„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:3)
Od suštinske važnosti za nasleđe vječnog života je upoznavanje sa dvije Ličnosti: Bogom i Isusom Hristom. Grčka riječ „ginosko“ označava spoznaju u smislu odnosa sa Bogom (vidi 1. Korinćanima 8:3; Galatima 4:9; 2. Timoteju 2:19; Jovan 10:14,27). Da bismo se zbližili s nekim, da bismo stekli povjerenje i odnos zasnovan na ljubavi, neophodno je poznanstvo. Sa Bogom nije ništa drugačije. Međutim, Bog kao samopostojeći entitet je superiorno Biće u odnosu na nas. Sam Bog o sebi svjedoči: „Vaše misli nisu moje misli, i moji putevi nisu vaši putevi, govori Gospod. Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli.“ (Isaija 55:8,9). „Jedini koji ima besmrtnost [vječni, nepozajmljeni život], koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti.“ (1. Timoteju 6:16) „Jer čovjek ne može mene vidjeti i ostati živ.“ (2. Mojsijeva 33:20)
Život koji Bog Otac ima sam po sebi, dao je Sinu: „Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26) Isus je jedinorođeni Božji Sin, jedini te vrste (Jovan 1:1-3), koji je proistekao od Oca, zbog čega je jedno sa Ocem po prirodi, karakteru, namjerama: „Ja i Otac jedno smo.“ (Jovan 10:30) Zbog toga Sin Božji ima jedini direktni pristup Bogu koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti Njegove slave i sile: „To ne znači da je iko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca.“ (Jovan 6:46) Sin ima izvršnu božansku funkciju nad cijelom tvorevinom: „Moj Otac mi je sve predao, i niko, osim Oca, ne poznaje Sina. I niko ne poznaje Oca, samo Sin i oni kojima Sin hoće da ga otkrije.“ (Matej 11:27) Odavde takođe vidimo da Sin otkriva Očev karakter i Očevu ljubav. Pravo Sina Božjeg na ovakav status proističe iz djela stvaranja, jer: „On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvorenja. Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega.“ (Kološanima 1:16)
Dakle, Otac i Sin bili su zajedno na djelu stvaranja našeg univerzuma, planete Zemlje i života na njoj (1. Mojsijeva 1. i 2. glava) te napokon čovjeka kao krune stvaranja: „Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama… I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“ (1. Mojsijeva 1:26,27) Bog je tako i naš Otac, pod kojim imenom se objavljuje čak 245 u Novom savezu i 15 puta u Starom savezu. Zbog neposrednijeg odnosa sa svojim stvorenjima, Sin Božji je takođe Otac čovječanstva u, ako tako smijemo da kažemo, konkretnijem božansko-ljudskom smislu. Ova činjenica je od ključne važnosti za misiju Sina Božjeg kao Mesije – Isusa Hrista. Apsolutno jedino Biće koje je bilo kvalifikovano da posreduje za pali ljudski rod je Sin Božji – Isus Hrist: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus, koji je sebe dao kao odgovarajuću otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme.“ (1. Timoteju 2:5,6) Nije teško zaključiti da su ostali pretendenti na posredništvo sa Bogom lažni. „Jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.“ (Djela 4:12)
Poznavanje Sina jednako je poznavanju Oca. „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene. Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga… Ko je vidio mene, vidio je i Oca.“ (Jovan 14:6,7,9) „Bog … se obratio nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori. Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visini.“ (Jevrejima 1:1-3)
Dakle, Otac je Izvor a Sin Kanal života: „Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)
U biblijskoj misli, otac je uvijek veći od sina, i to se ne dovodi nikad u pitanje, čak ni kad je riječ o božanskoj hijerarhiji: „Jer je Otac veći od mene.“ (Jovan 14:28) „Hristu je poglavar Bog.“ (1. Korinćanima 11:3)
Tako je i Adam otac cijelog čovječanstva. „Bog koji je stvorio svijet … učinio je da od jedne krvi sav rod čovječiji živi po svemu licu zemaljskom.“ (Djela 17:24,26) Biblijska genealogija i istorija takođe svjedoče o tome. Stoga je cijelo čovječanstvo reprodukcija Adamovog života. Ovo je vrlo bitna činjenica za razumijevanje Hristove posredničke misije u korist čovječanstva.
Tjelesno (čulno) protiv duhovnog
Jevanđeosko obećanje koje je Gospod dao Adamu dato je cijelom čovječanstvu kroz Adama, jer je Adam praotac svih. Da li je onda teško ustanoviti koja je izvorna religija na zemlji? Tako oni koji preferiraju razne nacionalne i tradicionalne religije ostaju čak i bez tog argumenta o navodnom nasleđu „otačke“ vjere. Pred Bogom su svi izgovori bezvrijedni.
Bog je stvorio prvi ljudski par na zemlji. Na žalost, po svemu sudeći prošlo je vrlo kratko vrijeme od stvaranja do Pada u grijeh, tako da su Adam i Eva dobili potomstvo u grešnom stanju. To znači da se njihovo potomstvo dalje rađalo po njihovom obličju, sa problemom grijeha, baš kako i piše u 1. Mojsijevoj 5:3.
Cijelo čovječanstvo reprodukovalo se u onome što Biblija naziva tjelesnost. Šta je tjelesnost? Šta se podrazumijeva pod terminom „tijelo“? Ako ovo ne razumijemo, nećemo razumjeti ni proces spasenja.
U najkraćem, tjelesnost je slabost ljudske prirode u grešnosti. „Prirodan“ čovjek, kakav se rađa, nema kapaciteta koji odgovaraju Božjoj namjeri za život. Prilikom pada u grijeh, krah duhovnog kontrolnog centra čovjeka usljed odvajanja od Boga uzrokovao je i propadljivost materije od koje je čovjek načinjen (zemaljski elementi). Ta propadljivost obuhvatila je svu tvorevinu vezanu za ljudski rod zbog koje je i sazdana: svu živu i neživu materiju na Zemlji i, kako se može zaključiti iz Biblije, cijeli naš univerzum. Zbog grijeha čovjek je postao podložan fizičkom propadanju, starenju i konačnoj biološkoj smrti (1. Mojsijeva 3:19). Ali to je samo posledica duhovnog kraha, što znači da su oštećeni i svi drugi činioci našeg bića. Samo zbog Plana spasenja Bog nam omogućava produženi život „na mjeru“, opet u skladu sa zakonitostima i mehanizmima pokrenutim zbog grijeha. Biblija uči da čovjek u ovom stanju ne može naslijediti Božje kraljevstvo, što je osnovni cilj Plana spasenja.
Isus konstatuje: „Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je.“ (Jovan 3:6)
„Tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost.“ (1. Korinćanima 15:50)
Drugim riječima, tjelesan, prirodan čovjek, ovakav kakav jeste, nikad ne može da zadovolji Božje kriterije života. Mi više nijesmo u stanju podnijeti susret sa anđelima, u njihovoj slavi, a kamoli sa Bogom (1. Jovanova 4:12).
Ali i pored činjeničnog stanja o našoj tjelesnosti, mi nikad ne smijemo sebe proglasiti bespomoćnim grešnicima ili grešnicima 100%, kako se može čuti od popularnih propovjednika. Mi posjedujemo Bogom date kapacitete i imamo Bogom datu zaštitu i podršku te stoga i individualnu odgovornost. „Bdite i molite se, da ne padnete u iskušenje. Duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo.“ (Matej 26:41) U nama zbog toga postoji stalna borba: „Jer tjelesna požuda se protivi Duhu, a Duh se protivi tijelu. Zaista, oni se protive jedno drugom, tako da ne činite ono što biste željeli.“ (Galatima 5:17) Svaki čovjek to zna iz iskustva.
Tjelesno takođe označava čulni umni sklop, strasti koje proizvodi naše biće sa poremećenim prioritetima i oštećenom ličnošću. „Zato je upravljanje po tijelu neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem Zakonu, niti zapravo može. Stoga, dakle, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.“ (Rimljanima 8:7,8) Živjeti po tijelu znači živjeti po nagonima svoje tjelesne prirode. Takav život proizvodi grijeh za grijehom i donosi plod smrti (Rimljanima 7:5). „Jer ništa što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju i ponos života – nije od Oca, već je od svijeta. A svijet prolazi i njegova žudnja.“ (1. Jovanova 2:16,17) Dakle, ukoliko ostanemo „u tijelu“, potrošni smo i prolazni, umrijećemo, a onda će nas sačekati Božji sud. To je fakat koji se nimalo ne dopada uživaocima u grijesima tijela. Otuda ateizam i sve lažne religije, prilagođene različitim profilima grešnika.
Očito je da imamo potrebu za intervencijom spolja, izvan nas samih i naših sposobnosti da bi se riješio naš problem. Zbog toga Isus kaže da se moramo nanovo začeti ili roditi odozgo, od Boga, Duhom. „Duh je taj koji daje život, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su.“ (Jovan 6:63) Ovdje ne smijemo pasti u zamku da riječ razumijemo kao jednostavnu izgovorenu ljudsku riječ ili slovo na papiru. Božja Riječ je živa, duhovna, ona daje život. Hrist je oličenje te Riječi.
Duh života koji daje Bog je garancija buduće obnove i uskrsenja. „Ne bojte se onih što ubijaju tijelo, a ne mogu da ubiju i dušu. Nego, više se bojte onoga koji može da uništi i dušu i tijelo u geheni.“ (Matej 10:28) Biološka smrt, odnosno prva smrt kako se naziva u Bibliji, nema više djelotvornost. Mi treba da se plašimo druge vječne smrti, ne prve. „Srećan je i svet svako ko ima udio u prvom uskrsenju. Nad njima druga smrt nema vlasti.“ (Otkrivenje 20:6)
Sigurnost pobjede nalazi se u Hristu kao našem Posredniku koji je od Duha došao u tijelu da pobijedi sve ono čega se sam čovjek nije mogao nikako osloboditi. „Pa i Hristos je jednom zauvijek umro za grijehe, pravednik za nepravednike, da bi vas doveo k Bogu, on koji je ubijen u tijelu, ali je oživljen Duhom.“ (1. Petrova 3:18) Zbog ovog spasenja, Bog ima pravo da i nama podari taj isti Duh. „Mi smo svjedoci … kao i Duh sveti, koji Bog dade onima koji mu se pokoravaju.“ (Djela 5:32) Ovdje je otkriven i uslov za dodjelu dara Duha: pokoravanje Bogu u vjeri i poslušnosti (vidi takođe Jovan 14:15-17).
Međutim, dar Duha života ne znači da smo obezbijeđeni pod vođstvom Duha 24h na dan, 7 dana u sedmici. Šta kaže apostol Pavle? „Jer znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne prebiva ništa dobro. Jer sam sposoban da želim dobro, ali ne i da činim dobro. Jer dobro koje želim da činim, ne činim, nego zlo koje ne želim da činim, to činim. A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim da činim dobro, u meni je zlo. Po svom unutrašnjem čovjeku zaista uživam u Božjem zakonu, ali u svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan sam ti ja čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?“ (Rimljanima 7:18-24)
Dakle, u ljudskom tijelu vlada zakon grijeha, a jedini način da se savlada sila grijeha jeste imati silu Božju koja je jača od sile zakona grijeha. Ta sila jeste Duh sveti. Jedino kroz Isusa Hrista, zakon Duha života nas oslobađa od zakona grijeha i smrti! Rješenje je jedino život po Duhu svetom.
„Neka je hvala Bogu kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda! Ja, dakle, umom robujem Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.“ (Rimljanima 7:25) Zapazimo da je ovo činjenično stanje i nakon našeg obraćenja, duhovnog začeća tj. novorođenja.
„Stoga sada nikakve osude nema za one koji su u Hristu Isusu, koji ne hode po tijelu, već po Duhu. Jer zakon Duha koji daje život u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti.“ (Rimljanima 8:1,2) Hrist nas je oslobodio svega onoga čega se sami nijesmo mogli osloboditi, a u prošlom proučavanju samo zaključili da je to: 1) ropstvo grijehu; 2) ropstvo đavolu; 3) potčinjenost smrti; 4) prokletstvo Zakona. Naše usmjerenje treba da bude po Duhu. „Jer oni koji žive po tijelu razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu, a oni koji žive po Duhu o onome što je svojstveno Duhu. Jer ishod upravljanja po tijelu je smrt, a ishod upravljanja po duhu život i mir.“ (Rimljanima 8:5,6)
Kada Duh sveti nadvladava i usmrćuje želje tijela, to je duhovan život. Svi koji se vladaju po nalogu Duha Božjeg jesu sinovi Božji. „Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu, da živimo po tijelu. Jer ako po tijelu živite, umrijećete, ali ako Duhom tjelesne postupke morite, živjećete. Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji. Jer niste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili Duh posinjenja, koji nas podstiče da vičemo: Aba, Oče! Taj Duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca. A ako smo djeca, onda smo i naslednici – naslednici Božji, a sunaslednici Hristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni.“ (Rimljanima 8:12-17) Vidite kako Biblija objašnjava hrišćanski put, put biblijskog vjernika, na vrlo realističan način. Ne postoji ovdje ništa što nije provjerljivo u istoriji Božjeg naroda i u našem subjektivnom iskustvu. Dakle, mi smo u borbi i plivaćemo uzvodno sve do faktičkog oslobođenja, o kojem Pavle govori u nastavku istog poglavlja, kada će i sva materija biti vraćena nepropadljivosti.
Zbog toga mi ni na koji način nijesmo bezbjedni ako odbacimo Božji Zakon. To je jednako odbacivanju Božje Riječi u uobrazilji da nam je dovoljno vođstvo Duha. Sve dok smo pod slabošću, mi smo grešnici u procesu pripreme za Božje kraljevstvo. „Slušajte me, vi koji znate šta je pravedno, narode kome je moj zakon u srcu. Ne bojte se kritike smrtnih ljudi, nemojte se obeshrabriti od njihovih poruga… Moja će pravda trajati dovijeka i moje spasenje kroz nebrojene naraštaje.“ (Isaija 51:7,9) Koliko god dugo proučavali Božju Riječ, njegove upute i zakone, ona nam uvijek otvara nove vidike i omogućava Bogu da nas čisti, unapređuje i usavršava.
Napokon treba da znamo da iako sad živimo u propadljivom tijelu i u propadljivom okruženju, dužni smo čuvati i jedno i drugo prema najboljoj savjesti i kapacitetima koje imamo. Ne postoji opcija da se duhovno izgrađujemo a zapostavimo tijelo ili neki drugi aspekt našeg bića. „I neka, braćo, sav vaš duh i duša i tijelo budu sačuvani besprekornima do vremena dolaska našeg Gospoda Isusa Hrista.“ (1. Solunjanima 5:23) Imajući ovo na umu, u nastavku ćemo se baviti našim položajem u Adamu i u Hristu kao drugom Adamu.
Kao i dosad, nevjerovatan , neponovljiv i jedinstven nauk Božji iz pera našeg Pavla S.
Zaista, sjajni članci, toliko dobro urađeni i objašnjeni, da i ja kao “mladi hrišćanin”, mogu da ih dosta dobro razumem, i daju mi snagu da nastavim dalje da proučavam Božiju reč, i da rastem svaki danom sve više u veri. Ovo je zaista dokaz da Bog radi preko Pavla. Hvala ti Bože, i neka je blagoslovljen rad ovog čoveka. Amen.