Mediji ovih dana prenose vijest o jedanaestogodišnjem dječaku iz Belgije po imenu Loren Simons koji je diplomirao fiziku na Univerzitetu u Antverpenu i to s najvećom počašću. Ovaj dječak kaže da je njegov cilj besmrtnost koju namjerava postići putem pretvaranja čovjeka u kiborga, zamjenom što više djelova tijela mehaničkim…[1]
Besmrtni kiborzi: da li je to budućnost čovječanstva?
Transhumanisti kažu da bismo mogli osmisliti da živimo vječno.
Ljudska bića žele vječni život. Od davnina smo tragali za „eliksirima života“, izvorima mladosti i drugim sredstvima za bijeg od smrti. U novijoj iteraciji ove potrage okrenuli smo se nauci. Neki vodeći stručnjaci za biotehnologiju sada predviđaju da bi ljudsko tijelo moglo postati beskorisno za 60 godina pošto će njegovo mjesto zauzeti nešto dugotrajnije.
Pokret zvan transhumanizam sada prelazi s ruba naučne fantastike u akademski mainstream. Cilj ovog pokreta je postići ništa manje od nadilaska bioloških ograničenja na ljudima. Njegove pristalice razvijaju nove tehnologije za poboljšanje ljudskih intelektualnih i fizičkih sposobnosti. Naučnici poput prof. Juvala Hararija sugerišu da će otkrića u biotehnologiji uskoro omogućiti ljudima da se „nadograde u bogove“.
Mnogi ljudi trenutno raspravljaju o naučnoj vjerodostojnosti takvih revolucionarnih ideja. Mnogo manje ozbiljno razmišlja o moralnim posledicama. Prevazilaženje naših bioloških ograničenja može biti samo dobra stvar – zar ne?
Evolucionisti često tvrde da ne postoji svemogući Stvoritelj koji je dizajnirao ljudska bića. Da postoji, zašto bi On stvorio ljudsko tijelo s toliko ograničenja?
Ali, šta ako postoji Stvoritelj? Šta ako je s razlogom stvorio ograničenje ljudskog tijela?
Prevazilaženje naših bioloških ograničenja odvelo bi nas duboko u nepoznato – i to bi moglo biti vrlo mračno mjesto.
Utopijski san
Transhumanizam nastoji premašiti trenutna fizička i mentalna ograničenja ljudi koristeći nauku i tehnologiju. Otac modernog transhumanističkog pokreta bio je evolucijski biolog Džulijan Haksli (Julian Huxley). U eseju iz 1957. godine, „Nove boce za novo vino“, Haksli je tvrdio da je nakon stotina hiljada godina evolucije prirodnom selekcijom, čovječanstvo konačno bilo spremno da postane „generalni direktor najvećeg posla od svih – posla evolucije.“ Tvrdio je da su moćne nove tehnologije tek na pomolu, tehnologije koje će omogućiti ljudskoj rasi da reinženjerira vlastitu biologiju i postane vlastiti tvorac.
Decenijama nakon što je Haksli skovao taj termin, mnogi su transhumanizam odbacili kao sporednu ideju. Ali sada se u 21. vijeku kreće prema glavnim tokovima futurističkog mišljenja u Silicijumskoj dolini i drugim centrima za inovacije.
Upravitelj Hedž fonda Jun Jung (Joon Yung) nudi milion dolara bilo kojem naučniku koji može „hakovati kod života“ i uraditi genetski inženjering ljudima kako bi mogli živjeti duže od 120 godina. Molekularni biolog Sintija Kenjon (Cynthia Kenyon) već je stvorila okrugle crve koji žive šest puta duže nego inače. Google je otvorio čitavo odjeljenje, koji uključuje Kenjon, posvećeno obrnutom inženjeringu gena koji kontrolišu ljudski životni vijek.
Glavni službenik nauka SENS Research Foundation, Obri de Grej (Aubrey de Grey), tvrdi da je prva osoba koja će živjeti do 1.000 godina vjerovatno već rođena.
Drugi naučnici tvrde da ključ produženja dugovječnosti nije nužno biološki, već tehnološki. Svoj život su posvetili izmišljanju mehaničkih ljudskih organa. Ti organi bi mogli zamijeniti prirodne organe, a i sami bi se mogli zamijeniti kad se istroše – poput zamjene automobilskog alternatora na svakih 150.000 km. Prvi sintetički dušnik, izrastao iz vlastitih matičnih ćelija pacijenta, presađen je muškarcu oboljelom od karcinoma dušnika 2011. Uz rast sintetskog tkiva i 3-D tehnologiju štampe, naučnici kažu da će uskoro biti teško razlikovati proizvedene mehaničke organe od prirodnih bioloških.
Pojam kiborg nastao je 1960. godine da bi opisao fiktivnog, mehanički poboljšanog čovjeka koji je mogao preživjeti u vanzemaljskim okruženjima. Ako premotamo unaprijed 60 godina, sada ima preko milion ljudi s mehaničkim pejsmejkerima koji regulišu otkucaje srca.
Predani učenici transhumanizma predviđaju dan kada će se naša tijela, mozak i mašine oko nas stopiti u jedinstvenu masivnu združenu inteligenciju. U osnovi transhumanizma je „tehnološka singularnost“. Prema informatičaru Reju Kurcvajlu (Ray Kurzweil), ovo je hipotetički trenutak kada će vještačka inteligencija premašiti prirodnu ljudsku inteligenciju. Nešto nakon što se postigne singularnost, velika transhumanistička nada je da ćemo moći prenijeti ljudsku svijest na računar. Tada, kada ovaj računar zastari, ljudska svijest bi se mogla prenijeti na drugi, zatim na sledeći računar. Biološka ljudska tijela s ograničenim životnim vijekom više neće biti potrebna, a ljudska bića konačno mogu iskusiti besmrtnost.
Distopijska noćna mora
Većina ljudi je uzbuđena zbog tehnologija poput pejsmejkera koji je mnogim ljudima dodao godine života. Ali tehnologije poput istraživanja matičnih ćelija i genetskog inženjeringa bile su kontroverzne. Mnogi su zabrinuti da bi naučnici koji se „igraju Boga“ s ljudskim genima mogli nehotice stvoriti nove bolesti ili super viruse i pokrenuti ogromne probleme.
Takođe postoji zabrinutost oko toga šta će se dogoditi ako ovi naučnici budu uspješni. Ako dobijemo ono što želimo i oslobodimo se svojih trenutnih bioloških ograničenja, šta će se dogoditi?
Ironično, mlađi brat Džulijana Hakslija, Aldous, poznat je kao autor knjige Hrabri Novi svijet (Brave New World). Ovaj distopijski roman upozorava na mračnu stranu naučnog napretka. Opisuje budućnost u kojoj totalitarna svjetska država genetski inženjeriše ljude da bi ispunili unaprijed određene uloge u sistemu kasti. Aldus nije dijelio slijepu vjeru svog starijeg brata u ljudski napredak. Bojao se da bi se tehnologija mogla zloupotrijebiti da bi donijela neviđenu patnju.
Politički filozof Frensis Fukujama (Francis Fukuyama) transhumanizam opisuje kao možda najopasniju svjetsku ideologiju. „Prva žrtva transhumanizma mogla bi biti jednakost“, napisao je u Foreign Policy. „Američka deklaracija o nezavisnosti kaže da su „svi ljudi stvoreni jednaki“, a najozbiljnije političke borbe u istoriji Sjedinjenih Država završene su oko toga ko se kvalifikuje kao potpuno čovjek. … Ako se počnemo pretvarati u nešto superiorno, koja će prava ova poboljšana stvorenja polagati i koja će prava posjedovati u odnosu na ona koja su ostala iza njih?“ (23. oktobar 2009.)
Ser Vinston Čerčil je 1932. napisao esej upozoravajući na opasnosti od tehnološkog napretka bez moralnog napretka. „[U] u budućnosti koju će naša djeca možda doživjeti, moći će u rukama ljudi biti potpuno različite od svake prema kojoj je oblikovana ljudska priroda“, napisao je. „Eksplozivne snage, energija, materijali, mašine, biće dostupne u razmjeru koji može uništiti cijele nacije. Despotije i tiranije moći će propisati živote, pa čak i želje svojih podanika na način koji nikada nije bio poznat od početka. Ako se tim ogromnim i groznim moćima doda i nemilosrdna podljudska zloća koju sada vidimo utjelovljenu u jednoj od najmoćnijih vladajućih vlada, ko će reći da sam svijet neće biti srušen, ili zapravo da ne bi trebao biti srušen? Postoje noćne more iz budućnosti iz kojih bi srećan sudar s nekom lutajućom zvijezdom, redukujući Zemlju na užareni plin, mogao biti milosrdno izbavljenje.“
Ono čega su se Haksli, Fukujama i Čerčil bojali bila je ljudska priroda. Opskrba ljudskih bića novim alatima, novim oružjem i poboljšanim tijelima ne mijenja način na koji ljudi razmišljaju.
Čak i kad bi bilo moguće da ljudi nadiđu naša biološka ograničenja, samo zamislite kakav bi bio svijet. To bi bio svijet kojim vladaju bionički poboljšani nadljudi – čija ljudska priroda ostaje duboko nepromijenjena. Zamislite svijet u kojem su diktatori poput Adolfa Hitlera ili Josifa Staljina koristili svoje položaje moći da iskoriste takva poboljšanja – i živjeli 1.000 godina. Zamislite kako korumpirane vlade nagrađuju političke lakeje s vječnom mladošću; generali gladni moći raspoređuju super-vojnike da kolju svoje neprijatelje. Zamislite da bogati koriste svoje bogatstvo kako bi kupili ne samo više stvari, već i više života. Zamislite Hrabri Novi svijet ne kao distopijsku noćnu moru već kao živu stvarnost.
Fundamentalni izbor
Najozbiljniji problemi čovječanstva nisu biološke, tehnološke ili čak fizičke prirode. Oni su duhovni i moralni. Ljudska bića mogu poslati svemirske brodove na Mars, mapirati ljudski genom, izraditi sintetičke organe i otkriti tajne atoma. Ali ne možemo otkriti kako spriječiti sukobe, kako obuzdati zlo. Ne možemo stvoriti zemlju, provinciju ili čak grad bez poroka.
Drugim riječima, ljudska bića ne mogu riješiti problem zla. U stvari, najsnažnije tehnološko dostignuće čovječanstva je izum oružja dovoljno moćnog da istrijebi sav život sa Zemlje.
Neki naučnici se još uvijek nadaju da će ljudi sami postići moralno savršenstvo, ali velika pouka ljudske istorije je da čovječanstvo ne zna put do mira, radosti i izobilnog života.
Transhumanisti, biolozi i naučnici uopšteno nemaju objašnjenje za ljudsku prirodu, što je ona ili odakle dolazi. Biblija nudi objašnjenje koje je više nego prihvatljivo i tačno.
Sveto pismo kaže da je Stvoritelj ljudskih bića tražio od prvih ljudi da odaberu kako će živjeti: na Njegov način ili na svoj način. Njegov način je davanje, dijeljenje, miran način života. Ali ljudska bića su odabrala put koji će voditi od Njega – prema dostignućima, sebičnosti, pohlepi, svađi i nasilju.
Stvoritelj je dizajnirao ljudska bića tako da ako odaberemo sebičan, takmičarski i destruktivan način, nećemo morati vječno živjeti u distopijskoj noćnoj mori. Stvorio je ljude da umru i vrate se u prašinu od koje smo stvoreni (Postanje 3:19). Kako kaže Rimljanima 6:23, „plata za grijeh je smrt“.
„Zašto je Bog odlučio čovjeka stvoriti od fizičke materije umjesto od duha?“ pitao se Herbert W. Armstrong u časopisu Šta nauka ne može otkriti o ljudskom umu. „Da nas je Bog stvorio od duha, nakon što je donesena odluka o odbacivanju Boga, nikada se ne bismo mogli pokajati…! Čovjek, sastavljen od materije, podložan je promjenama. Čovjek, ako ga Bog pozove, može shvatiti da je sagriješio i može se pokajati – promijeniti od svog grijeha – okrenuti se Božjem putu. A nakon što se njegov put promijeni, uz Božju pomoć on ga može nastaviti. Može rasti u duhovnom znanju, razvijati karakter, prevladati pogrešne navike, slabosti i mane.“
Ljudska bića jednostavno nemaju sposobnost da žive mnogo duže od 70 ili 100 godina. Napravljeni smo od fizičke materije koja se neizbježno troši, propada i umire.
Ali naša tijela i umovi omogućavaju nam i nešto drugo: možemo odabrati drugi način života – put koji vodi ne samo do odnosa s našim Stvoriteljem, već i do moći da postignemo ništa manje od moralnog savršenstva i do druge mogućnosti navedene u Rimljanima 6:23: „Božji dar je vječni život.“
Bog je ljude stvorio od fizičke materije kako bismo se mogli pokajati i promijeniti. Takođe je stvorio ljude od fizičke materije da umremo ako se odbijemo pokajati i promijeniti. Zbog toga svemogući Stvoritelj nije stvorio ljudsko tijelo s više dugotrajnosti. Stvorio ga je podložno propadanju iz vrlo važnih razloga.
Čovjek može nastojati produžiti svoj prirodni životni vijek, ali na kraju se mora suočiti sa stvarnošću da je ne samo smrtnik, već i nemoralan. Oni koji se odbiju pokajati i okrenuti od grijeha, propadaju (Jovan 3:16) – kao da nikada nisu ni postojali (Ovadija 1:16). Ali oni koji se pokaju za svoju zlu prošlost i dobrovoljno se odluče za obraćenje mogu na kraju dobiti vječni život – ne u računaru ili kao polumehaničke nakaze, već kao istinski dar Božji! Zar je toliko teško da shvatimo da je život održiv za vječnost samo ako je usklađen i ispunjava svrhu u Božjem poretku života? U koliko lažnih nada treba da se razočaramo i koliko utopija da proživimo da bismo konačno shvatili? Ali polazište za ispravno poimanje stvari kreće odavde: „Strah (tj. strahopoštovanje) od Gospoda početak je mudrosti, a znanje o Najsvetijem donosi razboritost.“ (Izreke 9:10)
Zašto kiborzi nikada ne mogu biti svrsishodni u Božjoj tvorevini?
Ljudska bića stvorena su na sliku Božju (Postanje 1:26, 27). Stvoreni smo sa sposobnošću razmišljanja, rasuđivanja i djelovanja. I dok je sloboda, sloboda razmišljanja i izbora presudna za osjećajnost, za nošenje slike našeg Stvoritelja, ove sposobnosti nisu najvažniji elementi Božje slike koju smo stvoreni da posjedujemo. Napokon, Sotona može misliti, rasuđivati i djelovati, ali ipak više ne otkriva Božju sliku.
Ne, najvažniji atributi koji otkrivaju Božju sliku su ljubav, milost, istina i pravda!
Zakon ljubavi je živi zakon. Ljubav može djelovati samo u živim bićima; ne funkcioniše u kamenu ili mehaničkim djelovima, čak ni ako bi oni mogli postati funkcionalni u korelaciji sa ljudskim tijelom i umom. U tom smislu spajanje tehnologije sa ljudskim mogli bismo u najboljem slučaju nazvati „super“ invalidskim štakama.
Adam i Eva stvoreni su kao dvije odvojene individualnosti, svaka iz istog originalnog izvora, da bi se ujedinile kao jedna ljubav. Eva je uzeta iz Adamove supstance, ali ipak je imala svoj um, svoj identitet i svoje sposobnosti razmišljanja i izbora koji su bili odvojeni od Adamovih. Za oblikovanje Božje slike trebalo je da se ove dvije osobe ujedine u ljubavi – tek tada su bile cjelovite, tek tada je ispunjen Božji plan. Sam Adam bio je nepotpun; sama Eva bila je nepotpuna. Samo zajedno, ujedinjeni u savršenoj ljubavi, u njima se u potpunosti ostvarila Božja slika, jer Bog je ljubav, a ljubav traži da je drugi pojedinac daruje, s kojim može dijeliti i s kojim će se sjediniti.
Grijeh je kršenje (prestupanje) Božjeg dizajnerskog zakona ljubavi i poretka života. Grijeh je sebičnost. Rezultat je razdvajanje, diskonekcija, povreda, bol, patnja – i na kraju smrt. Čim su Adam i Eva sagriješili, pobjegli su od Boga; Adam je tada okrivio Evu. Njihovi odnosi ljubavi i povjerenja bili su slomljeni.
Kad su Adam i Eva sagriješili, promijenili su se. Nisu više bila bezgrešna, sveta bića koja djeluju na savršenoj, pobožnoj ljubavi; umjesto toga, sada su bila zabrinuta, sebična bića tjerana da prežive i grade neki novi identitet. Bog ih je stvorio sa sposobnošću da rađaju bića na svoju sliku. Jednom kad su se iskvarili sebičnošću, jedino potomstvo koje su mogli roditi rođeno je u istom grešnom stanju. Njihovi potomci rođeni su u sebičnosti, ispunjeni strahom i kontrolisani njihovim nagonima za preživljavanjem. Dakle, Biblija uči da smo rođeni u grijehu i začeti u bezakonju (Psalam 51:5). Rođeni smo terminalni, ispunjeni strahom i sebičnošću.
Razumijte jasno: Božji dizajn je ljubav. Grijeh je protiv ljubavi. Sebičnost, pokrenuta strahom, koja se danas u svijetu manifestuje preživljavanjem najsposobnijih teži da zaštiti sebe – ubij ili budi ubijen.
Plan spasenja je plan iscjeljenja, uklanjanja straha i sebičnosti iz srca ljudi i zapis Božjeg zakona u naša srca i umove (Jevrejima 8:10). To je obnova pobožnosti u nama, umiranje sebi i uspon u novi život u kojem Boga i druge volimo kao sebe.
Sotonina završna igra
Sotonini ciljevi su da unište Božju sliku u ljudima i stave njegovu sliku tamo gdje bi trebala biti Božja. On želi prekinuti našu svaku vezu s Bogom, uništiti sposobnosti u nama koje su u stanju odgovoriti Duhu Božjem – Duhu ljubavi i istine. Drugim riječima, on želi učvrstiti strah i sebičnost u ljudima i eliminisati pobožnu, samopožrtvovanu ljubav. Želi otvrdnuti srca i isključiti nas od Božjeg iscjeliteljskog prisustva.
Božje iscjeljenje srca i uma ne može se postići primjenom vanjske sile, prijetnjom ili nanošenjem kazne. Potrebno je da se istina prihvati, da se uspostavi povjerenje, da se ljubav iskusi i da se pojedinac odluči predati sebe, otvoriti srce, vjerovati Bogu.
Dok razmišljamo, rasuđujemo i biramo svoja uvjerenja – biramo svoje vrijednosti, biramo gdje ćemo imati povjerenja, koga voljeti i što mrziti (ispravno je mrziti grijeh) – mozak nam se mijenja. Naši izbori ne samo da podstiču stvaranje različitih neuronskih puteva, već i mijenjaju podćelijske molekule koji čine milijarde neurona, sa svojim kvadrilionima dendritnih međusobnih veza, u našem mozgu. Unutar ovih molekula događaju se kvantni procesi, kojima Bog radi na čovjeku svojim Duhom djelujući na pojedinca da bi ga privolio, osvjedočio, privukao i nadahnuo. Kako se odlučimo usredotočiti na pobožno, plemenito, čisto i kad odaberemo, s ljubavlju prema Bogu, primijeniti Njegove metode na naš život, um nam se preobražava, naša kvantna matrica postaje bliže usklađena s Bogom i postajemo prijemčiviji za primanje Njegovih uputa.
Ali kad odlučujemo ispuniti svoj um vulgarnim, nasilnim, izopačenim, sebičnim, pokvarenim i svjetovnim (u osnovi svime što mediji predstavljaju), mijenjamo svoj mozak na negativan način, izvodeći sebe iz sklada s Duhom Božjim. Naša kvantna matrica postaje manje osjetljiva na istinu i ljubav.
Sotonin cilj je razdvojiti ljude od našeg Boga Stvoritelja, učiniti nas nesposobnima da mu odgovorimo, uništiti sposobnosti u nama osjetljive na Božje prisustvo. Za postizanje ovog cilja on ima više linija napada.
Istorijski gledano, Sotona je radio na tome da nas odvoji od Boga lažnim obožavanjem, idolopoklonstvom, ateizmom i lažima o Bogu zbog kojih ga ljudi mrze i ne vjeruju mu, te mu, na taj način, zatvaraju svoja srca.
Naš neprijatelj je takođe radio kroz naš grešni život – koji, kako kaže Biblija, nagriza savjest i otvrdnjava srce – uništavajući našu sposobnost povezivanja s Bogom. To znači da s vremenom postajemo manje sposobni čuti još uvijek tanani Božji glas.
Međutim, danas Sotona ima novu, modernu taktiku osmišljenu da otvrdne srca, pokvari karakter, učvrsti sebičnost i uništi našu sposobnost da čujemo Božji glas – betonirajući nas tako u grijehu i sebičnosti. To je moderna verzija Vavilonske kule. Motiv tih drevnih ljudi u izgradnji kule bio je da se spasu, uzdignu, grade svoj put do neba kroz sopstvenu lažiranu ideologiju i dostignuća – odvojeni od Boga.
„Unapređenje sebe“ kroz tehnologiju
Danas se moderna verzija Vavilonske kule i njena ista bezbožna motivacija „spasi sebe“ / unaprijedi sebe veže za upotrebu tehnologije za unapređenje ljudi u novo transhumano stanje. Vizija bezbožnih, onih koji vjeruju da smo evoluirali iz nižih oblika života, je da koriste tehnologiju za vještačko napredovanje ljudi.
Ne iznenađuje otkriće da je Googleov informatički i računarski centar dio globalne elite koja je usredotočena na prisilni razvoj čovječanstva do nečega što više nije potpuno ljudsko.
2011. godine Steven Levy dao je ovu hrabru izjavu o kompaniji u knjizi In Plex: „Od samog početka, njegovi osnivači su vidjeli Google kao sredstvo za ostvarenje sna o vještačkoj inteligenciji u uvećanju čovječanstva.“ Prirodno, logično je što je Google Kurcvajla imenovao za direktora inženjeringa 2012. godine. Kurcvajl već godinama pokreće kulturni razgovor prema ideji ljudske transcendencije ka knjigama koje podstiču na razmišljanje: Doba duhovnih mašina i Singularnost je u blizini: Kad ljudi nadiđu biologiju.[2]
Štaviše, Ilon Mask (Elon Musk), osnivač Tesle i SpaceX-a, uložio je milione u Neuralink, kompaniju posvećenu stvaranju i unapređivanju kibernetike – odnosno ugradnji računarskih čipova u ljudski mozak s ciljem povećanja ljudskih sposobnosti. Njihova web stranica kaže: „Neuralink je tim izuzetno nadarenih ljudi. Stvaramo budućnost moždanih interfejsa: sada gradimo uređaje koji će pomoći ljudima s paralizom i izmišljamo nove tehnologije koje će proširiti naše sposobnosti, našu zajednicu i naš svijet.“
Ali Mask i Google nisu sami. Druge kompanije rade na „nadogradnji“ čovječanstva. Stanford University Media izvještava o govoru Amy Kruse, glavne naučne direktorice Instituta Platypus:
„Institut Platypus je primijenjena istraživačka organizacija za neuronauku koja prevodi najmodernija otkrića neuronauke u praktične alate i programe koji poboljšavaju ljudsko iskustvo. Primarni fokus dr Kruse na Institutu Platypus je projekat pod nazivom „Human 2.0“ – višestrana inicijativa koja odabranim pojedincima i timovima pomaže da neurotehnologiju iskoriste za stvaranje značajnih konkurentskih prednosti. Njezin krajnji cilj s projektom Human 2.0 je stvoriti živahnu, raširenu neurotehnološku industriju koja čovječanstvu omogućava nadogradnju ljudskog mozga, a time i ljudskog stanja. U ovom razgovoru, Amy govori o tim tačkama…
- Vizija Kentaur spaja analitičke moći ljudskog mozga sa moćima računara da bi stvorila novi, supermoćni sistem.
- Najuzbudljivija upotreba tehnologije vještačke inteligencije neće biti izvođenje analitike ‘crne kutije’, već prije oživljavanje sna J.C.R. Licklidera o ‘Simbiozi ljudskih računara’.“[3]
Šta će se dogoditi u ljudskom mozgu kada se ugradi kibernetika? Naša ozbiljna briga je da će veza sa Bogom biti sasvim prekinuta, naša sposobnost da čujemo „tanki glas“ će biti prekinuta i naša osjetljivost na osvjedočenje Svetog Duha će biti narušena. Ne vidimo budućnost u kojoj kibernetički implantati mozga reprodukuju hristoliku sličnost u ljudima. Ljudska priroda se ne može popraviti. Ljudska bića ne mogu stvoriti računare koji vole, a tehnološko unapređenje ljudskih sposobnosti samo će pojačati sebičnost. Ako se takvi ciljevi ostvare i stvorimo populaciju ljudi s pojačanim sposobnostima, neizbježno je da će oni takozvani „ljudi 2.0“ vidjeti „nenapredne“ prave ljude na isti način kao što mi vidimo primitivce – to jest manje razvijene ljude koji koče napredak. A takvi „evoluirani“ ljudi neizbježno će djelovati napredujući nauštrb primitivnijih, neevoluiranih nas ostalih.
Pored toga, takođe brine da li bi se takvi implantati mogli koristiti za „programiranje“ osobe, svjestan ili nesvjestan uticaj na nju, promjenu sjećanja, promjenu ličnosti, podsticanje na nasilje ili na bilo koji drugi način ograničiti njihovu slobodnu volju. Naše je uvjerenje da je sve ovo vrlo vjerovatno. Bog nije stvorio računare za programiranje, već živa moralna bića da slobodno žive u ljubavi.
Sotona, princ ovoga svijeta, ne želi slobodna bića. Ne želi ljubav; on želi robove. Ima li boljeg načina za porobljavanje, nego da nas iskuša plodom navodnog većeg znanja, većih sposobnosti, većeg samonapredovanja i natjera nas da u mozak smjestimo uređaje koji nas čine podložnijim svjetovnim silama i odsiječe nas od Boga i Njegovog duha?
U ovo doba ljudske istorije je vitalnije nego ikad da usredsredimo svoj um na Hrista, odvojimo se od svjetskog sistema obmanjivačkih vrijednosti, odbacimo bezbožne filozofije i svakodnevno predajemo svoja srca i umove Bogu i Hristu, po instrukcijama iz Svetog Pisma.
___________________________
[1] CdM portal, 10/07/2021.
[2] https://www.forbes.com/sites/cognitiveworld/2018/10/01/human-2-0-is-coming-faster-than-you-think-will-you-evolve-with-the-times/?sh=3461f0644284
[3] https://mediax.stanford.edu/featured-events/amy-kruse-human-ai/
