U današnjem dobu, osoba se ne mora prilagođavati svojim izborima, uključujući i svoj rodni identitet. Rod se više ne smatra binarnim konceptom gdje neko može biti ili muškarac ili žena. Termin rodni identitet označava kako se osoba identifikuje u vezi sa svojim polom, bez obzira na anatomiju ili genetiku. Dakle, osoba se može identifikovati kao muškarac, žena, nijedno, oboje ili neka druga kategorija nezavisno o svojim genitalijama. Prema ovom konceptu, pored muškog i ženskog, postoji još 72 roda. Zagovornici tvrde da vaše dijete može imati pitanja o rodnom identitetu u bilo kojoj fazi života, počevši sa dobi od 2-3 godine…[1]
20. novembar je proglašen „danom svjesnosti o transrodnim osobama“, s ciljem da se istaknu osobe koje su ubijene ili su počinile samoubistvo zbog svog transrodnog identiteta u proteklih 12 mjeseci. Ubistvo i maltretiranje su neprihvatljivi i tragični, ali na ovaj dan sjećanja moramo imati na umu i destruktivnu prirodu transrodnog pokreta, posebno kada su u pitanju djeca.
Klizav teren u retrospektivi
Prije manje od 10 godina, istopolni „brak“ je bio zakonom propisan u SAD. Iznenađujuće je prisjetiti se da se bivši predsjednik Barak Obama kandidovao za predsjednika kao protivnik istopolnog „braka“![2] To je samo jedan način da se izmjeri kako se promijenila kulturna klima u vezi s rodom i brakom, ali kako god se to posmatra, zapadni svijet je u slobodnom padu.
Pritisak za prihvatanje homoseksualnosti naglašavao je da su homoseksualci baš kao i heteroseksualci sa sličnim ciljevima i snovima – jedina razlika je što žele dijeliti svoj život sa partnerom istog pola. Kao što su mnogi rekli, zašto bi ikoga trebalo zanimati šta odrasli rade u privatnosti vlastitog doma? Ali čim je usvojen zakon o „braku“ homoseksualaca, LGBT lobi je počeo gurati transrodna pitanja u središte javnosti. Odjednom, ko može koristiti koji toalet, ili ko može igrati u kojim sportskim timovima, ili ko može osvojiti nagradu za „ženu godine“ bila su otvorena pitanja!
I tako se nastavlja: Transrodne osobe, govore nam, su baš kao i normalni ljudi – samo žele učestvovati u društvu kao suprotni pol od kojeg su rođene. Zašto bi im to bilo uskraćeno ako ne štete nikome drugom? A neke su zaista toliko uvjerljive da niko ne bi ni znao da im se ne kaže. Simpatične osobe poput „Jazz Jennings“, zvijezde TLC rijaliti serije „Ja sam Jazz“, i konzervativne komentatorke Bler Vajt navode se kao primjeri ljudi koji imaju koristi od toga što su u društvu prepoznati kao suprotni pol, bez ikakve očigledne cijene ili problema za bilo koga drugog.
Zašto je ovo važno?
Ne tako davno, ovakva vrsta rodne konfuzije bila je toliko rijetka da je osoba mogla sigurno provesti cijeli život bez susreta s idejom transrodnosti, a kamoli s nekim ko tvrdi da je transrodan.[3] S obzirom na uznemirujuću prirodu nekih informacija koje slijede, zašto se uopšte truditi o tome raspravljati?
U poslanici Efescima, Pavle je napisao:
„I ne učestvujte više s njima u besplodnim djelima tame, već, naprotiv, razotkrivajte ih. Jer je sramota i pričati o onome što oni potajno rade.“ (Efescima 5:11-12)
Kvir aktivisti su u javnim školama, na društvenim mrežama, pa čak i sve više u mnogim crkvama. Moramo biti informisani kako bismo mogli zaštititi svoju djecu od grabežljivih, nakaznih zloduha. Takođe moramo biti u stanju komunicirati, posebno s našom omladinom, o dobroti Božjeg plana za muškarce i žene i da su ljudi stvoreni na sliku Božju i da ih on poznaje. Moramo biti svjesni da neki ljudi mrze Boga, ali ga ne mogu direktno napasti, pa žele učiniti najbližu stvar koju mogu – napasti obličje Božje u ljudima.
Važno je da budemo informisani kako bismo bili bolje opremljeni da dijelimo evanđelje s ljudima koji su možda postali žrtvom ove destruktivne ideologije.
Strašna priča o „promjeni pola“ i uništenju
Često osobe koje se identifikuju kao transrodne traže ljekove i operacije kako bi potvrdile svoj odabrani pol. Muškarac koji želi biti žena može imati implantate u grudima i obrijati Adamovu jabučicu, dok žena koja želi biti muškarac može imati mastektomiju i testosteron. Tradicionalno je cilj „proći“ kao drugi pol kako bi imala što nesmetanije iskustvo u društvu.
Međutim, kako se potvrđuju sve vrste rodne konfuzije, s maštom kao jedinom barijerom u određivanju roda, mnogi ljudi se identifikuju kao kvir, a ne kao jedno od LGBT slova. To je zgodan termin za ljude koji se ne identifikuju jednostavno kao muškarci ili žene, već kao neki drugi imaginarni rod. To je ujedno i aktivistički termin koji je povezan s marksističkom ideologijom.[4] Postoji mnogo podskupova kvir termina, a svakim danom se dodaju novi. Zajednički imenilac je osjećaj da nisu u potpunosti muškarci ili žene.
Postoji novi set uznemirujućih operacija koje imaju za cilj uskladiti tijelo transrodne ili kvir osobe s njenom percepcijom sebe. Vjerovatno najstrašnija opcija operacije je „operacija poništavanja genitalija“ koja se opisuje na sljedeći način:
„Nulektomija je uklanjanje unutrašnjih i vanjskih genitalnih struktura kako bi se stvorio gladak izgled od abdomena do prepona.“[5]
Osim toga, nebinarna hirurgija može uključivati uklanjanje grudi (čak i bradavica) i bilo koju kombinaciju hirurgije koja „afirmiše rod“. To je sumorna „avantura“ operacija u kojoj biraš svoj rod, što zapravo znači negiranje roda!
Komplikacije i kajanje
Svaka operacija nosi rizike, a operacije koje uključuju genitalno područje nose određene rizike od infekcije, kao i rizik od ugrožavanja sposobnosti osobe da pravilno mokri ili vrši nuždu. Nadalje, operacije kojima se uklanjaju zdravi testisi ili jajnici znače da će pacijent biti na hormonskim tabletama do kraja njegovog (u slučaju orhiektomije) ili njenog (u slučaju ovariektomije) života. Žena kojoj se uklone jajnici u mladoj dobi odmah će započeti menopauzu i imati mnogo veći rizik od srčanih bolesti, kao i uopšteno niži nivo zdravlja i skraćeni životni vijek.[6] Žena kojoj se daju maskulinizirajući nivoi testosterona podložnija je krvnim ugrušcima i srčanim problemima.[7] Muškarac kojem se daju feminizirajući nivoi estrogena ima veću vjerovatnoću da dobije osteoporozu,[8] depresiju,[9] i srčani udar.[10] Ovo nisu trivijalne operacije.
Jedna vrsta užasa je pomisliti na odraslu osobu koja dobrovoljno osakaćuje svoje tijelo, a hirurg je spreman to učiniti, čak i ako je osoba zadovoljna rezultatom. Srceparajuće je pomisliti na one koji, nakon što su doživjeli nepovratne promjene uzrokovane unakrsnim hormonima ili su im zdravi djelovi tijela uklonjeni ili premješteni na samo približan suprotni pol, požale zbog toga i shvate da nikada nisu bili suprotnog pola.
Web stranica sexchangerezet.com, koju je pokrenuo Volt Hejer, koji je i sam zagovornik detranzicije iz muškog u ženski pol i obrnuto, primjećuje da postoji sve veći broj ljudi koji javno žale zbog svoje odluke i da je stopa samoubistava mnogo veća među onima koji su podvrgnuti hirurškoj preraspodjeli.
Djeca u tranziciji
Jedna je stvar sažaljevati odraslu osobu koja je donijela odluku da osakati vlastito tijelo. Ali danas se djeca često vrlo rano stavljaju na put promjene pola. Dijete bi moglo početi biti „socijalno tranzicijski nastrojeno“ kada ga zovu imenom suprotnog pola, ohrabruju ga da nosi odjeću suprotnog pola i oslovljavaju ga kao osobu suprotnog pola – već u dobi mališana. Ovo se obično naziva bezopasnim i reverzibilnim, ali pokreće niz događaja koji se u praksi rijetko zaustavljaju. I kako ovo može ne povećati zbunjenost djeteta ili ga vjerovatno učvrstiti u želji da nastavi tim putem?
Primijećeno je da će dijete koje ima određeni nivo konfuzije oko pola, ako mu se dozvoli da prođe kroz normalan proces puberteta, biti zadovoljno svojim biološkim polom u oko 80-90% slučajeva.[11] Pubertet ne uključuje samo sazrijevanje seksualnog razvoja – nagli porast hormona takođe igra ulogu u razvoju mozga i oblikuje djevojčicu u ženu ili dječaka u muškarca, mentalno i fizički.
Međutim, danas, dijete koje ima rodnu konfuziju, a koje je do puberteta bilo podsticano u svojoj konfuziji „socijalnom tranzicijom“, vjerovatno godinama u ovom trenutku, može biti stavljeno na hormone kako bi se suzbio prirodni pubertet. Ovo se takođe naziva reverzibilnim korakom, ali je daleko od toga.
Dječje tijelo je biološki programirano da prolazi kroz promjene u određenom trenutku. Ako se to potisne, neke stvari se gube zauvijek. Djeca koja su primala blokatore puberteta niža su od svojih vršnjaka. Imaju manje guste kosti, a postoje čak i dokazi da im ovi ljekovi mogu narušiti IQ.[12] Većina njih nikada neće moći imati vlastitu djecu.[13]
Možemo imati svo saosjećanje na svijetu za ljude, posebno djecu, koja se osjećaju nelagodno u vlastitoj koži. Vjerovatno smo svi to prošli u nekom trenutku svog mladog života. Ali odgovor nije lagati im, ohrabrivati ih u njihovoj zbunjenosti, zatim im davati ljekove koji će potisnuti njihov prirodni razvoj, ostavljajući ih krhkijim nego što bi inače bili, a zatim ih trovati visokim dozama hormona za koje njihova tijela nisu namijenjena.
Sve je veći broj tinejdžera i mladih odraslih koji se protive onome što im je učinjeno. Mlade žene koje su imale histerektomiju i kojima su odstranjene zdrave grudi, mladići koji su pretvoreni u evnuhe – ljudi koji kroz operaciju nikada ne mogu biti muškarci i žene kakvi su mogli biti da su roditelji, doktori i psiholozi da su pokazali samo malo strpljenja i pustili da prirodni proces sazrijevanja ide svojim tokom.
Šta možemo učiniti?
Kroz istoriju, hrišćani su se suočavali s kulturnim greškama biblijskom istinom – čak i u slučajevima kada je to bilo duboko nepopularno, dovodilo do društvenih posljedica za hrišćane i kada je uzrokovalo pravne posljedice, uključujući i zatvor i smrt. Međutim, danas se hrišćani sve više ustručavaju hrabro govoriti o ovom pitanju iz straha da će biti zabranjeni na društvenim mrežama!
Imamo odgovornost da govorimo istinu s ljubavlju. A istina je da neko ko je rođen kao muškarac ne prestaje biti muškarac ako mu se uklone muški djelovi tijela ili mu se dodaju djelovi da bi podsjećao na ženu. I žena ne prestaje biti žena ako se podvrgne dvostrukoj mastektomiji i ima dlake na licu kao rezultat injekcija testosterona. Muškarci (i žene!), kao nosioci Božjeg obličja, zaista su više od pukog zbira svojih djelova! I nemoguće je riješiti se svog biološkog pola kroz bilo koji broj kvir identiteta.
Međutim, kada se pokajemo i vjerujemo u Boga i Hrista, jedna stvar koja se događa dok živimo hrišćanskim životom je da Bog obnavlja naš um. Vremenom se sve više prilagođavamo Njegovom obličju i onome za što nas je stvorio. Na primjer, Volt Hejer sa sexchangeregret.com godinama je živio kao „transrodna žena“, ali je onda shvatio da ga nikakva operacija ne može pretvoriti u ženu. Vjerovao je u Hrista i uz pomoć svoje hrišćanske zajednice pronašao je prihvaćanje i iscjeljenje. Sada potvrđuje da je muškarac i pomaže ljudima koji izlaze iz transrodnosti.[14]
Roditelji i bake i djedovi trebaju znati šta se dešava jer će se mladi u vašoj porodici sve više suočavati s propagandom aktivista za rodna pitanja. Moramo proaktivno podučavati hrišćanski pogled na rod i pol jer edukatori, medijske kompanije i uticajne osobe aktivno pokušavaju indoktrinirati mlade i ućutkati biblijski pogled na rod i seksualnost.
Šta je s ljudima koji preispituju svoj pol?
Ima trenutaka kada postoje svakakve bolne, neugodne i nezgodne stvari u vezi s tim da li je to muškarac ili žena. Posebno tokom puberteta, prilično je uobičajeno da se ne osjećate u potpunosti ugodno sa svim promjenama koje se dešavaju kao dio odrastanja od dječaka u muškarca ili od djevojčice u ženu. Osim toga, kako osoba počinje izgledati zrelije, ljudi imaju veća očekivanja od te osobe, i to može biti previše. Kada neko dođe i ponudi da bi rješenje za svu ovu nelagodu moglo biti život kao suprotni pol, razumljivo je da se to može smatrati dobrim rješenjem.
Ali bilo koja vrsta transrodnih hormona ili operacije uključuje odabir puta nepovratne štete i trajne medikacije, s vrlo velikom vjerovatnoćom da se shvati da bolni, skupi, osakaćujući „tretmani“ nisu ništa učinili da riješe pravi problem.
Bog je svakog od nas stvorio kao muškarca ili ženu. Nemoguće je da neko ima tijelo žene, ali mozak ili dušu muškarca i obrnuto. Ako vjerujemo u Boga, priznajemo da nemamo sposobnost ili pravo da definišemo sebe; radije, priznajemo da je Bog definisao ko smo mi. Nadalje, naš identitet se nalazi u Bogu, a ne u nečemu prolaznom poput naših osjećaja ili društvenih konstrukata. Moguće je živjeti muškost ili ženskost prema našem biološkom polu na mnogo različitih načina, a i dalje slaviti Boga.
Šta je sa ljudima koji su već prošli kroz tranziciju?
Kako sve više ljudi koji se identifikuju kao kvir i transrodni shvata da su im lagali, biće mnogo povrijeđenih ljudi koji traže nadu i odgovore. Kao hrišćani, moramo biti spremni voljeti ove ljude, predstaviti im evanđelje i pomoći im da se integrišu u crkve i zajednice gdje mogu dobiti podršku dok traže svoj identitet i svrhu kao dio Hristove vječne porodice i vrate se priznavanju svog biološkog pola.
Evnusi (od kojih je većini ovo nametnuto) i ljudi koji su se pokajali za seksualni nemoral bili su dio crkve od vremena Djela apostolskih. Filip nije imao dvojbe oko krštenja etiopskog evnuha kada je izrazio vjeru u Hrista. Možemo se moliti da slično tome vidimo trend „detranzicionista“ i pokajanih ljudi koji se okreću od laži kvir lobija ka istini o Bogu i Hristu i Božjem planu za njihove živote.
Lita Sanders (Answers in Genesis)
_________________________
[1] MedicineNet: What Are the 72 Other Genders?
[2] Aktuelni američki predsjednik Donald Tramp, odmah na početku svog novog mandata, obećava da će „zaustaviti transrodno ludilo“. „Okončaćemo transrodno ludilo, potpisaću naređenja da se zaustavi seksualno sakaćenje dece. Pod mojom administracijom, u SAD će postojati samo dva pola, muški i ženski. Izbacićemo transrodne pojmove iz vojske, osnovnih, srednjih škola – istakao je Tramp na konferenciji konzervativne grupe „Turning Point'“ u Arizoni.
[3] To ne znači da ne postoji stvarno medicinsko stanje (hermafroditizam) kod koje osoba može zahtijevati medicinsku intervenciju da bi bila funkcionalna.
[4] James Lindsay, “CRT, Queer Theory, and Marxism by Any Other Name,” November 1, 2022.
[5] Wesley J. Smith, “‘Nullectomy’: Physician-Assisted Mutilation,” Humanize Center on Human Exceptionalism, November 2, 2022.
[6] Elisabeth A. Erekson, “Oophorectomy: The Debate Between Ovarian Conservation and Elective Oophorectomy,” Menopause 20, no. 1 (January 2013): 110–114.
[7] Lisa Rapaport, “Transgender Men Face Increased Heart Risks as They Age,” Everyday Health, reviewed December 20, 2021.
[8] Bob Kronemyer, “Fracture Risk in Transgender Women After Gender-Confirming Surgery,” Contemporary OB/GYN, September 11, 2020.
[9] Maddie Deutsch, “Overview of Feminizing Hormone Therapy,” Information on Estrogen Hormone Therapy, University of California, San Francisco, July 2020.
[10] Lisa Rapaport, “Transgender Women Have Unique Heart Risks as They Age,” Everyday Health, February 22, 2021.
[11] American College of Pediatricians, “Gender Dysphoria in Children,” November 2018.
[12] Christina Buttons, “FDA Warns of Brain Swelling and Permanent Visions Loss Found in Children Taking Puberty Blockers,” Sex Change Regret, July 25, 2022.
[13] Jacqueline Ruttimann, “Blocking Puberty in Transgender Youth,” Health Topic, January 2013.
[14] Jeff Johnston, “‘Trading My Sorrows’ – A Story of Healing from Transgenderism,” Get Help, Focus on the Family, September 13, 2015.
