Kao što smo vidjeli u prvom dijelu, konsultujući mitologiju, biblijska proročanstva i poznatu istoriju, Evropa je zapravo jedno od brojnih imena Semiramis, „Nebeske kraljice“, koja se zajedno sa Nimrodom (Zevsom) smatra utemeljivačem sistema vladavine i religije zasnovanog na centralizaciji vlasti i pobuni protiv Boga. Sukcesivni niz svjetskih imperija prorečenih u Bibliji završava evropskim vladarima i Amerikom sa svojom posebnom ulogom opisanom u Otkrivenju 13:11-17. Prema biblijskim proročanstvima, nakon toga nastupa Božje vječno carstvo koje će poništiti sva zemaljska i trajati vječno.
Evropa je u Srednjem vijeku bila pod direktnom kontrolom „Malog roga“ odnosno papske sile. Protestantska reformacija uveliko je poremetila supremaciju crkve, što je uporedo sa djelovanjem ateistički nastrojenih tajnih društava dovelo do njene naizgled „smrtne rane“, kada joj je oduzeta javna politička sila. Francuski general Bertije zarobio je papu 1798. godine, tačno nakon prorečenih 1260 godina, i odveo ga u ropstvo, gdje je i umro. Ali biblijsko proročanstvo (Otkrivenje 13:4) najavilo je iscjeljenje smrtne rane, i od tada se prilike na svjetskoj globalnoj sceni drastično mijenjaju. Nosioci promjena su uglavnom tajna društva preko kojih se uvodi „prosvetiteljstvo“, ateizam, naučne teorije koje negiraju Tvorca, liberalizam, kapitalizam, komunizam i slični oblici društvenog uređenja gdje crkva nema dominantnu ulogu – sve to praćeno velikom revolucijom na polju nauke i tehnike. Zbog svih tih faktora, djelovanje glavnog nosioca vavilonske misterijske religije moralo se promijeniti. Osnovna odlika tih aktivnosti bila je pokretanje različitih projekata iza kulisa.
Da li je moguće ujedinjenje Evrope?
Vratimo se opet Danilovom proročanstvu.
„A to što si vidio da su stopala i prsti dijelom od grnčarske gline, a dijelom od gvožđa, znači da će carstvo biti razdijeljeno, ali će imati nešto od čvrstoće gvožđa, jer si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom. To što su prsti na stopalima dijelom od gvožđa, a dijelom od gline, znači da će carstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. A to što si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni gvožđe ne može pomiješati s glinom.“ (Danilo 2:41-43)
„A deset rogova znači da će se iz tog carstva podići deset careva.“ (Danilo 7:24)
Naravno, ovdje je riječ o dominantnim silama u Evropi koje su se razvile nakon kraha Rimske imperije. Ovo miješanje naroda predstavljeno je gvožđem i glinom, što je protumačeno dvojako: i) carstvo će biti dijelom jako a dijelom krhko; ii) gvožđe i glina su elementi koji se ne mogu potpuno sjediniti, čak ni uz pomoć miješanih brakova kakvi su bili praktikovani na različitim evropskim dvorovima i između „aristokratije“.
Dakle, prema Bibliji, biće pokušaja da se Evropa ujedini, ali ta zamisao nikad ne može biti u potpunosti realizovana.
Ukratko ćemo proći kroz istorijski pregled pokušaja ujedinjenja Evrope.
1) Justinijanova carska obnova u 6. vijeku. – Nakon svrgavanja imperatora Romula Augustulusa, nepun vijek je prošao dok se car istočnog dijela imperije – Vizantije – Justinijan, koji je vladao iz Konstantinopolja (današnji Istanbul), obavezao na obnovu Zapadne imperije. „Čitava Justinijanova politika bila je usmjerena ka uspostavljanju apsolutne moći imperatora i ka oživljavanju univerzalne hrišćanske rimske imperije.“[1] Rimokatolička crkvena hijerarhija igrala je ključnu ulogu u ovoj obnovi.[2] Međutim, ovaj projekat postepeno je propao.
2) Karlo Veliki – sveti rimski imperator. – Drugo slično oživljavanje Rimske imperije desilo se u vrijeme Karla Velikog, kojeg je krunisao papa Leo III u bazilici „sv. Petra“ u Rimu 800. godine. Ovaj čin ukazuje da su pape imale prevlast nad zemaljskim carevima i davale punomoćja za njihovu vlast, kojom prilikom bi car primao titulu sveti rimski imperator. Karlo Veliki je pokušao uspostaviti neku vrstu crkvene teokratije.[3] Da je Rimska imperija bila vrlo živa za vrijeme Karla Velikog svjedoči i njegova zvanična titula „Karlo, najuzvišeniji Avgust, krunisan od Boga, veliki i mirni car, koji vlada Rimskom imperijom.“
3) Oto I, veliki imperator. – Nakon smrti Karla Velikog, imperiju su podijelili njegovi unuci, a carstvo se dezintegrisalo i ostalo slabo do germanskog vladara Otoa Velikog. On je postigao ujedinjenje uglavnom osvajanjem. Godine 962, papa Jovan XII krunisao ga je kao rimskog imperatora, na latinskom Otto Imperator Augustus, što znači Oto Veliki Car.[4]
Očigledno su i oni (crkva i svjetovni vladari) takođe znali za Danilovo proročanstvo, i bilo je opšte rašireno vjerovanje da će Rimsko carstvo trajati do kraja svijeta.[5]
4) Karlo V, nad čijom imperijom sunce nikad nije zalazilo. – Nakon Otove smrti, njegovo carstvo zadržalo se sledeća tri vijeka. Posle nekoliko dekada, Rudolf I iz Habzburške porodice postao je 1273. godine „Car Rimljana“, ali nije krunisan od pape, niti se to dogodilo sve do Karla V, 1530. godine. Karlo V je naslijedio od svog oca cijeli habzburški posjed Centralne Evrope, Njemačke i Italije. Od majke, ćerke čuvenih španskih vladara Ferdinanda i Izabele, naslijedio je Španiju i američke posjede. Tako je postao najmoćniji čovjek na svijetu u čijoj imperiji većoj od rimske sunce nikad nije zalazilo. Karlo V je vjerovatno poslednji srednjovjekovni imperator koji je pokušao ostvariti ideju ujedinjenog carstva koje obuhvata cijeli hrišćanski svijet.[6] Međutim, okolnosti mu nijesu išle na ruku, jer je morao ratovati protiv Francuske, Otomanskog carstva i Sulejmana Veličanstvenog, protestanata i čak papinih snaga. Konačno je abdicirao 1556. godine.
5) Napoleon – rival Karla Velikog i Aleksandra Makedonskog. – Jedna od najznamenitijih istorijskih figura bio je Napoleon Bonaparta (1769-1821) koji je sanjao da bude rival Karlu Velikom u ujedinjenoj Zapadnoj Evropi, čak i o osvajanju Konstantinopolja i Indije poput Aleksandra Velikog.[7] Na vrhuncu svoje moći, vladao je nad 70 miliona podanika na evropskom kontinentu.
Nakon uspješne vojne karijere, 1799. godine ubacio se u vrh francuske politike, a 1804. godine proglasio se carem. Godinu dana kasnije, papa Pije II krunisao ga je u katedrali Notr Dam u Parizu. Njegovi planovi da zauzme cijelu Evropu propali su u velikim sukobima sa Englezima 1805. i u invaziji na Rusiju 1812. godine.
6) Snovi Njemačke i Italije. – Prije Napoleona, njemačka plemena bila su doslovno rascjepkana na male djelove. U 19. vijeku, na njihovom ujedinjenju radio je Oto fon Bizmak. Godine 1871. pruski car Vilhelm se proglasio kajzerom, što odgovara tituli cezar. Tako je posle Otoa Velikog Njemačka dobila svoj Drugi rajh. Njemački san o velikom carstvu neminovno je doveo do ratova, što je kulminiralo Prvim svjetskim ratom 1914. godine. I pored više miliona žrtava, ovaj rat nije riješio osnovne probleme.
7) U godinama koje su uslijedile, lansirana su dvojica novih vođa: Benito Musolini u Italiji i Adolf Hitler u Njemačkoj. Obojica su potpisali ugovore sa Rimskom crkvom koji su dali legitimitet njihovim fašističkim režimima. Musolini je objavio ponovnu pojavu Rimske imperije i formirao alijansu sa Hitlerom koji je ponosno proglasio njemački Treći rajh, sa vizijom oživljavanja svete Rimske imperije njemačke nacije koju je uspostavio Oto Veliki. Ova sila osovine Rim – Berlin pokrenula je između 1939. i 1945. godine Drugi svjetski rat, prolivajući krv ne samo po Evropi, već Africi, Aziji, na Atlantskom i Tihom okeanu. Milioni su izginuli a Evropa opet ostala u ruševinama.
Sve ovo bila je istorija.
Ali ideja ujedinjene Evrope ostala je itekako živa.
Evropska unija
Evropa se posle Drugog svjetskog rata opet podigla. Formiranju Evropske unije prethodili su brojni međudržavni sporazumi vodećih ekonomskih sila na kontinentu.[8] Kao rezultat različitih saveza, Evropska unija rodila se 1992. godine, kada je uvedena i zajednička moneta – euro. Od 1993. do 2004. godine, Evropska unija u potpunosti je zamijenila svog prethodnika – Evropsku ekonomsku zajednicu (EEC) – i takođe se proširila na 25 zemalja članica. Godine 2007. pridružene su još dvije članice (ukupno 27), da bi 2009. Hrvatska postala 28. pridružena država. U tekućem procesu pridruživanja nalazi se pet zemalja kandidata: Albanija, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska. Takođe u agendi proširenja su Bosna i Hercegovina i Kosovo.
Može se zapaziti da je propaganda Evropske unije vrlo bliska onoj koju je vršio Treći rajh, tako da titula Četvrti rajh koja se pripisuje ovoj ustanovi nije bez osnova.
Rimokatolička crkva nesumnjivo stoji i iza ovog velikog projekta. Ona je uvijek bila ključni igrač kroz cijelu istoriju Evrope. Ali treba imati na umu da ona nije zainteresovana samo za Evropu kao stari kontinent, već ima globalne aspiracije, o čemu neprekidno svjedoče njihove aktivnosti. Katolička podrška Uniji takođe nije apsolutna, posebno ne u pogledu nekih društvenih i etičkih dimenzija.
Bregzit i biblijsko proroštvo
Dana 24. juna 2016. godine dogodio se već sada čuveni „Bregzit“. Velika Britanija većinski je izglasala izlazak iz Evropske unije, na iznenađenje mnogih, moglo bi se reći svih relevantnih procjenitelja, uključujući vodeće političare, ekonomiste i analitičare, čak i samih zagovornika izlaska.
Kako javljaju katolički mediji, kardinali Vinsent Nikols i Kormak Marfi O’Konor glasali su za ostanak Britanije u Uniji.[9] Isti medij izvještava da je papa Franćesko primio 17. juna nagradu Karlo Veliki za službu u evropskim integracijama, koji je, kako se navodi bio „direktni vazal Svete Rimske imperije“. Sve ovo nedvosmisleno ukazuje da se radi na istom projektu kao u prošlosti. U ovom članku se dalje navodi da je u Vatikanu održana ceremonija dodjele nagrada na kojoj su govorili Martin Šulc, predsjednik Evropskog parlamenta, Žan Klod Junker, predsjednik Evropske komisije, i Donald Tusk, predsjednik Evropskog savjeta.
Nesumnjivo, Bregzit će preoblikovati Evropu. Velika Britanija je već sada duboko politički podijeljena. Postoji bojazan od lančane reakcije i u drugim zemljama članicama Unije, posebno zbog rastuće opasnosti od navodnog terorizma, nestabilnosti na berzama i tržištu, migrantske krize, porasta nacionalizma i dr. Papa Franćesko je izjavio da se „volja naroda mora poštovati“.[10]
Evropska unija jeste jedna od glavnih ekonomskih sila u svijetu, ali njena politička snaga i umjeće su vrlo diskutabilni. EU troši ogromne svote novca na svoju glomaznu administraciju, kao i u međudržavnim projektima, tako da je u velikoj prijetnji dužničkog ropstva. S druge strane, Velika Britanija je decenijama glavni centar masonerije u svijetu, u tijesnoj vezi sa američkom masonerijom i otpalim protestantizmom. Ove zemlje se tako izdvajaju kao jedni od glavnih igrača u formiranju budućeg Novog svjetskog poretka.
Prema nekim analitičarima, tri korporacije upravljaju sadašnjim svijetom: Grad London, Vašington DC i Vatikan.[11] London je očigledno „demonstrirao“ svoj visoki status na globalnoj sceni, a žrtva je ispala EU. No treba znati da sve ovo što se vidi na javnoj sceni ni izbliza ne prikazuje zakulisne radnje i planove moćnika.
Kako bilo, biblijsko proroštvo je jasno: Evropa se potpuno ujediniti ne može, čak ni uz sve napore onih koji su na svoj način shvatili Danilova proročanstva o tzv. „Svetoj Rimskoj imperiji“. Svakom poštenom istraživaču je jasno da proročanstva o smjeni svjetskih carstava ne stoje u pozitivnom kontekstu sa Božjim Planom spasenja, već naprotiv, kao njegovi oponenti. Bog će kraju uništiti sva ova carstva i sile, baš kao što stoji u knjizi proroka Danila i Otkrivenju.
Pavle Simović
__________________
[1] William Langer, An Encyclopedia of World History, 1960, p. 172.
[2] Will Durant, The Story of Civilization, Vol. 4: The Age of Faith, 1950, pp. 519-520
[3] William Langer, An Encyclopedia of World History, 1960, p. 155.
[4] Isto, p. 216.
[5] Der Spiegel, in a 2007 special edition on history, p. 28.
[6] The Encyclopaedia Britannica, 15th edition, Micropaedia, Vol. 2, “Charles V”.
[7] Will Durant, The Story of Civilization, Vol. 11: The Age of Napoleon, 1975, pp. 242-243
[8] https://en.wikipedia.org/wiki/European_Union;
vidi takođe https://en.wikipedia.org/wiki/Timeline_of_European_Union_history
[10] Blic: Bregzit zadao težak udarac. Posle referenduma u Britaniji i Evropa kakvu znamo nestaje.
[11] Three Corporations run the world: City of London, Washington DC and Vatican City.
Postoji jedna dobra dokumentovana knjiga od Carl Olof Jonnsona i Rud Persona koja se zove Znaci poslednjih dana.Takodje od Carla Olofa Jonsona postoji jos jedna knjiga koja se zove Odredjena vremena nacija