirom je primjenljivo ukoliko ne povlači za sobom žrtvovanje fundamentalnih vjerskih načela i moralnih principa. Ako je to slučaj, mir koji bismo eventualno postigli je lažni mir.
- Imajmo na umu da naši ciljevi nisu isti sa ciljevima svijeta.
- Mi se nikad ne možemo služiti bilo kakvim nasilnim metodama (uključujući nasilje nad savješću, psihološke trikove, opsjenarstvo i sl.) za zadobijanje ljudi za Boga.
- Naša metoda dopiranja do ljudi ne smije biti razvodnjavanje istine zbog sticanja popularnosti, jer će kao rezultat donijeti pogubne kompromise i lažna učenja, neće dovesti do istinskog obraćenja ljudi, već samo do našeg pada.
- Ne služimo bilo kakvom vrste obmane radi sopstvenih ciljeva, uobražavajući da tako doprinosimo Božjem djelu.
- Ne slušajmo i ne sarađujmo sa onima koji se služe prevarom i koji lukavo dovode druge u bilo kakvu zabludu ili se eksponiraju za sopstvenu slavu.
- Budimo uvijek spremni upozoriti na prakse i učenja koja mogu dovesti druge ljude i nas same u fatalne zablude ili pod kontrolu sila zla.
- Susrećimo ljude tamo gdje oni jesu i pomozimo im ako možemo i koliko možemo.
- Moramo biti saosjećajni prema ljudima jer ne znamo sve okolnosti i unutrašnje stanje ljudske duše.
- Živimo pošteno kao dobar primjer drugima, međusobno se ispomažući.
- Budimo požrtvovani pa i na sopstvenu štetu.
- Imajmo na umu da svojim „tjelesnim“ akcijama nikad nećemo ispuniti Božju namjeru.
- Naučimo se da poštujemo ono što je zaista vrijedno.
- Budimo ponizni i nastojimo da razumijemo svoje mjesto u Božjem djelu.
- Ne vraćajmo se ispraznom načinu razmišljanja svojstvenom svjetovnim osobama, čiji pokretački motivi su požuda tijela, požuda očiju i ponos života (1. Jovanova 2:16).
- Naučimo da budemo zadovoljni i zahvalni za blagoslove koje imamo, bez obzira koliko mogli izgledati mali u materijalističkom sistemu vrijednosti.
- Klonimo se svega što može dovesti do povređivanja ili sablazni drugima.
- Budimo spremni da prihvatimo svaku zdravu i dobronamjernu opomenu, ukor ili savjet.
- Budimo trezveni, razboriti, strpljivi i mudri…
Sa gore navedenim i drugim zdravim načelima primijenjenim u ličnom životu, bićemo u stanju mnogo lakše da pravilno prosuđujemo da li, kako, kada i na koji način sudjelovati u akcijama za koje se čini da ih nameće rastuća nepravda u svijetu kao modele protesta ili otpora sistemu čak i kad ih pokreću svjetovni ljudi ili oni problematičnih religijskih uvjerenja.
Bez sumnje mi smo obavezni podići glas protiv ugrožavanja Bogom datih ljudskih prava i sloboda, raskrinkavati obmanjivačke koncepte i lažne nauke, zauzeti se za dobrobit svih ljudi. Međutim, kad je riječ o zajedničkim društvenim akcijama, moramo imati na umu da ciljevi svjetovnih ljudi mogu da korespondiraju sa Božjima i našima samo u ograničenom djelokrugu.
Na primjer, ako je u pitanju humanitarni rad/pomoć, naše učešće obično nije upitno. Ali ako se radi o akciji prikupljanja pomoći da bi se nekoj osobi omogućilo „liječenje“ u skupim bolnicama tretmanima za koje znamo da donose veću štetu nego korist, tada bi naše učešće bilo glupo i licemjerno.
Kako postupiti vezano za proteste? Svaki masovniji protest ili pokret ima u pozadini organizatore ili organizaciju. Prije eventualne podrške uvijek je dobro upoznati se sa njihovim referencama i ciljevima. Masovnije proteste, ako se zahuktaju, po pravilu iskorištavaju suparnički centri moći tako što preusmjeravaju energiju mase za svoje političke ili skrivene ciljeve. Stoga moramo biti vrlo obazrivi i na vrijeme prekinuti podršku ukoliko uočimo da se stvari kreću u smjeru koji neće donijeti nikakvo stvarno dobro ili će dovesti do rušenja i promjene režima koja se obično ispostavi kao prelazak sa zla na gore.
Mi treba da zlu kažemo odlučno NE, ali naše „ne“ uglavnom ne podrazumijeva istu kakvoću kao kod svjetovnih osoba. Naše „ne“ nije ni promjenljivi niti kompromisni stav i ne postaje „da“ pod ucjenama, pritiskom, strahom, podmićivanjima. Posebno ne ako gledamo stvari iz Božje perspektive, jer Njegov narod se ne kupuje i ne prodaje. Povrh toga, naš cilj je usmjeravanje ljudi ka jedinom pravom rješenju, a da bi to i drugi uvidjeli treba prethodno da razumiju uzroke problema umjesto sporadičnog bavljenja „krpljenjem“ simptoma.
Samo Bog ima jedinstvenu ponudu oslobođenja ljudskog roda, ali na žalost većina odbija ili izbjegava suočavanje sa svojim Stvoriteljem i radije će smišljati sve vrste beskorisnih ideja i akcija kako bi istrajali na vlastitim sebičnim putevima. To je ono što se zove presipanje iz šupljeg u prazno u punom smislu te izreke.
„Zato vas, braćo, usrdno molim Božjom samilošću da svoja tijela date kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, da služite Bogu koristeći svoj razum. I ne dajte da vas i dalje oblikuje ovo doba, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da utvrdite šta je Božja volja – šta je dobro, ugodno i savršeno.“ (Rimljanima 12:1-2)
„Ali mudrost opravdavaju sva njena djeca.“ (Luka 7:35)
Pavle Simović
