Dobra vijest o spasenju je zaista dobra i radosna zato što je spasenje priprava koju obezbjeđuje sam Bog. Ovo je od ključne važnosti, jer ako ne razumijemo jevanđelje imaćemo još jednu religiju u kojoj čovjek služi Bogu tako što ispunjava određene kriterije u nastojanju da postane dovoljno dobar da zadovolji Boga radi određene nagrade.
Da bismo stekli osnovnu sliku o biblijskom jevanđelju, potrebno je da imamo ispravno gledište o pet predmeta: 1) problemu grijeha i našeg palog stanja; 2) Božjoj inicijativi i djelu za spasenje ljudskog roda (ne našoj); 3) ličnosti i ulozi Spasitelja; 4) djelotvornosti spasenja; 5) našoj ulozi i našem odgovoru na Božju inicijativu.
Spoznaja loše vijesti kao preduslov za vrednovanje dobre vijesti
Lažne religije i lažne ideologije su praktično uništile ispravnu spoznaju o čovječanstvu koju otkriva Biblija. Osnovni razlog težnje ka iracionalnom je potreba čovjeka da opravda stanje u kojem se nalazi, da odbrani sebe. Da bismo branili prestupnika, lopova, prevaranta, ubicu, preljubočinca… moramo pribjeći manipulaciji kao jedinom efektivnom sredstvu da se to postigne. Moramo gurnuti u stranu poštenje, razum, istinu, doslednost, pravednost… Moramo izvrnuti pojmove o ljubavi. Moramo izopačiti kompletan sistem vrijednosti. Moramo se praviti grbavi, gluvi i slijepi. I da bi to sve djelovalo uspješno i srećno, moramo kroz materijalizam da se eksponiramo na takav način da budemo „konkurentni“ sa ostalima i da ih nadmašimo ako možemo.
Ovo je kratka ilustracija parade čovječanstva u bijedi. Sila koja čovjeka sprječava da sagleda stvari u pravom svijetlu je sebična „ljubav“ ili sebičnost. Čovjek traži sreću kroz sebičnost i ograđuje se sebičnošću od drugih ljudi i njihovih potreba. Sebičnost zatvara vidike i usredsređuje se samo na svoje. Odgovor sebičnosti na ugrožavanje „svojine“ ili ciljeva za zadobijanje onog što želi od strane drugih takođe sebičnih entiteta je neprijateljstvo, mržnja, ljubomora, podjele, zavist, agresija.
Jedini oblik saradnje koji postoji u sebičnom svijetu zasniva se na interesu. Ljudi se udružuju i sarađuju ukoliko im se poklapaju interesi. Pošto je čovjek misleće biće, on će interese upakovati u bezbroj šema. Iz interesa se udružuju interesne grupe onih koji su nepoštenim metodama vremenom stekli kontrolu nad važnim materijalnim i ljudskim resursima (jer sebičnost čini ljude robovima na ličnom i kolektivnom planu). Oni dalje uređuju sistem, kreiraju i kontrolišu sve aspekte života.
I šta onda radi tako ustrojeno čovječanstvo? Bavi se istinom i promoviše istinu? „Jer Božji gnjev se otkriva s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji zadržavaju istinu u nepravdi.“ (Rimljanima 1:18) Nema pogubnije stvari po čovječanstvo od nepravednosti prema istini.
Zašto se otkriva Božji gnjev i šta je zapravo Božji gnjev? Bog je ličnost čije karakterne osobine su savršeno uravnotežene, i mi ne smijemo pokušavati da Božji gnjev posmatramo ljudskim očima kao gubitak samokontrole ili emocionalni ispad. Božji gnjev izaziva Njegova indignacija na grijeh, jer grijeh Njegova stvorenja vodi u smrt. Bog želi da spasi grešnika, ali ga može spasiti samo ako ga odvoji od grijeha. To je suštinski cilj Plana spasenja: spasiti grešnika, a uništiti grijeh.
Zapazite da Pavle konstatuje da se Božji gnjev otkriva protiv svake bezbožnosti. Pavle ovdje pod bezbožnošću podrazumijeva sračunatu, voljnu, konstantnu želju za življenjem bez Boga. Dakle, čovjek je odgovoran za svoju bezbožnost. Zašto? Jer je Bog zbog Plana spasenja obezbijedio opštu blagodat koja podrazumijeva zaštitu čovjeka u pozajmljenom životu kojim sada živi kao priliku da se pomiri sa Bogom i povrati svoj izgubljeni status. Pad u grijeh jeste problem koji čovjek sam nikad ne bi mogao riješiti, ali moralno obličje i vrline čovjeka iako oštećeni i dalje su ostale na raspolaganju ljudskom rodu. Pobožnost je uvijek opcija. Alternativa je bezbožnost. Dok pobožnost zahtijeva samoodricanje i žrtvu, bezbožnost promoviše i podstiče sve ono što godi grešnom srcu. Nepravednost je posledica bezbožnosti. Čovjek je sračunato, namjerno u nepravednosti. Kao takav on se bori protiv istine svim mehanizmima koji su mu na raspolaganju, poduprtim duhovnim sljepilom koje nameću sile tame. Čovjek bježi od Boga, sklanja se upravo od onoga što mu je najviše potrebno. Grijeh ima svoju privlačnu silu kroz narkomanski užitak koji dobija duhovno, mentalno i fizički izopačena osoba. I smrt ima svoju privlačnu silu kao konačno utočište unesrećenoga.
„Jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu – Bog im je to učinio očiglednim… Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo.“ (Rimljanima 1:19, 21)
Bog se otkriva na dva načina: u samom čovjeku i preko prirode. Sve o čemu Biblija govori lako se može spoznati da je istina. Jedini problem može biti naše namjerno odbacivanje istine radi zadovoljenja tri osnovna poriva sebičnosti: požuda tijela, požuda očiju i ponos života (1. Jovanova 2:16). I dok nam naša savjest, naše duboko usađene ideje i težnje za ljubavlju, pravednošću i vječnošću svjedoče o Bogu iznutra, dotle složenost svijeta, precizno ustrojstvo, ljepote i nedokučiva raznolikost svjedoče o Planeru i Tvorcu svega, kao što nam, s druge strane, vidljive posledice grijeha kako na subjektivnom tako i na objektivnom planu svjedoče o beznadežnosti našeg stanja i potrebi za spasenjem. Čovječanstvo sve to može lako da vidi, ali namjerno odbija. U takvom sistemu ne samo što se guši istina i drži u nepravednosti nego i oni koji bi prihvatili spasenje namjerno bivaju spriječeni u tome (vidi: Matej 23:13).
Dakle, čovjek nije beznadežni grešnik, već ODGOVORNI grešnik. Ogromna je razlika između ove dvije teze. Odgovorni smo zbog (zlo)upotrebe onog što imamo i onog što nam Bog obezbjeđuje. Zloupotrebom svog položaja i protivljenjem istini čovjek iskazuje nezahvalnost prema Bogu i srlja u ispraznost.
Mi se možemo koliko god hoćemo truditi da ovaj život prikažemo kao uspjeh bez Boga u svojim humanističkim naporima za dijalogom, saradnjom, zaštitom ljudskih prava, promjenama uslova i zakona, naučnim otkrićima, tehnološkim razvojem i sl., ali nikad ne možemo da sami promijenimo svoju prirodu koja je grešna, propadljiva i smrtna. Stoga je svaka vanbiblijska ideologija i svaka religija osuđena na propast.
Već smo vidjeli da bezbožnost rezultira nepravednošću prema istini, bez obzira na kamuflažu kojom se bezbožnost prikriva (najveća kamuflaža bezbožnosti je lažirana religija). Pošto Bog poštuje našu slobodnu volju i naše pravo na izbor, šta On radi?
„Zato ih je Bog, po strastima njihovog srca, predao nečistoti… Zato ih je Bog prepustio strastima… Bog ih je predao umnoj pokvarenosti…“ (Rimljanima 1:24,26,28)
Bog kaže: Izvolite, samo naprijed, pa da vidite u šta će se pretvoriti vaši životi i kako će izgledati ljudska istorija. Da ste slušali, mogli ste da živite skromno i ponizno kao Adam i tako i ovaj prolazni život napravite sebi na blagoslov dok čekate spasenje i obnovu. Možda ćete se dozvati pameti kad se nađete u blatu i bijedi života, to je krajnja opcija za vas da se vratite (vidi: Luka 15:11-32). Možda jednom uvidite da je neuspjeh i ono što smatrate najvećim uspjesima, jer duboko u sebi bićete i dalje nesrećni.
Da li je moguće da mi držimo istinu u nepravdi i istovremeno se predstavljamo pravednima? Na žalost, moguće je, i to je upravo ono što rade nosioci i promoteri lažirane religije i lažirane ideologije. Čak i oni koji polažu pravo na izvornu religiju mogu pasti u oholost i samopravednost, predstavljajući se kao viša klasa u odnosu na druge zbog poznavanja istine. Moguće je i od istine napraviti paradu i cirkus. Mi možemo postati eksperti za istinu ali da ne živimo po duhu istine. Poznavanje Zakona i poznavanje istine ne može nas samo po sebi učiniti pravednim niti boljim od drugih ljudi. Može samo povećati stepen naše odgovornosti. Ali nikad nas ne može osposobiti da sami po sebi ispunjavamo duh Zakona ili da se oslobodimo krivice zbog grijeha. To Pavle dokazuje u Rimljanima poslanici 2. i 3. glava. Čak i oni koji poznaju Boga kroz Njegovu pisanu Riječ imaju tendenciju da postanu nezavisni od Njega, koliko god to apsurdno izgledalo. Učitelju jevanđelja je potrebna ista Božja „terapija“ kao i učeniku, i učitelj nije iznad učenika (vidi Matej 23:8-11)! Pomenuti apsurd dokazuje istorija jevrejske nacije i istorija hrišćanstva. Sa Božje tačke gledišta, svi smo zastranili, svi smo nepravedni, svi robujemo grijehu, svi smo pod pravednom osudom, ne možemo imati povjerenja u sebe. Nemoguće je da se sami izbavimo. To je faktičko stanje stvari s kojim se morao suočiti da bismo uopšte vrednovali jevanđelje, Hrista i Božji plan spasenja.
Hvala Bogu na ovim tekstovima. Citam ih na pauzi na poslu.
Pavle samo sij, nikad ne znas kome ovo moze biti spasonosno. U poslednje 3-4 godine sve vise ljudi dolazi do spoznaje istine i toj istini se predaju. Duh Hristov se izliva na nas, vreme kraja je sigurno jako blizu. Ljudi sad treba biti iskren, zapeti ne predavati se, moliti se, raditi, uzdrzavati. Dajte da se svi razbijemo na stjenu Hristos. Priznajmo mu sve, budimo iskreni, On ce nam oprostiti i dati nam Duha koji ce nadvladati nasu tjelesnost.
Ljudi, Bog se odrekao sebe i pristao da u vjecnosti bude kao jedan od nas da bi nas spasio. Pa ako to ne moze da osvjesti i slomi gresnika da svoje srce izlije Hristu onda nista ne moze.
Da li bi neko od nas pristao da se odrekne svog bica i npr. postane mrav, da bi spasio mrave i cjelu vjecnost ostao mrav? Cak i iz perspektive prolaznog zivota, sigurno ne bi a kamoli da zivimo vjecno i da o necemu takvom razmisljamo.
Pavlovi tekstovi na svaku temu, koju je dosad obradio i napisao su toliko dobri, i toliko nadahnuti da ja ne neznam, odnosno nemam pravih reči kojima bi komentarisala, osim da hvala Bogu što nadahnjuje takvog čoveka, i neka je blagosloven njegov rad. Ja verno pratim ovaj forum i komentare, i kao “mlad hriscanin”‘ (ne po godinama starosti, već po stažu proučavanja biblijskih istina , tek mi je 4 godine ), mogu samo reći da mi Pavle, i svi dobronamerni članovi foruma puno pomažete da bolje razumem i shvatim božije istine i da jačam i rastem svakim danom u veri u Boga i našeg spasitelja Isusa Hrista. „Ako ostanete u mojoj reči, zaista ste moji učenici, i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Jovan 8:31, 32).
Čudim se da štivo ovakve kvalitete rijetko tko poprati komentarom, jednostavno ne mogu razumjeti nereagiranje nakon ovakvih rečenica koje svojom snagom istine potresaju samu čovjekovu srž. Moguće je da ljudi koji prate ova jedinstvena izlaganja tu materiju već detaljno poznaju i apsolvirali su je odavno, pa komentare čuvaju za “važne” teme poput pečenog ili kuhanog krumpira, meso crveno, bijelo ili nikakvo, recepte zdrave hrane i cijepljenje.
Tako je, čovjek koji se smatra utemeljenim u istini i drži zakon je odgovorniji pred Bogom, a ne da je neka posebna osoba tj. da je sam sebi dao tu definiciju, to je samo ugađanje sebi. Takvo se sjeme pojavilo u Luciferovom srcu i uništilo sve. Bog nije pristran.
Tada je Petar progovorio: „Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego iz svakog naroda prihvaća onog tko ga se boji i čini što je pravedno. (Djela apostolska 10:34,35)