Supermen je junak iz stripa i sa filma. Svi znamo tu priču. Ali malo ljudi zna da je Supermen povezan sa Isusom Hristom. Kako?
Riječ Supermen znači nad-čovjek. Potiče od latinsko-grčke složenice superheroj, što znači onaj koji je više od heroja; heroj znači polubog. On je na neki način božji sin. Potiče sa daleke planete koja se zove Kripton, što na grčkom znači „ono što je skriveno“; skrivena stvarnost, skriveno mjesto (aluzija na „Nebo“ u hrišćanstvu). Njegovo pravo ime Kal-El na njegovom maternjem jeziku znači „zvjezdano dijete“. Supermen na planetu Zemlju stiže kao dijete u kolijevci unutar malene svemirske kapsule dizajnirane u obliku zvijezde repatice. Tamo ga šalje njegov otac Džor-El (upotreba riječi El u imenu oba lika, naravno, nije slučajnost; to je hebrejska riječ za Boga), vodeći naučnik sa Kriptona, s ovim riječima:
„Iako ćeš odrasti i biti odgojen kao ljudsko biće, ti nisi samo jedan od njih… oni mogu biti veliki narod, Kal-Ele; oni to žele biti. Samo im nedostaje svjetlo da im pokažeš put. Upravo iz ovog razloga, te njihove sposobnosti da čine dobro, poslao sam im tebe, svoga jedinorođenca… putovaćeš daleko, moj mali Kal-Ele, ali ja te nikad neću napustiti, pa ni u susret smrti. Moju snagu učinićeš svojom. Vidjećeš moj život kroz svoje oči, kao što će tvoj biti viđen kroz moje. Sin će biti kao otac, a otac kao sin.“
Postoje očigledne paralele sa Isusom Hristom (Jovan 3:16; 8:12; Luka 4:18). Dakle, i Supermen slijedi volju svoga oca i misiju koju mu je pripravio, a to je spas ljudskog roda.
Kad mali Kal-El konačno sleti na Zemlju, tačnije u Kanzas, tamo ga pronalaze i odgajaju kao svog usvojenog sina bračni par Kent, koji su se u izvornoj verziji stripa zvali Marija i Josif (u filmovima ova imena su promijenjena u Džonatan Džozef i Marta). Mali Kal-El ima dvostruki identitet; odrasta pod imenom Klark Kent, školuje se i radi kao novinar.
Negdje oko tridesete godine, Supermen počinje svoj javni život. Prije toga se povlači u samoću, u pustinju, na Arktiku. Tamo gradi prostor tišine i izolacije za susret sa svojim ocem – Tvrđavu samoće. Supermen u Tvrđavi samoće koristi nauku: vanzemaljsku supernaprednu tehnologiju kristala koje mu je otac stavio u kolijevku kad je kao dijete poslat na Zemlju. Iz tih kristala, u kojima je zapisano sve znanje i mudrost njegovog oca i rodne planete, Supermen dobija neophodno vođstvo kojim oblikuje svoj identitet i slijedi misiju koju mu je zacrtao otac, u slobodi. Otac i sin postaju jedno. Jedna volja.
Supermen oblači na sebe svoje odijelo; kombinaciju plave i crvene boje koje su dominantne u masonskoj simbolici. Plašt je znak plemenitosti, uzvišenog digniteta i vela koji razdvaja nosioca od svijeta. Na prsima, Supermen nosi znak koji znači „nada“ na njegovom maternjem jeziku.
Njegovo javno djelovanje (borba protiv kriminalaca i zlih moćnika ovoga svijeta) prate mnoga čudesna znamenja. On leti, otporan je na metke, ima nadljudsku snagu, brzinu, čula, znanje; njegovom pogledu ništa se ne može skriti (rendgenski vid). Duboko saosjeća sa svima, pa čak i samim zlikovcima; oprašta, uvijek daje novu priliku, ne osvećuje se, traži dobro u svakom čovjeku. I to ga čini ranjivim.
Zbog svoje misije živi u trajnom stanju beženstva, jer su brak i porodica jednostavno neodrživi. Ovaj element Supermenove posebnosti dočaran je kroz njegov specifičan odnos sa likom novinarke Luis Lejn (lik kreiran po uzoru na Lazareve sestre i Mariju Magdalenu). U ključnom dijalogu između njih dvoje (film „Supermenov povratak“ iz 2006.) ona mu, frustrirana nemogućnošću realizacije romantične veze s njim, kaže da „ovaj svijet ne treba spasitelja“. On na to odgovara (podstaknut iskustvima svojeg nadljudskog čula sluha): „Zašto ga onda priziva svaki dan?“
Ranjivim Supermena čini i kriptonit, mineral sa njegove rodne planete, koji je uništen zbog pobune sila zla koje su napale njegovog oca: general Zod, Ursa i Non, likovi koji podsjećaju na aždaju, lažnog proroka i zvijer iz knjige Otkrivenja (Otk. 16:13). Zod Supermenu nudi čitav svijet, samo ako mu se pokloni i njemu jedinome služi. Slično u nekoliko navrata pokušava i Leks Lutor (ime izvedeno iz riječi Lucifer), Supermenov ovozemaljski neprijatelj. On želi moć i slavu, a Supermen je, naprotiv, došao da služi. Kriptonit je duševna rana iz prošlosti (paralela: pala priroda, prvobitni grijeh), spona sa rodnim zavičajem. Supermen gubi svoje moći u dodiru sa kriptonitom. On je i simbol grijeha koji se umnožava u dodiru sa spoznajom koju u okultizmu predstavljaju kristali.
Ipak, kako to slikovito prikazuje film „Supermenov povratak“, on ga uzima na svoja pleća, uzdiže se sa Zemlje i baca ga daleko od svijeta, u svemirsku prazninu. Supermen pada pokošen, beživotan natrag na zemlju, raširenih ruku u formi krsta. Svijet je u šoku. Supermen je mrtav? Polažu njegovo beživotno tijelo u bolnički krevet. Treći dan, medicinska sestra pronalazi prazan krevet. Reditelj filma, Brajan Singer, javno je priznao da je scena sa početka filma, u kojoj Marta Kent drži Supermena u naručju, direktna kopija Mikelanđelova remek-djela Pieta (slično sceni u filmu Mela Gibsona „Stradanje Hristovo“).
U popularnoj TV seriji „Smolvil“ (emitovane od 2001. godine), u prvoj epizodi, Klarka Kenta njegovi školski drugovi omamljuju kriptonitom i razapinju ga na krst, kao strašilo u polju kukuruza. U strip verziji priče iz 1992. godine, Supermen umire u sukobu sa drevnim svemirskim monstrumom nazvanim „Sudnji Dan“ (eng. Doomsday), bićem Armagedona, koje mu zadaje fatalnu ranu – probada ga na boku, ispod rebra. No, ubrzo nakon Supermenove smrti, Luis Lejn nalazi prazan grob, i viče, doslovno ovim riječima: „O Bože, prazan je! Njegov grob je prazan!“
I konačno, kao što Isus uzlazi na nebesa svome Ocu, nakon dovršetka svoje zemaljske misije, tako i Supermen (u završnoj sceni svih pet dosad snimljenih filmova) nalazi svoju snagu u nebu. Sunčevi zraci ga doslovno liječe i zacjeljuju; tu susreće oca, i leti na oblacima nebeskim. Bdije nad Zemljom kao njen čuvar.
Ali Supermen nije Isus Hrist. On je fiktivni plod ljudske mašte, rekli bismo okultne vizije Spasitelja i Čuvara čovječanstva. Supermen upražnjava super moći, nalik onima koje nepreporođeno ljudsko srce očekuje od njihove verzije Mesije. Koncept satanizma bazira se upravo na dostignućima i demonstraciji moći. Ljudima se veoma dopada ideja o Mesiji kao bogočovjeku sa skrivenim supermoćima. U teologiji otpalog hrišćanstva taj koncept je poznat kao ipostasno jedinstvo (potpuno Bog i potpuno čovjek u jednoj osobi). Treba zapaziti da je Supermen oslobodilac u grijehu. On teži da podstakne „dobro“ u ljudima iz grijeha. Supermen, za razliku od Isusa Hrista, ne oslobađa čovjeka od grijeha da bi ga vratio životu koji ne umire. Njegova uloga je buđenje dobrote u čovjeku, ovakvom kakav jeste u konceptu mješavine dobra i zla.
Supermen je savremeni mit, i kao takav tek reciklaža svih drevnih mitova i religija ovoga svijeta koje u svom korijenu imaju monomit – herojevo putovanje (Persej, Herkul, Odisej, Eneja, Beovulf, Buda, Muhamed).
Psihološki motiv koji koristi filmska industrija kroz priču o Klarku Kentu je životno putovanje. To putovanje se sastoji od tri dijela: odvajanja (od doma i poznate sredine), inicijacije (ulazak u stvarni svijet pun izazova i kušnji; odrastanje) i povratka (lični doprinos zajednici). Na putovanju se prolazi kroz nekoliko etapa: poziv na avanturu, natprirodna pomoć, prag iz poznatog u nepoznato, pomoć mentora, izazovi i iskušenja, otkrivenje (smrt i uskrsnuće), preobražaj, pomirenje, povratak rodnoj sredini sa darom. Herojevo putovanje korespondira sa čežnjama i maštarijama palog čovjeka. Zbog toga svijet veoma voli Supermena, ali se sklanja od Isusa Hrista, Čovjeka koji obezbjeđuje i nudi realnu pomoć za izlazak iz naših ključnih egzistencijalnih problema. S druge strane, Supermen nam sugeriše kako nam je dobro tu gdje jesmo i kakvi jesmo, samo ako se malo potrudimo da pokrenemo skrivenu dobrotu našeg bića (bezuslovna ljubav), dok je njegova uloga da nas štiti svojim natprirodnim moćima.
Priče i filmovi o superjunacima nadahnjuju nas da budemo bolji ljudi ali nikad ne ulaze u suštinu našeg problema sa dobrotom i moralom. Oni zapravo na suptilan način pokreću motive pale ljudske prirode da se u svojoj sili izbori protiv zla. Ali pošto se dobro i zlo prožimaju u čovjeku, i sam junak se koristi „dozvoljenim sredstvima“ i lukavstvima prljave igre da bi pobijedio negativce. Tako, na primjer, u filmu „Spajdermen 3“ sam glavni junak ima problem sa atakom zla u podvojenoj ličnosti „crnom Spajdermenu“ koji počinje da mu se sviđa.
Mitski i savremeni fiktivni junaci postaju predmeti divljenja i poistovjećivanja na idolatrijski način. Imaginarni svijet – produkcija Holivuda – nije nimalo naivan.
Supermen može biti inspirativan, ali je u stvarnosti vrlo loša i nesavršena aluzija na Isusa Hrista. On se bori protiv kriminala, ali ne može iskorijeniti zlo. On nam pomaže ali ne može nam dati sebe u radikalnom smislu kao što to čini Isus. Supermen može zaustaviti metak, ali ne može dati život vječni. Nauka i tehnološki napredak ne mogu zamijeniti Božju blagodat i ljubav, ali nas mogu uvući u svijet iluzija i iracionalnosti. U filmu „Čovjek od čelika“ postoji scena u kojoj Supermen razgovara sa sveštenikom u crkvi prije nego se preda u ruke neprijatelju, a u pozadini se vidi obris vitraja sa likom Isusa Hrista dok se moli u Getsimaniji. Aluzija je jasna: Isus je mit, pozadinska priča, a Supermen je stvarnost, pravo utjelovljenje. Uklanja se Emanuel (s nama Bog, Sin Čovječji), a na njegovo mjesto stavlja se super moćni vanzemaljac. Supermenova sila je čisto fizička, njegove tjelesne ćelije efikasnije koriste energiju Sunca od običnih ljudskih ćelija.
Napokon, možemo konstatovati da se kroz likove i prikaze savremene kulture svijetu, a posebno mladima, podmeću suptilno skrivene stranputice koje potajno oblikuju našu životnu ideologiju, smjernice i poglede na svijet.
Snažan članak!