Tačno ili pogrešno: Jednom spašen, zauvijek spašen?

„Jednom spašen, zauvijek spašen“ je doktrina o vječnoj sigurnosti, odnosno učenje da osoba koja je jednom povjerovala u Hrista, pokajala se za grijehe i nanovo rodila više ne može otpasti od Boga. Zvuči kao posjedovanje diplomatskog imuniteta. Kad se dogodi namjerno ilegalno djelo, diplomatski imunitet štiti počinitelje. Danas se milioni hrišćana ponašaju isto i podučavaju doktrinu o hrišćanskom trajnom i neopozivom „imunitetu“ koji je ujedno i neopoziva ulaznica u vječni život. Drugim riječima, jednom kad ste spašeni, zauvijek ćete ostati spašeni bez obzira na vaše buduće iskustvo.

Da li je ovo tačno ili pogrešno? Možemo li imati sigurnost da smo spašeni? Može li spašen čovjek izgubiti spasenje? Ovo su vrlo zanimljiva, ali i veoma važna pitanja. U osnovi postoje tri grupe teologa koji uče različito o ovom predmetu. Jedni su oni koji uče da se spasenje nikako ne može izgubiti bez obzira kako živjeli nakon obraćenja, drugi takođe uče da se spasenje ne može izgubiti ako je „definisano na biblijski način“, i treći uče da je spasenje moguće izgubiti. Šta je istina? Pouzdane odgovore možemo dobiti samo iz Svetog Pisma. Pogledajmo.

 

Argumenti koji se koriste u prilog doktrine „jednom spašen, zauvijek spašen“

Pošto je u startu jasno da prva najliberalnija teološka doktrina ne može proći biblijski test, posvetićemo pažnju drugim dvjema. Da vidimo kakav je nauk ozbiljnijih zastupnika doktrine „jednom spašen, zauvijek spašen“. Oni tvrde sledeće: Kad ljudi upoznaju Hrista kao svoga Spasitelja, ulaze u odnos s Bogom koji im jamči spasenje kao vječnu sigurnost. Brojni odjeljci iz Biblije potvrđuju ovu činjenicu.

„Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život i nikada neće propasti i niko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Ono što mi je moj Otac dao veće je od svega drugog. I niko ih ne može ugrabiti iz Očeve ruke.“ (Jovan 10:27-29)

U Rimljanima 8:29,30 piše: „Jer one koje je unaprijed znao, njih je i predodredio da se saobraze po obličju njegovog Sina, da on bude prvorođeni među mnogom braćom. A one koje je unaprijed odredio, njih i poziva; one koje pozva, njih i opravdava; a one koje je opravdao, njih i proslavlja.“ Prema zagovornicima učenja „jednom spašen, zauvijek spašen“, ovaj stih kaže da od trenutka kad nas Bog izabere, kao da smo već proslavljeni u Božjoj prisutnosti na nebu. Ne postoji ništa što može spriječiti vjernika da jednoga dana bude proslavljen jer je to Bog već naumio na nebu. Jednom kad je osoba opravdana, njeno je spasenje zajamčeno – ona je sigurna kao da je već proslavljena na nebu. One koje je Bog predodredio te će i pozvati, opravdati i proslaviti. Izabrani ne mogu postati neizabrani. Pozvani ne mogu postati opozvani. Opravdani ne mogu postati neopravdani. Spašeni ne mogu postati nespašeni. Svi koji su izabrani biće i proslavljeni. Primijetićemo da se ovdje radi o doktrini o predodređenju. Oni dalje argumentuju svoj stav stihovima iz Rimljanima 8:33,34.

Sledeći argument veže se za novorođenje. Kada povjeruju u Hrista, vjernici se nanovo rađaju (Jovan 3:3; Titu 3:4-7). Odatle izvlače analogiju da bi izgubio spasenje, hrišćanin bi trebao biti ne-novorođen, odnosno vraćen u stanje prije novoga rođenja. A Biblija ne kaže da se novorođenje može izgubiti. Kada neko doživi novorođenje, postaje dijete Božje i takav ostaje do kraja. Spasenje koje Bog čini nije površno već korjenita promjena u čovjeku. Nanovo rođen čovjek, kao dijete Božje, ne može nikad biti odbačen od Boga. Spasenje koje Gospod čini je vječno (Jevrejima 5:9; 7:25; 10:14). Kada je neko stvarno spasen, on je zauvijek spasen. Kada je neko nanovo rođen on zauvijek pripada Bogu. Ponekad se desi da hrišćanin zađe sa puta Gospodnjeg ali, ako je stvarno doživio novorođenje po milosti Božjoj, vratiće se na pravi put.

Sveti Duh ili Isusov duh ili (kažu neki) Bog, stanuje u svim vjernicima (Jovan 14:17; Rimljanima 8:9) i krsti sve vjernike u Tijelo Hristovo (1. Korinćanima 12:13). Da bi vjernik bio nespašen, trebao bi biti „nenastanjen“ Duhom i odvojen od Tijela Hristova. Dakle, sve što treba jeste da vjerujemo.

U Jovanu 3:15 nalazimo izjavu da svako ko vjeruje u Isusa Hrista „ima život vječni“. Prema tome, ako vjerujemo u Hrista danas i imamo vječni život, ali ga izgubimo sutra, tada taj život uopšte nije bio „vječan“. Tako ako izgubimo spasenje, obećanja vječnog života u Bibliji nisu ništa drugo do laži.

„Ko vjeruje u Sina Božjeg, prihvata svjedočanstvo koje mu je dato. Ko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, jer ne vjeruje u svjedočanstvo kojim Bog svjedoči o svom Sinu. A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život. Ovo pisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijeg, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijeg.“ (1. Jovanova 5:10-13)

Mogli bismo reći da se ovi stihovi odlično uklapaju u teologiju „jednom spašen, zauvijek spašen“.

Sledeća karika u ovoj argumentaciji tiče se pitanja kada čovjek biva spašen? Da li na kraju života, kada Bog vidi sva njegova djela, ili u trenutku obraćenja? Ako vjerujemo da čovjek biva spašen u trenutku obraćenja, onda je spašen zauvijek.

Kao zaključni argument koriste se ovi stihovi: „Jer uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni ovo što je sada, ni ono što će doći, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo šta drugo što je stvoreno, ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Hristu Isusu, našem Gospodu.“ (Rimljanima 8:38,39). Prema tome, naše spasenje je vječno osigurano.

 

Filter Božje Riječi razotkriva kakvoću nauke o bezuslovnom spasenju

Ako je prethodno dokazivanje tačno, a može da djeluje zaista ubjedljivo, onda ne treba da brinemo za naše spasenje i da se zlopatimo u životu. No podsjetimo se riječi mudrog Solomona: „Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.“ (Izreke 14:12)

Činjenica je da Biblija nigdje ne uči da jednom kad osoba primi dar spasenja, nikad više ne može biti izgubljena. Afirmativni stihovi odražavaju Božju volju o našem statusu i perspektivi. Božja volja je da svaki čovjek uđe u taj status i uz podršku Njegove blagodati proživi u tijelu život na zemlji i uđe u život vječni.

Ali Bog nikad ne ukida našu slobodnu volju, niti će se to načelo ikad promijeniti. Lucifer i pali anđeli su imali svu sigurnost vječnog života pa su se pobunili i izgubili tu privilegiju. Adam i Eva su takođe iz svog stanja nevinosti uvučeni u pobunu. Proces spasenja kroz sudjelovanje čovjeka u Božem planu i pripravi ne ukida načelo slobodne volje i izbora, niti ukida Božje uslove pod kojima se prima i održava dar spasenja.

S druge strane, zagovornici učenja „jednom spašen, zauvijek spašen“ tvrde: „U Hristu imamo sigurnost spasenja koja ničim ne može biti ugrožena. Što god učinili, koliko god griješili, Bog će ipak sačuvati naše spasenje i uvesti nas u vječni život!“ Međutim, to ne može proći filtere Svetog Pisma. Afirmativni stihovi imaju klauzulu. Pravnici kažu da je đavo uvijek u detaljima. Ovo učenje je đavolska poruka, koja, moramo to priznati, primamljivo zvuči. Ona prećutkuje biblijsku istinu da postoje pravila igre u zoni sigurnosti spasenja. To pravilo se u prvom redu odnosi na neophodnost poslušnosti i izvršenja cjelokupne objave Božje Riječi. Spasenje se ne dobija tek tako, već po cijeni najveće Žrtve u istoriji univerzuma. Pokajanje i obraćenje jesu radikalna promjena smjera u našim životima, ali kad smo ušli u proces spasenja (jer to jeste proces, ne stvar jednog trenutka), postoje pravila kojih smo se pozvani pridržavati. Ukoliko vršimo Božju riječ, vjerni smo mu i priznajemo počinjene grijehe, onda je naše spasenje sigurno i neugroženo. Dokle god uz podršku Božje blagodati i u sili Duha Svetoga tako funkcionišemo, ostajemo u Njegovoj ljubavi, brizi i zaštiti.

„Ali vam napominjem, braćo, dobru vijest, koju vam objavih, koju i primiste, u kojoj i stojite. Kojom se i spasavate, ako držite kako vam objavih; osim ako ne vjerovaste uzalud.“ (1. Korinćanima 15:1,2) Pavle se obraća hrišćanima, braći, ljudima koji su u Hristu. Objašnjava im da je spasenje put na kojem su dužni čvrsto držati riječ.

„Ali ko istraje do kraja, biće spašen.“ (Matej 10:22)

„Zato ja ne trčim besciljno i ne udaram pesnicom kao da bijem vazduh, nego krotim svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao sluge, da ne bih kako propovijedajući drugima i sam bio diskvalifikovan.“ (1. Korinćanima 9:26,27) Koristeći ilustraciju atletske trke, apostol Pavle naglašava disciplinu i istrajnu pripremu atletičara kako bi osvojio nagradu. Završava ilustraciju priznajući da čak i on može otpasti ukoliko ne nastavi hodati u pravednosti. Pavle je znao da biti u spasonosnom odnosu sa svojim Otkupiteljem ne oduzima njegovu ličnu slobodnu volju. Mogao se opustiti i udaljiti od Boga kroz odluke koje donosi.

„Zato je neophodno da obratimo posebnu pažnju na ono što smo čuli, da ne budemo odvučeni od vjere. Jer ako je riječ izgovorena preko anđela bila čvrsta, pa su svaki prestup i svaka neposlušnost bili pravično kažnjeni, kako ćemo mi umaći ako zanemarimo tako veliko spasenje koje je počeo da propovijeda naš Gospod i koje su nam potvrdili oni koji su ga čuli kako govori.“ (Jevrejima 2:1-3)

„A Duh izričito govori da će u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i nauke demonske…“ (1. Timoteju 4:1) Otpasti od vjere mogu samo oni koji su nekad bili u njoj. U tom procesu sudjeluju zavodljivi duhovi i demonske nauke. Među najopasnijima je nauka o neopozivom spasenju.

„Pazite, braćo, da se kako u nekom od vas ne nađe zlo srce nevjerstva, u odstupanju od Boga živoga.“ (Jevrejima 3:12) Opomena je upućena braći, s izričitim naglaskom na oprez u pogledu stanja srca.

„Težite za mirom sa svima, i za svetošću bez koje niko neće vidjeti Gospoda, pazeći da niko ne ostane bez Božje blagodati i da ne iznikne kakav otrovni koren koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali i da ne postane neko bludnik ili takav da ne cijeni ono što je sveto, poput Isava, koji se za jedan obrok odrekao svojih prava koja je imao kao prvjenac.“ (Jevrejima 12:14-16) Kao što vidimo, moguće je ostati bez Božje blagodati. Tekst takođe kaže da je Isav postao bludnik i bezbožnik. To su bili njegovi životni izbori, a ne predodređena Božja volja. Vjernicima je rečeno da ne postanu poput njega. To jasno dokazuje da to nikako ne bi bila predodređena Božja odluka, nego nešto što bi sami dopustili vremenom, iako su prethodno bili u ispravnom odnosu s Bogom.

„Jer one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar i bili sudionici Duha Svetoga, i koji su okusili dobru riječ Božju i sile svijeta koji dolazi, a zatim su otpali, nije moguće opet dovesti do pokajanja, jer sami ponovo razapinju Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu.“ (Jevrejima 6:4-6) Zapazimo izraze kao što su jednom prosvijetljeni, okusili nebeski dar, sudionici Duha Svetoga. Koliko neko može biti zaslijepljen i negirati učenja Božje riječi tvrdeći da se ovdje govori o religioznim ljudima koji nikad nisu ni bili spašeni. Iako je očigledno da je ovo opis vjernika koji otpadaju, zagovornici demonske nauke „jednom spašen, zauvijek spašen“ uporno lažu sebe i svoje zavedene sledbenike da se ovaj tekst ne odnosi na „novorođene hrišćane“.

„Jer ako namjerno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtve za grijehe, već strašno očekivanje suda i plameni gnjev koji će proždrijeti protivnike.“ (Jerejima 10:26,27) Jasno upoznavanje istine, prestanak djelovanja žrtve za grijehe … šta još treba biti rečeno da se shvati kako je ovo opis vjernika koji ulazi u svojevoljan grijeh i gubi spasenje.

Bog je „strpljiv s nama jer ne želi da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja.“ (2. Petrova 3:9). Međutim, koliko god Bog želi sve privesti spasenju, ne uklanja pravo svakog pojedinca da odluči za sebe. One koji ne žele zadržati odnos s Njime, Bog će prepustiti njihovom izboru. Pustiće ih da slijede svoje grešne želje. Apostol Petar je dobro razumio ovaj koncept.

„Zaista, ako se, nakon što su upoznali Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista i tako umakli prljavštinama svijeta, ponovo u sve to upuste i to ih savlada, onda im je ovo poslednje stanje gore od prvog. Jer bolje bi im bilo da nisu ni upoznali put pravednosti nego da se, nakon što su ga upoznali, odvrate od svetog nauka koji im je predat. Događa im se ono što kaže istinita poslovica: Pas se vraća na bljuvotinu svoju i svinja, okupavši se, opet se valja u blatu.“ (2. Petrova 2:20,21; uporedi sa Matej 12:43-45) Kad bi ovo bio jedini stih u Novom Savezu koji govori o otpadanju od Boga i gubitku spasenja, toliko je izričit da bi bio dovoljan.

Obećano nam je spasenje pod uslovima koje je Bog dao – u vjeri i poslušnosti. Ako osoba odluta i prestane vršiti Božju volju, izgubiće spasenje iako je nekad primila dar spasenja. Sigurnost spasenja se daje samo onima koji istraju u potčinjavanju svoje volje Bogu. Koristeći analogiju čokota i loze, Isus je jasno objasnio sudbinu onih koji ne ostaju u Njemu.

„Ostanite u meni i ja ću u vama. Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa. Ako neko ne ostane u meni, izbaciće se napolje kao grana i osušiće se; i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.“ (Jovan 15:4-6)

Uvijek postoji „ako“ – možemo da ostanemo u Hristu, a možemo i da ne ostanemo.

Spasenje je besplatan dar, ali ne uklanja osobnu odgovornost da se potčinjavamo Bogu na svakodnevnoj osnovi.

Doktrina „jednom spašen, zauvijek spašen“ je popularna jer nudi ono što je u početku prevarilo ljude: „Da li je Bog zaista rekao?…“ Stara, podmukla i uspješna sotonska obmana! Nudi vam božanski „diplomatski“ imunitet koji vas izuzima od posledica vaših grešnih izbora i ponašanja u budućnosti. Nudi vam hrišćansku nirvanu. Vjerovatno najgora stvar u vezi ove lažne doktrine „jednom spašen, zauvijek spašen“ je krivo predstavljanje Božjeg karaktera, Njegovog poretka života, ograda i mjera koje štite taj poredak. Problem Lucifera je bio sopstveni oholi umišljaj o mogućnosti uklanjanja tih ograda i neobuzdane slobode na samostalnom putu po vlastitom nahođenju bez sankcija. „Diplomatski imunitet“ bez ograničenja. Ali Bog se ne može varati.

Djelo Duha Svetoga je „razotkriti svijetu šta je grijeh, i pravednost, i sud“ (Jovan 16:8). S time na umu, vjerovanje u „jednom spašen, zauvijek spašen“ je iznimno opasan način budućeg hoda u hrišćanskom životu. Takav stav takođe potpuno negira svrhu i smisao Božjeg suda. U suštini to je isto kao vjerovanje da idete u raj posle smrti. Duh Sveti upućuje na svaku istinu (Jovan 16:13), ne na poluistine koje nam gode. Prividni uspjeh satanističkog koncepta bazira se na nuđenju primamljivih stvari koje nikad ne otkrivaju punu istinu. Tvrdnja o neopozivom spasenju i posjedovanju Duha zapravo je dokaz da se radi o lukavom demonskom duhu koji želi da povjerujete pogrešne doktrine koje će vas u konačnici lišiti spasenja. To neminovno dovodi do odbacivanje istinskog Svetog Duha, što je neoprostivi grijeh.

Biblija je jasna u vezi sudbine svih koji se okrenu od Boga. Isus je rekao da postoje mnogi koji vjeruju da žive hrišćanski život, ali koji će na kraju biti izgubljeni.

„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospode, Gospode’, ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju moga Oca, koji je na nebesima. Mnogi će mi onoga Dana reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali u tvoje ime? Zar nismo istjerivali demone u tvoje ime? I zar nismo u tvoje ime činili mnoga čuda?’ Tada ću im otvoreno objaviti: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!’“ (Matej 7:21-23)

Neki tvrde da ako osoba otpadne od Boga, nikada nije ni bila spašena. Ali to nije u skladu s ovom Isusovom jasnom izjavom. Uostalom, ne možete otpasti od nečega ako prvo niste bili dio toga. Ne možete biti odsječeni, ako prvo niste bili pricijepljeni. Ako se osoba okrene od Boga, Božja ljubav je nikad neće prisiliti da nastavi protiv svoje volje.

Biblija uči da su vjernici sigurni dokle god ostaju vjerni i poslušni Bogu. Ako neko izabere drugi put nakon što je jednom povjerovao, nema nikakvu vječnu sigurnost s Bogom. Kazna za grijehe je smrt, čak i za one koji su nekad potpuno predano hodali u spasenju. Zapamtimo da je spasenje proces koji će imati svoj slavan završetak u konačnom oslobođenju prilikom Hristovog drugog dolaska, ne prije. Sve dok na ovoj zemlji sa palom ljudskom prirodom, mi nikad ne smijemo tvrditi da smo neopozivo spašeni. Vijenac se prima na kraju, a ne na početku našeg hoda s Bogom.

Zapamtite, svaka doktrina koja podilazi vašim grijesima i uljepšava stvari putem mješavine istine i zablude tako da ih prikaže u primamljivom svijetlu je lažna doktrina.

Bezuslovno spasenje ili „jednom spašen, zauvijek spašen“ je demonska nauka, opasna religijska obmana koju slijede milioni vjernika harizmatskog umnog sklopa. Ona se protivi izričitom svjedočanstvu Svetog Pisma koje nam otkriva Božju volju da imamo sigurnost spasenja dokle god smo u vjeri Isusovoj i poslušni Božjim Uputima. Isus je sopstvenim primjerom pokazao šta to znači u praktičnom životu. Istovremeno, Biblija nas poziva na oprez u pogledu stajanja u istini i upozorava na mogućnost gubitka spasenja.

Cilj Božjeg svjedočanstva nije kolebanje naše vjere ili stvaranje nesigurnosti. Naprotiv, Bog želi ojačati našu vjeru i sigurnost, pozivajući nas na predanu i odlučnu saradnju i pridodajući nam zdravu mjeru opreza i strahopoštovanja prema Njegovoj riječi. Riječi apostola Pavla nam to potvrđuju: „Radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem.“ (Filipljanima 2:12)