„Obrazovanje nije pamćenje da je Hitler pobio šest miliona Jevreja. Obrazovanje je razumijevanje kako su milioni običnih Njemaca bili ubijeđeni da je to potrebno. Obrazovanje je učenje kako da uočiš znake istorije koja se ponavlja.“ (Noam Čomski)
„Ljudi se pitaju, kako to da nismo nešto uradili. Nismo pobjegli, nismo se krili. Pa, stvari se nisu desile odjednom. Stvari su se događale veoma sporo. Tako smo svaki put kada je izlazio novi zakon ili novo ograničenje govorili: ‘Pa, samo još jedna stvar. Proći će.’ Kad smo morali da nosimo žutu zvijezdu da bismo bili vani, počeli smo da se brinemo.“ (Citat mađarskog Jevreja iz dokumentarca „Poslednji dani“)
Ako ste se ikada pitali kako su obični ljudi ćutali i gledali kako Njemačka tone u nacizam – sada znate.
„Ako je potrebno da te ubjeđuju, podsjećaju, pritiskaju, lažu, podmićuju, ucjenjuju, prinuđuju, osramoćuju, okrivljuju, kažnjavaju i kriminalizuju… ako je sve potrebno za tvoju saglasnost, možeš biti apsolutno siguran da to što se nudi nije u tvom interesu.“ (Jan Votson)
Da, upravo živimo u takvom vremenu. Od „spasilaca“ čovječanstva čovjek nema više gdje da se skloni.
Dakle, svijete, šta s tobom nije u redu?
I da li sam ja, ako mislim da ovdje nešto nije kako treba, za današnji konformistički, zombirani svijet samo ludi „teoretičar zavjere“?
Zašto se sve više ograničava pravo na lično mišljenje koje nije puko ponavljanje mejnstrim propagande? Razmišljanje nije više dozvoljeno?
Šta vas zapravo sprečava da pružite otpor manipulaciji? Strah? Mogućnost gubitka društvenog položaja i statusa? Prijetnja ostanka bez posla? Sklonost konformizmu i vjera u ispravnost većine? Povjerenje u „struku“ i „nauku“? Ili pomisao da biste mogli biti u manjini ako slijedite glas savjesti, da bi bili odbačeni, nepriznati, stigmatizovani, prezreni od većine?
Pitate li se ikad za sebe, da li je kovid diktatura samo uvod u druge veće i još perfidnije oblike ropstva? Šta nas sve čeka kad krene globalno orkestrirana akcija „spasavanja majke zemlje“? Neće vam smetati da bude kontrolisan svaki vaš pokret svevidećim okom „velikog brata“ kao što se to već događa u Kini? Da vas „digitalizuju“, sankcionišu, uključuju i isključuju po potrebi? Sloboda vam ne znači ništa ako vas nahrane i daju neku hedonističku zabavu? Dok ste zauzeti pravljenjem selfija koji bi trebali da impresioniraju druge hedoniste, ličnost i dostojanstvo se gube u opštem brlogu urušenih vrijednosti gdje nikoga ni za šta i ni za koga nije briga.
Da li su aktuelne „kovid propusnice“ i „digitalni sertifikati“ stvarno „pasoši“ koji vam omogućavaju privilegiju da možete ući gdje hoćete i ići gdje hoćete ili su, pak, znak da ste žigosani kao bilo koji proizvod u marketu, da ste se prodali i da se možete kupiti?
Zašto mnogi koji podlegnu pritisku medijske kampanje pranja mozga i navalentnosti „struke“ i vakcinišu se nakon toga javno zagovaraju diskriminaciju nevakcinisanih? Pa valjda su sada „bezbjedni“? Jesu li vam prijatelji ljudi koji propagiraju da „antivakserima“ treba oduzeti zdravstveno osiguranje, zabraniti ulaz u trgovine, zatvoriti ih u potpunu izolaciju? Zašto su za njih nevakcinisani postali građani drugog reda? Da li je primanje „vakcine“ isto što i svrstavanje uz one koji su planirali i sprovode ovu diktaturu? Okretanje „vaksera“ protiv „antivaksera“, većine protiv manjine koja svakim danom sve više gubi na brojnosti i bilo kakvoj podršci?
Na osnovu kojih kriterijuma se formira „struka“ koja propisuje obavezujuće mjere?
Da li je „struka“ nastala kao tijelo formirano na platformi potvrđenih naučnih istraživanja, i da li je ta nauka bila potraga za korisnim znanjem i činjenicama, ili je samo interesni konsenzus većine uspostavljen od onih koji sve to finansiraju i vode globalni korporativni biznis? Da li je moralni integritet jedan od bitnih faktora za postavljanje u „struku“ ili samo podobnost nadređenima?
Da li se „struka“ zaista brine za zdravlje i dobrobit ljudi ili se brine da ispuni naloge nadređenih instanci, posebno onih sa globalnog nivoa koje kontrolišu cijeli taj posao?
Da li je ponašanje „struke“ uslovljeno strahom od gubitka posla, statusa i privilegija?
Zašto „struka“ potencira iznova i iznova različite i često kontradiktorne i apsurdne mjere?
Zašto se apeli na vakcinaciju pretvaraju u ucjene i prinudu putem širenja panike i straha ako je vakcina zaista lijek? Zar ne bismo svi trebali da požurimo da što prije dođemo do lijeka, ako je lijek?
Čemu toliki pritisak za besplatnu vakcinaciju protiv virusa koji stalno „mutira“ u nove „sojeve“, dok za stvarne i teške bolesti ljudi čekaju mjesecima na preglede ili tretmane?
Zar nije veoma čudno što većina ljudi smatra ili makar intuitivno „osjeća“ da vakcina nije lijek niti je to ikada bila? Da li je „izumitelj“ vakcine bio dobročinitelj ili obični prevarant? Da li je teorija vakcinacije opravdana zdravstvena metoda ili opasna glupa izmišljotina nastala iz vračarskog koncepta otrov-protivotrov? Da li je monopol moćnika na proizvodnji, distribuciji, reklamiranju i nametanju vakcina rezultat brige za zdravlje i dobrobit čovječanstva ili samo stvar prepoznavanja velikog i unosnog biznisa?
Zašto se vakcinacija naziva „imunizacijom“ kad je učinkovita za imuni sistem koliko i silovanje za očuvanje nevinosti?
Zašto se većina vakcinisanih koji često prođu teške posledice vakcinacije nerado i rijetko odlučuju da objave to javno? Medicinski radnici to ne čine iz straha da ne izgube posao, ali šta je problem „običnom“ građaninu da obznani svoje iskustvo? Da li je istrajavanje u zabludi nakon pogrešne odluke postalo jače od apela razuma i savjesti koji su već pogaženi odricanjem od slobode radi sticanja lažne sigurnosti?
Ko je zapravo odgovoran za neželjene efekte vakcinacije ako proizvođač vakcine nije odgovoran, vlasti koje vas pritiskaju na vakcinaciju nisu odgovorne, ljekar koji vrši vakcinaciju nije odgovoran, a vi ste jedini „neodgovorni“ ako to odbijate?
Dok vakcinisane nagovaraju da prime treću „buster“ dozu i zatim četvrtu u najavi pa potencijalno dva puta godišnje „obavezne“ vakcine, objašnjavajući im kako prethodne nisu pružile najbolju zaštitu, nevakcinisane ubjeđuju da prime prve dvije govoreći im da to pruža najbolju zaštitu. Ko je ovdje lud?
Kad je propaganda da su vakcine sigurna zaštita protiv korone prešla na priču da vakcina štiti od „težeg razvoja bolesti“ ili smrtnog ishoda do priznanja da ne štiti baš 100% niti pak zaustavlja prenošenje virusa i ponovno obolijevanje, većina je to progutala kao nepogrešivi glas „struke“. Da li je to pokazatelj da je primjena metode „kuvane žabe“ već postigla željeni cilj?
„Spasitelji svijeta“, super bogati filantropi i ostala vladajuća elito, znana i neznana, nemojte nas više „spasavati“ – izgibosmo. I „kuvani“ i mi malobrojni koji se nekako opiru uskakanju u lonac.
