Čovjek je kreativno biće stvoreno po obličju Božjem. Bog je Tvorac, te je i čovjek obdaren sposobnošću da stvara na svom nivou. Ali vrlo je važno da razumijemo domen ljudske kreacije koja može dobiti pečat Božjeg odobravanja. Jer od izbora koncepta mješavine dobra i zla (vidi Postanje 3. glava), čovjekove stvaralačke sposobnosti mogu biti usmjerene u oba pravca, odnosno čak i ono što ima određenu upotrebnu vrijednost potencijalno može biti zloupotrijebljeno. 
Ako pogledamo poznatu istoriju svijeta, možemo zapaziti da je ljudsko stvaralaštvo imalo značajna dostignuća u oblasti građevinskog inženjeringa, umjetnosti i nekim drugim poljima, ali da sve negdje do sredine 19. vijeka, do velike industrijske revolucije, ljudski izumi nijesu imali potencijal masovnog uništenja, ili danas već možemo govoriti o mogućnosti samouništenja kompletne planete Zemlje. Treba se podsjetiti da je 20. vijek, vijek najveće ekspanzije nauke i tehnologije, donio dva svjetska rata i cijeli niz drugih globalnih akcija manipulativne i destruktivne prirode.
Postavlja se osnovno pitanje: da li tehnološki razvoj pomaže ili šteti čovjeku? Kad bismo pravili anketu, vrlo je vjerovatno da bismo dobili 99% odgovora da je tehnologija u funkciji dobra za čovjeka. Po strani to što bi se većina složila da se ona i zloupotrebljava. Međutim, da bismo prosuđivali šta je zaista dobro za čovjeka a šta nije, preduslov je da razumijemo svrhu života, tj. da vidimo stvari onako kako na njih gleda naš Tvorac. Šta je prioritet svih prioriteta? Naravno život. Da imamo život.
Dakle, ako život posmatramo sa aspekta jednog ateiste, idolopoklonika[1] ili hedoniste, koji je egocentričan i u osnovi nerazuman, onda nam „posle nas“ nije mnogo važno šta će biti, osim donekle u domenu nasleđa. Ateista kaže tu sam pukim slučajem, ne znam tačno kako i ne interesuje me da saznam, ali znam da ću sjutra umrijeti. Hajde onda da uživam koliko mogu. Takvo „uživanje“ je klasična narkomanija, jer ne zadovoljava osnovne potrebe ljudskog bića niti to može. Stoga su manifestacije ego tripa nepreporođenog srca obrazac ponašanja koji dominira u svijetu. I to nije u funkciji života, tako da osoba koja nema zdravu životnu ideologiju nije ni sposobna da pravilno vrednuje i odgovori na bilo koje životno važno pitanje. Savremeni čovjek i savremena nauka čak se uopšte i ne bave ključnim životnim pitanjima.
Ali naš Tvorac u Bibliji nam ne kaže „sjutra ćete svejedno umrijeti šta god činili, bili dobri ili loši“, već upozorava da ćemo umrijeti vječnom smrću ako ne prihvatimo Dar spasenja i obećava da ćemo živjeti vječno prema Njegovoj izvornoj namjeri ako isti prihvatimo. Ogromna je razlika između ta dva stava. Na žalost, mnogi će radije slijediti „savjet“ nekog polupanog muzičara hedoniste koji im poručuje „Ja bih da pjevam još malo, jer život je samo jedan…“
S druge strane, oni koji su upoznali svog Stvoritelja, a to je izvodivo samo na jedan način, kroz Njegovu objavu Plana spasenja, početka, prošlosti i budućnosti čovječanstva, u stanju su da se uzdignu iznad žabokrečine sebičnosti u grijehu i skinu crne naočare za projekciju lažirane slike ovog svijeta (vidi 1. Korinćanima 2:10-16; uporedi sa 2. Korinćanima 4:3, 4). Tada i samo tada se stvari mogu posmatrati u njihovom pravom svijetlu.
Božji dizajn
Kakav svijet je Bog stvorio? Šta čitamo u knjizi Postanja? Da li nalazimo ijedno „tehnološko čudo“, bilo kakvo tehničko pomagalo ili rekvizit? Možete li zamisliti Adama na PlayStationu ili Evu sa iPhonom? Da li im je Bog nešto uskratio prilikom stvaranja? Jasno da nije, sve je bilo savršeno. A u tom savršenstvu nije bilo mjesta ničemu „vještačkom“ ili izvještačenom ako hoćete. Jer kome je to potrebno? Pa samo invalidu i narkomanu. A čovjek je postao invalid i narkoman nakon što se udružio sa Luciferom tj. Sotonom. U doslovnom smislu, premda je težište svakako na duhovnom oštećenju ličnosti.
Za čim je čovjek prvo posegao ne bi li sanirao i nekako prikrio posledice svog novog stanja nakon pada u grijeh? Da kamuflira svoj fizički izgled odnosno golotinju. Danas imamo cijeli kamuflažni asortiman, počevši od modne industrije, kozmetike, estetske hirurgije i dr. Nauka i tehnologija su nam omogućile da usavršimo pokrivala svoje sramote (izvorno značenje hebrejskog teksta u Postanju 3:21, referenca u Bibliji Novi revidirani prevod) i od toga napravimo paradu sujete i taštine.
Podsjetimo se da je harmonija stvaranja srušena u tri aspekta: odnosi čovjek – čovjek, čovjek – Bog i čovjek – priroda. I naravno novopečeni invalid počeo se nesvrsishodno ponašati na sva tri nivoa. Za njegove probleme uvijek je bio kriv drugi čovjek (vidi Postanje 3:12, 13; 4:2-11), Boga je zamijenio idolima (vidi Rimljanima 1:18-32) odnosno službom demonima koje je proglasio „bogovima“, a prirodu i njene resurse počeo je zloupotrebljavati. Stoga će i Božji sud nepokajanim grešnicima obuhvatiti sva tri navedena aspekta pobune.
Tehnologija kao invalidska štaka
Da bi nadomjestio svoja ograničenja nastala kao direktna posledica grijeha i unaprijedio svoje sposobnosti koje su sve više slabile, čovjeku su bili potrebni izumi. Što je čovjek slabiji to mu je potrebno više tehničkih i vještačkih pomagala, baš kao invalidu ortopedskih. Progresija nauke i tehnike u funkciji čovjeka invalida čini ga sve slabijim i istovremeno opasnijim po sebe i druga ljudska bića. U domenu ratnih oruđa i oružja, pružaju mu sve veće mogućnosti za dominaciju putem sile i za masovno uništavanje; u ekonomiji za „industrijalizaciju“ koja uništava prirodu i za proizvodnju proizvoda od kojih faktički imamo više štete nego koristi; u sociologiji, obrazovanju i informatici za neviđenu manipulaciju i kontrolu; u svakodnevnom životu pretvaraju ga u totalnog hedonistu čije osnovne težnje su usmjerene na udovoljavanje sebičnim prohtjevima, štetnoj zabavi i sve većem izbjegavanju korisnog rada. Ljudi danas pod „boljim životom“ podrazumijevaju veće mogućnosti za hedonisanje i život u neradu.
Posledak istorije pobunjene planete i veliki tehnološki i naučni „bum“
Bog nas u Bibliji preko svojih proroka informiše o periodu poznatom kao posledak vremena, tj. fazi Plana spasenja kad počinje Božji istražni sud, dok se na zemlji uporedo odvijaju dva odvojena procesa: sazrijevanje pobune protiv Boga i sazrijevanje pune istine o Bogu, čovjeku i spasenju. Nosioci ta dva procesa svrstani su u dva različita tabora, pod dvije različite zastave, prva je demonska, a druga Božja.[2] I nije jedna crna a druga bijela da ih lako možete razlikovati (jer, kao što već rekosmo, živimo pod konceptom mješavine dobra i zla), već ako hoćete da radite u Božjoj njivi, morate zasukati rukave i uložiti napore da biste se osposobili za poziv nosioca istine.
Dakle, prema biblijskim proročanstvima, od kojih su neka data čak nekoliko vjekova prije nove ere, posledak vremena počinje polovinom 19. vijeka. Možemo naravno znati tačno u godinu i mjesec, ali nama je bitna polovina 19. vijeka jer tada počinje i veliki industrijski razvoj koji je promijenio put, percepciju i život svakom stvorenju na zemlji. Da li je to slučajno?
„A ti, Danilo, zatvori ove riječi i zapečati knjigu do vremena kraja. Mnogi će pretraživati i pravo znanje će se umnožiti.“ (Danilo 12:4) Pridjev „pravo“ ispred „znanje“ u izvornom tekstu ne postoji, ali postoji zato određeni član koji ukazuje na specifično, određeno znanje. O kakvom znanju je ovdje riječ? Naučnom? Ne, naravno. Radi se o znanju i razumijevanju Božje objave.
Bog je to najavio. I Sotona je to svakako znao. To znači da je Sotona morao pripremiti novu strategiju da poništi i marginalizuje Božje djelo. Kako je on to uradio? Tako što je ponudio hedonisti i invalidu različite nove svjetske drangulije, šarene laže, i sredstva koja ne samo što će mu zaokupiti pažnju i dragocjeno vrijeme, već ga duhovno potpuno drogirati i izbaciti iz kolosjeka. Generalno, ta strategija razvila se u tri pravca: i) ideološka obmana kroz ateizam i teoriju evolucije; ii) uvođenje velikog industrijskog i naučnog progresa, što otvara prostor za manipulaciju o dolasku slavnog novog doba i iluziju da čovjek može sam riješiti svoje osnovne probleme; iii) degradacija i izvrtanje ruglu religije kroz uvođenje njenih zvaničnih institucija i predstavnika u idolatriju, nemoral i vjerovanje u nebiblijske, nerazumne i duhovno pogubne dogme.
Očigledno je da kako vrijeme odmiče, ili preciznije rečeno izmiče, manipulacija sve više sužava zdrave vidike kao smrtni pokrov nad našom planetom. Čovjek sve više dovodi sebe do trajnog ugovora sa smrću.
Neki klasični aspekti tehno obmane
Koja su dva osnovna pokretačka motiva savremenog čovjeka, odvojenog od Boga? Novac i moć. Normalnom čovjeku teško je zamisliti šta sve mogu proizvesti ta dva motiva u globalnim centrima moći. Ali zato uopšte nije teško zapaziti čime takvi centri „hrane“ široke narodne mase.
Kad utjerate većinu ljudi u hedonizam i nesvrsishodnost u svim ključnim aspektima života, onda vam je vremenom sve lakše da namećete obmanu kao „istinu“ a različite oblike devijantnog i destruktivnog ponašanja kao „civilizacijske tekovine“, „demokratski progres“, poštovanje „ljudskih prava“, ili kojim god dogmatskim terminom to nazvali.
Tehno obmana u praksi – primjer 1: Nauka će riješiti probleme čovječanstva. Ova krilatica posebno je bila popularna u drugoj polovini i krajem 20. vijeka. Međutim, praksa je pokazala da je „nauka“ proizvela više problema i donijela mnogo više opasnosti nego što ih je eliminisala.
Tehno obmana u praksi – primjer 2: Futuristička perspektiva svijeta i svemira kroz naučnu fantastiku. Razvoj nauke i tehnike donio je čovječanstvu ideje da u univerzumu postoje naseljene planete sa „visokom tehnologijom“ tako da potencijalno možemo biti ugroženi od „vanzemaljaca“, jer projektujemo svoju prirodu na njih te stoga možemo očekivati od njih i dobro i zlo. Gledano sa biblijskog stanovišta razumijevanja svrhe i funkcije stvaranja, to je skroz pogrešna ideja, kako u pogledu prirode stvorenih bića, tako i (ne)potrebne tehnologije. Najsofisticiranija „tehnologija“ u univerzumu je karakter po Božjem obličju, i to je ono što Bog ljubavi želi da razvijamo.
Mnogo „naučno-fantastičnih“ knjiga je napisano i filmova snimljeno na ovu temu koja raspaljuje maštu, tj. služi kao jedan vid duhovnog i mentalnog drogiranja. Dalje, „vanzemaljci“ se projektuju kao neko ko može riješiti probleme naše planete ili čak naši tvorci, što otvara novi prolaz za obmanu stvarnim „vanzemaljcima“ koji obitavaju na zemlji, Sotoni i palim anđelima. Oni sada mogu da se pokazuju i predstavljaju kao vanzemaljci, koristeći se arsenalom iluzija sličnih kao u klasičnom okultizmu (tzv. astralna putovanja, fiktivne „otmice“ i sl.).
Naravno niko ne spori postojanje drugih stvorenih bića, ali ona svakako nemaju nikakve pretenzije prema nama niti veze sa ljudskim rodom, makar ne dok je ova planeta, a vjerovatno i cijeli naš univerzum, neka vrsta karantina dok Bog ne riješi problem zla. Drugo, putovanja kroz naš univerzum praktično su nemoguća čovjeku u palom stanju, jer je otuđen od prirode i Boga i jedino rješenje koje mu preostaje u pokušaju da prevaziđe taj hendikep je nada u tehnička dostignuća. No svi resursi za to su na zemlji i samim tim ograničeni i osuđeni unaprijed na neuspjeh. Prilikom pada čovjeka u grijeh, pokrenuti su različiti mehanizmi ne samo u prirodi koja nas okružuje već i u univerzumu, koji, između ostalog, služe kao barijere ekspanziji zla pobunjenika. Univerzum, kakav poznaje današnja nauka, fizički je neprelazan, ne samo zbog svoje ogromne veličine, čije udaljenosti se mjere svjetlosnim godinama, već i zbog „negostoljubivosti“ njegovih fizičkih zakona.
Poznavaoci Biblije ovdje bi mogli postaviti pitanje kako onda Božji anđeli prolaze univerzum, jer očigledno je da to rade u različitim misijama u službi spasenja čovjeka. Nama ti mehanizmi nijesu poznati, ali ono što možemo znati je da oni to rade u skladu sa Božjim zakonima života, materijalnog svijeta, vremena i prostora, što će sve biti dostupno čovjeku nakon realizacije Plana spasenja. Ali nikako prije, ili u stanju grijeha. Grešnik u univerzumu bio bi kao riba na suvom u šupljoj flašici vode.
Da li Bog vrši neku vrstu teleportacije anđela, kao što maštaju u naučnoj fantastici? Ne, jer iz Biblije vidimo da su ti transporti vremenski mjerljivi. Na primjer, u knjizi Otkrivenja nalazimo odrednicu „pola sata“ (Otk. 8:1) za vrijeme kad tamo očito nema nikakvih aktivnosti ili preciznije svi su otišli na drugo mjesto, u ovom slučaju na Zemlju prilikom Drugog Hristovog dolaska. Pošto je Otkrivenje proročka knjiga sa proročkim vremenskim odrednicama, to moramo primijeniti princip računanja dan za godinu. Tako proročkih „pola sata“ iznosi doslovnih 7 i po dana.[3] To znači da za putovanje od Božjeg prestola – gdje god se nalazila ta lokacija, iza sazvežđa Oriona, kako neki smatraju, ili izvan našeg univerzuma – do naše planete treba toliko vremena. Ovi da kažemo tehnički detalji nijesu bitni za naše spasenje, ali nešto jeste bitno, a to je da shvatimo da Bog nije nikakav čarobnjak, niti On tako djeluje.
Zapravo područja gdje nalazimo upadljivu bliskost su naučna fantastika i okultizam. Ove dvije tematike često su vrlo ispreplijetane tako da je teško razlučiti jednu od druge. To, između ostalog, ukazuje da ista ekipa ideologa stoji iza obije. Tajna društva, masoni, iluminati i drugi najčešće se „potpisuju“ na svojim radovima putem različitih okultnih simbola ili sublimiranih poruka. Primarna svrha proizvodnje takvih „umjetničkih“ ostvarenja je ispiranje mozga, dovođenje ljudi u zabludu i konfuziju oko osnovnih životnih pitanja, kao i dovođenje subjekata (gledalaca i uživalaca u ovoj mentalnoj drogi) u otvoreniji položaj za demonske uticaje i sugestije. Naravno osnovna poruka je „nema Boga“, ili ako ga u nekoj izvitoperenoj projekciji ima, onda su Njegovi glavni predstavnici u crkvi.
Dakle, ne samo da žrtve naučne fantastike, tzv. „bliskih susreta treće vrste“ i „otmica“ od strane „NLO“ i „vanzemaljaca“ imaju iste ili upadljivo slične simptome i psihološke poremećaje i traume kao sudionici u okultizmu, već je njihov entuzijazam i oduševljenost natprirodnim jednako fanatičan. U oba slučaja Bog se isključuje kao relevantan faktor za njihove živote.
Tehno obmana u praksi – primjer 3: Spoj savremene tehnologije i ljudskog organizma u cilju podizanja ili sticanja fizičkih i mentalnih super moći. Ovdje je svakako presudan psihološki momenat koji takva mogućnost ostavlja na um čovjeka invalida u grijehu koji mašta o nadljudskim sposobnostima. Da li ste nekad „letjeli“ u snu? Ako jeste, neke vaše maštarije projektovane su u snu kada demoni lakše mogu ubaciti takav virtuelni doživljaj u vaš um.
Kiborzi, spoj organskih i biomehatronskih djelova. Koliko je filmova, svjetskih blokbastera, snimljeno na ovu temu? Pogađate li zašto su toliko uspješni i gledani? Teleportacija, putovanje kroz vrijeme, telekineza, telepatija, oblici zagrobnog ili „vječnog“ života u vidu vukodlaka, vampira, zombija, reinkarniranih ličnosti, duhova umrlih… sve to ima svoj zajednički imenitelj odnosno korjen u umovima prožetim satanizmom. I sa ničim od navedenog Bog nema nikakve veze.
Nadzor i kontrola ljudi pomoću savremenih elektronskih uređaja je realnost današnjice. Ugradnja čipova ili elektronskih „bustera“ i pomagala vjerovatno je stvar bliske budućnosti. Ljudi sve to hoće sami, kao što klasični hedonista hoće svoje porcije zadovoljštine tijela.
Tehno obmana u praksi – primjer 4: „HiTech“ podzemna skloništa za pripadnike „elitnog“ satanizma, globalne vođe i ultra bogataše koji znaju da je svjetska kataklizma izvjesna ili je u najmanju ruku očekuju kao mogućnost. Postoji li neko mjesto na kojem se mi možemo sakriti od Tvorca? Postoji li oružje koje možemo uperiti u Njega da se „odbranimo“ ili spriječimo Njegove namjere? Suludo je to i pomisliti. Ali Otkrivenje 16:14 nam kazuje da se to upravo događa: „To su demonski duhovi koji čine čuda i odlaze carevima cijelog svijeta, da ih sakupe za bitku na veliki dan Boga Svemoćnog.“
Što smo bliži prirodi, to smo bliži Bogu
Podnaslov kao jasan zaključak. Vraćajući se na početak ovog izlaganja, šta je moderna tehnologija donijela čovjeku? Još veći jaz u sva tri navedena aspekta oštećenosti grijehom: čovjek je još otuđeniji od čovjeka, odvojeniji od prirode (koju je uz to opasno ugrozio), a Boga je praktično isključio iz života.
Ali ostali smo dužni još jedno pojašnjenje. Pomaže li savremena tehnologija u širenju Božje objave? Rekli bismo da je ovo mač sa dvije oštrice. Izvjesno može da pomogne, ali kao što je neko mudro primijetio, sve je više društvenih mreža a sve manje društva. Bog ne zavisi od visoke tehnologije, kao ni vaša religija, ali On sve može iskoristiti na dobro.
Pavle Simović
_____________________
[1] Termin „idolopoklonik“ u širem smislu odnosi se na pseudo religioznu ili ideološki obmanutu osobu.
[2] Za vremensko razumijevanje ovog perioda, vidi „Ključne faze Božjeg Plana spasenja“.
[3] Za detalje vidi knjigu „Otkrivenje života i apokalipsa smrti“.
